REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] P 5
Poslovni broj: Us I-213/2026-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja PĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivo Matić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ranić i Matić, Rijeka, Užarska 17/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave istarske, Policijske postaje Labin, u Labinu, Istarska 1, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, 10. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Labin, KLASA: UP/I-211-03/26- 07/330, URBROJ: 511-08-25-26-1 od 28. siječnja 2026., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-211-03/26-07/330, URBROJ: 511-08-25- 26-1 od 28. siječnja 2026., ukinuta je i oduzeta vozačka dozvola broj: [broj vozačke dozvole] izdana ovdje tužitelju (t. 1. izreke rješenja), te je određeno da je tužitelj dužan vozačku dozvolu predati tuženiku u roku od osam dana od primitka rješenja (t. 2.). Tuženik obrazlaže, u bitnome, da je tužitelj u razdoblju od 28. siječnja 2024. do 28. siječnja 2026. na temelju dviju pravomoćnih presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, u predmetima poslovnih brojeva Pp-2685/25 i Pp-877/24, prikupio 13 negativnih prekršajnih bodova, koji su kao pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila upisani u evidenciju, što čini razlog za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole, uz mogućnost ponovnog polaganja vozačkog ispita protekom dvije godine od izvršnosti rješenja.
2. Tužitelj u tužbi i u kasnijem podnesku osporava zakonitost tuženikovih odluka i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U uvodu rješenja naveden je nepotpun osobni identifikacijski broj tužitelja. Povrijeđene su odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP) o dostavi rješenja. Određivanjem roka za predaju vozačke dozvole tužitelj je stavljen u nepovoljniji položaj, ne vodeći računa o njegovoj (ne)mogućnosti da u određene dane ili sate pristupi u policijsku postaju. Tuženik ne navodi uvidom u koju evidenciju je utvrdio činjenice na koje se pozvao. Tuženik se pozvao na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojima nije propisan prekršaj, nego visina kazne. Tuženik je u rješenju propustio protumačiti što je izvršnost rješenja i kada ona nastupa. Osporavano rješenje ne sadržava dostatno i zakonito obrazloženje. Tuženik ne obrazlaže zbog čega i po kojoj pravnoj osnovi svaki pojedini pravomoćno utvrđeni prekršaj rezultira upravo određenim brojem negativnih bodova. U uputi o pravnom lijeku nije navedeno da upravni spor ne odgađa izvršenje rješenja. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura (PDV uključen), uvećano za zatezne kamate.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporavanih rješenja te dodaje, u bitnome, sljedeće. Bez obzira na manjkavo označen osobni identifikacijski broj tužitelja, iz drugih podataka u rješenju nesporno je da je riječ o ovdje tužitelju. Osporavano rješenje uredno je dostavljeno tužitelju. Prekršajne odluke sadržavaju klauzulu pravomoćnosti i izvršnosti, pri čemu je tuženik vezan pravomoćnim odlukama donesenima u prekršajnom postupku. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 9. rujna 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Upisivanje negativnih prekršajnih bodova pravna je posljedica osude (članak 79.-81. Prekršajnog zakona, „Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, povezano s mjerodavnim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, "Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22, u nastavku teksta: ZSPC-a). Ovdje, dakle, nije riječ o kazni, nego o pravnoj posljedici osude (koja nastupa po samome zakonu, automatizmom), koja je određena zakonom i koju pravnu posljedicu upravni sud nije ovlašten preispitivati, ni ublažavati.
7. Vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola (članak 286. stavak 4. ZSPC- a). Prema stavku 10. navedenoga članka, navedena osoba može ponovo polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.
8. Za primjenu članka 286. stavka 4. ZSPC-a, vezano uz stavak 1. toga članka nije, dakle, odlučno kada su konkretni prekršajni počinjeni, već je odlučno kada je pojedina odluka o prekršaju postala pravomoćna. Posrijedi je pravna posljedica pravomoćne osude, a ne posljedica samog počinjenja prekršaja.
9. Nadalje, upravni sud u upravnom sporu nije ovlašten preispitivati valjanost radnji i odluka u prekršajnom postupku. Ovo stajalište potvrđeno je i drugostupanjskom upravnosudskom praksom (npr. presude Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske: u ovovrsnom predmetu - poslovni broj Usž-4722/19-2 od 27. studenog 2019.; u predmetu druge vrste na području unutarnjih poslova - poslovni broj Usž- 5242/19-2 od 5. veljače 2020.). Spomenuto nisu ovlaštena preispitivati ni javnopravna tijela u upravnom postupku. Povezano s time, obje prekršajne odluke na kojima se bazira osporavano rješenje tuženika sadržavaju potvrdu (klauzulu) pravomoćnosti, čiji je sadržaj točno prenesen u obrazloženje osporavanog rješenja.
10. Tužitelj, na kojem je u ovome sporu teret tvrdnje o činjenicama i teret predlaganja dokaza (članak 51. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS), ne tvrdi niti dokazuje da u odnosu na nesporno postojeće pravomoćne prekršajne odluke nije pravilno utvrđen broj pripadajućih negativnih prekršajnih bodova. Podredno, da u tom pogledu tuženik nije pogrešno utvrdio negativne bodove proizlazi iz sadržaja prekršajnih odluka te iz članka 282. stavka 12. ZSPC-a, vezano uz članak 282. stavak 9. toga Zakona. Konkretne prekršajne odluke pritom se ne odnose samo na primjenu Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, već i na primjenu ZSPC-a, što je u njima jasno i navedeno.
11. Sud, stoga, utvrđuje da su u odnosu na tužitelja bile ispunjene pretpostavke za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole propisane odredbom članka 286. stavka 4. ZSPC-a. Općenito, da bi tužitelj uspio u upravnom sporu u ovoj vrsti predmeta, morao bi dokazati da ne postoje pravomoćne prekršajne odluke na temelju kojih su evidentirani negativni prekršajni bodovi, i/ili da konkretni prekršaji ne razumijevaju dodjelu onog broja negativnih bodova koji je naveden u osporavanom rješenju, i/ili da su dotični negativni bodovi prikupljeni u razdoblju dužem od dvije godine (prema kriteriju nastupa pravomoćnosti osuđujuće prekršajne odluke iskazanog u potvrdi o pravomoćnosti). Tužitelj nije dokazao ništa od netom navedenog.
12. Rečene mjerodavne odredbe ZSPC-a imperativne su naravi, ne podliježu odmjeravanju niti odlučivanju hoće li biti primijenjene od strane javnopravnog tijela (nastavno niti od strane upravnog suda), neovisno o osobnim, poslovnim, obiteljskim i drugim okolnostima stranke. Riječ je o odredbama ponajprije preventivnog karaktera, kojima se štiti javni interes sigurnosti cestovnog prometa, smanjivanjem rizika da u tom prometu sudjeluju osobe koje ozbiljno krše prometne propise. Koje su pretpostavke da vozač uđe u tu kategoriju adresata pravne norme propisano je zakonom (tj. odlukom Hrvatskog sabora kao zakonodavca, u okviru njegove legislativne autonomije – članak 1. stavak 3., članak 2. stavak 4. podstavak 1., članak 71. i članak 81. podstavak 2. Ustava Republike Hrvatske). To nije prepušteno ocjeni javnopravnog tijela u upravnom postupku, ni ocjeni upravnog suda u upravnom sporu. Vozači se sami izlažu riziku da dođu u nepovoljne osobne, poslovne i obiteljske okolnosti zbog propisanih pravnih posljedica pravomoćnih prekršajnih odluka. U tom se svjetlu u ovoj vrsti upravne stvari sagledava i načelo razmjernosti.
13. Što se tiče postupovnih prigovora tužitelja, Sud utvrđuje sljedeće.
13.1. Osobni identifikacijski broj nije jedini podatak mjerodavan za nedvojbenoo utvrđivanje identiteta stranke. Tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da je identitet stranke u ovom predmetu pogrešno utvrđen. Manjkava oznaka osobnog identifikacijskog broja podliježe otklanjanju pogrešaka u rješenju, tj. – ovdje – ispravku očite pogreške u brojevima, primjenom članka 104. ZUP-a. Ono što podliježe ispravku u pravilu ne utječe na ocjenu zakonitosti rješenja u upravnom sporu. Podredno, posrijedi bi bila manjkavost iz članka 116. stavka 2. ZUS-a, koja ne utječe na rješavanje predmeta postupka.
13.2. Tužitelj je pravodobno podnio tužbu. Pri pružanje sudske zaštite o meritumu upravne stvari, nije nužno utvrđivati je li dostava osporavanog rješenja obavljena uredno, kada je nesporno da stranka zbog načina dostave nije imala štetnih posljedica (kao što ih tužitelj nije imao u ovome sporu).
13.3. Tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da je bio onemogućen u predaji vozačke dozvole u roku i na način određen točkom 2. osporavanog rješenja. Podredno, možebitna kasnija potreba prilagodbe roka i načina predaje vozačke dozvole sama po sebi ne utječe na ocjenu zakonitosti dijela izreke osporavanog rješenja kojim je odlučeno o tome.
13.4. Nije uobičajeno ni nužno u upravnim i sudskim odlukama strankama pojašnjavati značenje pojmova poput pravomoćnosti i izvršnosti. Podredno, tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da je zbog propuštanja takvog pojašnjavanja zbiljski trpio štetne posljedice po ostvarivanje svojih prava. Imajući u vidu bitna obilježja ove vrste predmeta, Sud utvrđuje da obrazloženje osporavanog rješenja tuženika udovoljava standardima relevantnosti i dostatnosti, kao i odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a, osim što je u obrazloženju pogrešno navedeno da je tužitelj prikupio 13, umjesto 12 negativnih prekršajnih bodova (pogreška se odnosi na zbroj 2 x 6 bodova, pri čemu su sâmi bodovi pravilno utvrđeni). No, i u tom je slučaju riječ o nedostatku iz članka 116. stavka 2. ZUS-a. Tom je odredbom propisano, između ostalog, da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali oni nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka. Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (članak 98. stavak 3. ZUP-a). Zbog toga bi ponovno vođenje postupka samo radi dopune obrazloženja osporavanog rješenja u stvari u kojoj sud nedvojbeno utvrdi da je izreka rješenja zakonita, bilo nesvrhovito te protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, što je i ratio odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a, koja odredba obvezuje sud da u takvoj situaciji tužbeni zahtjev odbije. Podredno, oznaka zbroja od 13 negativnih bodova također podliježe ispravku, u smislu podtočke 13.1. ovog obrazloženja.
13.5. Upravni postupak i upravni spor zasebni su pravni postupci. Zbog toga nema pravne osnove ni valjanog razloga, niti je to uobičajeno, u uputi o pravnom lijeku uz konačno rješenje u upravnom postupku navoditi da tužba upravnom sudu ne odgađa izvršenje rješenja.
14. Konkretna onerozna odluka donesena prema tužitelju sukladna je jasnim i nedvosmislenim pravnim normama, te dosljednoj upravnoj i upravnosudskoj praksi. U tom pogledu tužitelj stoga nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji.
15. Po stanju stvari u vrijeme donošenja osporavanog rješenja, tuženik je, dakle, vezan pravomoćnim odlukama donesenima u prekršajnom postupku, u upravnom postupku osnovano utvrdio da su ispunjene pretpostavke za ukidanje i oduzimanje tužiteljeve vozačke dozvole, što se odnose na broj prikupljenih negativnih prekršajnih bodova i na razdoblje u kojem su ti bodovi prikupljeni.
16. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 2. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 10. rujna 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Ivi Matiću, Rijeka, Užarska 17/III
- Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Policijskoj postaji Labin, Labin, Istarska 1