Poslovni broj: Usž-2795/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽPM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marko Jagečić, odvjetnik iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 254/I, protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi novog naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4369/2024-8 od 27. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4369/2024-8 od 27. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-112-07/24-01/529, urbroj: 566-01/14-24-2 od 2. rujna 2024., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 2. rujna 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, klasa: 112 -02/24- 11/229, urbroj: 511-01-157-24-5 od 8. srpnja 2024. Tim prvostupanjskim rješenjem se tužiteljici, policijskoj službenici Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za europske poslove, međunarodne odnose i fondove Europske unije, Sektora za fondove Europske unije i europsko zakonodavstvo, Službe za fondove Europske unije, Odjela za područje granica i viza, na radnom mjestu voditelja Odjela za područ je granica i viza, za koje je propisan uvjet završen preddiplomski i diplomski sveučilišni ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij (VII/I) prema propisima koji su važili prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, utvrđuje novi naziv radnog mjesta – voditelj Odjela 4 kategorije i koeficijent za obračun plaće 2,47. Tim prvostupanjskim rješenjem se ujedno utvrđuju uvjeti i način izvršenja tog rješenja.

3. Protiv pobijane presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZUS). Tužiteljica dalje u žalbi iscrpno navodi kronologiju događaja te opisuje slijed radnji poduzetih u postupku prije svega prigovara utvrđenom koeficijentu predmetnog radnog mjesta, jer mjerodavne zakonske odredbe koje pobliže navodi u žalbi, propisuju da se službenicima i namještenicima isplaćuje jednaka plaća za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti, a da se kod vrednovanja radnih mjesta u postupku prevođenja radnih mjesta, osim standardnih mjerila, uzimaju u obzir i dosadašnji koeficijenti složenosti poslova, kao i stalni dodatci na plaću vezani uz radno mjesto. Dodaje i da je njezino radno mjesto kao i ranije radno mjesto prije prevođenja imalo jednak koeficijent složenosti poslova, a da u opisu poslova koje je ranije obavljala i onih koje obavlja na radnom mjestu novog naziva nije došlo do bitne promjene, tj. bilo kakve promjene, zbog čega nije jasno na temelju kojih kriterija je određen koeficijent plaće, niti je uzet u obzir dosadašnji koeficijent složenosti poslova, koji je ključan kriterij. Tužiteljica navodi i druge razloge zbog kojih smatra da je njezino radno mjesto "specifično" u odnosu na radna mjesta voditelja odjela u drugim državnim tijelima, koja obnašaju državni službenici, zbog čega je i prije prevođenja takvo radno mjesto uključivalo i poseban dodatak za obavljanje policijske službe pa se uslijed neuvažavanja tih specifičnosti i razlika u odnosu na druge državne službenike, prevođenje radnog mjesta u konkretnom slučaju ne može smatrati valjano i zakonito obrazloženim.

Zaključno, tužiteljica smatra da je tumačenje mjerodavnih odredaba koje daju javnopravna tijela, a prihvaća i prvostupanjski sud pogrešno, a ocjena arbitrarna, jer su propisani standardi u cijelosti zanemareni na štetu objektivnih kriterija, a ukazuje i na diskriminaciju. Tužiteljica posebno napominje da je prvostupanjski sud odbio provesti daljnji dokazni postupak i dokaze predložene u tužbi, tj. odbio je saslušati tužiteljicu, čime je došlo do bitne povrede pravila postupka. Smatra da je potpuno zanemarena specifičnost policijske službe u odnosu na konkretno radno mjesto, u usporedbi s načelnikom sektora u Ravnateljstvu policije, iako su navedena radna mjesta izjednačena. Smatra da je u odnosu na bitne razloge izostalo valjano obrazloženje pobijane presude. Prigovara i zakonitosti odluke o troškovima upravnog spora.

Tužiteljica predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji, poništi prvostupanjsku presudu, sam otkloni navedene nedostatke i odluči o meritumu predmetne stvari na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a podredno da poništi pobijanu presudu i predmet vrati sudu na ponovni postupak.

Tužiteljica u žalbi traži i naknadu troškova žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga te pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni razlozi kojima se presuda pobija nisu osnovani niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužiteljica ranijim rješenjem bila raspoređena na radno mjesto voditeljice Odjela za područje granica i viza za koje je utvrđen novi naziv – voditelj odjela 4 kategorije i koeficijent za obračun plaće 2.47, što ovdje nije sporno.

8. Osporeno prvostupanjsko rješenje od 8. srpnja 2024. doneseno je u ponovnom postupku, sukladno uputama danim u ranijim tuženikovom rješenju od 4. lipnja 2024., kojim je bilo poništeno prvostupanjsko rješenje od 30. travnja 2024.

9. Osporena rješenja su donesena pozivom na mjerodavne odredbe Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ 155/23. – dalje: Zakon) te Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“ 155/23. – dalje: Zakon o plaćama) te Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi („Narodne novine“ 22/24. i 33/24. – dalje: Uredba).

10. Naime, navedena Uredba je stupila na snagu 1. ožujka 2024., pa je naziv ranijeg radnog mjesta tužiteljice preveden na opisani način, odnosno novi naziv radnog mjesta s koeficijentom za obračun plaće 2,47 je utvrđen sukladno primijenjenim odredbama Uredbe i pripadajuće Tablice 6., koja se nalazi u prilogu i čini njezin sastavni dio prema članku 16. stavku 2. Uredbe. Dodaje se i da osporena rješenja sadrže valjane i dostatne razloge zbog kojih je radno mjesto tužiteljice prevedeno na radno mjesto – voditelj odjela 4 kategorije s navedenim koeficijentom za obračun plaće, a ne na radno mjesto voditelja odjela 1 kategorije pa je te razloge, jer su argumentirani te utemeljeni na odredbama mjerodavnih propisa, prihvatio i prvostupanjski sud, ocijenivši da je osporeno tuženikovo rješenje doneseno sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Dakle, javnopravna tijela su u konkretnom slučaju dala valjane, dostatne i relevantne razloge zbog kojih nisu ocijenila osnovanim zahtjev tužiteljice za ispravak naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće, jer su utvrdila da je naziv radnog mjesta pravilno preveden primjenom mjerodavnih odredaba Uredbe i Tablice kao njezinog sastavnog dijela, uz propisani koeficijent za obračun plaće.

11. Slijedom iznesenog, nisu osnovani prigovori tužiteljice da je osim specifičnosti ustrojstvene cjeline, valjalo voditi računa i o specifičnosti svakog pojedinog radnog mjesta, što smatra da je u konkretnom slučaju izostalo, jer je naziv radnog mjesta tužiteljice upravo preveden u skladu s primijenjenim mjerodavnim odredbama propisa. Također valja reći da Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: U-II-1591/2024 od 4. lipnja 2024. nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Uredbe s Ustavom i zakonom.

12. Prvostupanjski sud je za iznesene zaključke i stajališta na kojima temelji pobijanu presudu dao valjane, dostatne i relevantne razloge, odnosno iscrpno i razložno je obrazložio zbog čega je tuženikovo rješenje potvrdio zakonitim, odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS-a.

13. Također je sud dao obrazložene razloge zbog kojih je odbio provesti daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužiteljice, ocijenivši da saslušanje tužiteljice ne bi utjecalo na utvrđenje bitnih činjenica od kojih ovisi i pravilna primjena materijalnog prava tj. da ne bi dovelo do drugačijeg ishoda postupka pa je provođenje predloženog dokaza odbio kao nepotrebno i protivno načelu učinkovitosti spora propisanom u članku 8. ZUS-a.

14. Slijedom navedenog, ovaj Sud je, ocijenivši da tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

15. Odluka o trošku žalbenog postupka se temelji na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 10. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović