REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-721/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja IM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenice odvjetnice u Odvjetničkom uredu Leana Modrušan i Tea Tončić, u Puli, Ciscuttijeva 8, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, kojeg zastupa opunomoćenica PM, zaposlenica prvostupanjskog tijela, radi starosne mirovine, 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

l. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/25-01/03190656031, URBROJ: 341-99-05/3- 25-1495 od 17. ožujka 2026. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli-Pola, KLASA: UP/II 140-02/22-01/03190656031, URBROJ: 341-13-05/3-22-17789 od 7. prosinca 2024.

II. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće i petsto eura) s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka, za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranje Europske središnje banke u 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora u roku od 60 (šezdeset) dana od dana donošenja pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli-Pola, KLASA: UP/II 140-02/22-01/03190656031, URBROJ: 341-13-05/3-22-17789 od 7. prosinca 2024. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja podnesen prvostupanjskom tijelu dana 2. prosinca 2020. za ponovno određivanje starosne mirovine i isplatu zaostataka mirovina od 31. prosinca 2003. s obrazloženjem da tužitelj nije dostavio dokaze o plaćama za razdoblje od 1980. do 1990. dok je bio zaposlen kao građanska osoba u službi bivših vojnih tijela u Vojnoj pošti Pula (bivša JNA), a niti ih je prvostupanjsko tijelo uspjelo pribaviti službenim putem u upravnom postupku, radi čega da je mirovina za to razdoblje pravilno određena na temelju prosječnih vrijednosnih bodova i da nema elemenata za ponovo određivanje mirovine primjenom odredaba o obnovi upravnog postupka iz čl. 134. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/215, 93/15, 120/16, 18/18 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO iz 2013.).

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/25-01/03190656031, URBROJ: 341-99-05/3- 25-1495 od 17. ožujka 2026. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. Tužitelj se u tužbi poziva na obrazloženje pravomoćne presude ovog Suda poslovni broj Us I-974/2022 od 28. prosinca 2022. donesenu u istovjetnom predmetu te Us I-2601/2023-5 od 6. veljače 2024., Usi- 1579/2023-10 od 24. rujna 2024. Us I-1225/2025-9 od 18. prosinca 2025. Tužitelj navodi, u bitnome, da on nije mogao dostaviti dokumentaciju koja nedostaje budući da ju ne posjeduje, ali i da nije na njemu da u posjedu ima svu potrebnu dokumentaciju, a niti je to logično za očekivati s obzirom na toliki protek vremena. Smatra da se radi o službenim podacima i da je stoga prvostupanjsko tijelo trebalo pokušati ishoditi dokumentaciju koja nedostaje od ostalih odgovarajućih institucija (s kojima ionako blisko surađuje). Nadalje obrazlaže, da ako se zaista ne mogu pribaviti podaci o njegovoj plaći za razdoblje dok je bio zaposlen kao građanska osoba u Vojnoj pošti Pula (bivša JNA), odnosno podaci za sporno razdoblje od 1980. -1990. od, da ta okolnost nikako ne bi trebala ići na njegovu štetu. Navodi da za to razdoblje nisu uzeti stvarni podaci o ostvarenoj plaći, već mu je mirovina određena na temelju prosječnih vrijednosnih bodova, pa da je stoga ostao uskraćen za pripadajuću mu visinu starosne mirovine na koju nesporno ima pravo nakon odrađenog radnog staža. Smatra nepravednim ponašanje kao da on nikada nije radio na tom radnom mjestu ili da to radno mjesto nije niti postojalo, a samo zato jer se navodno ne mogu pribaviti podaci iz službenih evidencija. Navodi da je obveza Zavoda da vodi matičnu evidenciju o osiguranicima i da provjerava točnost i potpunost podataka u matičnoj evidenciji. Zaključno smatra da ako se podaci o plaći ne mogu pribaviti da se tada visina mirovine treba odrediti uz pomoć korisnika-komparanata koji najviše odgovaraju njemu po poziciji radnog mjesta bivših djelatnika Vojnih pošti jer u suprotnom ispada da njegov posao nema nikakve vrijednosti zato jer se ne mogu pribaviti službene evidencije. Smatra da mu se ovakvim postupanjem nanosi direktna šteta. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4670/2017 od 9. listopada 2019. i U-III/3454/2017 od 9. listopada2019. u kojima je izražen stav da činjenica da nije moguće pribaviti podatke o plaći za sporni period osiguranja ne može ići na teret i štetu osiguranika. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te je ujedno zatražio naknadu troškova ovog spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja. U obrazloženju osporavanog rješenja između ostaloga navedeno je, da je rješenjem tuženika od 4. studenoga 2022. poništeno rješenje Područnog ureda u Puli-Pola, broj 6106 od 4. studenoga 2021, uz obrazloženje da je prvostupanjsko tijelo, nakon što je provelo detaljan postupak utvrđivanja činjeničnog stanja u pogledu plaća tužitelja i nakon što su iscrpljene sve mogućnosti pribavljanja platnih podataka za sporno razdoblje, propustilo u smislu članka 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21 – skraćeno: ZUP )trebalo omogućiti tužitelju sudjelovanje u postupku odnosno da se izjasni o tome ima li saznanja gdje su podaci o plaćama za sporno razdoblje pohranjeni odnosno je li iste posjeduje.

5. Stoga je u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, provedenog u izvršenju rješenja Središnje službe, broj 324891 od 4. studenoga 2022., dopisom od 11. prosinca 2022. o zatražilo očitovanje od tužitelja, koji da je 29. studenoga 2022. dostavio platnu listu za mjesec rujan 1981. godine, a koja platna lista iz rujna 1981. nije mogla poslužiti kao valjana osnova za izračun vrijednosnih bodova za sporno razdoblje od 1. siječnja 1980. do 31. prosinca 1990. jer nisu potpuni platni podaci niti za jednu kalendarsku godinu u navedenom razdoblju te se stoga vrijednosni bodovi nisu mogli izračunati na način propisan odredbom članka 81. stavkom 1. ZOMO, slijedom čega sukladno odredbi članka 134. stavkom 1. ZOMO, platna lista iz rujna 1981. nije utjecala na donošenje drugačije rješenja od onog donesenog u prijašnjem postupku, te nije bilo pravnog niti činjeničnog osnova za obnovu postupka okončanog pravomoćnim rješenjem Područne službe u Puli, broj 6106 od 26. listopada 2006. kojim je tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu, Naposljetku, tuženik je naveo da novijom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III- 4525/2019 od 7. veljače 2023. donesen je potpuno drugačiji zaključak od zaključka iznesenog u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-3454/2017 od 9. listopada 2019. te je u točki 23. između ostalog navedeno sljedeće: „Ustavni sud nadalje ističe da visina plaće različitih radnika na istom radnom mjestu može varirati ovisno o raznim čimbenicima kao što su satnica, godine radnog staža, vrsta poslova koji obavljaju, bolovanja, a na što pravilno upućuje drugostupanjsko tijelo u svom rješenju. Stoga, Ustavni sud nalazi da u upravna tijela i sudovi dali dostatne i relevantne razloge za odbijanje dokaznog prijedloga da se za izračun visine podnositeljeve mirovine koriste podaci drugih osiguranika, imajući pritom u vidu potrebu zaštite tajnosti njihovih podataka.“ Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

6. U tijeku spora održana je rasprava 3. rujna 2024. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/26 dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tužitelja i službena osoba tuženika.

7. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja ustrajala je kod svih navoda iznijetih u tužbi. dok je službena osoba tuženika ostala kod navoda iz odgovora na tužbu, nakon čega je izveden dokau uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora I postupka te je rasprava zaključena.

8. Dakle, u sporu je sporno je li prvostupanjsko tijelo u postupku poduzelo sve potrebne radnje kako bi pribavilo podatke o plaći tužitelja za period od 10 godina dok je tužitelj radio kao građanska osoba u službi bivših vojnih tijela (u Vojnoj pošti Pula, bivša JNA) te ukoliko se podaci o plaći tužitelja za navedeni period ne mogu pribaviti da li se onda mirovina treba utvrditi na temelju prosječnih vrijednosnih bodova ili bi trebalo pokušati pribaviti i usporediti podatke s komparantima koji su radili na istim poslovima kao i tužitelj u navedenom periodu.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

11. Čl. 134. st. 1. spomenutog ZOMO iz 2013., koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva tužitelja za obnovu upravnog postupka, propisano je da ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. St. 2. istog članka propisano je da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema st. 1. tog članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

12. Čl. 139. st. 1. ZOMO iz 2013. propisano je da pravomoćno rješenje o pravu na mirovinsko osiguranje ili iz mirovinskog osiguranja može se izmijeniti novim rješenjem ako je prvim rješenjem povrijeđen zakon, uredbe Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju ili opći akt Zavoda na štetu osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine. St. 2. istog članka propisano je da će se novo rješenje donijet i kada se saznaju nove činjenice koje utječu na pravo osiguranika, osigurane osobe, odnosno korisnika mirovine koje su nastale nakon donošenja pravomoćnog rješenja ili u slučaju kada je upravni sud zauzeo za stranke povoljnije pravno stajalište. St. 3. istog članka propisano je da prava utvrđena novim rješenjem donesenim prema st. 1. i 2. tog članka pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, odnosno od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine.

13. Odredbom čl. 47. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21) propisano je, da će službena osoba pribaviti po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud.

14. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog tijela od 26. listopada 2006. donesenog u izvršenju rješenja tuženika Središnje službe u Zagrebu, broj 324891 od 7.lipnja 2006. priznato pravo na starosnu mirovinu, počevši od 31. prosinca 2003. prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi do 31. prosinca 2013. (Narodne novine, broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02,117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 79/07, 35/08, 40/10 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/10, 61/11,114/11, 76/12 i 133/13), te je mirovina određena na temelju navršenog mirovinskog staža od 40 godina, 4 mjeseca i 11 dana prema dostupnim podacima o plaćama ostvarenim u razdoblju od 1970. do 2002. godine.

15. Utvrđeno je, da je u postupku koji je prethodio donošenju navedenog rješenja po uvaženoj žalbi, radi utvrđivanja činjeničnog stanja u pogledu nedostajućih podataka o plaći tužitelja koje je ostvario od 1. siječnja 1980. do 31. prosinca 1990. u radnom odnosu kao građanska osoba u bivšoj JNA, tijelo prvog stupnja zatražilo podatke za sporno razdoblje od Istarske županije-Grada Pule, zatim Državnog arhiva u Pazinu te Ministarstva obrane, a koji su se očitovali da ne raspolažu traženim podacima, a protiv navedenog rješenje tužitelj nije podnio žalbu pa je ono postalo pravomoćno.

16. Nadalje je ustanovljeno da je tužitelj dana 2. prosinca 2020. podnio zahtjev za ponovno određivanje starosne mirovine i zhtjev za a isplatu zaostataka mirovine od 31. prosinca 2003.

17. Tužiteljev zahtjev za ponovno određivanje mirovine je odbijen iz razloga što tužitelj nije dostavio podatke o plaći za sporno razdoblje i iz razloga što su u upravnom postupku zatraženi podaci o plaćama tužitelja od Državnog arhiva u Pazinu, Državnog arhiva u Zagrebu, Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Upravnog odjela za opću upravu i mjesnu samoupravu Grada Pule-Pola, te su navedene institucije navele da ne posjeduju tražene podatke, radi čega je u obnovljenom postupku utvrđeno da ne postoje dokazi za utvrđivanje činjenica na koje se tužitelj poziva.

18. Međutim, i u ovom sporu primjenjivo je obrazloženje iz presude ovog Suda poslovni broj 1Us I-974/22 od 28. prosinca 2022. i iz presude Us I-2601/2023-5 od 6. veljače 2024., Usi-1579/2023-10 od 24. rujna 2024. Us I-1225/2025-9 od 18. prosinca 2025. koje se temelji na Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U- III/3454/2017 od 9. listopada 2019. u kojoj se navodi sljedeće: „Dakle, zbog toga što u mjerodavnim evidencijama tijela koje je obvezno voditi evidenciju podataka nedostaju platni podaci za podnositelja za određeno razdoblje, oni nisu uzeti u obzir u obračun mirovine, koja bi, prema navodima podnositelja bila znatno viša. Dokazivanje da su doprinosi za sporno razdoblje uplaćeni i visinu plaće stavljeno je na taj način na teret podnositelju, unatoč činjenici da podnositelj kao građanin nema i ne treba voditi evidenciju uplate u mirovinski fond, već o navedenom vodi računa upravo HZMO koji prima uplate i operativno ih usmjerava u isplatu sadašnjih mirovina. Drugim riječima, nije na podnositelju obveza dokazivanja platnih podataka koje mu prema mjerodavnim propisima osigurava mirovinu u većem mjesečnom iznosu, jer podnositelj, kao i drugi građani, nema obvezu vođenja evidencija podataka koje obvezno prikuplja, vodi I evidentira HZMO.

19. Unatoč tome, podnositelj je pokušao dokazati potrebne činjenice prilažući rješenja o mirovini radnika koji su radili kod istog poslodavca u istom spornom razdoblju. Upravni sud je u odnosu na taj prigovor naveo da "činjenica da drugim osobama u spornom razdoblju podaci o plaćama nisu uništeni i da im je temeljem istih izvršen obračun mirovine, ne predstavlja relevantnu okolnost u ovom predmetu budući se odluka donosi na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u konkretnom predmetu". Visoki upravni sud naveo je da iako je obveza HZMO-a uredno voditi evidenciju podataka koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja "s obzirom da u predmetnoj stvari nedostaju spomenuti podaci o kojima ovisi drugačiji obračun visine mirovine … nije bilo zakonske osnove da se njegova žalba uvaži".

20. Ustavni sud ne dovodi u pitanje pravo i obvezu javnih tijela da postupaju u skladu sa zakonom i u javnom interesu, međutim, takvo postupanje ne smije biti na teret građana, u konkretnom slučaju podnositelja koji je u dobroj vjeri, pouzdajući se u valjano vođenje evidencija uplata mirovinskih doprinosa i platnih podataka HZMO-a, razumno očekivao "pravičan" izračun ostvarene mirovine, kakav su ostvarili drugi radnici koji su radili kod istog poslodavca u istom razdoblju, što upućuje na zaključak da materijalna dokumentacija o stažu za zaposlenike tog poslodavca za sporno razdoblje postoji.

21. Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja, Ustavnom sudu ne preostaje drugo nego utvrditi da su Upravni sud i Visoki upravni sud, zauzevši stajalište da visina mirovine podnositelja ovisi isključivo o podacima koje je trebao imati HZMO, a nema ih jer su uništeni, pretjerano formalističkim pristupom, bez uvažavanja specifičnih okolnosti konkretnog slučaja te učinaka (posljedica) koje za podnositelja imaju osporene presude.“

22. Dakle, tužitelj je svoj zahtjev za obnovu postupka utvrđivanja njegove mirovine temeljio na povoljnijem pravnom stajalištu kojeg je zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske što je dopušteni razlog za obnovu upravnog postupka iz mirovinskog osiguranja sukladno citiranom čl. 139. st. 2. ZOMO iz 2013., a tijela upravnog postupka to nisu imala u vidu već su ponovo tražila od tužitelja da dostavi podatke o plaćama za sporno razdoblje, nakon čega su zbog nedostatka tih podataka odbila predmetni zahtjev tužitelja, iako je tužitelj u postupku naveo da ih ne može dostaviti, jer ih ne posjeduje te je upravo stoga i predložio da te podatke ponovo zatraži prvostupanjsko tijelo službenim putem.

23. U navedenoj Odluci Ustavni sud Republike Hrvatske je izrazio stav da osiguranik ne smije trpjeti štetne posljedice radi toga što za određeni period ne postoji materijalna dokumentacija te da ima pravo na pravičan izračun mirovine. Pri tome, po ocjeni Suda nije relevantno koje tijelo je bilo dužno voditi službenu evidenciju (domaće ili inozemno), već je ovdje odlučno to da ta obveza nije na osiguraniku i da osiguranik ne može zbog propusta u vođenju službenih evidencija ili nedostatka službenih evidencija trpjeti štetne posljedice. Također Ustavni sud Republike Hrvatske je u navedenoj Odluci izrazio i stav kako je podnositelj pokušao dokazati potrebne činjenice prilažući rješenja o mirovini radnika koji su radili kod istog poslodavca u istom spornom razdoblju, te da je pretjerano formalistički pristup upravnog suda kao i upravnih tijela da "činjenica da drugim osobama u spornom razdoblju podaci o plaćama nisu uništeni i da im je temeljem istih izvršen obračun mirovine, ne predstavlja relevantnu okolnost u ovom predmetu budući se odluka donosi na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u konkretnom predmetu".

24. Stoga je u ovom postupku potrebno da tuženik pokuša još jednom pribaviti podatke o plaćama tužitelja za sporno razdoblje i to od svih tijela koja bi mogla kao pravni slijednici raspolagati takvim podacima u Republici Hrvatskoj i inozemstvu, kako je to i predložio tužitelj, jer iz cjelokupnog stanja spisa predmeta upravnog postupka slijedi da u upravnom postupku nisu iscrpljene sve mogućnosti utvrđivanja plaće tužitelja za sporno razdoblje (primjerice nije zatražen taj podatak od evidencije nadležnog tijela za mirovinsko osiguranje u Republici Srbiji, zatim od vojnog arhiva u Republici Srbiji ili vojnog arhiva u Republici Hrvatskoj), a nakon toga ako i dalje ne uspije pribaviti te podatke tada treba postupiti sukladno stavu izraženom u navedenoj Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/3454/2017 od 9. listopada 2019. što bi značilo da bi se visina mirovine tužitelja trebala odrediti uz pomoć korisnika – komparanata koji najviše odgovaraju njegovoj poziciji radnog mjesta u spornom razdoblju ukoliko bi to bio "pravičniji" obračun mirovine za tužitelja.

25. Dakle, upravna tijela su prilikom rješavanja ove upravne stvari imala pogrešan pravni pristup radi čega je trebalo vratiti predmet na ponovni postupak. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su nezakonitima te je Sud na temelju čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u točki I. i II. izreke ove presude.

26. U ponovnom postupku tuženik je vezan pravnim shvaćanjima i primjedbama ovog Suda sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZUS-a te je dužan u roku od 60 dana od dana primitka presude donijeti novo rješenje.

27. Odluka o troškovima ovog spora iz točke III. izreke ove presude temelji se na čl. 147. ZUS. Tužitelju je priznat trošak zastupanja putem opunomoćenica sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) kojom je propisano da odvjetniku u prvostupanjskom upravnom sporu pripada nagrada, između ostaloga, za sastav tužbe, zatim za sastav podnesaka koji sadrže činjenična i pravna razlaganja te za zastupanje na raspravi. Kako se radi o neprocjenjivom predmetu, tužitelju je u ovom sporu priznat iznos od 1.250,00 eura za zastupanje po radnji (1.000,00 eura uvećano za trošak PDV-a) i to za sastav tužbe i za pristup na ročište za raspravu dana 3. rujna 2026., sveukupno 2.500,00 eura.

28. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP), a pored toga tužitelj je u ovoj vrsti spora oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP.

U Rijeci 10. rujna 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba. (čl. 127. ZUS-a). Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Dostaviti:

- opunomoćenicama tužitelja Leani Modrušan i Tei Tončić, odvjetnicama u Puli,

Ciscuttijeva 8

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Republike Hrvatske,

Središnjoj službi, Zagreb, Antuna Mihanovića 3