Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1076/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Korneliji Krizmanić, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika UV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Vargi, odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P- 744/2023-46 od 20. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-744/2023-46 od 20. travnja 2026. u točkama I. i II. izreke.

II. Nepobijana točka III. izreke presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P- 744/2023-46 od 20. travnja 2026. ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj od suda tražio da utvrdi da je dosjelošću i građenjem stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine tuženika upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu sa 1226 m2 i to u dijelu koji je omeđen točkama B1, B2, 62, 59, 58, 57, 56, 55, 54 i omeđen točkama B3, 38, 53, 37, D2, D1, B3 označeno u skici mjerenja vještaka Marije Pleša, ing. geod., od 10. srpnja 2015. u predmetu R1-16/2018 Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima te da je tuženik dužan priznati i trpjeti upis u katastar i zemljišne knjige i zemljišno knjižnu provedbu. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 4.221,80 EUR, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 4.221,80 EUR, kao neosnovan.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14, dalje: ZPP), posebno ističući da je sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a. Predlaže ovome sudu pobijanu presudu preinačiti, odnosno podredno je ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno potražuje i naknadu troška žalbenog postupka. Tužitelj nije naveo u kojem dijelu pobija prvostupanjsku odluku te je ovaj sud u skladu s čl. 365. st. 1. ZPP-uzeo da istu pobija samo u točkama I. i II. izreke rješenja obzirom da u tom dijelu nije usp io.

3. U odgovoru na žalbu tuženik iznesene žalbene navode tužitelja ocjenjuje neosnovanim i predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utemeljio je na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama da su nakon izgradnje kuće sada u vlasništvu tužitelja 1967. na zgradama predmetne nekretnine 2012. dodatno izvođeni građevinski radovi u vidu promjene crijepa i postavljanja oluka na obiteljskoj kući i gospodarskim zgradama tužitelja u produžetku „ključa“ kuće, osim na zadnjoj zgradi, koja predstavlja svinjac te da je uslijed navedenih radova došlo do većeg zadiranja u zračni prostor u vlasništvu tuženika, a čemu se otac tuženika protivio. Ovakvim postupanjem tužitelj je, prema ocjeni suda, građenjem prekoračio među između nekretnina u vlasništvu tužitelja i tuženika, čemu se tuženik, odnosno njegov prednik , protivio.

6. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je pravo vlasništva na dijelu nekretnine tuženika stekao građenjem sud iznosi stav da u situaciji kada dođe do prekoračenja međe građenjem mjerodavni čl. 155. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., dalje: ZV) ne predviđa mogućnost da se na taj način može steći pravo vlasništva na dijelu zahvaćene nekretnine, već predviđa povrat u prijašnje stanje, uspostavu prava služnosti za zahvaćeni dio tuđe nekretnine, pravo vlasnika zahvaćene nekretnine i poštenog graditelja da, pod zakonom propisanim pretpostavkama, zahtijevaju otkup cijele nekretnine te pravo na naknadu štete . Sud dodatno ističe da čak i kada bi se prekoračenje međe građenjem ocjenjivalo po općim pravilima građenja na tuđem zemljištu, ni tada ne bi bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine tuženika obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da se otac tuženika protivio većem natpustu nekretnine tužitelja na njegovu nekretninu i da je do većeg natpusta ili zadiranja u njegovu nekretninu došlo bez volje vlasnika zemljišta, sve u smislu čl. 152. st. 1. ZV-a, pa nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja na dijelu nekretnine tuženika temeljem građenja.

7. U odnosu na tvrdnje tužitelja o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, sud obrazlaže da jedan od temeljnih uvjeta, kako za redovnu tako i za izvanrednu dosjelost, poštenje posjeda u smislu čl. 159. i čl. 160. ZV-a nije ispunjen, jer je sud tijekom postupka utvrdio da se otac tuženika protivio većem natpustu u njegovu nekretninu, a čak je i intervenirala policija te se stoga ne može smatrati da je posjed tužitelja tog dijela nekretnine tuženika bio pošten. Sud iznosi i daljnju ocjenu da iz dokaza u spisu proizlazi da nitko zapravo nije znao gdje se točno nalazi međa u vrijeme radova i prije njih, ali iz iskaza stranaka zaključuje da su svi smatrali da među predstavlja zid kuće tužitelja. Slijedom iznijetog sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na utuženom dijelu nekretnine tuženika te odbija tužbeni zahtjev. Konačno, osvrćući se na navode o jedinstvu nekretnine sud ističe da obzirom je tužitelj građenjem u tuđem zračnom prostoru prekoračio svoja vlasnička ovlaštenja, a čl. 1. st. 3. ZV-a propisuje da se pravo vlasništva može protiv vlasnikove volje oduzeti ili ograničiti samo pod pretpostavkama i na način određen zakonom, a što u konkretnom slučaju nije riječ, to nisu ispunjeni niti uvjeti za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na spornom zahvaćenom dijelu nekretnine tuženika.

8. U žalbi tužitelj ponavlja tijekom postupka iznošene tvrdnje da je dijelove nekretnine tuženika sa svojim prednicima stekao građenjem i dosjelošću davno prije 2012., kada je nesporno vršio građevinske radove na krovu obiteljske kuće i gospodarskim zgradama (osim na svinjcu) te ponavlja navode o jedinstvu nekretnine i svojem vlasništvu. U preostalom dijelu žalbe tužitelj daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza , osobito iskaza svjedoka te posebno ukazuje da sud nije ispravno vrednovao navode svjedokinje CV i nije mu omogućio da građevinskim vještačenjem dokaže da streha/okapnica čine dio tehničko-tehnološke cjeline građevine i da posljedično tome može steći pravo vlasništva i na zemljištu ispod strehe.

9. Razmatranjem sadržaja pobijane presude te stanja prvostupanjskog spisa iz aspekta iznesenih žalbenih razloga i navoda tužitelja, odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP -a, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu tužitelja utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost, naprotiv smatra da ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje tuž itelj, a niti i jedna druga bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Iz stanja spisa proizlazi da su roditelji tužitelja gradili obiteljsku kuću 1967. i da su 70-tih godina prošlog stoljeća izgrađene i gospodarske zgrade. Prema navodima svjedokinje CV (ranije vlasnice nekretnine tuženika) proizlazi da je otac tužitelja prilikom gradnje kuće 1967. dobio dozvolu njenog oca, ranijeg vlasnika nekretnine tuženika, da ako je potrebno s gabaritima svoje kuće dijelom pređe i na njihovu nekretninu. Potom su stranke mirno uživale svaki svoju nekretninu do linije građenja obiteljske kuće tužitelja i gospodarskih zgrada u nastavku sve do 2012. kada je renovirano krovište obiteljske kuće i gospodarskih zgrada u nastavku, osim svinjca , tijekom kojih građevinski radova je, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, došlo do daljnjeg zadiranja u zračni prostor nekretnine tuženika postavljanjem oluka i „većim natpustom“ krovišta u prostor iznad nekretnine tuženika.

11. Daljnjim zaposjedanjem zračnog prostora iznad nekretnine tuženika postavljenjem oluka te crijepa i lima na krovištu sa većim natpustom, upravo uslijed protivljenja oca tuženika ovoj gradnji, kao i protekom tek sedam godina od izvođenja radova 2012. do utuženja 2019. tužitelj, prema ispravnoj ocjeni prvostupanjskog suda, nije mogao steći pravo vlasništva niti građenjem niti dosjelošću. Naime, građenje na tuđoj nekretnini bez volje vlasnika nekretnine nije osnov za stjecanje prava vlasništva neovisno o žalbenim navodima o jedinstvu nekretnine i tehnološkoj cjelini kuće odnosno gospodarskih zgrada sa žlijebovima i dijelovima krovišta. Isto tako, niti uživanje žlijebova i dodatno na nekretninu tuženika napuštenog krovišta 7 godina od renoviranja 2012. do pokretanja ovog sudskog postupka, također nije osnova za stjecanje prava vlasništva kako to tvrdi tužitelj. Naime, ovakvim svojim postupanjem prilikom izvođenja građevinskih radova 2012. tužitelj je bez odobrenja vlasnika prekoračio među uslijed koje je okolnosti upravo tuženik, kako to ispravno utvrđuje i prvostupanjski sud, stekao ovlaštenja iz čl.155. ZV-a, dok tužitelj nije stekao pravo vlasništva ni građenjem niti dosjelošću.

12. Promašeni su i daljnji žalbeni navodi tužitelja da je utužene dijelove nekretnine tuženika stekao građenjem odnosno njihovim uživanjem davno prije renoviranja 2012. Naime, u okviru nesporne činjenice da je obiteljska kuća građena 1967. , a gospodarske zgrade tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, razmotrenih u svjetlu odnosa vlasnika susjednih nekretnina u vrijeme građenja, koji prikaz je dala svjedokinja CV, ovaj sud tvrdnje tužitelja o poštenom uživanju nekretnine ocjenjuje neosnovanim. CV u svom je iskazu istaknula da je ranije bila vlasnica nekretnine tuženika i da je otac tužitelja prilikom gradnje kuće 1967. dobio dozvolu njenog oca, ranijeg vlasnika nekretnine tuženika, da ako je potrebno s gabaritima svoje kuće dijelom prijeđe i na njihovu nekretninu, a sve kako bi mu kuća imala pravilan izgled. Iskazala je i da je o tome potpisala izjavu, a i da je njen otac prilikom prodaje predmetne nekretnine o tome informirao ŠV (oca tuženika). Iz prikazanog iskaza proizlazi dakle da je otac tužitelja znao da je njegova obiteljska kuća sa gospodarskim zgradama izgrađena preko međe na tuđem zemljištu te ju je kao takvu uz suglasnost vlasnika zemljišta (djeda i oca tuženika pa potom i samog tuženika) i uživao.

13. Odredbom čl. 388. st. 2. ZV propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U tom smislu sud je razmotrio pravna pravila Općeg građanskog zakonika (OGZ), koja se primjenjuju na temelju odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ, broj 86/46.), odnosno na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine, broj: 73/91.).

14. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Osim toga, i prema odredbi čl. 23. st. 4. ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91., 9/92. i 77/92.; dalje u tekstu: ZOVO), koji Zakon je stupio na snagu 1. rujna 1980., savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva te stvari protekom 20 godina, dok je odredbom čl. 159. st. 3. ZV propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

15. Dakle, pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je prije svega pošten (savjestan) posjed, a prema odredbi čl. 72. st. 2. ZOVO-a (koji je bio u primjeni po proteku 20 godina od prvotne gradnje obiteljske kuće) posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti slučaja imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Poštenje posjednika se pretpostavlja, a u ranijem razdoblju sukladno odredbama ZOVO-a i bivšeg OGZ također se pretpostavljalo poštenje odnosno savjesnost posjednika i bilo je propisano da tko tvrdi drukčije da je to dužan u postupku dokazati.

16. Kraj utvrđenja suda prvog stupnja da je prednik tužitelja, pa i on sam, znao da linija gradnje obiteljske kuće i gospodarskih zgrada u nastavku djelomično prelazi liniju međe stranaka te su zgrade dijelom izgrađene na nekretnini tuženika, da bi nekretnina tužitelja imala pravilan oblik te kraj utvrđenja da je znao da dio nekretnine u vlasništvu prednika tuženika uživa uz njegovo odobrenje, ovdje ne možemo govoriti o savjesnosti niti poštenju tužitelja niti prije renoviranja krovišta 2012. pa niti o bilo kakvom stjecanju prava vlasništva niti građenjem niti dosjelošću.

17. Konačno, promašene su i tvrdnje tužitelja da dio krovišta i oluci, koje prelaze u zračni prostor nekretnine tuženika, sa njegovom obiteljskom kućom i gospodarskim zgradama čine dio tehničko-tehnološke cjeline građevine i da je posljedično tome stekao pravo vlasništva i na zemljištu ispod strehe. Naime, i prema ocjeni ovoga suda u smislu odredbe čl. 2. st. 3. i čl. 9. st. 1. ZV-a sve što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje u pravnom je smislu sastavni dio zemljišta i ako zakonom nije drukčije određeno, dijeli njegovu pravnu sudbinu, pa u okvir granice pojedinačne nekretnine ulazi i zračni prostor iznad te nekretnine (u konkretnom slučaju zračni prostor iznad nekretnine tuženika), a postavljenjem krovišta 1967. preko međe u zračnom prostoru nekretnine prednika tuženika pa potom i zauzimanjem daljnjeg zračnog prostora prilikom renoviranja tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na ovom dijelu nekretnine tuženika.

18. Kraj ZV-om propisanih osnova za stjecanja prava vlasništva promašene su i žalbene tvrdnje tužitelja da je njegovim roditeljima rješenjem o odobrenju za izgradnju Zavoda za urbanizam i komunalne poslove Skupštine općine Vinkovci 13. travnja 1967. odobrena izgradnja prizemne zgrade na čkbr. [katastarska čestica], gdje se već nalazi izgrađen objekt odmaknut od međe prednika tuženika za širinu okapnice, i da su temeljem ovog rješenja i mirnog uživanja stekli pravo vlasništva. Naime, citirano rješenje izdano je u svrhu odobrenja izgradnje i ne predstavlja osnovu za stjecanje prava vlasništva.

19. Konačno, obzirom na žalbene navode tužitelja da prvostupanjski sud nije proveo građevinsko vještačenje koje je on predložio treba istaknuti da prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa kako je prvostupanjski sud u ovom postupku proveo dokaze koje je smatrao potrebnim za donošenje odluke, nakon čega je ocijenio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za donošenje meritorne odluke to i prema ocjeni ovoga suda nije bilo mjesta provođenju daljnjih dokaza. Isto tako se ističe da u smislu čl.8. ZPP-a sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane i to prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

20. Slijedom iznijetog ovaj je sud na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki I. izreke u odnosu na utvrđenje i upis prava vlasništva predmetnih dijelova nekretnine.

21. Tužitelj neosnovano pobija i odluku o troškovima. Iako je utvrđeno da je prvostupanjski pogrešno primijenio odredbe čl.154. st. 1. ZPP-a, a ispravno je trebalo odluku temeljiti na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a budući tuženik u ovom postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva tužitelja kojeg je nakon osporavanja u odgovoru na tužbu priznao na prvom ročištu za glavnu raspravu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi te je utvrđeno i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., 37/22. i 126/22.), dok je primjenom odredbe Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. i 107/25.) valjalo primijeniti novu Tarifu, ovaj sud je potvrdio presudu u dijelu odluke o troškovima postupka budući je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odlučiti jednako, jer je sud u konačnici ispravno u točkama 13.1. i 13.2. obrazloženja utvrdio visinu troškova tuženika pozivajući se na pogrešnu Tarifu i pogrešne odredbe ZPP-a.

22. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a budući su njegovi žalbeni navodi ocijenjeni neosnovanima.

23. Neosnovano i tuženik potražuje trošak odgovora na žalbu, koji ovaj sud ocjenjuje nepotrebnim za odlučivanje u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a

24. Nepobijana točka III. izreke ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 10. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun