Poslovni broj: Usž-2019/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Fiftyseven hours d.o.o., Zagreb, Zavrtnica 17, OIB: 50332629342, kojeg zastupa opunomoćenica Stephani Jelčić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Batarelo Dvojković Vuchetich u Zagrebu, Ulica Kralja Držislava 8, [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487 , radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1577/2024-17 od 23. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1577/2024-17 od 23. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/23- 01/279, urbroj: 513-04-23-2 od 29. prosinca 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom ističe da tužitelj pruža usluge isključivo povezanoj osobi društvu 57hours temeljem sklopljenog ugovora o poslovnoj suradnji. Tužitelj ističe da iz navedenog ugovora proizlazi da tužitelj ima radnike sa znanjem i iskustvom u pružanju usluga te u žalbi navodi usluge koje pruža. Ističe da usluge pruža prema tržišnim uvjetima koji su određeni navedenim ugovorom o poslovnoj suradnji i to sukladno Studiji o transfernim cijenama, Zakonu o porezu na dobit te Smjernicama OECS o transfernim cijenama za multinacionalna trgovačka društva i porezne uprave. Navodi da je pristup primijenjen na izračun cijena usklađen sa uputama iz Smjernica te se sukladno tome svi troškovi (indirektni i direktni) koji nastaju tužitelju raspoređuju na društvo 57H u svrhu izračuna naknade. Ističe da su svi troškovi tužitelja poduzeti radi ostvarivanja namjeravane gospodarske aktivnosti koja je i realizirana u 2022. godini stoga zaključuje da je pravo na odbitak pretporeza trebalo priznati sukladno praksi Suda Europske unije. Smatra da porezna tijela nisu utvrdila postojanje porezne prijevare niti zlouporabe prava te nisu utvrdila da je tužitelj znao ili morao znati da sudjeluje u poreznoj prijevari što je osnova za uskratu prava na odbitak pretporeza. Tužitelj u žalbi opširno iznosi razloge iz kojih smatra da osporena presuda nije obrazložena sukladno članku 119. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima te prigovara što su navodi iz osporene presude općeniti. Prigovara što prvostupanjsko porezno tijelo nije sastavilo dopunski zapisnik u smislu odredbe članka 126. Općeg poreznog zakona. Ističe da sud nije ocjenjivao niti obrazlagao kako je ocijenio navode tužitelja vezane za vještačenja potpisa i odbijanje isprava kao dokaznih prijedloga. Ukazuje da je sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenio materijalno pravo, propustio se očitovati na navode tužitelja i praksu suda Europske unije i s paušalnim obrazloženjem odbio prijedlog tužitelja za postavljanjem prethodnog pitanja Sudu Europske unije te odbio dokazne prijedloge čime je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Ukazuje na praksu Suda Europske unije koja je tumačila pravo na obrazloženu odluku. Ističe da je sud obvezan uputiti prethodna pitanja Sudu Europske unije, koje navodi u žalbi, ako postoje dvojbe suda u pogledu tumačenja odredbi PDV Direktive. Predlaže da Sud preinači presudu i poništi osporeno rješenje, podredno ukine presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. i 39/26.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno ovlasti iz odredbe članka 49. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima uzeo u obzir činjenice utvrđene u poreznom nadzoru te zaključio da je porezno tijelo iznijelo pravilne zaključke te da je bilo osnove za osporavanje prava na odbitak pretporeza i utvrđivanja obveze poreza na dodanu vrijednost tužitelju zbog postojanja nezakonitosti u području poreza na dodanu vrijednost, pri čemu je svoju odluku valjano i dostatno obrazložio.

7. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da su tijekom poreznog nadzora obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. travnja 2022 . o čemu je sastavljen Zapisnik od 28. veljače 2023., utvrđene nepravilnosti i nezakonitosti u poslovanju tužitelja.

8. Uslijed utvrđenih nezakonitosti u poslovanju tužitelja istome je rješenjem tijela prvog stupnja od 26. svibnja 2023. protiv kojeg je odbijena žalba tužitelja rješenjem tuženika od 29. prosinca 2023. osporeno pravo na odbitak pretporeza te utvrđena osnovica i obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosima kako je to pobliže navedeno u izreci rješenja tijela prvog stupnja.

9. Naime, uvidom u ulazne račune, ugovore, izjave tužitelja kao i temeljem ostalih izvedenih i ocijenjenih dokaznih sredstava nadzorom je utvrđeno da tužitelj ne posjeduje vjerodostojne isprave kojima dokazuje da su usluge iz ulaznih računa ispostavljenih od dobavljača OG PR Konsalting Serenity d.o.o., Facebook Ireland Limited i Google Ireland Limited temeljem kojim je tužitelj iskazao pravo na pretporez stvarno obavljene tužitelju od navedenih dobavljača odnosno da su mu izvršene u svrhu njegove gospodarske djelatnosti i za potrebe njegovih oporezivih transakcija, čime u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjeni zakonski uvjeti za iskazivanje prava na odbitak pretporeza, stoga mu je za 2021. s navedene osnove osporenog pretporeza utvrđena porezna obveza PDV-a u iznosima navedenim u točke

I. izreke prvostupanjskog poreznog rješenja.

10. Odredbom članka 66. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. – 114/22.) propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. Vjerodostojna isprava je isprava ona koja potpuno istinito odražava nastali poslovni događaj.

11. Odredbom članka 79. stavka 1. točke 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13. – 138/20.) propisano je koje podatke mora sadržavati račun.

12. Prema odredbi članka 131. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 79/13. i 73/21.) porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhu njegove gospodarske djelatnosti.

13. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

14. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno članak 57. i 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te upućuje na odredbe mjerodavnih propisa na koja se pozivaju porezna tijela u postupku koji je prethodio ovom sporu.

15. Slijedom navedenog, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika i rješenjem tijela prvog stupnja nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, zbog čega je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

16. Prigovori tužitelja da je u postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu osnovani. Naime, tužitelj za svoje tvrdnje tijekom postupka pred poreznim tijelom, a niti tijekom ovog spora nije dostavio dokaze kojima bi osporio zaključke poreznih tijela koji su suglasni dokumentaciji spisa pribavljenoj tijekom postupka nadzora, te detaljno i valjano obrazloženi u Zapisniku o obavljenom nadzoru, na koji se pozivaju i prvostupanjsko porezno tijelo i tuženik u obrazloženju rješenja, a objašnjenja i dokumentacija na koju se poziva tužitelj porezna tijela su u postupku cijenila te su u ocjeni dokaznog postupka izneseni obrazloženi razlozi neprihvaćanja navedenih pojašnjenja i pregledane dokumentacije. Ujedno se napominje tužitelju da pretpostavke za sastav dopunskog zapisnika u smislu odredbe članka 126. Općeg poreznog zakona nisu ispunjene.

17. Nadalje se ističe da sukladno odredbi članka 49. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima upravni sud je ovlašten odlučiti koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa iz prava tužitelja na predlaganje dokaza ne proizlazi obveza suda da predložene dokaze i izvede, ako je odluku mogao donijeti na temelju drugih dokaza izvedenih tijekom postupka. Sukladno navedenom prvostupanjski sud odbio je dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem predloženih svjedoka, uvida u korisničke račune tužitelja za dobavljače te provođenje vještačenja smatrajući ih nepotrebnim iz razloga koje prihvaća i ovaj Sud.

18. U odnosu na prijedlog tužitelja koji je iznosio i tijekom prvostupanjskog upravnog spora za postavljanjem prethodnog pitanja Sudu Europske unije prvostupanjski sud pravilno nije cijenio opravdanim budući da nije našao spornih pitanja vezanih uz tumačenje prava Europske unije ili o valjanosti akta koje su donijele institucije Europske unije.

19. Prvostupanjski sud i porezna tijela su točno i potpuno utvrdili činjenično stanje te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.

20. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

21. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka

U Zagrebu 10. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić