REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-773/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Alem Rufati, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pocrnić i Rufati j.t.d., Zagreb, Ulica Nikole Tesle 15, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostava u Bjelovaru, Bjelovar, Ivana Gundulića 1, OIB: 33706439962, radi izdavanja privremene mjere, 10. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Bjelovaru, KLASA: UP/I-362-02/25-02/204, URBROJ: 443-02-05-14-25-2 od 28. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/204, URBROJ: 443- 02-05-14-25-2 od 28. ožujka 2025. tužitelju je kao vlasniku naloženo da u roku od 15 dana ukloni građevine ugostiteljsko-turističke namjene i to:

- građevinu tlocrtne veličine (2,5 + 8,10 + 2,5) x 12,25 m2, visine etaže prizemlje sa dvostrešnim krovom,

- dograđenu nadstrešnicu tlocrtne veličine 13,10 x 8,3m + 2,6 x 3,6m, visine etaže prizemlje sa dvostrešnim krovom,

- građevinu tlocrtne veličine 8,0 x 3,8m + nadstrešnicu tlocrtne veličine 8,0 x 3,6m, visine etaže prizemlje sa dvostrešnim krovom,

sve izgrađeno na adresi u [adresa], na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan granica građevinskog područja, bez potrebne izvršne građevinske dozvole (t. 1.), uz ostala popratna utvrđenja i upozorenja (t. 2.-5.).

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi ističe da tuženik ni na koji način ne obrazlaže temeljem čega je utvrdio da se radi o građevinama ugostiteljsko-turističke namjene, koja utvrđenja da su neistinita. Nastavno napominje da je pravo vlasništva stekao upisom u zemljišne knjige temeljem kupoprodajnog ugovora iz listopada 2024. godine te da on nije gradio predmetne građevine, koje su već upisane u katastru i zemljišnim knjigama. Ističe da su pogrešni i neistiniti navodi tuženika prema kojima na predmetnom zemljištu nije dozvoljena gradnja, ukazujući na odredbu čl. 20. Prostornog plana uređenja Općine Rakovec kojom da je propisano da se izvan građevinskih područja na posjedu primjerene veličine mogu graditi građevine za obavljanje poljoprivrednih djelatnosti, uključujući stambenu građevinu za potrebe stanovanja vlasnika, poslovne sadržaje u funkciji agroturizma te gospodarske građevine za potrebe biljne proizvodnje. U odnosu na primjenu čl . 106. Zakona o gradnji, tužitelj se poziva na čl. 2. st. 1. t. c) Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima prema kojem se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi slobodnostojeća ili sa zgradom konstruktivno povezana nadstrešnica tlocrtne površine do 20 m², ističući kako inspekcijski zapisnik ne sadrži dokaze o stvarnoj veličini niti o namjeni objekata, već samo puko navođenje mjera, čime tuženik nije dokazao povredu zakona niti je izveo dokaze o odlučnim činjenicama. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je u zakonito provedenom inspekcijskom postupku pravilno doneseno rješenje o uklanjanju nezakonito izgrađenih građevina ugostiteljsko-turističke namjene, pri čemu je utvrđeno da su iste izgrađene bez građevinske dozvole i izvan granica građevinskog područja, pa predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da se tužitelj u zapisniku od 26. ožujka 2025. izričito navodi kao vlasnik, a ne investitor izgrađenih građevina, što je isti potvrdio svojim potpisom te je vidljivo iz fotodokumentacije, a Zakon o Državnom inspektoratu izričito propisuje ovlast naređivanja uklanjanja i samom vlasniku. Također ističe da je nadležno upravno tijelo Zagrebačke županije potvrdilo da se predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] nalazi izvan granica građevinskog područja, zbog čega zakonski rok za uklanjanje ne može biti duži od 15 dana, dok podatak o tome što se smije graditi izvan građevinskog područja ne može utjecati na zakonitost rješenja građevinske inspekcije. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 3. rujna 2026., i to na temelju čl. 98. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, koje svoj izostanak nisu opravdale, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koji prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

6. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je nadležni viši građevinski inspektor dana 26. ožujka 2025. na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proveo inspekcijski nadzor građenja, te utvrdio da se na predmetnoj nekretnini u vlasništvu tužitelja nalaze izgrađene zgrade opisane u izreci pobijanog rješenja. Nastavno je uvidom u prostornoplansku dokumentaciju utvrđeno da se predmetna nekretnina nalazi izvan građevinskog područja naselja, u zoni poljoprivrednih, šumskih i drugih negradivih površina – ostala obradiva tla (oznake P3), kao i da za navedene građevine nije izdana izvršna građevinska dozvola. Tužitelj je prisustvovao nadzoru i potpisao sačinjeni zapisnik, pri čemu nije osporio gore navedena utvrđenja, istaknuvši pritom da je nekretninu s izgrađenim građevinama kupio u listopadu 2024.

8. Među strankama ovoga spora nije sporno da je tužitelj vlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se na navedenoj nekretnini nalaze izgrađene građevine opisane u izreci pobijanog rješenja tuženika, za koje do dana donošenja pobijanog rješenja nije izdana izvršna građevina dozvola ili rješenje o izvedenom stanju.

9. Međutim, tužitelj navodi da nije izgradio predmetne građevine, već da je kupio nekretninu s već izgrađenim građevinama, za koje smatra da se sukladno odredbama Prostornog plana i Pravilnika mogu graditi i bez građevinske dozvole. Također osporava utvrđenje tuženika da se radi o građevinama ugostiteljsko -turističke namjene.

10. Iznijeti navodi nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja tuženika.

11. Prema čl. 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19) građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128. -130. Zakona o gradnji, pod koje se gradnja iz predmeta ovoga spora ne može podvesti.

12. Sukladno čl. 3. st. 1. t. 23. Zakona o gradnji, postojeća građevina je građevina izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta i svaka druga građevina koja je prema ovom ili posebnom zakonu s njom izjednačena

13. Sukladno čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23, 155/23, dalje: ZDI), u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, ukoliko se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

14. Imajući u vidu opisana utvrđenja iz upravnog postupka, sud smatra da je pravilno pobijanim rješenjem utvrđeno da je riječ o bespravno izgrađenim građevinama te da je tužitelj vlasnik istih, što u konačnici isti ne osporava. Pritom za zakonitost pobijanog rješenja nije relevantna okolnost je li tužitelj izgradio predmetne građevine, ili je pak kupio nekretninu s izgrađenim bespravnih građevinama, kao ni njegova dobra vjera u pogledu legalnosti istih, budući da se inspekcijske mjere propisane odredbama ZDI-a mogu odrediti ne samo investitoru već i vlasniku, a dobra vjera i eventualna zabluda oko legalnosti građevina ne predstavljaju zakonsku osnovu koja bi omogućila zadržavanje bespravnih građevina u prostoru i onemogućila nalaganje uklanjanja istih.

15. Tužitelju se pritom ukazuje i na odredbu čl. 103. st. 3. ZDI-a kojom je propisano da kada građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i narediti odgovarajuće inspekcijske mjere u skladu s ovim Zakonom. Pri tome građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora postupa u smislu citiranog stavka i u slučaju kada je građevina evidentirana u katastarskom operatu , odnosno upisana u zemljišne knjige, bez obzira na vrijeme evidentiranja, odnosno upisa građevine i bez obzira na postojanje zabilježbe o tome da je ili nije uz zahtjev za upis građevine priložen akt, odnosno dokumenti propisani zakonom kojima se uređuje upravno područje gradnje.

16. Naime, okolnost upisa u katastar i zemljišne knjige te ishodovanja kućnog broja, ne predstavlja dokaz o zakonitosti građevine u smislu građevinskih propisa, te ne predstavlja zapreku da donošenje inspekcijskog rješenja kojim se nalaže uklanjanje građevine izgrađene bez za to potrebne izvršne građevinske dozvole, kao u konkretnom slučaju. Ujedno valja navesti da iz izvatka iz zemljišnih knjiga proizlazi da su građevine upisane s napomenom da za iste nije izdana uporabna dozvola.

17. Neosnovano je i pozivanje tužitelja na navodnu dopustivost takve gradnje prema odredbama primjenjivog prostornog plana, budući da prostornim planovima nije dopustivo mijenjati kogentne odredbe Zakona o gradnji te, mimo tog Zakona i na istome utemeljenog Pravilnika, predviđati izuzetke od obveze ishodovanja građevinske dozvole; već je moguće i dopušteno jedino određivanje vrste građevina koje se mogu graditi na određenoj vrsti zemljišta i lokacijskih uvjeta za gradnju istih, a kojoj se gradnji međutim može pristupiti samo na temelju akta propisanog Zakonom o gradnji ili Pravilnikom (građevinska dozvola, glavni projekt).

18. U konkretnom slučaju, ne radi se o građevinama koje se mogu podvesti pod odredbu čl. 2. st. 1. c) Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23, dalje: Pravilnik), a kojom je odredbom propisano da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade, između ostalog, i slobodnostojeća ili sa zgradom konstruktivno povezana nadstrešnica, tlocrtne površine do 20 m², izvan tlocrtnih gabarita postojeće zgrade.

19. Naime, iako neke od građevina na koje se odnosi pobijano rješenje predstavljaju nadstrešnice, ne radi se o građevinama na koje se može primijeniti citirana odredba Pravilnika, budući da iste nisu izgrađene na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, a u smislu citirane odredbe čl. 3. st.1. t. 23. Zakona o gradnji.

20. Slijedom navedenog, i za gradnju spornih građevina tužitelj je prije pristupanja gradnji bio dužan ishodovati izvršnu građevinsku dozvolu, pa kako isto nesporno nije učinio, to je pobijanim rješenjem tuženika istome na temelju čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu pravilno i zakonito naloženo uklanjanje te građevine.

21. Zaključno, neosnovani su i navodi tužitelja kojima isti osporava utvrđenu namjenu građevina (ugostiteljsko-turističku). Naime, takva namjena konstatirana je zapisnikom o inspekcijskom nadzoru, pri čemu je navedeno da jedna od građevina predstavlja salu, a koji je zapisnik tužitelj potpisao bez isticanja primjedbi; dok je građevina i u zemljišne knjige upisana kao gospodarska građevina. Međutim, sve i da se radi o pogrešno utvrđenoj namjeni građevina, isto ne bi imalo utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, jer se u svakom slučaju radi o građevinama za koje je valjalo ishoditi izvršnu građevinsku dozvolu.

22. Slijedom navedenog, budući da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju zakonitost pobijanog rješenja, to je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te riješiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj tužitelju, koji nije uspio u ovome sporu, ne pripada pravo na naknadu troškova spora (t. II.).

24. Tužitelj je u tijeku spora podnio prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, koji je prijedlog odbijen ovosudnim rješenjem posl.br. Us I-773/2025-5 od 31. ožujka 2026.

U Rijeci 10. rujna 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Alemu Rufatiju, odvjetniku u OD Pocrnić i Rufati j.t.d., Zagreb, Ulica Nikole Tesle 15

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Zagreb, Ispostavi u Bjelovaru,

Bjelovar, Ivana Gundulića 1