Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-240/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika Jadran Film d.d. iz Zagreba, Ulica Rudolfa Kolaka 12, OIB: 68257536227, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Smolčić i partneri iz Zagreba, radi ovrhe na novčanoj tražbini, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-451/2026-2 od 5. ožujka 2026., dana 10. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenika, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-451/2026-2 od 5. ožujka 2026. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke odbačeni su prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao nedopušteni, dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija ovršenik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud isto preinači na način da proglasi pljenidbu i prijenos nedopuštenim i odgodi prijenos zaplijenjenih sredstava, a podredno da ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba ovršenika je osnovana.

5. Nije sporno da je ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava pozivajući se na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ), navodeći da se postupak izravne naplate vodi na temelju rješenja o ovrsi od 26. rujna 2024. koje nije postalo ovršno, te ističući da bi mu provedbom prijenosa zaplijenjenih sredstava nastala nenadoknadiva šteta jer bi navedeno ugrozilo njegovu likvidnost i posljedično tome dovelo do otvaranja stečaja.

6. Pozivajući se na odredbu čl. 210. st. 1. OZ-a prvostupanjski sud smatra da se prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može podnijeti isključivo u postupku izravne naplate sukladno odredbi čl. 209. istog Zakona.

7. Međutim, kako ovrhovoditelj nije podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu pokrenuo postupka izravne naplate pred Financijskom agencijom, nego je u svrhu provedbe postupka ovrhe koju vodi dostavio rješenje Financijskoj agenciji na provedbu, a što u procesnom smislu nisu istovjetne radnje, pa kako se u ovom postupku prisilno namirenje provodi na temelju rješenja ovrhovoditelja kojim je isti naložio ovršeniku da namiri tražbinu u roku od 8 dana te da ako isti ne namiri tražbinu u određenom mu roku, odredio pljenidbu i prijenos novčanih sredstava i naložio Financijskoj agenciji izdavanje naloga bankama za pljenidbu i prijenos novčanih sredstava s računa ovršenika koje je doneseno primjenom Zakona o komunalnom gospodarstvu i Općem poreznom zakonu te dostavljeno Financijskoj agenciji na provedbu, sve radi ovrhe komunalne naknade, isti sud zaključuje da u predmetnom postupku dostava rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji ne predstavlja radnju iz čl. 209. st. 1. OZ-a već da se radi o jednoj od radnji koju je nadležno upravno tijelo poduzelo u svrhu provedbe postupka ovrhe, pa su prijedlozi ovršenika odbačeni kao nedopušteni.

8. U žalbi se ovršenik poziva na primjenu odredbe čl. 209. st. 1. OZ-a iz koje proizlazi da se u postupku izravne naplate na odgovarajući način primjenjuju posebne odredbe o ovrsi na novčanoj tražbini po računu sukladno čl. 205., 206. i 207. istog Zakona. Ujedno ukazuje da ako je stav suda da se ne radi o postupku izravne naplate, da bi se na pobijano rješenje o ovrsi trebale primjenjivati odredbe o ovrsi na novčanoj tražbini iz čl. 204.-207. OZ-a a koje uređuju postupak ovrhe nad novčanim sredstvima po računu, van postupka izravne naplate i to sukladno odredbi čl. 50. OZ-a, dok da je o prijedlogu za odgodu trebalo primijeniti odredbe čl. 65. navedenog Zakona.

9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima i ovaj sud je stava da nije bilo mjesta odbacivanju prijedloga ovršenika.

10. Naime, cijeneći da je ovrhovoditelj dostavio izravno Agenciji na naplatu ovršnu odluku upravnog tijela donijetu temeljem Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22 – dalje: OPZ) te na temelju čl. 100. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj:68/18, 110/18 i 32/20) i zatražio da se provede naplata te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa ovršenika koje isti ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio, a da je navedena Agencija postupajući po prijedlogu ovrhovoditelja dužna primijeniti odredbe čl. 153. OPZ-a, pogrešno smatra prvostupanjski sud da se u konkretnom primjeru ne radi o postupku izravne naplate sukladno odredbi čl. 209. OZ -a, slijedom čega nije bio mjesta odbačaju navedenog prijedloga ovršenika.

11. Stoga je valjalo sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a prihvaćanjem žalbe ovršenika ukinuti pobijano rješenje pod točkom I. izreke, a posljedično i odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke i predmet vratiti istom prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, koji će u daljnjem tijeku postupka odlučiti o osnovanosti prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava primjenom odredbe čl. 210. OZ-a.

U Varaždinu 10. rujna 2026.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić