REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-742/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužiteljice GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Dario Banić, odvjetnik u Karlovcu, Domobranska 6, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi povrata sredstava, 10. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, KLASA: UP/II-034-08/25-01/445, URBROJ: 525-14/105-26-4 od 26. ožujka 2026., kao i radi poništenja rješenja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440-12/21-06-03- 01/1259, URBROJ: 343-2006/01-25-006 od 15. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, KLASA: UP/II-034-08/25-01/445, URBROJ: 525-14/105-26-4 od 26. ožujka 2026. odbijena je žalba tužiteljice, izjavljena protiv Odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu i povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440-12/21-06-03-01/1259, URBROJ: 343-2006/01-25-006 od 15. srpnja 2025. u nastavku teksta Odluka), kojom odlukom u toč.I. izreke je odbijen zahtjev za isplatu tužiteljice podnesen 21. lipnja 2025. godine, pod ID brojem 2258848, KLASA: 440-12/21-06-03-01/1259, URBROJ: 15-25-005.

2. U točki II. izreke citirane Odluke određeno je, da je tužiteljica obvezna u roku od 30 dana od dana dostave odluke vratiti iznos od 7.481,19 EUR ( slovima: sedam tisuća četiristo osamdeset jedan euro i devetnaest centi), u točki III. izreke Odluke određeno je, da je iznos iz točke II. izreke Odluke tužiteljica obvezna platiti na račun Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju na IBAN pobliže naveden u toj točki izreke s naznakom „Povrat duga“, u točki IV. izreke Odluke određeno je, da žalba podnesena protiv Odluke ne odgađa izvršenje iste, dok je u točki V. izreke Odluke određeno da žalba podnesena protiv Odluke ne odgađa mogućnost za podnošenje zahtjeva za plaćanje duga na rate tijekom žalbenog postupka.

3. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, KLASA: UP/II-034-08/25-01/445, URBROJ: 525-14/105-26-4 od 26. ožujka 2026., a posljedično tome i prvostupanjske Odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu i povratu bespovratnih sredstava donesenu od strane Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: 440-12/21-06-03-01/1259, URBROJ: 343-2006/01-25-006 od 15. srpnja 2025. (u nastavku teksta Agencija), tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 4. svibnja 2026. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela, da nije sporno da je tužiteljica s Agencijom za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju sklopila 23. studenoga 2022. Ugovor o financiranju unutar natječaja za provedbu podmjere 6.3 kojom joj je odobren najveći iznos potpora 14.962,37 EUR (slovima: četrnaest tisuća devesto šezdeset dva eura i trideset sedam centi), od kojeg joj je isplaćena prva polovica, a druga je trebala biti isplaćena nakon poduzimanja aktivnosti na koje se Ugovor odnosio i to po zahtjevu kojeg je trebala predati inicijalno do 23. studenog 2024., a koji rok je produljen do 21. veljače 2025., na temelju zaključka Vlade Republike Hrvatske od 17. ožujka 2020. s ciljem ublažavanja negativnih utjecaja koronavirusa.

4. Istaknula je, da je do navedenog roka izvršila sve aktivnosti na koje se obvezala te je namjenski trošila novac kako onaj kojeg je dobila u okviru isplate 50 % iznosa dodijeljene potpore, tako i onaj iz svojih vlastitih sredstava i time ispunila uvjete za podnošenje zahtjeva za isplatu konačne rate dodijeljene potpore, odnosno preostalih 50 % odobrenog iznosa.

5. Ukazala je, da je zbog zdravstvenih razloga bila onemogućena podnijeti zahtjev unutar ostavljenog roka do 21. veljače 2025., te je istog predala 21. lipnja 2025. prilažući uz istog svu potrebnu dokumentaciju, pa je tužiteljica predložila da se izvrši uvid u liječničku potvrdu, a u tužbenom zahtjevu predložila je da se poništi osporavano rješenje tuženika od 26. ožujka 2026., kao i prvostupanjska Odluka o odbijanju zahtjeva za isplatu i o povratu sredstava od 15. srpnja 2025., uz nadoknadu troška upravnog spora.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 28. svibnja 2026. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer nije sporno da je tužiteljica Zahtjev za isplatu druge konačne rate podnijela 21. lipnja 2025., odnosno po kašnjenju 120 dana, a činjenica da kašnjenje u podnošenju zahtjeva za isplatu druge konačne rate opravdava višom silom, u vidu zdravstvenih tegoba, o čemu je dostavila priložila liječničku potvrdu, isto da ne utječe na rješavanje ove upravne stvari, jer nije sporno da tužiteljica u konkretnom slučaju nije podnijela zahtjev za produljenje roka prvostupanjskom tijelu za plaćanje, niti je istog podnijela prije isteka roka za koji se traži produljenje sukladno članku 50. stavka 2. Pravilnika o provedbi mjera programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. do 2020. (Narodne novine broj 91/19, 37/20, 31/21, 134/21, 10/23, 56/23 i 40/25, u nastavku teksta Pravilnik), pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. U ovom upravnom sporu održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti službene osobe tuženika, čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

8. Na istom ročištu za raspravu zamjenica opunomoćenika tužitelja je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, a nakon čega su odbijeni dokazni prijedlozi tužiteljice predloženi na samom ročištu za raspravu, jer izvođenje istih nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora kraj činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pa je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

9. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, kako je nesporno, da je tužiteljica kao korisnica sa prvostupanjskim tijelom, Agencijom 23. studenog 2022. sklopila Ugovor o financiranju te joj je na temelju članka 1. stavak 6. Ugovora o financiranju isplaćena prva rata iznosa od 56.370 HRK odnosno 7.481,19 EUR 29. prosinca 2022., a zahtjev za isplatu druge konačno rate tužiteljica je podnijela 21. lipnja 2025., iako je u skladu s člankom 5. stavkom 5.2. Priloga 1 Ugovora o financiranju i Zaključka Vlade Republike Hrvatske rok za podnošenje zahtjeva za isplatu druge konačne vrate za korisnika bio najkasnije do 21. veljače 2025.

10. Nije sporno niti da tužiteljica kao korisnica, nije podnijela zahtjev za produljenje roka za podnošenje zahtjeva za isplatu druge konačne rate, iako joj je to bilo omogućeno u skladu s člankom 50. Pravilnika te člankom 5. točka 5.2. Priloga 1 Ugovora o financiranju, a nakon čega je prvostupanjsko tijelo 15. srpnja 2025. donijelo Odluku o odbijanju zahtjeva za isplatu i povratu sredstava, protiv kojeg je tužiteljica izjavila tuženiku žalbu, naslovljavajući istu kao prigovor, a o kojem prigovoru je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 26. ožujka 2026., na način, da je odbijena žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska Odluka od 15. srpnja 2025., uz Obrazloženje da je Prilogom 3. Pravilnika, točkom 3. pod točkom 3.2. stavkom 10. Natječaja jasno propisano, da se u slučaju kašnjenja dostavljanja Potvrde o podnošenju zahtjeva za isplate više od 30 dana, izdaje odluka o odbijanju zahtjeva za isplatu, dok je točkom 5. pod točkom 8. stavak d. Natječaja, u vezi s člankom 18. točka 18.1. pod točkom 4. Priloga 1 Ugovora o financiranju jasno propisano, da će Agencija za plaćanje donijeti Odluku o povratu nakon izvršene isplate potpora ako korisnik ne podnese konačni zahtjev za isplatu do roka navedenog u Ugovoru o financiranju, a koji zahtjev je tužiteljica nesporno dostavila sa zakašnjenjem od 120 dana.

11. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

12. Naime, nije sporno da je tužiteljica sklopila Ugovor o financiranju sa Agencijom za plaćanje 23. studenog 2022., da je odredbom članka 5. stavka 5.2. Priloga 1 Ugovora o financiranju propisano, da je zahtjev za isplatu druge konačno rate u iznosu od 50 % od ukupno odobrene javne potpore korisnik u obvezi podnijeti nakon provedenih izvršnih aktivnosti prikazanih u poslovnom planu u roku od 24 mjeseca od dana sklapanja Ugovora, iz čega proizlazi da je tužitelj u skladu s odredbama Ugovora o financiranju bio dužan podnijeti zahtjev za isplatu druge konačne rate u roku od 24 mjeseca od sklapanja Ugovora o financiranju, u konkretnom slučaju do 23. studenog 2024.

13. Međutim, na temelju zaključka Vlade Republike Hrvatske donesenog na sjednici održanoj 17. ožujka 2020. te Obavijesti objavljene na mrežnim stranicama Agencije za plaćane od 19. ožujka 2020., a vezano uz mjere Ministarstva poljoprivrede za pomoć sektoru s ciljem ublažavanja negativnog utjecaja korona virusa korisnicima mjera programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske kojim se odgađaju rokovi preuzeti Ugovorom o financiranju za 90 dana, navedeni rok tužiteljici je produljen do 21. veljače 2025., a tužiteljica je zahtjev za isplatu druge konačne rate podnijela podnio 21. lipnja 2025., odnosno u kašnjenju od 120 dana, a koja odlučna činjenica nije niti sporna u predmetnom upravnom sporu.

14. Vezano za navode tužiteljice iz tužbe kojima ističe da kašnjenje u podnošenju zahtjeva za isplatu druge konačne rate opravdava višom silom, u vidu zdravstvenih tegoba, za što je priložila liječničku potvrdu i u postupku koji je prethodio upravnom sporu i u ovom upravnom sporu, ukazuje se tužiteljici, da je u skladu s člankom 50. stavka 2. Pravilnika, tužiteljica kao korisnica morala zahtjev za produljenjem roka podnijeti prvostupanjskom tijelu za plaćanje prije isteka roka za koji se traži produljenje, a tužiteljica u konkretnom slučaju nije podnijela takav zahtjev za produljenje roka prvostupanjskom tijelu, dok je uvidom u priloženu liječničku potvrdu priloženu uz tužbu, ovaj Sud utvrdio da je operativni zahvat podlaktice tužiteljice obavljen nakon isteka roka za dostavu zahtijeva za isplatu druge konačne rate, a navedeno razdoblje bitno narušene radne sposobnosti koje se navodi u liječničkoj potvrdi od studenog 2024. do 31. svibnja 2025., nije jasno, niti razvidno o kakvim okolnostima bi se radilo da bi se moglo ocijeniti postojanje više sile, odnosno izvanrednih i nepredvidljivih okolnosti koje se nisu mogle spriječiti i otkloniti.

15. Stoga, imajući u vidu navedeno, činjenično stanje, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu je potpuno i pravilno utvrđeno, a na takvo činjenično stanje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, jer tužiteljica nije podnijela zahtjev za produljenje roka prvostupanjskom tijelu, zbog čega je tužiteljici pravilno i zakonito odbijen zahtjev za isplatu druge konačne rate, imajući u vidu da je točkom 5. pod točkom 8 stavkom d. natječaja, u svezi s člankom 18. točkom 18.1. pod točkom 4. Priloga 1 Ugovora o financiranju propisano, da će Agencija za plaćanje donijeti odluku o povratu nakon izvršene isplate potpore, ako korisnik ne podnese konačni zahtjev za isplatu do roka navedenog u Ugovoru o financiranju, to je pravilno i zakonito prvostupanjskom Odlukom, potvrđenom osporavanim rješenjem tuženika, zatražen povrat isplaćenih sredstava tužiteljici u iznosu 7.481,19 EUR.

16. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 10. rujna 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Dostaviti:

- Opunomoćeniku tužiteljice Dario Banić, odvjetnik u Karlovcu, Domobranska 6,

- Tuženom Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb Ulica grada Vukovara 78