Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-954/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Eteroviću, odvjetniku u Supetru, protiv tuženice PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Srečki Cvitanović, odvjetnici u Supetru, radi predaje u posjed, povodom žalbe tuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj: Ps-79/2020 od 13. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj: Ps-79/2020 od 13. lipnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženici da tužitelju, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, preda u posjed stan, slobodan od osoba i stvari, anagrafske oznake, [adresa], oznaka zgrade C, ulaz I, kat nisko prizemlje lijevo, broj stana 41, površine 54,86m2, a koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], upisane u z. u. br. [broj ZK uloška],anagrafske oznake 12 A, k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženoj da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana, s pripadajućom zakonom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženica pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. primjenjivog Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 -odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Navedeni ZPP se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 8. listopada 2020. primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22), uz iznimke iz st. 2. -7. tog članka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženica poziva u žalbi, ali niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se naloži tuženici da mu preda u posjed stan, pobliže opisan u toč. I. izreke pobijane presude, slobodan od osoba i stvari , koji je dodijeljen tužitelju na korištenje Odlukom Nadzornog odbora društva Zlatni rat d.d. od 8. kolovoza 1996. (dalje: Odluka). U odnosu na datum donošenja odluke, ovaj sud primjećuje da se prvostupanjski sud poziva i na 28. ožujka 1996., iako se u predmetnoj Odluci o dodjeli stana na korištenja koja se nalazi na listovima 4. i 5. spisa navodi (isključivo) datum: „8.8.1996.“

7. Prvostupanjski je sud temeljem izvedenih dokaza utvrdio ove odlučne činjenice:

- da je temeljem Odluke tužitelju dodijeljen na korištenje stan anagrafske oznake [adresa], oznaka zgrade C, ulaz I, kat nisko prizemlje lijevo, broj stana 41, površine 54,86 m2, a toč. III. određeno je da pravo na useljenje u stan tužitelj stječe danom pravomoćnosti Odluke,

- da je uvidom u listu reda prvenstva od 8. kolovoza 1996. utvrđeno da se tužitelj nalazi pod rednim brojem 55. s ukupnim brojem bodova 233 i da mu se dodjeljuje predmetni stan,

- da je konačna lista reda prvenstva postala pravomoćna u travnju 2011. kada su okončani svi sudski sporovi,

- da je u zemljišnim knjigama nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao društveno vlasništvo s upisom prava korištenja na ime

Hotelskog poduzeća "Zlatni rat" Bol,

- da je u posjedovnom listu broj 460. za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] katastarskog naziva "[adresa] s naznakom da se radi o stambenoj zgradi, [adresa], 8, stambena zgrada [adresa], stambena zgrada [adresa] i dvorište , kao posjednik za cijelo upisano Ugostiteljsko poduzeće Zlatni rat Bol,

- da ovlaštenje tužitelja na podnošenje tužbe za predaju u posjed predmetnog stana proizlazi iz ovlaštenja danog Odlukom,

- da je tužitelj pravo na useljenje u predmetni stan stekao danom pravomoćnosti Odluke, a to pravo do danas nije izgubio, obzirom da mu do danas nije omogućeno useljenje u stan (među strankama nije bilo sporno da stan koristi tuženica kojeg odbija predati tužitelju),

- da je Odlukom naglašeno da tužitelj gubi pravo useljenja u stan pod uvjetom da u roku od 30 dana od kada mu se omogući useljenje, u isti ne useli,

- da je tuženica u svom iskazu navela kako je u stan uselila 25. srpnja 1994., pa kada se uzme u obzir da je toč. III. Odluke određeno da pravo na useljenje u stan tužitelj stječe danom pravomoćnosti Odluke koja je postala pravomoćna u travnju 2011., kada su okončani svi sudski sporovi, tada je jasno da je tužen ica bila u stanu u trenutku kada je tužitelj stekao pravo da se useli u stan,

- da nisu prihvaćeni navodi tuženice da joj pripada pravo na stan iz razloga što su svi drugi ušli u stanove pa tako i ona, s time da ona ima više prava od drugih jer je došla prije raditi u firmu od onih koji su dobili predmetne stanove,

- da je iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 14. srpnja 1997. i 24. prosinca 2010. vidljivo da je u temeljni kapital TD Zlatni rat d.d. ušlo 15% procijenjene vrijednosti stanova, što ukazuje da je Odluku donio ovlaštenik tadašnjeg prava korištenja, jer ukoliko TD Zlatni rat d.d. ne bi bio nositelj prava korištenja i kao takav ovlašten raspolagati spornim stanom, tada mu ne bi u pretvorbi pripadajući dio procijenjene vrijednosti stana ušao u temeljni kapital,

- da je Odluka valjana i ovlašćuje tužitelja da štiti i ostvaruje stečeno pravo koje mu prema njoj pripada, a koje mu je tuženica ugrozila, odnosno spriječila ostvarenje tog prava,

- da tuženici nije povrijeđeno pravo na dom jer je prema rezultatima testa razmjernosti odgovor na sva tri eliminacijska pitanja bio pozitivan,

slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje:

- da je tužitelj stekao pravo da se useli u stan, a prema odredbi čl. 89. Zakona o stambenim odnosima (NN br. 51/85; 42/86; 22/92 i 70/93; dalje: ZSO) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Odluke nije bilo dopušteno useliti u stan i koristiti ga bez pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje,

- da je tuženica faktički spriječila useljenje tužitelja u stan, a na taj način i stjecanje stanarskog prava, pa tužitelju upravo u odnosu na tu svrhu i valjanu pravnu osnovu kojom raspolaže pripada zahtjev kako ga je postavio i kojeg sud prihvaća.

8. Dakle, p rvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev jer je ocijenio da je tužitelj pravo na useljenje u predmetni stan stekao danom pravomoćnosti Odluke, a koji stan tuženica koristi bez pravne osnove pa mu je tuženica dužna predati stan u posjed.

9. Prije svega, a suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je u temeljni kapital TD Zlatni rat d.d. ušlo 15% procijenjene vrijednosti stana. U obrazloženju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 24. prosinca 2010. navedeno je da je u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Zlatni rat Bol uključeno 15% od prodajne cijene tih stanova, koja prodajna cijena je utvrđena prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i to kod kupnje jednokratnom uplatom u HRD.

10. Tuženica u žalbi navodi da je tijekom postupka isticala da je tužitelj, sve i da je imao bilo kakvo pravo na predmetni stan, to pravo izgubio, čime se sadržajno pozivala na prigovor zastare.

11. Prvostupanjski sud je istaknuti prigovor zastare otklonio navodeći u toč. 17. obrazloženja (samo):

„Tužitelj je pravo na useljenje u predmetni stan stekao danom pravomoćnosti navedene odluke, a to pravo do danas nije izgubio, obzirom da mu do danas nije omogućeno useljenje u isti (među strankama je nesporno da stan koristi tužena i odbija mu predati isti), obzirom da je navedenom odlukom naglašeno da pravo useljenja gubi pod uvjetom da u roku od 30 dana od kada mu se omogući useljenje, u isti ne useli.“

11.1. Shvaćanje prvostupanjskog suda o nezastarijevanju konkretnog tužbenog potraživanja nije pravilno, a zbog pogrešnog pravnog pristupa u tom pravcu nisu utvrđene odlučne činjenice, pa je ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje na koji se tuženica također poziva u žalbi.

11.2 Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj: Rev-155/2025 od 26. ožujka 2025. dao odgovor o zastarnom roku da li se na ostvarivanje prava radnika temeljem odluke o dodjeli stana na korištenje ima primijeniti opći petogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) ili desetogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 233. st. 1. ZOO-a navodeći:

„U odnosu na drugo pravno pitanje za koje je tuženici dopušteno podnošenje revizije ovaj sud je u odluci broj Rev 526/2006-2 od 6. veljače 2008. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem, budući da odredbama ZSO-a nije propisan zastarni ni prekluzivni rok u kojem bi radnik, kojem je stan dodijeljen na korištenje koji iz opravdanih razloga nije uselio u stan, mogao zahtijevati predaju stana na korištenje, niti je zakonom određen neki drugi rok zastare, zastara nastupa u roku od 5 godina u skladu s člankom 371. ZOO/91. Pritom treba navesti da odredbi članka 371. ZOO/91 odgovara odredba članka 225. ZOO/05 koji se primjenjuje u ovom predmetu. Iz navedenog proizlazi da je pobijana drugostupanjska odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda zauzetog u navedenoj odluci.“ U istoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda je navedeno da su sudovi primijenili desetogodišnji zastarni rok, ali nisu dali razloge za primjenu tog roka.

12. Prema obavijesti od 16. prosinca 2011. (list 55. spisa) koju su sačinili odvjetnici koji su u sudskim sporovima zastupali društvo Zlatni rat d.d. Bol u kojima su zaposlenici kao sudionici natječaja za dodjelu stanova na korištenje osporavali pojedinačne odluke s liste reda prvenstva potvrđuje se da je konačna lista reda prvenstva koja je donesena na sjednici Nadzornog odbora dana 8. kolovoza 1996. o dodjeli 57 stanova postala pravomoćna u travnju 2011. kada su okončani svi sudski sporovi. Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

13. Iz obavijesti o pravomoćnosti liste reda prvenstva proizlazilo bi da se o pravilnosti i zakonitosti dodjeljivanja stanova na korištenje odlučivalo (i) u sudskom postupku, a tužitelj se u tužbi poziva na Odluku (list 4. i 5. spisa) kojom je njemu dodijeljen na korištenje naprijed opisani stan. Međutim, s obzirom na izraženo pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pitanju roka zastare i izraženo stajalište prvostupanjskog suda o nezastarijevanju konkretnog tužbenog potraživanja, činjenično stanje koje je neophodno za donošenje odluke o istaknutom prigovoru zastare (na koji se tuženica poziva i u žalbi navodeći da je tužitelj izgubio pravo na stan) nije u potpunosti utvrđeno, jer nije razjašnjeno i utvrđeno da li je u sudskom postupku donijeta pravomoćna sudska odluka i u odnosu na Odluku kojom se tužitelju dodjeljuje predmetni stan na korištenje, kada bi se po stavu ovog drugostupanjskog suda primjenjivao rok zastare propisan čl. 233. st. 1. ZOO-a.

14. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a uvažena je žalba tuženice, ukinuta prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o glavnoj stvari i posljedično u odnosu na odluku o troškovima postupka te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će raspraviti i utvrditi činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovnom ocjenom izvedenih dokaza kako pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti utvrditi bitne činjenice (čl. 8. ZPP-a) i odlučiti o tužbenom zahtjevu u kontekstu istaknutog prigovora zastare. Novu i zakonitu odluku prvostupanjski sud će obrazložiti sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a kako bi ovaj sud u slučaju eventualne ponovne žalbe mogao odlučiti o pravilnosti i zakonitosti iste. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Varaždinu 10. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun