Poslovni broj: Usž-2974/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Basseggli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MĆ iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Brunu Čohilju, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o. Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Služba građevinske inspekcije, Ispostava u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju – prva novčana kazna, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-374/2025-9 od 7. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-374/2025-9 od 7. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klase: UP/I-362-02/24-02/542, urbroj: 443-02-05-17-25-9 od 5. ožujka 2025., dok je pod točkom II. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Osporenim rješenjem tuženika od 5. ožujka 2025., utvrđuju se da je rješenje istog tijela, klase: UP/I-362-02/24-02/542, urbroj: 443-02-05-17-24-4 od 18. lipnja 2024. (rješenje o uklanjanju bespravno izgrađene građevine na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa]) postalo izvršno 20. rujna 2024. godine, a kako tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju to mu je izrečena 1. novčana kazna od 6.630,00 €.
2. Tužitelj je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu smatrajući da se presuda temelji na nepotpunom sagledavanju predmetne upravne stvari utvrđujući da u trenutku provedenog očevida 19. veljače 2025., predmetne građevine nisu bile uklonjene. Ističe da je predmetne objekte naknadno uklonio o čemu da je obavijestio i službeno tuženika podneskom od 25. ožujka 2025., što da i proizlazi iz odgovora tuženika na tužbu. Smatra pogrešnim utvrđenje da naknadno uklanjanje građevina nije od utjecaja na zakonitost ovdje osporenog rješenja o izvršenju obzirom da je u trenutku donošenja sudske odluke svrha izvršenja bila ostvarena. Sud nije uzeo u obzir da je u trenutku donošenja osporenog rješenja još uvijek bio u tijeku upravni spor protiv rješenja o uklanjanju. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i predmet vratiti sudu.
3. Tuženik se nije očitovao, iako je dostava poziva istom uredno iskazana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u dijelu kojim je osporavana žalba i u granicama razloga iznesenih u žalbi, u smislu odredbe članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje u tekstu: ZUS) ovaj Sud nalazi da osporenom presudom, uz obrazloženje kakvo je njome dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je ovdje osporenim rješenjem tuženika od 5. ožujka 2025., utvrđeno da je rješenje tuženika od 18. lipnja 2024., kojim je tužitelju naloženo u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloniti bespravno izgrađene građevine pobliže opisane u tom rješenju i sve izgrađene bez izvršne građevinske dozvole na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] postalo izvršno 20. rujna 2024. Nadalje, kontrolnim inspekcijskim izvidom provedenim od strane tuženika 19. veljače 2025., utvrđeno je da protupravno izgrađeni objekti nisu uklonjeni u za to danom roku (posljednji dan roka za izvršenje naredbe iz rješenja o uklanjanju je protekao 19. rujna 2024.).
7. Stoga, imajući sve naprijed navedeno i utvrđeno u vidu i prema ocjeni ovog Suda pravilno je tuženik utvrdio da tužitelj do osporenog rješenja tuženika nije postupio po rješenju o uklanjanju i datom roku za uklanjanje, dakle, nije uklonio bespravno izgrađene građevine što je i utvrđeno naprijed navedenim očevidom od 19. veljače 2025., pa je tuženik imao osnova u konkretnom slučaju primijeniti odredbe Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 109/23.), kojim su propisani iznosi novčanih kazni kojima se izvršenik prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, pri čemu se glede prigovora tužitelja prvostupanjski upravni sud pravilno pozvao u obrazloženju osporene presude na odredbu članka 17. citiranog Naputka kao i odredbu članka 142. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, prema odredbi članka 17. Naputka (Tablica 1) na izvršenje rješenja o uklanjanju donesenog na temelju članka 113. stavak 1. i članka 117. stavak 1. Zakona izvršenik se prisiljava novčanim kaznama – fizička osoba za građevine 2.a i 2.b skupine 6.630,00 € (prvi put), pri čemu se napominje da je rješenje o uklanjanju koje se izvršava u ovom upravnom postupku od strane tuženika doneseno upravo na temelju odredbe članka 113. Zakona o državnom inspektoratu.
8. Glede daljnjih prigovora tužitelja istaknutih u žalbi treba reći da je presudom prvostupanjskog upravnog suda poslovnog broja Us I-1092/2024-6 od 29. svibnja 2025., odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja o uklanjanju od 18. lipnja 2024., te je presudom ovog Suda, poslovnog broja Usž-3014/2025-2 od 5. studenog 2025., odbijena žalba tužitelja i potvrđena naprijed citirana presuda prvostupanjskog upravnog suda od 29. svibnja 2025. godine.
9. I naposljetku, neosnovanim Sud ocjenjuje prigovore tužitelja da je naknadno predmetne objekte sam uklonio o čemu da je obavijestio podneskom tuženika od 25. ožujka 2025., obzirom da je posljednji dan za postupanje po rješenju o uklanjanju predmetnih nezakonito izgrađenih građevina bio 19. rujna 2024., a tuženik je kontrolnim očevidom provedenim 19. veljače 2025., utvrdio da do navedenog dana tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju. Nadalje, proizlazi da je tužitelj tuženika obavijestio tek nakon zaprimanja osporenog rješenja. Osim toga, za istaći je da prvostupanjski upravni sud tako i ovaj Sud u konkretnom slučaju ocjenjuje zakonitost ovdje osporenog rješenja koje je doneseno pravilno i prema činjeničnom stanju koje je egzistiralo u vrijeme donošenja istog.
10. Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporene presude to nije bilo osnove za usvajanje žalbe, te je odlučeno kao u izreci presude temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 10. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
