Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-71/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Sanji Bađun kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Opće županijske bolnice Požega, OIB: 40589450667, Požega, Osječka 107, koju zastupa punomoćnik Petar Kanić, odvjetnik u Požegi, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice – Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana, OIB:18103492590, Pakrac, Bolnička ulica 74, koju zastupa ravnateljica PD, dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Požegi od 30. ožujka 2026. poslovni broj Pr-31/2025-11, dana 10. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi od 30. ožujka 2026. poslovni broj Pr-31/2025-11 pod toč. II. i III. izreke.

II. Nepobijana toč. I. izreke navedene presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667 da tužiteljici ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], (ranije [adresa], Prekopakra) isplati iznos od 134,89 EUR bruto, sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

- na iznos od 55,63 eura počev od 7.11.2017.

- na iznos od 79,26 eura počev od 08.01.2018.

do isplate i to do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

" Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667 da tužiteljici ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], (ranije [adresa]) isplati iznos od 622,83 EUR bruto, sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

- na iznos od 77,57 eura počev od 09.03.2016.

- na iznos od 207,74 eura počev od 08.08.2016.

- na iznos od 25,96 eura počev 08.11.2016.

- na iznos od 49,57 eura počev od 09.12.2016.

- na iznos od 55,77 eura počev od 09.01.2017.

- na iznos od 83,43 eura počev od 08.05.2017.

- na iznos od 98,65 eura počev od 06.07.2017.

- na iznos od 24,14 eura počev od 06.07.2017.

- na iznos od 55,63 eura počev od 7.11.2017.

- na iznos od 79,26 eura počev od 08.01.2018.

do isplate i to do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667 naknaditi tužiteljici ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu 991,07 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana.“

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima tužiteljice, prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. S obzirom da tužiteljica ne navodi u kojem dijelu pobija presudu ovaj sud uzima da je presuda pobijana u onom dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela - pod toč. II. izreke te u odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke koji su joj priznati djelomično i razmjerno uspjehu (čl. 365. st. 1. ZPP).

6. Polazeći od činjenice da je presudom istoga suda od 12. studenog 2024. poslovni broj Pr-104/2020-51 naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.102,75 EUR s osnova dodataka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene sate u prekovremenom radu, razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, kao i dodatka za prekovremeni rad, te da je presudom i rješenjem ovoga suda od 7. kolovoza 2025. poslovni broj Gž R-2/2025-2 odbijena žalba tuženice i umješača na strani tuženice u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici razliku plaće u bruto iznosu od 345,01 EUR, dok je ukinuta presuda u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici razliku plaće u bruto iznosu od 757,74 EUR, ocjenu djelomične osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je tužiteljica potraživanje razlike plaće s osnova prekovremenog rada zatražila u podnesku od 21. listopada 2022.

- da je dopuštena preinaka tužbe primjenom čl. 190. st. 1. i 2. ZPP i omogućeno tuženici i umješaču izjašnjenje o preinačenoj tužbi, nakon čega je ostalo sporno pitanje da li je tražbina razlike plaće s osnova prekovremenog rada zastarjela i da li su sati prekovremenog rada kompenzirani sa iskorištenim slobodnim danima

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da razlika bruto plaće s osnova prekovremenog rada iznosi 757,72 EUR od kojeg je iznos od 55,63 EUR dospio 7. studenog 2017. i iznos od 79,26 EUR je dospio 8. siječnja 2018., dok su preostali mjesečni iznosi u zbroju od 622,83 EUR dospijevali svaki mjesec zaključno do 6. srpnja 2017.,

pa kako je zahtjev za isplatu postavljen u podnesku od 21. listopada 2022. prvostupanjski sud utvrđuje da je za potraživanje od 622,83 EUR nastupila zastara primjenom čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., u daljnjem tekstu: ZR), dok potraživanje od 55,63 EUR koje je dospjelo 7. studenog 2017. te od 79,26 EUR koje je dospjelo 8. siječnja 2018. nije u zastari. S obzirom se pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću temelji na čl. 91. st. 3. ZR, te na Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13., 96/15., 28/18.) i na Temeljenom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 141/12., 24/17.) prvostupanjski sud je pod toč. I. izreke presude (nepobijanom) usvojio zahtjev tužiteljice i naložio tuženici isplatiti joj razliku plaće u bruto iznosu od 134,89 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospjelosti do isplate, dok je pod toč. II. izreke odbio zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu za isplatu razlike plaće od 622,83 EUR bruto sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene novčane iznose od dospjelosti do isplate. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 2. ZPP.

7. U žalbi tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je presuda nerazumljiva, nejasna i proturječna sama sebi, ukazujući da je podnijela tzv. stupnjevitu tužbu u kojoj nije mogla precizirati tužbeni zahtjev sve dok nije provedeno vještačenje, a da bi se utvrdili svi dodaci koji joj pripadaju morao je biti utvrđen i broj odrađenih prekovremenih sati. Nije točno da tužiteljica nije zahtijevala tražbinu s osnova prekovremenog rada, kako sud navodi pod toč. 12.1. i 13. obrazloženja, jer je za cijelo utuženo razdoblje potraživala „utvrđenje prekovremenih sati sa dodacima za prekovremeni rad“, pa postavljanjem zahtjeva nakon provedenog vještačenja nije došlo do preinačenja tužbe jer se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi spora u odnosu na koju je zastara prekinuta podnošenjem tužbe, ukazujući na odluke VSRH u kojima je dopušteno podnošenje revizije protiv odluka drugostupanjskih sudova radi odgovora na pravno pitanje: „Da li postavljanje tužbenog zahtjeva, odnosno uređenje po nalazu vještaka po čl. 186.b ZPP predstavlja novu tužbu i da li nastupa zastara?“. S tim u vezi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio prigovor zastare jer je tužbeni zahtjev mogla postaviti tek nakon što je tuženica dostavila evidenciju o odrađenom prekovremenom radu i nakon što je nalazom vještaka utvrđeno da prekovremeni rad nije plaćen.

8. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP u kojem se presuda ne može pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tužiteljice i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju tužiteljica u žalbi. Presuda nije nerazumljiva i nejasna, niti proturječna sama sebi ili razlozima koji su navedeni u obrazloženju kako navodi u žalbi, te nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost.

9. Na utvrđeno činjenično stanje koje ne može biti predmetom pobijanja u sporu male vrijednosti prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utuženo potraživanje pod toč. II. izreke presude odbio jer je utvrdio osnovanim prigovor zastare.

10. Za ovaj sud nije sporno da se zastara prekida podnošenjem tzv. stupnjevite tužbe za ono potraživanje koje je činjenično obuhvaćeno predmetom utuženja u trenutku kada je tzv. stupnjevita tužba podnesena.

10.1. Isto tako nije sporno da tužiteljica nije mogla postaviti novčani zahtjev prije no što su joj dostavljeni podaci tuženice koji su joj omogućili (nakon provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja) određivanje visine tužbenog zahtjeva.

10.2. Upravo je smisao i pravozaštitni cilj tzv. stupnjevite tužbe omogućiti utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu u cijelosti poznati zbog toga što mu te podatke tuženik (kojemu su ti podaci poznati/dostupni) odbija priopćiti/predati. Zato je tužbeni zahtjev kod tzv. stupnjevite tužbe slojevit i ostvaruje se u dva stupnja, prvo kao tzv. manifestacijski zahtjev za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a zatim u vidu određenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva za ispunjenje. Stoga (i) kod tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b u vezi s čl. 325.a ZPP sud najprije odlučuje o tome je li manifestacijski zahtjev osnovan (kao i o svakom drugom zahtjevu) pa ako utvrdi da je manifestacijski zahtjev osnovan, rješenjem će ga prihvatiti i tuženiku naložiti polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi, pa ako tuženik udovolji manifestacijskom zahtjevu tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Naprotiv, ako sud utvrdi da manifestacijski zahtjev sadržan u tzv. stupnjevitoj tužbi iz čl. 186.b st. 2. i 3. ZPP nije osnovan, sud o tom zahtjevu ne donosi odmah (odbacujuću ili odbijajuću) odluku, nego će rješenjem, koje zapravo ima značenje rješenja iz čl. 109. ZPP, ko jim se tužitelj poziva otkloniti nedostatke svoje tužbe, tužitelju odrediti rok (čl. 109. st. 2. ZPP) radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva (za isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava).

10.3. Međutim, i tzv. stupnjevita tužba mora sadržavati činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 106.) u smislu čl. 186. st. 1. ZPP, s osnovnom razlikom da je tužbeni zahtjev u tom slučaju slojevit te se ostvaruje u dva stupnja, prvo kao tzv. manifestacijski zahtjev za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a zatim u vidu postavljanja određenog kondemnatornog zahtjeva za ispunjenje.

11. Iz navedenog je evidentno da tzv. stupnjevita tužba mora sadržavati činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, odnosno da u primjeni tog instituta nije isključena primjena čl. 186. st. 1. ZPP koji propisuje što tužba treba sadržavati (činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak).

12. U konkretnom slučaju tužiteljica je činjenično tvrdila u tužbi da joj tuženik nije isplatio dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene sate u prekovremenom radu, te da joj je posljedično tome (manje isplaćene plaće) i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad obračunata u nižem iznosu no što joj pripada. Tužiteljica činjenično nije tvrdila da joj nije isplaćena plaća za odrađene sate prekovremenog rada, već je zahtijevala da vještak prikaže sate koje je odradila prekovremeno isključivo u vezi obračuna utuženih dodataka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene sate u prekovremenom radu (koji su plaćeni samo za redovan rad).

13. Potraživanje razlike plaće s osnova prekovremenog rada tužiteljica je zatražila tek u podnesku od 21. listopada 2022., pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je na taj način tužiteljica preinačila tužbu. Prema čl. 191. st. 1. ZPP preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, pa kada je u konkretnom slučaju tužiteljica u podnesku od 21. listopada 2022. zatražila isplatu razlike plaće s osnova prekovremenog rada sada tvrdeći da joj prekovremeni rad nije plaćen, a da je do tada tvrdila da joj nisu isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate prekovremenog rada i da nije tvrdila da joj prekovremeni rad nije plaćen, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se radi o isticanju drugog zahtjeva uz postojeći koji se temelji na drugom (novom) činjeničnom supstratu od onog koji je istaknut u tzv. stupnjevitoj tužbi. Da se radi o novom činjeničnom supstratu (novog zahtjeva) govori i činjenica da se tuženica nije izjašnjavala u odgovoru na tužbu niti tijekom postupka o pravu tužiteljice na razliku plaće s osnova prekovremenog rada, nego je tek nakon što je istaknut zahtjev u podnesku od 21. listopada 2022. obrazlagala da tužiteljica nema pravo na isplatu jer je na ime prekovremenog rada koristila slobodne dane koji su evidentirani u evidenciji tuženice i utvrđeni nalazom vještakinje.

14. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da zastara potraživanja koje je prvi puta istaknuto u podnesku od 21. listopada 2022. nije prekinuta podnošenjem tzv. stupnjevite tužbe, te da je od dospijeća utužene razlike plaće s osnova prekovremenog rada pa do podnošenja zahtjeva protekao rok zastare iz čl. 139. ZR, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio zahtjev pod toč. II. izreke.

15. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužiteljice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. II. izreke kao i odluku o troškovima postupka pod toč. III. izreke koju tužiteljica sadržajno ne pobija, a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

U Varaždinu 10. rujna 2026.

Sutkinja

Sanja Bađun