Poslovni broj: Usž-1523/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, Ulica kneza Borne 14, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3694/2021-11 od 14. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3694/2021-11 od 14. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/20-01/790, URBROJ : 513-04-21-2 od 29. listopada 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, KLASA: UP/I-410- 20/2016-01/11816, URBROJ: 513-007-01-03-2020-017 od 13. svibnja 2020. te vraćanja predmeta na ponovni postupak, a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 29. listopada 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 13. svibnja 2020., kojim je tužiteljici u ponovnom postupku utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 90.080,75 kn te joj je na tu osnovicu utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 4.504,04 kn.

3. Tužiteljica podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnom ističe da sud i porezna tijela polaze od teze da je za oporezivanje odlučan sam trenutak sklapanja ugovora te da je teret na poreznom obvezniku da "smanjuje porez" dostavom procjene. Tužiteljica nadalje ističe da se ovdje ne radi o diskrecijskoj procjeni tržišne vrijednosti (pitanju cijene), nego o elementarnoj pretpostavci nastanka porezne obveze, odnosno može li se uopće smatrati da je tužiteljica stekla dio površina koje su po naravi nerazvrstane ceste – javno dobro u općoj uporabi, koje se ne može otuđiti iz vlasništva jedinica lokalne samouprave, niti na njemu mogu nastati stvarna prava (osim iznimaka propisanih Zakonom o cestama), a što je dužno dokazati porezno t ijelo temeljem članka 88. stavka 1. Općeg poreznog zakona. Nadalje navodi da ako je dio čestica u trenutku sklapanja ugovora 2016. imao status nerazvrstane ceste, što tužiteljica dokazuje javnim ispravama priloženim u spisu, tada taj dio nije mogao biti predmet valjanog stjecanja, pa posljedično ne može biti niti predmet oporezivanja porezom na promet nekretnina. Tužiteljica ujedno ističe da je pozivanje suda na članak 88. Općeg poreznog zakona (teret dokaza za činjenice koje smanjuju porez) promašeno, a osim toga i činjenica da se opunomoćenica tužiteljice nije očitovala na zapisnik o procjeni, ne može biti razlog za ignoriranje prigovora koji se ne odnose na visinu cijene, nego na to što se uopće oporezuje. Smatra da je sud formalistički prihvatio pristup poreznih tijela, pa tužiteljica iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu, poništi presudu Upravnog suda u Zagrebu, poništi porezna rješenja te predmet vrati na ponovni postupak. Tužiteljica ujedno i potražuje troškove upravnog spora uvećane za trošak sastava žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda osporava.

7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je ranijim prvostupanjskim poreznim rješenjem od 27. listopada 2017. tužiteljici utvrđena obveza poreza na promet nekretnina u iznosu od 4.654,18 kn na temelju Ugovora o kupoprodaji sklopljenog dana 29. lipnja 2016., kojim je tužiteljica stekla nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č. 393/9, zk.č. 393/10 i zk.č. 393/17 koje odgovaraju k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zemljište ukupne površine 496,34 m[2] u naravi zemljište u zoni prometnog koridora u [adresa]. Na navedeno rješenje tužiteljica je izjavila žalbu, koja je ranijim rješenjem tuženika od 14. siječnja 2020. uvažena te je predmet vraćen na ponovni postupak, jer je procjena izvršena temeljem samo jednog usporednog podatka.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjsko porezno tijelo je sastavilo novi zapisnik o procjeni nekretnine dana 14. travnja 2020. iz kojeg proizlazi kako je od tri usporedne vrijednosti kao usporedni podatak uzeta najniža vrijednost od 362,98 kn/m[2] za predmetnu nekretninu, zemljište u zoni prometnog koridora u Zagrebu, Aleja tiš ine 22 te je utvrđena nova niža porezna osnovica. Nadalje, iz predmetnog zapisnika proizlazi da je tužiteljici, odnosno njenoj opunomoćenici omogućeno da se očituje te je ujedno pozvana da ukoliko se ne slaže s utvrđenom tržišnom cijenom dostavi elaborat o procjeni ovlaštenog sudskog vještaka, budući da je sukladno članku 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. i 106/18. – dalje: OPZ) teret dokaza za smanjenje porezne obveze na strani poreznog obveznika. Također iz spisa proizlazi da se opunomoćenica tužiteljice nije očitovala te je nakon toga prvostupanjsko tijelo donijelo ovdje prvostupanjsko rješenje, a tuženik je odbio žalbu tužite ljice.

9. Tužiteljica je tijekom upravnog postupka i upravnog spora isticala da dio čestica koje su predmet utvrđivanja porezne obveze u naravi predstavljaju put te u žalbi također ponavlja da dio čestica ima status nerazvrstane ceste, pa da nisu mogle biti predmetom stjecanja, a posljedično tome niti oporezivanja porezom na promet nekretnina.

10. Prije svega se ističe da je nesporno da je Ugovorom o kupoprodaji od 29. lipnja 2016. ostvaren promet nekretnina sukladno odredbama članka 4. stavka 1. i 2. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 69/97., 26/00., 153/02., 22/11. i 143/14. - dalje: Zakon) te da je tužiteljica, prema članku 6. stavku 1. tog Zakona kao stjecatelj nekretnine obveznik poreza na promet nekretnina, dok je porezna obveza sukladno članku 14. stavku 1. navedenog Zakona nastala u trenutku sklapanja ugovora. Iako tužiteljica navodi da se dio predmetnih nekretnina nalazi u zoni prometnog koridora u [adresa], navedeno automatski ne dovodi do oslobođenja plaćanja poreza na promet nekretnina jer je nesporno da je do prometa nekretnina došlo, tužiteljica je stjecatelj nekretnina kao fizička osoba pa je i u obvezi platiti utvrđeni porez na promet nekretnina, a visinu utvrđene porezne obveze tužiteljica žalbom niti ne osporava.

11. Slijedom svega navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne nalaze osnovanim i od utjecaja na drukčiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari te ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud za svoju odluku naveo obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj Sud.

12. Trebalo je stoga temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

13. S obzirom na tužiteljica nije uspjela sa žalbom, nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 10. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković