REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-159/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (imena u nominativu) DN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupaju ga odvjetnicima u OD "Višić i Partneri" d.o.o., Šibenik, Stjepana Radića 53, protiv tuženika (imena u nominativu): ad.1 Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupa je ODO, Građansko upravni odjel Šibenik, Stjepana Radića 81, ad.2 Općina Tisno, OIB 00699288369, Uska ulica 1, 22240 Tisno, zastupa ga načelnik UN, njega punomoćnica KN dipl. prav. djelatnica tuženika ad.2, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 02. lipnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja Ane Vlašić odvjetnice u OD Višić i partneri d.o.o. u Šibeniku, zamjenice zakonskog zastupnika tužene NN više savjetnice u ODO Šibenik i punomoćnice tužene ad.2, na ročištu objave odluke dana 10. rujna 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) DN, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koji dio je na skici mjesta očevida vještaka mjernika Antonia Reljanovića dipl. ing. geodezije od dana 28. studenog 2025. godine prikazan likom omeđenog slovima A-B-C-D-E-F-A, a koji dio je sukladan prikazu iste površine na geodetskoj situaciji mjernika IN od dana 05. prosinca 2024. godine, koja skica i geodetska situacija su sastavni dio ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja navodio da je predmetna čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama upisana kao zajedničko vlasništvo ovdje tuženika ad.1 i ad.2.

2. Tužitelj da se sukladno važećim propisima obratio tuženoj ad.1 s prijedlogom za mirno rješenje ovog spora koji prijedlog ista tuženica da nije prihvatila.

3. Vlasništvo posebnog fizičkog dijela predmetne nekretnine, kako je isti opisan u izreci ove presude, tužitelj da je stekao nasljeđivanjem. Ista površina da je položena na predjelu zvanom „Seljanska Broščica“, a u postupku nadjelbe ondašnjih vlasti provedenoj 1938. godine ista da je dodijeljena pravnom predniku tužitelja DNN kao parcela pod rednim brojem 157.

4. BN da su naslijedili sinovi UNN pok. DNN, VN pok. DNN, otac tužitelja i unuci TN pok. D i ZN pok. D koji da su međusobno podijelili imovinu naslijeđenu od oca, u kojoj diobi utužena površina, XIV P-159/2025

opisana narodnim nazivom „Seljanska Broščica“, da je pripala u vlasništvu tužiteljevom ocu VN pok. DNN, kojeg da je za cijelo naslijedio ovdje tužitelj.

5. Predmetna površina da je od provedene nadjelbe 1938. godine u mirnom posjedu prednika tužitelja, kakav posjed danas da uživa tužitelj, jednim dijelom ista površina da je ograđena suhozidom, a dijelom međašnjim znacima.

6. Susljedno obrazloženom navodeći da tužitelj ima pravni interes uskladiti zemljišno knjižno stanje sa stvarnim stanjem ovdje utužene površine predložio je sudu usvajanje tužbenog zahtjeva, a nije popisivao parnični trošak.

7. Tužena ad 1. Republika Hrvatska u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom parnice protivila se činjeničnom obrazlaganju tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu tvrdeći da iz po tužitelju predloženih dokaza ne proizlazi osnovanost tužiteljeva zahtjeva, pa je slijedom toga predložila odbiti tužbeni zahtjev, a nije popisivala parnični trošak.

8. Istaknula je da je čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u katastarskom operatu posjedovnom listu broj 146 upisana kao posjed Republike Hrvatske i Općine Tisno, a iz povijesti promjena na predmetnoj nekretnini da proizlazi kako je nakon revizije posjeda 1954. godine predmetna nekretnina upisana kao posjed općenarodne imovine pod upravom Općine Jezera te od 2020. godine kao suposjed Republike Hrvatske i Općine Tisno, što da ukazuje na nepoštenje posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednika.

9. Sporna površina da nema samostalne ograde, a postojeći suhozidovi da su međe susjednih nekretnina i ukazuju na tragove posjeda drugih posjednika.

10. Tužena ad.2 Općina Tisno je u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodila da se iz predloženih dokaza ne može utvrditi odlučna činjenica na koji način su tužitelj, odnosno pravni prednici istog stekli vlasništva utužene površine, tj. da li je ista površina nedvojbeno ista onoj za koju tužitelj tvrdi da je dodjelom iz 1938. godine pripala njegovom pravnom predniku. Tužena ad.2 nije popisivala parnični trošak.

11. U dokaznom postupku pregledane su zemljišne knjige za utuženu nekretninu, pročitan je prijedlog tužitelja upućen tuženoj ad.1 za mirno rješenje ovog spora dana 06. prosinca 2024. godine i odgovor tužene od 10. prosinca 2024. godine, pregledana je geodetska situacija izrađena po mjerniku IN dana 05. prosinca 2024. godine, pregledan je preslik nadjelbe iz 1938. godine s pripadajućom skicom, pročitano je rješenje o nasljeđivanju doneseno iza smrti BN pok. U pod poslovnim brojem O-903/80 dana 31. prosinca 1982. godine, pročitan je ugovor o diobi zaključen između braće UNN, K, TN i ZN svi pok. DNN, pregledano je rješenje o nasljeđivanju doneseno iza smrti VN pok. DNN u predmetu O-1219/24 dana 18. rujna 2024. godine, pregledana je povijest promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Šibenik s nadnevkom 24. siječnja 2025. godine, pregledana je digitalna orto foto karta odnosnog područja i HOK iz 1980. godine, pročitan je zapisnik očevida obavljenog dana 26. kolovoza 2025. godine, pregledana je skica mjesta očevida stalnog sudskog vještaka mjernika

XIV P-159/2025

Antonia Reljanovića od 28. studenog 2025. godine s prilozima, uklopom skice u ispis odnosnog područja s Geoportala, izvatkom iz katastarskog plana za isto područje, te posjedovnim listom broj 6032 za K. O. [katastarska općina], kao i skica izmjere od 24. lipnja 2022. godine, te devet fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida, saslušani su tužitelj DN pok. VN, ZN pok. D, GN pok. N, te ON pok. I.

11.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

12. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni tužbeni zahtjev pa je stoga isti ocijenjen osnovanim kao takav prihvaćen i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

13. Naime, iz supstrata izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće odlučne činjenice, po ocijeni ovog suda od značaja za donošenje predmetne presude,

- u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], upisanog boniteta voćnjaka, pašnjaka, prirodno neplodnog zemljišta i puta, ukupne površine od 99.682,00 m2, imena Brošćica, uknjiženo je kao zajedničko vlasništvo ovdje tuženica ad.1 Republike Hrvatske i ad.2 Općine Tisno,

- u posjedovnom listu broj 6032 za K. O. [katastarska općina], posjed, u nepodijeljenom razmjeru, čest. zem. [katastarska čestica], upisanog imena Brošćica, boniteta voćnjaka, pašnjaka i prirodno neplodnog zemljišta, ukupne površine 99.682,00 m2, upisan je na imenima

Republike Hrvatske i Općine Tisno,

- iz Povijesti promjena na katastarskim česticama PUK-a Šibenik klase: 930-04/24- 05/658, ur. broj 541-26-02/10-25-2 od dana 24. siječnja 2025. godine razvidno je da je posjed čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] od revizije posjeda 1954. godine do promijene zavedene pod brojem 80/2020, bio upisan kao Općenarodna imovina pod upravom Općine Jezera, a nakon navedene promijene kao nepodijeljeni posjed

Općine Tisno i Republike Hrvatske,

- očevidom predmetne nekretnine obavljenim dana 26. kolovoza 2025. godine uz sudjelovanje vještaka mjernika dipl. ing. geodezije Antonia Reljanovića sporna površina identificirana je kao dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u naravi je ista zatečena kao relativno pravilna, pravokutna površina, do koje se dolazi neuređenim makadamskim putem, konfiguracijski je u blagom padu prema jugu, u cijelosti obrasla borovinom, na sjeverozapadnoj međi ograđena kamenim suhozidom koji u naravi predstavlja duži suhozid koji omeđuje i više susjednih nekretnina, osim borova, niskog raslinja i makije na utuženoj površini nema vidljive hortikulturne obrade, a nakon izvršenog pregleda na očevidu pokazane površine, vještak je usporedbom iste

XIV P-159/2025

s prikazanom površine na geodetskoj situaciji izrađenoj u mjerilu 1:500 po mjerniku IN iz društva "Geodetska mjerenja" d.o.o. dana 05. prosinca 2024. godine, iskazao da na očevidu pokazana površina u naravi položajno jeste ona koja je u navedenoj geodetskoj situaciji prikazana likom omeđenim slovima A-B-C-D-E-F- G-A, što je vidljivo i na skici vještaka Reljanovića od 28. studenog 2025. godine (list 46 spisa) i geodetskoj situaciji (list 7 spisa). Vještak nije mogao na temelju prikaza položaja nekretnina na skici priloženoj Odluci o nadiobi iz 1938. godine (list 9 spisa) decidirano iskazati da li „parcela broj 157“ koja je citiranom nadiobom pripala u vlasništvo BN pok. U (list 8 spisa) sukladna položajem prikazanoj površini na skici od 28. studenog 2025. godine i geodetskoj situaciji od 05. prosinca 2024. godine, to iz razloga, jer je skica nadiobe vrlo lošeg prikaza, bez detalja koji bi se mogli usporediti sa postojećim katastarskim planom odnosnog područja i današnjim stanjem,

- rješenjem o nasljeđivanju donesenim u ostavinskom predmetu ovog suda iza smrti BN pok. U, zanimanjem poljoprivrednika, rođenog dana **.**.1902., umrlog dana **.**.1980., pod poslovnim brojem O-903/80 dana 31. prosinca 1982. godine, imovina navedenog pokojnika, osim vlasništva „kuće u Jezerima“, raspoređena je sinovima istog UNN i VN, te unucima TN i ZN oba pok. D, svakom za po ¼ dijela,

- pravni slijednici BN pok. U su Ugovorom o diobi zaključenim dana 15. rujna 1989. godine (list 12 spisa) podijelili imovinu naslijeđenu od oca i djeda BN na način da je tužiteljevom ocu VN pok. DNN, između vlasništva više drugih nekretnina, u zasebno vlasništvo pripala nekretnina narodnog imena „Seljanska Brošćica“,

- rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika u Vodicama Mire Grbac pod poslovnim brojem O-1219/24, UPP/OS-O-36/24-5 od dana 18. rujna 2024. godine, donesenog iza smrti VN pok. DNN rođenog **.**.1934., umrlog dana **.**.2014., na temelju zakona i ustupa supruge ostavitelja LN, ostavina navedenog pokojnika raspoređena je za cijelo sinu istog, ovdje tužitelju DN pok. VN, između svih nekretnina, poimence navedenih narodnim imenima, iz ostavine spomenutog pokojnika i ona narodnog imena „Seljanska Brošćica“,

- u postupku saslušani svjedoci ZN pok. D (rođen 1955. godine), GN pok. N (rođena 1960. godine), te ON pok. I (rođen 1940. godine) suglasnim su, decidiranim i životno uvjerljivim iskazima, po ocijeni ovog suda susljedno tome, značajnim za donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, navodili da im je poznat položaj utužene površine, te da je ista bila izvornog vlasništva tužiteljevog djeda BN koji je istu površinu od oko 1.000,00 ili 1.200,00 m2, uglavnom kamenjara s ponekim stablom crnike i bora, nepodesnu za poljoprivrednu obradu, kao i velika većina ostalih sumještana sa odnosnog područja, stekao u nadiobi ondašnjih vlasti prije II. svjetskog rata, kada da je tadašnja vlast davala mještanima, uglavnom neplodnu zemlju za ispašu stoke, odnosno branje ogrjevnog drva,

XIV P-159/2025

- posebice je svjedok ZN naglasio da je njegov djed BN imao tri sina, njegovog oca D koji je stradao na brodu 1968. godine, te braću istog, tužiteljevog oca VN i brata mu B, koji da pred početak Domovinskog rata podijelili imovinu naslijeđenu po ocu, tako da danas svatko drži u svom posjedu i vlasništvu onu imovinu koju je stekao tom diobom,

- svjedokinja GN je isticala da se sporna površina nalazi sjeverozapadno u odnosu na nekretninu čija je ona vlasnica, da se radi o susjednim nekretninama koje da danas dijeli predviđeni katastarski put, na istoj da je viđala pravne prednike tužitelja, djeda mu DNN i baku V koji da su imali nešto sitno blaga, isticala je da vlasništvo svoje nekretnine stekla darovnim ugovorom od majčine sestrične KNN, koja da je isto pravo dobila od svog oca kao jedina kći, a znala je da je od njezine obitelji u "famoznoj bilježnici" bila upisana i njezina pravna prednica CN, dodala je da je predmetna površina dijelom ograđena kamenim suhozidom koji se u jednom dijelu nastavlja na suhozid koji omeđuje nekretninu obitelji CN, kao i to da su susjedne obitelji gradile jedan zid koji bi zatim bio podijeljen na pola,

- svjedok ON je isticao da je sporna površina udaljena stotinjak metara od njegove nekretnine, znao je da je utužena površina prema susjednim nekretninama omeđena manjim kamenom, a na istoj je viđao BN i njegovu suprugu,

- u stranačkom iskazu tužitelj je navodio je da je njegov djed BN pok. U, koji je živio do listopada 1980. godine, vlasništvo predmetne nekretnine, u površini od oko 1.300,00 do 1.400,00 m2, stekao u nadiobi koju je provela državna vlast 1937. ili 1938. godine, kada da je mještanima odnosnog područja dodijeljena veća površina zemljišta narodnog naziva Brošćica, danas sporna nekretnina da ima nešto manju površinu, jer da je dio iste inkorporiran u puteve koji su se u međuvremenu izgradili na odnosnom području, sporna površina da nije nikada korištena radi obrade i sadnje bilo kakvih poljoprivrednih kultura, uglavnom se koristila radi branja ogrjevnog drva i ispaše stoke, jednim dijelom, sa dvije strane, predmetna nekretnina je ograđena kamenim suhozidovima, a nije nikako omeđena prema javnom makadamskom putu.

14. Nastavno iznesenim utvrđenjima valja navesti da je nedvojbeno da se sukladno pravnom pravilu paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika, primjenjivog u ovom slučaju na osnovi pravnog pravila članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa koji su doneseni prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 88/1946), vlasništvo nekretnine, u državnom vlasništvu, ovdje sporna nekretnina u katastarskom operatu upisana i kao općenarodna imovina, izvanrednom dosjelošću (originarno) moglo steći nakon četrdesetogodišnjeg posjedovanja iste do dana 06. travnja 1941. godine.

15. Po ocijeni ovog prvostupanjskog suda, a utvrđujući odlučne činjenice o utuženim pravima tužitelja vrhu predmetnog fizičkog dijela predmetne nekretnine, iz supstrata izvedenih dokaza, bez sumnje je utvrđeno da su posjednici iste površine, dokazano od kraja tridesetih godina prošlog stoljeća, bili pravni prednici tužitelja, izvorni izvan knjižni vlasnik BN koji je to pravo stekao nadiobom od tadašnjih državnih tijela, nastavno i njegovi pravni slijednici, sinovi UNN i VN, otac tužitelja, te

XIV P-159/2025

unucima TN i ZN oba od ranije umrlog sina D, konačno i sam tužitelj nakon što su potonji proveli materijalnu diobu, a tužitelj naslijedio posjed svoga oca VN.

16. Nesumnjivo je da opisani posjed nije bio takav, po vremenskom trajanju, da su navedeni pravni prednici tužitelja spornu površinu mogli steći osnovom izvanredne dosjelosti, ali neovisno o tome i pravnom temelju po kojem je tužiteljev djed BN zaposjeo i posjedovao utuženu površinu (o tome postoje samo posredni dokazi, „Bilježnica“ pisana po trećoj osobi i izjave svjedoka), isti posjed je nedvojbeno trajao u kontinuitetu u obitelji tužitelja i njegovih pravnih prednika u ranije označenom vremenskom razdoblju.

17. Stoga, neovisno o utvrđenjima iznesenim u točki 16. ovog obrazloženja, valja cijeniti da je, pored propisa citiranih u točki 15. ovog obrazloženja, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama pod poslovnim brojem Rev-291/14 od dana 17. travnja 2018. godine i Rev-158/2017 od dana 07. svibnja 2019. godine naglasio da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu (općenarodna imovina), a u konkretnom slučaju predmetna nekretnina jeste kako je ranije obrazloženo to bila, treba u vrijeme dosjelosti računati i to razdoblje, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – dalje u tekstu: ZVDSP) nego na temelju drugih odredbi istog Zakona.

18. Isticanje pravnih stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske citiranih u točki 17. ovog obrazloženja važno je, jer je izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP

- a, koja je bila na snazi od 01. siječnja 1997. godine do 17. studenog 1999. godine, propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu (općenarodna imovina), kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjeda proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. godine stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP-a kao neustavnu, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 2001. (Nar. nov. broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. godine i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP-a propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su dana 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

19. Nastavno iznesenom u točki 18. ovog obrazloženja, za naglasiti je da članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. – Međunarodni ugovori broj 18/97), propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa

XIV P-159/2025

budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona, jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru i njene odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela te sva tijela koja imaju javne ovlasti, tako nedvojbeno i sa odlučnim značajem u konkretnom slučaju.

20. Dakle, za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, po ocijeni ovog suda, u kojoj sud nije vezan za tužbom isticani pravni osnov stjecanja vlasništva utuženog dijela predmetne nekretnine (članak 186. stavak 3. ZPP-a), dakle, vrhu kojeg su traženje tužitelja (po osnovi stjecanja pravnih prednika dodjelom od državnih tijela, nasljeđivanja pravnih prednika i provedene diobe istih), osporavali tuženici kao upisani zajednički vlasnici, bez utvrđenih razmjera, predmetne nekretnine, od značaja je bilo utvrđenje (iskazi u postupku saslušanih svjedoka, susjeda sporne površine, te očevidom zatečeni artefakti na istoj površini), da su pravni prednici tužitelja, konačno i sami tužitelj, nedvojbeno savjesno posjedovali predmetnu površinu, na granice kojeg posjeda ukazuju izvedeni ogradni kameni suhozidovi, u obimu u kojem su danas još postojeći, ali i uz ocjenu da je sporna površina izvorno, zbog svog boniteta (kamenjar s ponekim stablom crnike) bila namijenjena ispaši stoke i branju ogrjevnog drva, stoga nije imala neku posebnu poljoprivrednu vrijednost (nije se nikada obrađivala) koja je morala biti „čuvana“ posebnim ogradama (susjedi su gradili jedan zid), to tako bar od 1940. godine, tj. vremena izvršene nadiobe zemljišta na predjelu zvanom Brošćica, dakle, opisani posjed spomenutih pravnih prednika tužitelja trajao je najmanje u razdoblju od šezdesetak godina do dana 17. studenog 1999. godine (kada je prestao važiti izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP).

21. Uz obrazloženo je podredno za navesti da okolnost što predmetna nekretnina nije bila preciznom katastarskom oznakom navedena u ostavinskoj imovini pravnih prednika tužitelja (kako je ranije obrazloženo) nije bila od značaja za donošenje presude u konkretnoj pravnoj stvari. Ovdje predmetna nekretnina, sve da je sporna sa narodnim nazivom „Seljanska Brošćica“, može se smatrati naknadno pronađenom (ostavinskom) imovinom, o njoj se može raspravljati i naknadno, pa i u ovoj parnici, posebice, jer su ovdje tužene, kao uknjižene ovlaštenice, osporavale tužitelju (kao nesumnjivom nasljedniku ranije spomenutih pravnih prednika istog) pravo na toj imovini, to sve sukladno odredbama članaka 234. i 224. Zakona o nasljeđivanju (Nar. nov. broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), kakav zaključak snaži i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1541/1996 od 26. travnja 2000. godine.

22. Uz obrazloženo je važno naglasiti da se savjesnost posjedovanja u smislu odredbi članka 18. stavka 5. ZVDSP-a presumira, a dokaza za bitno drugačiji zaključak u konkretnoj pravnoj stvari nije bilo, niti su tuženice nudile za to dokaza, a ukupnost posjedovnog upisa predmetne nekretnine od 2020. godine, koji je u suprotnosti sa utvrđenim stvarnim stanjem vrhu sporne površine, ne otklanja po ocijeni ovog suda savjesnost posjeda tužitelja i njihovih pravnih prednika na istoj.

23. Također je za navesti da je odredbom članka 60. stavka 1. ZVDSP-a propisano da svaki zajednički vlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim zajedničarima, dok je stavkom 2. određeno da zajedničkom stvari upravljaju svi zajedničari zajednički, donoseći sve

XIV P-159/2025

odluke sporazumno, ako odlučivanje nije povjereno upravitelju, stoga nisu prihvaćeni prigovori tuženica o ne postojanju pasivne legitimacije bilo koje tuženice u konkretnom slučaju, jer su obje nedvojbeno upisane kao zajedničke vlasnice u zemljišnim knjigama i kao posjednice u neutvrđenim razmjerima u katastarskom operatu.

24. Sve izneseno u konačnici je impliciralo utvrđenje ovog suda da je tužitelj, uključivo sa vremenom posjedovanja svojih pravnih prednika, u svakom slučaju istekom dvadesetogodišnjeg roka, sukladno odredbama stavka 3. članka 159. ZVDSP-a i po samom zakonu dosjelošću stekao vlasništvo ovdje sporne površine kao posebnog fizičkog dijela predmetne nekretnine, kako je ista opisana u izreci ove presude, pa je postavljeni tužbeni zahtjev kao osnovan prihvaćen i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

25. Stranke nisu popisivale parnični trošak pa sud o istom nije niti odlučivao.

U Šibeniku, dana 10. rujna 2026. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana objave ili prijema pisanog otpravka iste ovisno o urednosti poziva na ročište objave. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi presude.