REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžmp-13/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Marije Garačić-Turković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VU, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog VU, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 13. kolovoza 2026. broj Kvm-102/2026, o produljenju istražnog zatvora nakon donošenja nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 10. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog VU kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon donošenja nepravomoćne presude, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog VU iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., koji mu teče od uhićenja 16. studenog 2025. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., određeno je da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, s tim da će sud, u smislu članka 131. stavka 3. ZKP/08., svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio optuženi HU putem branitelja Davora Marčeca, odvjetnika u velikoj Gorici, zbog "svih zakonom dopuštenih razloga", s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i optuženika pustiti na slobodu.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom ni ne dovodi u pitanje, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene jamstvom ili drugim blažim mjerama.
6. Nasuprot prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani optuženika i nadalje postoji razborito predvidiva opasnost da bi on, u slučaju puštanja na slobodu, mogao postati nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona, pa su i dalje ispunjeni posebni uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
6.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, optuženik je državljanin Bosne i Hercegovine, gdje ima i prebivalište. Optuženik u Republici Hrvatskoj nema regulirano niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Razvidno je kako je optuženik u Republiku Hrvatsku došao radi počinjenja kaznenog djela zbog kojeg su nepravomoćno proglašen krivim i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11., a pritom je prema nepravomoćnoj presudi počinio i kazneno djelo iz članka 227. stavka 1. KZ/11. Izloženo, imajući na umu i visinu jedinstvene kazne zatvor na koju je optuženik nepravomoćno osuđen, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske, pravilan je zaključak suda prvog stupnja o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
6.2. Ove okolnosti žalitelj zanemaruje kada žalbom prigovara da strano državljanstvo optuženika ne predstavlja takvu okolnost koja bi sama za sebe upućivala na opasnost od bijega. Isto tako, paušalne tvrdnje žalitelja sud raspolaže optuženikovom adresom, nije okolnost koja bi, imajući u vidu ostale utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, dovele u sumnju pravilnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a o optuženikovom priznanju kaznenih djela se očito vodilo računa prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne na koju je optuženik nepravomoćno osuđen.
7. Sve navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, s obzirom na njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje vjerojatnosti da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženika neophodna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja postojeće opasnosti od nedostupnosti optuženika. Protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako se ista svrha ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera pa tako niti jamstvom.
8. Zato je, protivno prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. radi opasnosti od bijega i njegove nedostupnosti. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., odnosno mjerama opreza ili jamstvom.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovo vijeće, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
10. Međutim, treba osobito naglasiti kako je razvidno da je u ovom predmetu nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 2. lipnja 2026. broj Kmp-15/2026 optuženi HU proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne i uz primjenu članka 106. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. ), utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, te zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci. Optuženi HU je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca.
10.1. Prilikom donošenja te nepravomoćne presude, rješenjem od 2. lipnja 2026. broj Kmp-15/2026-13, optuženiku je bio produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Ovo rješenje je postalo pravomoćno 16. lipnja 2026., odbijanjem žalbe optuženika kao neosnovane, rješenjem ovog suda od 16. lipnja 2026. broj Kžmp-11/2026-4.
10.2. S obzirom na ovakvu kronologiju, ističe se prvostupanjskom sudu, a tako i žalitelju, da više ne postoji obveza suda iz članka 131. stavka 3. ZKP/08. da svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispituje postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora. Prvostupanjski sud je, donoseći pobijano rješenje na temelju te zakonske odredbe, propustio imati u vidu da ona regulira situaciju do izricanja nepravomoćne presude. U konkretnoj situaciji se primjenjuje zakonska odredba iz članka 133. stavka 3. ZKP/08., koja ne nalaže "kontrolu" postojanja uvjeta za primjenu istražnog zatvora. Ovom odredbom je propisano ukupno trajanje istražnog zatvora u predmetima u kojima je donesena nepravomoćna presuda, tako da se do pravomoćnosti presude istražni zatvor produljuje za jednu četvrtinu, što iznosi šest mjeseci na osnovne dvije godine maksimalnog trajanja istražnog zatvora, s obzirom na raspon zakonom propisane kazne za inkriminirano kazneno djelo.
10.3. Stoga se sud prvog stupnja potpuno nepotrebno upustio u razmatranje postojanja uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, pozivom na odredbu članka 131. stavka 3. ZKP/08., što je posljedično dovelo i do nepotrebnog podnošenja žalbe optuženika.
Velika Gorica, 10. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Marija Garačić-Turković
