Poslovni broj: Usž-520/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Siže Projekti d.o.o., Mala Rakovica, Mirnovečka ulica 32, OiB: 34574776337, kojeg zastupa opunomoćenik Damir Barišić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Barišić & Vedran Barišić, Koprivnica, Basaričekova 27 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2761/2025-8 od 20. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2761/2025-8 od 20. studenoga 2025.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-02/24-01/370, urbroj: 513-04-25-2 od 30. lipnja 2025. i poreznog rješenja Porezne uprave – Područnog ureda Zagrebačke županije, klasa: UP/I-471-02/24-01/64, urbroj: 513-07-22/24-11 od 22. kolovoza 2024., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 30. lipnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 22. kolovoza 2024., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. u iznosu od 64.268,71 euro, uz pripadajuću zateznu kamatu do 30. travnja 2024. Ujedno je tim rješenjem tužitelju naloženo da utvrđeni iznos poreza i kamata uplati te obračuna i plati daljnje kamate tekuće od 1. svibnja 2024. do dana uplate, provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama te porezno rješenje izvrši u roku od 8 (osam) dana od njegove izvršenosti, a tužitelj je upozoren da će se u protivnom naplata izvršiti ovrhom.

3. Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u odredbi članka 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

Dalje u žalbi tužitelj iscrpno navodi kronologiju događaja te opisuje slijed radnji poduzetih u postupku. Posebno upire na povredu pravila upravnog spora, jer je sud odbio provesti daljnji dokazni postupak ocijenivši predložene dokaze bez utjecaja za utvrđivanje bitnih činjenica i drugačiji ishod postupka. S time u vezi tužitelj ističe da mu nije dana mogućnost sudjelovati u upravnom sporu, jer je sud bez valjanih razloga odbio provesti predložene dokaze. Protivno zaključku suda, tužitelj smatra da bi saslušanje zakonskih zastupnika koje je predložio bilo od značaja za utvrđivanje bitnih činjenica, odnosno da se njihove izjave ne bi svele na puko ponavljanje tužbenih navoda, već bi doprinijelo pravilnom utvrđivanju pravnog stanja stvari.

Zaključno, tužitelj smatra da je njegovo postupanje pogrešno ocijenjeno kao prijevarno te u svrhu korištenja povlastice prava na pretporez, bez objektivnih dokaza, tj. protivno pisanim dokazima koje je priložio uz tužbu. Smatra da se na temelju ukupnog rezultata provedenog poreznog nadzora i postupanja poreznih tijela može zaključiti da je u svom poslovanju u cijelosti poštovao mjerodavne prop ise, kojim je reguliran porez na dodanu vrijednost, jer su porezna tijela prihvatila i odobrila PDV izvješća koja je tužitelj podnio ocijenivši ih urednima, tj. da prilikom njihovog sastavljanja i predaje nisu utvrđeni nedostaci. Dodaje da pravni subjekti za koje je ocijenjeno da su povezana društva s tužiteljem raspolažu ukupnom imovinom znatno veće vrijednosti od ukupnog iznosa tužiteljevih poreznih obveza, što znači da je moguće podmiriti sve utvrđene porezne obveze trgovačkog društva (Xss one d.o.o.), zbog čega tužitelj nije imao razloga sumnjati da navedeno društvo neće podmiriti svoje porezne obveze, tim više jer su u tom cilju poduzete sve potrebne radnje. Zaključno, tužitelj smatra da nije bilo osnove, a niti razloga za ocjenu o njegovom prijevarnom postupanju u vezi korištenja prava na odbitak pretporeza iz međusobnih transakcija, već je sud bez posebne analize i kritike prihvatio zaključke poreznih tijela vezano uz primjenu odredbe članka 127. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, iako se takva ocjena ne temelji na objektivno utvrđenim okolnostima, niti uzima u obzir činjenicu da je tužitelj svoje porezne obveze uredno podmirivao.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni razlozi kojima se presuda pobija nisu osnovani, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Protivno tvrdnji tužitelja istaknutoj u žalbi, prvostupanjski sud je tijekom spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, tj. nije učinio bilo kakav propust vezano uz primjenu postupovnih prava, koji bi utjecao na donošenje pravilne i zakonite odluke, zbog čega neosnovano prigovara bitnoj povredi pravila upravnog spora.

8. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao valjane, dostatne i argumentirane razloge na kojima je utemeljio zaključke o odlučnim činjenicama, pri čemu je dao osvrt na sve tužbene navode pojedinačno.

Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, prvostupanjski sud je osnovano odbio tužbeni zahtjev na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, ocijenivši tužbene navode neosnovanima. Prethodno donošenju pobijane presude prvostupanjski sud je održao raspravno ročište dana 10. studenog 2025. i time strankama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. ZUS-a.

9. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za odlučno razdoblje u pobliže naznačenom iznosu na temelju odredbe članka 127. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20. i 39/22. – dalje: ZPDV).

10. Odredbom članka 127. stavak 1. ZPDV-a propisano je da porezni obveznik koji obavlja u tuzemstvu isporuke dobara i usluga s pravom na odbitak pretporeza, smatrat će se odgovornim ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili je morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena, ili bilo koju prethodnu ili sljedeću isporuku istih dobara ili usluga, ostati neplaćen. Prema stavku 2. tog članka Zakona, ako se sukladno stavku 1. tog članka utvrdi odgovornost poreznog obveznika, istome će se osporiti pravo na pretporez.

11. Dalje u obrazloženju pobijane presude sud pobliže navodi i mjerodavne odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ), obrazlažući na koji način su u predmetnom slučaju utvrđene bitne činjenice primjenom odredbe članka 49. stavak 1., 11. stavak 1. i 9. OPZ-a. Posebno se u obrazloženju pobijane presude napominje da je tijekom provedenog poreznog nadzora utvrđeno da tužitelj nije na propisani način vodio poslovne knjige, tj. glavno knjigovodstvo niti evidencije o kretanjima i stanju proizvoda, materijala, sirovina i sl., pa je porezno tijelo povezalo poslovne događaja i na temelju izvršenih transakcija između povezanih društava (tužitelja i trgovačkog društva Xss one d.o.o.) s trećim osobama, zaključilo da je tužitelj u poslovanju s drugim trgovačkim društvima postupao prijevarno, odnosno u cilju korištenja prava na odbitak pretporeza, iako je na temelju objektivnih okolnosti znao, tj. morao znati da će porezna obveza ostati neplaćena, a što je bilo zakonska osnova da mu se ospori pravo na pretporez. Da bi se ostvarilo pravo na odbitak pretporeza isporuka treba biti obavljena poduzetniku u poduzetničke svrhe, odnosno pretporez sadržan u primljenim isporukama za početak poslovanja može se odbiti ako su ispunjeni svi ostali uvjeti za odbitak pretporeza iz članka 57. stavka 2. ZPDV.

12. Slijedom iznesenog, sud je osnovano prihvatio zaključke poreznog tijela koje je na temelju dostupne i postojeće dokumentacije utvrdilo da roba koju je tužitelj nabavio nije bila dio proizvodnog procesa odmah po nabavi, već je fakturirana povezanim društvima, a potom opet tužitelju, što znači da se radi o prijevarnim aktivnostima koje su i dovele do neplaćenog iznosa PDV-a vezanog za isporuku. Porezno tijelo je također tijekom nadzora utvrdilo da je tužitelj od trećih osoba nabavljao razne materijale i proizvode za obavljanje djelatnosti, a potom je istu robu fakturirao svojim povezanim društvima da bi istu robu od navedenih društava ponovno kupovao i koristio ih u proizvodnji konačnih proizvoda.

Na temelju utvrđenih podataka proizlazi da je ista roba, prethodno nabavljena od trećih osoba, bila predmet transakcija između povezanih društava, a pravilnost takvog utvrđenja o pregledu ulaznih i izlaznih računa tužitelj nije osporio niti za protivne tvrdnje dostavio vjerodostojne dokaze. Stoga, a kako tužitelj nije osporio bitne činjenice, nije niti bilo osnove za provođenje dopunskog nadzora da bi se utvrdila povezanost međusobnih prometa tužitelja i njegovih isporuka te isporuka društva Xss one d.o.o. prema trećim osobama, jer je porezno tijelo na temelju uvida u ulazne i izlazne račune povezao nabavu i krajnje isporuke tužitelja, a tome su prethodile prijevarne transakcije istim robama između povezanih osoba, što tužitelj nije s uspjehom osporio.

13. U osvrtu na žalbene navode koji se odnose na neprihvaćanje tužiteljevih dokaznih prijedloga, valja reći da je sud dao valjane, dostatne i relevantne razloge zbog kojih je odbio provesti daljnji dokazni postupak ocijenivši da saslušavanje predloženih svjedoka AK i AKB ne bi dovelo do drugačije utvrđenja bitnih činjenica i ishod postupka, jer su osobe koje su neposredno zainteresirane za ishod postupka, pa je sud ocijenio nepotrebnim provesti predložene dokaze, ocijenivši da izjave imenovanih svjedoka nisu objektivne, odnosno vjerodostojni dokazi.

S time u vezi valja reći da načelo jednakosti oružja kao konstitutivni element prava na pošteno suđenje, iako zahtijeva pravičnu ravnotežu među strankama u procesnom smislu, tj. razumnu mogućnost da stranka iznese i dokaže činjenice na način koji ju ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu stranku u postupku, podrazumijeva obvezu suda da prihvati svaki dokazni prijedlog stranke, već da omogući stranci da stvarno i djelotvorno osporava relevantna utvrđenja javnopravnih tijela iz upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu. Dakle, da bi se osiguralo načelo jednakosti oružja u upravnom sporu, obveza je nadležnog suda voditi postupak na način koji ne favorizira ni jednu stranu u sporu.

14. Primjenjujući navedena načelna stajališta na konkretan predmet, ovaj Sud zaključuje da okolnosti konkretnog slučaja nisu zahtijevale provođenje dokaza koje je predlagao tužitelj (saslušanje predloženih svjedoka). Stoga, ovaj Sud prihvaća u cijelosti razloge i stajališta prvostupanjskog suda na temelju kojih je ocijenio da nije bilo potrebno provesti daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužitelja, jer su bitna pitanja već utvrđena u upravnom postupku, odnosno da pravilnost utvrđenih bitnih činjenica tužitelja nije niti osporio, što znači da niti neprovođenje dokaznog prijedloga saslušanjem predloženih svjedoka u okolnostima konkretnog slučaja se ne može ocijeniti postupovnom povredom suda koja bi dovela u pitanje ostvarivanje ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

15. Žalbeni prigovor koji se tiče opsega i sadržaja obrazloženja pobijane presude također nije osnovan, jer je prvostupanjski sud pravilno prihvatio zaključke i stajališta javnopravnih tijela, koja su osporena rješenja donijela u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), odnosno dala su valjane, dostatne i argumentirane razloge na kojima su rješenja utemeljena. Slijedno tome je bilo osnove da sud, prihvaćajući argumentaciju javnopravnih tijela, iznese osvrt samo u odnosu na ključna pitanja, pa opseg pobijane presude, prema ocjeni ovog Suda, u cijelosti odgovara "mjerilu dostatnosti" , a relevantnost iznesenih razloga isključuje bilo kakvu sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke.

16. Ovaj Sud je, ocijenivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 10. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović