1              Poslovni broj: II Kž-177/2024-5

Poslovni broj: II Kž-177/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i mr. sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. M., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona i drugih ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I-26/2024-5 od 3. travnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2024.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog A. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv I-26/2024-5 od 3. travnja 2024., protiv okrivljenog A. M., nakon podignute optužnice, zbog kaznenih djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i drugih, na temelju članka 131. stavka 1. u svezi članka 123. stavka 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. ,80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor i određeno je da isti ima trajati i dalje.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni A. M. po branitelju, odvjetniku M. K., zbog "bitne povrede postupka (članak 467. točka 1. ZKP/08.), povrede materijalnog prava (članak 467. točka 2. ZKP/08.), te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3. ZKP/08.)", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da uvaži žalbu u pravcu žalbenih navoda, te da ukine pobijano rješenje.

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Razmatranjem razloga pobijanog rješenja te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud stoga nije počinjena bitna povreda odredaba ZKP/08. kako to u žalbi pogrešno ističe okrivljenik.

5.1. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi iz poimence pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica (navedeno u točki 4.1. pobijanog rješenja), a takav zaključak pravilnim nalazi i ovaj drugostupanjski sud. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome, je li okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo, donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ako optužnica bude potvrđena.

6. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, koji se ogleda u fizičkom napadu na žrtvu H. G., te zadavanju istome dviju ubodnih rana u predjelu pazuha i prednje lijeve strane prsnog koša nožem-bajunetom duljine 25 cm, a što je rezultiralo njegovim tjelesnim ozljeđivanjem, i to nakon što je prethodno teško tjelesno povrijedio sina žrtve, upućuje na visok stupanj kriminalne volje, odlučnosti i upornosti u činjenju kaznenih djela. Navedeno prvostupanjski sud ispravno povezuje sa okrivljenikovom ranijom kaznenom osuđivanošću, među ostalim i zbog istovrsnog kaznenog djela (s elementima nasilja), a kako to proizlazi iz pribavljenog izvatka iz kaznene evidencije (list 78 spisa), na uvjetnu i bezuvjetnu kaznu zatvora, a koja kaznenopravne sankcije očigledno nisu polučile svoju svrhu da se kloni činjenja kaznenih djela, već je dapače, sada osnovano sumnjiv za pokušaj jednog od najtežih kaznenih djela. Stoga, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve navedene okolnosti ukazuju da u konkretnom slučaju postoji opravdana i predvidiva opasnost da bi okrivljeni puštanjem na slobodu mogao ponoviti slično ili dovršiti pokušano kazneno djelo.

6.1. Jednako tako, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se ranijom kaznenom osuđivanosti ne može opravdati daljnja primjena mjere istražnog zatvora. Napominje se žalitelju da se prvostupanjski sud rukovodio najznačajnijom okolnošću na strani okrivljenika iz koje se može prognozirati njegovo eventualno buduće ponašanje, no međutim, ističe se žalitelju kako je ranija osuđivanost na strani okrivljenika bila vrednovana kao samo jedna od okolnosti, a ne i jedina.

6.2. Stoga je sud prvog stupnja i prema ocjeni drugostupanjskog suda s pravom isključio primjenu mjera opreza, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje mjere opreza.

7. U odnosu na pitanje tzv. dinamičkog principa kojeg žalbom sadržajno problematizira okrivljenik navodeći da protekom vremena važnost pažljivog ispitivanja opravdanosti istražnog zatvora dobiva na značaju te da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "jačih" i kvalitetnijih razloga od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da protek vremena od lišenja slobode žalitelja od 16. veljače 2024. do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti, za sada, nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena.

8. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. travnja 2024.