Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-810/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, sutkinje Sanje Bađun izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužite ljice ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB:00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. travnja 2026. poslovni broj Pn-1760/2023-21, na sjednici vijeća 10. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. travnja 2026. poslovni broj Pn-1760/2023-21:

- potvrđuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici ukupni iznos od 4.822,47 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 3.848,76 EUR od 5. srpnja 2023., na iznos od 663,61 EUR od 15. srpnja 2023. i na iznos od 310,10 EUR od 15. kolovoza 2023. do isplate

- preinačuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici ukupni iznos od 707,02 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 353,51 EUR od 5. srpnja 2023. i na iznos od 353,51 EUR od 15. kolovoza 2023. do isplate i zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija i djelomično uvažava žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. travnja 2026. poslovni broj Pn -1760/2023-21 pod toč. II. izreke potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.385,90 EUR sa zateznom kamatom i preinačuje u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 625,68 EUR sa zateznom kamatom i zahtjev tužiteljice odbija, te potvrđuje pod toč. III. izreke.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 52,70 EUR u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i pristojbe na odgovor na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 5.529,49 EUR (pet tisuća petsto dvadeset devet eura i četrdeset devet centi) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 4.202,27 EUR od 5. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 663,61 EUR od 15. srpnja 2023. do isplate i

- na iznos od 663,61 EUR od 15. kolovoza 2023. do isplate, prema stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i konačno po stopi koja se za razdoblje od 29. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 2.011,58 EUR (dvije tisuće jedanaest eura i pedeset osam centi) sa zateznim kamatama od 20. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.“

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik radi bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi žalbenim navodima, prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev za naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade za razdoblje od studenog 2022. do srpnja 2023. iz razloga što tuženik nije pravovremeno isplatio tužiteljici naknadu za oštećeno vozilo pa isto nije mogla iznajmljivati Autoškoli Radar na temelju Ugovora o najmu vozila od 13. studenog 2019., te nespornih činjenica:

- da je u prometnoj nezgodi 17. studenog 2022. oštećeno osobno vozilo tužiteljice reg. oznake [registarska oznaka]

- da je za nastanak prometne nezgode u potpunosti odgovoran osiguranik tuženika

- da je tuženik isplatio tužiteljici 14. srpnja 2023. s osnova totalne štete na osobnom automobilu naknadu imovinske štete u iznosu od 6.902,04 EUR te s osnova izgubljene zarade (za 20 dana) radi nemogućnosti korištenja vozila iznos od 443,00 EUR

- da nije sporna visina zahtjeva tužiteljice s osnova izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 663,61 EUR,

te spornih činjenica koje je utvrdio na temelju provedenih dokaza (navedenih pod toč. 7. obrazloženja), ocjenu osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je tužiteljica prijavila tuženiku nastanak štete na vozilu 21. studenog 2022. i da je tuženik istoga dana pregledao vozilo i izradio izvid štete kojim je utvrdio dijelove koje je potrebno zamijeniti, dijelove koje je potrebno popraviti i dijelove koje je potrebno lakirati, utvrđujući na taj način da popravak vozila nije rentabilan i da se radi o totalnoj šteti, te je obavijestio tužiteljicu da je obavezna dostaviti ponudu za popravak vozila

- da je tužiteljica 13. prosinca 2022. pribavila ponudu auto servisa

- da je tuženik 29. prosinca 2022. obavijestio tužiteljicu da je na vozilu nastala totalna šteta i da je u obvezi istu platiti u iznosu od 6.902,04 EUR ponudivši joj uz dopis prijedlog sporazuma o namirenju i da je dopis istog sadržaja uputio punomoćnici tužiteljice 21. lipnja 2023.

- da je na račun punomoćnice tužiteljice 14. srpnja 2023. isplaćen iznos od 7.344,69 EUR od kojeg se 6.901,59 EUR odnosi na naknadu s osnove totalne štete, dok se iznos od 443,00 EUR odnosi na izgubljenu zaradu za 20 dana (20 dana x 22,15 EUR)

- da se tužiteljica s odštetnim zahtjevom radi naknade izgubljene zarade obratila tuženiku 16. lipnja 2023.

- da je između tužiteljice i Autoškole Radar sklopljen Ugovor o najmu vozila od 13. studenog 2019. na neodređeno vrijeme temeljem kojeg je tužiteljica vozilo iznajmljivala radi osposobljavanja kandidata za B kategoriju i da je Autoškola Radar isplaćivala tužiteljici najamninu u mjesečnom iznosu od 5.000,00 kn sukladno čl. 11. Ugovora do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec

- da iz iskaza tužiteljice i svjedokinje CI, vlasnice i instruktorice Autoškole Radar, proizlazi da je vozilo tužiteljice korišteno za obuku kandidata sve do nastanka prometne nezgode, a nakon čega vozilo nije bilo u voznom stanju pa je ugovor raskinut,

te primjenjujući čl. 12. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOOP) koji propisuje da je odgovoran osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva, kao i st. 3. cit. zakonske odredbe koji propisuje da je odgovoran osiguratelj dužan aktivno i bez odugovlačenja poduzimati potrebne radnje radi ispunjavanja obveza iz tog istog članka, prvostupanjski sud zaključuje da je isplata naknade štete za uništeno vozilo trebala biti izvršena puno ranije nego što je tužiteljica zahtijevala naknadu štete radi izgubljene zarade i da nije relevantno kada je odštetni zahtjev po osnovu izgubljene zarade podnesen tuženiku, već je odlučno da je tužiteljici zbog izgubljene zarade šteta nastala i da ona nije doprinijela njezinom nastanku. Uzimajući logičnim da popravak vozila ili nabavka novog iziskuje ulaganje određenog vremena, sud utvrđuje da tužiteljica nije mogla koristiti za najam svoje vozilo u razdoblju od studenog 2022. do kolovoza 2023. i da primjenom čl. 1085. i čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. , u daljnjem tekstu: ZOO) ima pravo na naknadu izgubljene zarade u visini najamnine koju je prema redovnom tijeku stvari mogla očekivati. Na dosuđeni iznos naknade ima pravo na isplatu zatezne kamate i to na iznos od 4.202,27 EUR koji se odnosi na izgubljenu zaradu radi najamnine za razdoblje od studenog 2022. do svibnja 2023. (663,61 EUR x 7 = 4.645,27 EUR – 443,00 EUR = 4.202,27 EUR) od podnošenja odštetnog zahtjeva , odnosno od 5. srpnja 2023. kako je zatražila tužbenim zahtjevom do isplate, a za naknadu za lipanj i srpanj kako bi ista dospijevala sukladno Ugovoru o najmu vozila od 15-tog narednog mjeseca za prethodni mjesec. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

6. U žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati pravilnost dosuđenog iznosa jer sud ne navodi temeljem čega je utvrdio opravdanost potraživanja za 9 mjeseci nemogućnosti korištenja vozila. Iz stanja u spisu proizlazi da je vozilo oštećeno 17. studenog 2022. i da je tužiteljici isplaćena naknada radi totalne štete na vozilu 14. srpnja 2023., kao i da je u odštetnom zahtjevu 16. lipnja 2023. tužiteljica potraživala s osnova izgubljene zarade 4.379,85 EUR pa na dan 14. srpanj 2023. šteta ne može iznositi 5.972,53 EUR. Osnovanost zahtjeva ne proizlazi niti iz iskaza svjedokinje CI koja navodi da je ugovor o najmu vozila raskinut jer vozilo nakon nesreće nije bilo moguće koristiti za najam, međutim nije utvrđeno kada je ugovor raskinut pa se presuda niti u tom dijelu ne može ispitati. Slijedom navedenog osporava primjenu materijalnog prava iz čl. 1089. ZOO, a posljedično svemu i odluku o troškovima postupka.

7. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženik s obzirom da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječju i presuda nema nedostataka radi kojih ne bi bilo moguće ocijeniti njezinu zakonitost.

8. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi kojima tuženik sadržajno osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava.

9. Iz obrazloženja presude je evidentno da je prvostupanjski sud priznao tužiteljici pravo na izgubljenu zaradu za razdoblje od studenog 2022. do zaključno srpnja 2023. u ukupnom iznosu od 5.972,49 EUR, koji je umanjio za isplaćeni iznos po tom osnovu od 443,00 EUR, pa je izrekom presude obvezao tuženika isplatiti tužiteljici ukupni iznos od 5.529,49 EUR.

10. Međutim, s obzirom da je tužiteljici nastala šteta na vozilu u trenutku štetnog događaja 17. studenog 2022. i da je tuženik isplatio tužiteljici naknadu s osnova totalne štete na vozilu 14. srpnja 2023., to tuženik ne može biti u obvezi isplatiti tužitel jici izgubljenu zaradu za razdoblje od 1. do 16. studenog 2022. (prije štetnog događaja) kao niti za razdoblje od 15. srpnja do 31. srpnja 2023. (nakon što je imovinska šteta plaćena) jer u tom razdoblju ne postoji protupravna radnja osiguranika tuženika niti tuženika koja bi u uzročno posljedičnoj vezi dovela do gubitka zarade tužiteljice s osnove iznajmljivanja osobnog vozila.

11. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljica iznajmljivala osobno vozilo za potrebe obuke kandidata za vozače, a isto ne spori niti tuženik koji je po tom osnovu isplatio tužiteljici iznos od 443,00 EUR za 20 dana izgubljene zarade, te tuženik ne osporava niti visinu izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 663,61 EUR, imajući u vidu da je činjenica visine zarade po osnovi iznajmljivanja vozila i da je vozilo iznajmljivano potvrđena Ugovorom o najmu vozila koji je tužiteljica sklopila s Autoškolom Radar 13. studenog 2019., to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužiteljica ima pravo na naknadu štete za razdoblje od nastanka štetnog događaja 17. studenog 2022. do 14. srpnja 2023. Tužiteljici za 14 dana mjeseca studenog 2022. pripada izgubljena zarada u iznosu od 310,10 EUR i to obračunom od 22,15 EUR izgubljene zarade po danu kako je istu obračunao tuženik, za razdoblje od siječnja do lipnja 2023. po 663,61 EUR mjesečno i za 14 dana mjeseca srpnja 2023. u iznosu od 310,10 EUR. Stoga pravilnim obračunom tužiteljica ima pravo na izgubljenu zaradu u ukupnom iznosu od 4.822,47 EUR. Ima pravo na zateznu kamatu na iznos od 3.848,76 EUR od 5. srpnja 2023. sukladno zahtjevu, na iznos od 663,61 EUR od 15. srpnja 2023. i na iznos od 310,10 EUR od 15. kolovoza 2023. do isplate.

12. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženika da tužiteljica ne bi imala pravo na naknadu izgubljene zarade iz razloga što je između tužiteljice i Autoškole Radar raskinut ugovor o najmu vozila, s obzirom da je raskid ugovora izravna posljedica nastale štete na vozilu uslijed prometne nezgode pa je izgubljena zarada (šteta) posljedica prometne nezgode za koju je odgovoran osiguranik tuženika, a ne raskida ugovora (primjenom tzv. adekvacijske teorije).

13. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženika te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.822,47 EUR sa zateznom kamatom, te primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio presudu i odbio zahtjev tužiteljice za isplatu u iznosu od 707,02 EUR sa zateznom kamatom na način kako je određeno u izreci ove presude.

14. O troškovima postupka ovaj sud je odlučio primjenom čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.

14.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i odmjerio troškove tužiteljice (navedene pod toč. 22.1. obrazloženja) koji se odnose na poduzete odvjetničke radnje pri čemu je pravilno priznat (ali nije naveden) trošak zastupanja tužiteljice na raspravi 3. ožujka 2026. pa tužiteljica ima pravo za poduzete odvjetničke radnje na trošak od 1.812,50 EUR, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Međutim, nema pravo na trošak sudske pristojbe na tužbu jer pristojba nije plaćena pa tužiteljici taj trošak nije nastao, dok s osnova sudske pristojbe na presudu ima pravo na 49,77 EUR koliko je plaćeno.

14.2. Stoga ukupni trošak tužiteljice iznosi 1.862,27 EUR, pa uzimajući u obzir da je uspjela u omjeru od 87,21%, dok je tuženik uspio sa 12,79%, to primjenom čl. 154. st. 2. ZPP tužiteljica ima pravo na trošak razmjerno uspjehu od 74,42% u iznosu od 1.385,90 EUR. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično preinačio odluku o troškovima postupka pod toč. II. izreke i potvrdio pod toč. III. izreke presude primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP kako je navedeno pod toč. I. izreke ovog rješenja.

15. Razmjerno uspjehu od 12,79% tuženik ima pravo na trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe primjenom Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) u iznosu od 312,50 EUR i sudske pristojbe na žalbu koja je plaćena u iznosu od 99,54 EUR, što razmjerno uspjehu daje pravo tuženika na trošak žalbenog postupka u iznosu od 52,70 EUR.

16. Tužiteljica nema pravo na trošak sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu jer isti nije bio potreban za odlučivanje u žalbenom postupku u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 10. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek