Poslovni broj: Usž-2685/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Knauf Insulation d.o.o., Novi Marof, Varaždinska 140, OIB: 36020246002, zastupan po opunomoćeniku Tomislavu Orehovecu, odvjetniku iz Zagreba, Smičiklasova 18, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, OIB: 18683136487, radi carinskog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4749/2024-6 od 28. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4749/2024-6 od 28. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/20-01/40, URBROJ: 513-04- 22-3 od 26. siječnja 2022. i rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/20-13/7, URBROJ: 513-02-3010/8-20-1 od 13. ožujka 2020. i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 26. siječnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog carinskog rješenja od 13. ožujka 2020., kojim se utvrđuje da je tužitelj kao carinski dužnik dužan platiti daljnje kamate za neplaćena carinska davanja u iznosima pobliže označenim tim rješenjem, a utvrđena rješenjem Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Varaždin, KLASA: UP/I-471-01/20-07/49, URBROJ: 513-02-3067/23-20-1 od 20. veljače 2020. 3 Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom ističe da je predmetni carinski dug platio unutar paricijskog roka od 10 dana pa kako nije zakasnio s ispunjenjem obveze smatra da mu je neosnovano naložena isplata kamata prije primitka samog rješenja kao i prije proteka paricijskog roka. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu te otkloni nedostatke, a podredno da poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik iako uredno pozvan, nije dostavio odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnim prvostupanjskim carinskim rješenjem od 20. veljače 2020. naknadno utvrđen iznos uvoznog carinskog duga za robu puštenu u slobodan promet po 50 uvoznih carinskih deklaracija zaprimljenih u razdoblju od ožujka 2017. pa do rujna 2019. u iznosima pobliže označenim u tom rješenju. Tim rješenjem točkom IV. utvrđeno je da je tužitelj obvezan uplatiti navedeni iznos u roku od 10 dana od dana primitka rješenja, a točkom V. tog rješenja je propisano da je dužan platiti daljnju kamatu koja se obračunava od dana donošenja rješenja od 20. veljače 2020. pa do dana plaćanja razlike uvoznog duga.

8. Nadalje, nije sporno da je carinski dug podmiren dana 3. ožujka 2020. te je ovdje donesenim prvostupanjskim rješenjem obračunata kamata za razdoblje od dana donošenja rješenja 20. veljače 2020. do dana uplate ukupnog duga 3. ožujka 2020. sukladno članku 114. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije ("Službeni list EU" br. L 269 od 10. listopada 2013. i L 287 od 29. listopada 2013.), članku 130. stavku 1. do 3. i 7. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18. i 121/19.) i članku 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.).

9. Pravomoćnim carinskim rješenjem od 20. veljače 2020. tužitelju je naloženo plaćanje obračunatih zateznih kamata na sva pojedina carinska dugovanja po 50 uvoznih carinskih deklaracija za razdoblje od nastanka svakog pojedinog carinskog duga do dana donošenja rješenja od 20. veljače 2020. te je time pravomoćno r iješeno i pitanje početka tijeka zateznih kamata. Što se tiče paricijskog roka navedenog u točki IV. navedenog rješenja u pravu je prvostupanjski sud kada ističe da taj rok predstavlja rok u kojem se ne može tražiti odnosno ostvariti prisilna naplata utvrđenih dugovanja, ali ujedno ne znači da za vrijeme tog paricijskog roka na pojedine iznose ne teku daljnje zatezne kamate sve do dana plaćanja tih dugovanja kao što je to zapravo sve i utvrđeno pravomoćnim rješenjem od 20. veljače 2020.

10. Prema ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude pa se navodi žalbe ne nalaze osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.

11. Trebalo je stoga temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković