REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-337/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Marije Garačić- Turković i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Goršeta, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐV, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog ĐV protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kov-64/2026 od 30. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog SV odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, na temelju članka 131. stavka 1. u vezi sa člankom 127. stavkom 4. i člankom 129. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog ĐV, iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08, a koji istražni zatvor teče od dana uhićenja 5. lipnja 2026. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici po službenoj dužnosti Nikolini Koretić Carić, odvjetnici iz Samobora, iz svih zakonom dopuštenih razloga s prijedlogom usvojiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje.

3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj prigovara da „zaključak suda o postojanju osnovane sumnje potpuno je neprihvatljiv u odnosu na osumnjičenika i u suprotnosti sa provedenim dokaznim radnjama i utvrđenim činjenicama, te je stoga počinjena bitna povreda kaznenog postupka“, kao što nisu dani dostatni razlozi u odnosu na opasnost od bijega i zbog čega se ista svrha ne bi mogla postići blažim mjerama.

5.1. Iz navedenog proizlazi da je prigovor o nedostatnosti razloga kojima se obrazlaže postojanje opasnosti od bijega i nemogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama, prigovor činjenične naravi, dok ZKP/08 ne poznaje bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja se sastoji u suprotnosti zaključka o postojanju osnovane sumnje i provedenih dokaza.

5.2. Žalbom se samo paušalno osporava postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, no taj je prigovor neosnovan jer je prvostupanjski sud u točkama 6., 7. i 8. obrazloženja pobijanog rješenja naveo dokaze iz kojih proizlazi osnovana sumnja i na temelju kojih je i podignuta optužnica. Samo se napominje žalitelju vezano za isticanje presumpcije nevinosti da niti u jednom dijelu obrazloženja pobijanog rješenja se ne govori o kaznenoj odgovornosti već isključivo o postojanju osnovane sumnje.

5.3. Jednako tako se neosnovano prigovara da ne postoje okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu opasnost od bijega jer, po žalitelju, činjenica stranog državljanstva i činjenica da okrivljenik ničim nije vezan za teritorij Republike Hrvatske nisu dostatne za zaključak o postojanju te opasnosti. Naime, okrivljenik je državljanin Kraljevine Španjolske, a u Republici Hrvatskoj nema niti prebivalište niti boravište niti je na bilo koji drugi način povezan sa teritorijem Republike Hrvatske. Navedeno, i po ocjeni ovoga suda, upućuje na zaključak da je okrivljenik na područje Republike Hrvatske došao s namjerom počinjenja kaznenog djela. Osim toga se imala u vidu i propisana kazna za ovo kazneno djelo od jedne do osam godina, što može biti dodatan motiv za napuštanje teritorija Republike Hrvatske i time nedostupnosti pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Sve gore navedeno u svojoj međusobnoj povezanosti, su one posebne okolnosti koje ukazuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08 u svrhu prevencije opasnosti od bijega.

5.4. Neosnovano se prigovara da se prije donošenja presude istražni zatvor pretvorio u izdržavanje kazne i da je povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08, vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbu iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da, za sada, nije došlo do povrede načela razmjernosti.

5.5. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Velikoj Gorici, 10. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević