REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] O 5
Poslovni broj: Us I-733/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja 1. ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćenici Sandri Marković, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sandra Marković, FN, LN, [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju – druge novčane kazne, 10. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/24-02/506, URBROJ: 443-02-05-14-25-26 od 9. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/24-02/506, URBROJ: 443-02-05-14-25-26 od 9. travnja 2025. utvrđeno je da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/506, URBROJ: 443-02-05-14-24-5 od 7. svibnja 2024., kojim je tužiteljima naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja uklone bespravno izgrađene građevine opisane u tom rješenju (prizemnu građevinu s jednostrešnim i ravnim krovom koji je ujedno i vanjska terasa, vanjsko stepenište te prizemnu građevinu s dvostrešnim krovom), sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Alberi 7b, bez izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno 7. kolovoza 2024. (t. 1.), a da 1.-tužitelj u ostavljenom zakonskom roku od 90 dana, kao niti nakon zaprimanja rješenja o prisiljavanju na uklanjanje prvom novčanom kaznom KLASA: UP/I-362-02/24-02/506, URBROJ: 443-02-05-14-24-13 od 6. prosinca 2024. nije izvršio to rješenje (t. 2.), pa se 1.-tužitelj prisiljava na izvršenje tog rješenja drugom novčanom kaznom u iznosu od 5.300,00 EUR (t. 3.), uz ostala popratna utvrđenja (t. 4. do 6.).
2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelji u tužbi i kasnijem tijeku spora ističu navode koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju (podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, starost objekta, tužitelji naslijedili građevinu od roditelja, dodijeljen kućni broj). Navode da je pobijano rješenje neobrazloženo, te da tuženik nije vodio računa o okolnosti da su tužitelji protiv rješenja o uklanjanju od 7. svibnja 2024. te protiv rješenja o prvoj novčanoj kazni pokrenuli upravne sporove pred Upravnim sudom u Rijeci (poslovni brojevi UsI-861/2024 i UsI- 60/2025) u kojima još nije donesena meritorna odluka, kao i da su zatraži li odgodni učinak o kojem je tuženik neovlašteno sam odlučivao rješenjem od 21. listopada 2024., a protiv kojeg su rješenja tužitelji također pokrenuli upravni spor, kao i podnijeli ustavnu tužbu. Smatraju da je povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje, kao i pravo vlasništva, a budući da je pobijano rješenje donijeto prije nego je upravni sud odlučio o odgodnom učinku tužbe protiv rješenja o uklanjanju, kao i o zakonitosti tog rješenja . Ističu da su u postupku prikupljanja dokumentacije za podnošenje novog zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Tužbenim zahtjevom tužitelji predlažu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja, dodatno ističući da za predmetnu građevinu nije podnesen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, a da je tužitelj odustao od zahtjeva za legalizaciju. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.
4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 3. rujna 2026., i to u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a na temelju čl. 98. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.
5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koji prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.
6. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja (saslušanje 1.-tužitelja na okolnosti iz tužbe), držeći da se provođenjem predloženog dokaza ne bi utvrdile pravno relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti pobijanog rješenja, a koje su među strankama nesporne.
7. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362- 02/24-02/506, URBROJ: 443-02-05-14-24-5 od 7. svibnja 2024. tužiteljima naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja uklone bespravno izgrađene građevine opisane u tom rješenju (prizemnu građevinu s jednostrešnim i ravnim krovom koji je ujedno i vanjska terasa, vanjsko stepenište te prizemnu građevinu s dvostrešnim krovom), sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Alberi 7b, bez izvršne građevinske dozvole.
9. Upravni spor koji su tužitelji pokrenuli protiv tog rješenja okončan je pravomoćnom odbijajućom presudom ovoga Suda posl.br. Us I-861/2024-6 od 9. svibnja 2025., potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-3206/2025-2 od 21. travnja 2026. Nastavno, nije sporno da je predmetno rješenje o uklanjanju postalo izvršno 7. kolovoza 2024.
10. Iz spisa proizlazi da je viši građevinski inspektor potom dana 26. studenog 2024. izvršio kontrolni pregled izvršenja inspekcijskog rješenja, te utvrdio da po tom rješenju nije postupljeno, odnosno nisu uklonjene bespravno izgrađene građevine (niti je ishođen akt za gradnju), temeljem čega je donijeto rješenje tuženika KLASA: UP/I-362- 02/24-02/506, URBROJ: 443-02-05-14-24-13 od 6. prosinca 2024. kojim se tužitelji prisiljavaju na izvršenje inspekcijskog rješenja izricanjem prve novčane kazne.
11. Upravni spor koji su tužitelji pokrenuli protiv tog rješenja okončan je pravomoćnom odbijajućom presudom ovoga Suda posl.br. Us I-60/2025-5 od 31. siječnja 2026., potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-1055/2026-2 od 10. lipnja 2026.
12. Iz spisa upravnog postupka nadalje proizlazi da je tuženik nakon donošenja rješenja o prvoj novčanoj kazni ponovno dana 28. ožujka 2025. izvršio kontrolni pregled izvršenja inspekcijskog rješenja, te utvrdio da po tom rješenju i nadalje nije postupljeno, odnosno nisu uklonjene bespravno izgrađene građevine (niti je ishođen akt za gradnju), temeljem čega je donijeto pobijano rješenje tuženika. Također proizlazi da je uvidom u zemljišno-knjižni izvadak utvrđeno da je počev od 5. lipnja 2024. 1. - tužitelj jedini vlasnik nekretnine, dok je provjerom kod nadležnog upravnog odjela za izdavanje akata za gradnju utvrđeno da je 1. -tužitelj 12. veljače 2016. odustao od zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.
13. Tužitelji u tužbi niti ne tvrde da su postupili po citiranom inspekcijskom rješenju, ili da su ishodili akt za građenje, međutim ističu navode koji se odnose na zakonitost inspekcijskog rješenja o uklanjanju, te smatraju da je tuženik trebao odgoditi svoje daljnje postupanje do pravomoćnosti rješenja o uklanjanju.
14. Međutim, ovakvi se navodi ne mogu prihvatiti kao osnovani.
15. Naime, predmet ovoga spora jest ocjena zakonitosti rješenja o izvršenju, te se u ovome sporu (primjenom odredbe čl. 3. st. 1. tč. 1. ZUS-a te analognom primjenom odredbe čl. 139. st. 4. Zakon o općem upravnom postupku, "Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) ne mogu s uspjehom isticati niti ispitivati navodi i argumenti vezani uz zakonitost nekog drugog upravnog akta, pa tako ni rješenja o uklanjanju, već samo navodi vezani uz vrijeme, mjesto i način izvršenja. Navode vezane uz zakonitost rješenja o uklanjanju tužitelji su mogli isticati u upravnom sporu pokrenutom protiv tog rješenja, što su tužitelji i učinili, međutim navedeni je upravni spor dovršen pravomoćnom odbijajućom presudom.
16. Postupak izvršenja rješenja o uklanjanju uređen je odredbom čl. 114. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18, 117/21, 67/23, 155/23), koji se na pitanja vezana uz postupanje građevinske inspekcije primjenjuje kao specijalni zakon, temeljem odredbe čl. 3. st. 1. ZUP-a.
17. Citiranom odredbom čl. 114. Zakona o Državnom inspektoratu, propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe (st. 1.), da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana (st. 2.), te da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne (st. 3.).
18. Sukladno čl. 133. ZUP-a, rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno (st. 1.), pri čemu, kada je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka (st. 4.).
19. Imajući u vidu da nije sporno da tužitelji u ostavljenom roku, pa ni do donošenja pobijanog rješenja, nisu postupili po izvršnom rješenju o uklanjanju, kojim je tužiteljima naloženo uklanjanje bespravno izgrađenih građevina, čak niti nakon što su isti na izvršenje prisiljeni izricanjem prve novčane kazne, to je pravilno i zakonito na temelju čl. 114. Zakona o Državnom inspektoratu 1.-tužitelju, kao sada jedinom vlasniku nekretnine, izrečena druga novčana kazna kojom se isti prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju.
20. Pritom okolnost što su tužitelji pokrenuli upravni spor protiv rješenja o uklanjanju i rješenja o prvoj novčanoj kazni nema utjecaja na postupak izvršenja rješenja o uklanjanju, budući da se isto izvršava kada postane izvršno, neovisno o okolnosti što nije postalo pravomoćno. Pritom valja naglasiti da su u međuvremenu oba navedena rješenja postala pravomoćna, kako je već navedeno.
21. Na postupak izvršenja nije od utjecaja ni okolnost što su tužitelji u sporu u kojem su osporavali zakonitost rješenja o uklanjanju predložili određivanje odgodnog učinka tužbe, već bi relevantno bilo samo da je takav učinak određen rješenjem Suda, a što tužitelji i ne tvrde. Vezano uz navode kojima tužitelji osporavaju zakonitost rješenja tuženika od 21. listopada 2024., ističe se da se radi o različitom upravnom aktu čija se zakonitost može ocjenjivati u zasebnom upravnom sporu, no ne i u okviru predmetnog.
22. Na zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja ni okolnost što tužitelji (u budućnosti) planiraju podnijeti novi zahtjev za izvedeno stanje. Ukoliko tužitelji takav zahtjev podnesu, navedeno može predstavljati osnov za podnošenje zahtjeva za prekid daljnjeg izvršenja u smislu čl. 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, 48/26), no ne i razlog nezakonitosti već donesenih rješenja.
23. Zaključno valja istaknuti da, iako pobijano rješenje kojim se 1.-tužitelju izriče novčana kazna predstavlja miješanje u njegovo pravo vlasništva, riječ je o mjeri koja je na zakonu utemeljena, usmjerena na postizanje legitimnog cilja odvraćanja od bespravne gradnje i uklanjanja posljedica iste, te nužna u demokratskom društvu za ostvarivanje navedenog cilja. Stoga su i ti navodi neosnovani.
24. Imajući u vidu sve navedeno, preostali navodi tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja tuženika.
25. Slijedom navedenog, budući se pobijano rješenje temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pravilnoj primjeni materijalnog prava, sve u okviru zakonito provedenog postupka, to je tužbeni zahtjev na temelju čl. 116. st. 1. ZUS -a valjalo odbiti kao neosnovan, te riješiti kao u izreci ove presude.
26. Budući su tužitelji u cijelosti izgubili u ovome sporu, to istima na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora (t. II.).
27. Tužitelji su u tijeku spora podnijeli prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, koji je prijedlog odbijen ovosudnim rješenjem posl.br. Us I -733/2025-4 od 31. ožujka 2026.
U Rijeci 10. rujna 2026.
Sutkinja
Daria Pugel
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenja. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).
Dostaviti:
- opunomoćenici tužitelja Sandri Marković, odvjetnici u ZOU Sandra Marković, FN, LN, [adresa]
- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8
