REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžzd-45/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Sandre Kantolić kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐN, zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog ĐN, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 26. kolovoza 2026. broj Kovm-59/2026-8, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ĐN kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ĐN, zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika, iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., s time da mu istražni zatvor teče od uhićenja 10. srpnja 2026.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ĐN putem braniteljice Sanje Gligić Rubes, odvjetnice u Velikoj Gorici, ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nasuprot prigovorima žaliteljice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Za odluku su izloženi jasni, određeni i dostatni razlozi, kako oni koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Također, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od nedostupnosti okrivljenika i iteracijska opasnost mogu prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako nije prihvatljivo zamijeniti je drugim blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
4.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku, u svim njenim dijelovima, izloženi su jasni, valjani i dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovo vijeće. Stoga nije u pravu žalitelj kada sadržajno upire na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., smatrajući kako su izloženi razlozi općeniti, paušalni i neindividualizirani. Pored toga što ove paušalne tvrdnje žalitelj ne argumentira, ističe se žalitelju kako njegovo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom izloženih razloga ne opravdava niti jedan oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.
5. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga, žalbeni prigovori kojima žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje, problematizirajući postojanje bitnih obilježja inkriminiranih kaznenih djela te paušalno navodeći kako ne proizlazi postojanje osnovane sumnje, već tek osnova sumnje, ne dovode u pitanje pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje. Naime, u ovom stadiju postupka, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja, koji u biti predstavljaju iznošenje obrane okrivljenika te ocjenu vjerodostojnosti i signifikantnosti pojedinih dokaza, vodit će se računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i o vjerodostojnosti i značaju izvedenih dokaza te njihovoj uvjerljivosti i međusobnoj povezanosti, biti u nadležnosti raspravnog suda.
6. Nasuprot daljnjim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani okrivljenika i nadalje postoji razborito predvidiva opasnost da bi on, u slučaju puštanja na slobodu, mogao postati nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
6.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, okrivljenik je državljanin Ruske Federacije, koji boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u [adresa]. Razvidno je, dakle, kako okrivljenika niti jedna okolnost osobne, imovinske ili obiteljske prirode, ne veže trajnije za područje Republike Hrvatske. Uz navedeno, treba imati na umu i težinu kaznenih djela koja se okrivljeniku u ovom kaznenom postupku stavljaju na teret, s propisanom kaznom zatvora od jedne do pet godina za najteže od inkriminiranih kaznenih djela, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske. Izloženo, vodeći računa i o tomu da je okrivljenik osnovano sumnjiv u počinjenje kaznenih djela na području Republike Hrvatske, i to unatoč tomu što mu je u Republici Hrvatskoj pružena međunarodna zaštita, opravdava primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
6.2. Ove pravilno utvrđene okolnosti je prvostupanjski sud pravilno vrednovao prilikom ocjene postojanja pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., pa nije u pravu žalitelj kada smatra da je strano državljanstvo okrivljeniku "stavljeno na teret kod procjene njegove osobnosti". Isto tako, pravilnost zaključka izloženih u pobijanom rješenju nije dovedena u sumnju žalbenim naglašavanjem njegovog reguliranog boravišta u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu. Naime, status okrivljenika kao tražitelja azila je tek privremenog karaktera i sam po sebi ne osigurava njegovu dostupnost u slučaju puštanja na slobodu, niti okrivljenika sprječava da napusti teritorij Republike Hrvatske. Uz navedeno, treba imati u vidu kako je okrivljenik državljanin države koja nije članica Europske unije te bi zato bila onemogućena primjena europskog uhidbenog naloga.
7. Nadalje, vezano za opstojnost posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti.
7.1. Postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno nalazi u okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv. Naime, cijeneći činjenično opisano protupravno ponašanje okrivljenika, kao i brojnost i učestalost poduzetih protupravnih radnji na štetu žrtava, a vodeći računa i o brojnosti kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv, u inkriminiranom ponašanju okrivljenika se evidentno nalazi veća mjera kriminalnog značaja, koja nadmašuje one okolnosti koje su uobičajeno svojstvene kaznenim djelima koja se inkriminiraju okrivljeniku. Sve navedene okolnosti, protivno žalbenim navodima, a uzevši u obzir i dugotrajnost inkriminiranog razdoblja, upućuju na znatnu ustrajnost i kriminalnu volju okrivljenika te njegovu odlučnost u protupravnom postupanju, a stoga i na opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
7.2. Kraj takvog stanja stvari, neovisno o dosadašnjoj neosuđivanosti okrivljenika, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda kako na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da bi on, boravkom na slobodi, mogao ponoviti kazneno djelo. Ponovno se napominje žalitelju kako je ranija osuđivanost ili neosuđivanost samo jedan od kriterija koji se uzimaju u obzir prilikom ocjene postoji li iteracijska opasnost, a pri tomu se radi o okolnosti o kojoj će biti moguće voditi računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka.
8. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je opravdano produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. radi opasnosti od bijega, kao i radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., kako je to pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
8.1. S tim u vezi, neovisno o tomu što je istražni zatvor "krajnja" mjera kojom se osigurava prevencija utvrđene opasnosti od nedostupnosti okrivljenika i iteracijska opasnost, iz pobijanog rješenja, protivno žalbenim prigovorima, razvidno je da je sud prvog stupnja, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 10. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Sandra Kantolić
