Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-893/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 27. ožujka 2026. poslovni broj P-136/2021-25 i žalbi tuženice izjavljene protiv rješenja od 2. travnja 2026. poslovni broj P-136/2021-31 kojim je ispravljena navedena presuda, u sjednici vijeća 10. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice i žalba tuženice djelomično se odbijaju i djelomično prihvaćaju te se presuda Općinskog suda u Osijeku od 27. ožujka 2026. poslovni broj P-136/2021-25 koja je ispravljena rješenjem od 2. travnja 2026. poslovni broj P-136/2021-31:

- potvrđuje pod toč. I. izreke presude

- potvrđuje pod toč. II. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 4.075,39 EUR

- preinačuje pod toč. II. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 13.646,93 EUR sa zateznom kamatom i odbija zahtjev u tom dijelu

- preinačuje pod toč. III. izreke presude i sudi:

Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na iznos od 4.075,39 EUR od 26. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava i djelomično odbija žalba tuženice, dok se odbija žalba tužiteljice te se presuda Općinskog suda u Osijeku od 27. ožujka 2026. poslovni broj P-136/2021-25 koja je ispravljena rješenjem od 2. travnja 2026. poslovni broj P - 136/2021-31:

- potvrđuje pod toč. IV. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.184,90 EUR sa zateznom kamatom

- preinačuje pod toč. IV. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.158,19 EUR sa zateznom kamatom i zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija.

II. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku od 2. travnja 2026. poslovni broj P-136/2021-31.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u vezi pobijanja presude u iznosu od 339,77 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka u vezi pobijanja rješenja kojim je ispravljena presuda u iznosu od 365,59 EUR.

V. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 78,13 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđena je ništetnost dijela odredaba čl. 3. st. 4. i čl. 4. st. 2. Ugovora o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 od 17. kolovoza 2006. potvrđenog kod javnog bilježnika Lidije Perić u Osijeku 28. kolovoza 2006. pod brojem OU-1834/2006, pod toč. II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 17.722,33 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 13.646,93 EUR od 1. listopada 2015. do isplate, pod toč. III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 4.075,39 EUR teku od 26. kolovoza 2025. do isplate, te je pod toč. IV. izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.968,09 EUR sa zateznom kamatom od 27. ožujka 2026. do isplate.

1.1. Navedena presuda ispravljena je rješenjem od 2. travnja 2026. poslovni broj P - 136/2021-31 pod toč. IV. izreke, na način da umjesto iznosa od 1.968,09 EUR (koji je dosuđen tužiteljici s osnove parničnih troškova) treba stajati iznos od – 3.343,09 EUR.

2. Navedenu presudu i rješenje pravodobno izjavljenim žalbama pobija tuženica iz svih zakonskih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz iznimke propisane st. 2. do 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19.) i čl. 107. st. 1. uz iznimke propisane st. 2. do 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/22.), predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti presudu i rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Navedenu presudu u dijelu odbijenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na obračunatu zateznu kamatu (toč. III. izreke) te u odluci o troškovima postupka (toč. IV. izreke), pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda.

4. Stranke nisu odgovorile na žalbu.

5. Žalbe tužiteljice i tuženice djelomično su osnovane.

6. Polazeći od predmeta spora koji je određen zahtjevom tužiteljice za utvrđenje ništetnosti dijelova čl. 3. st. 4. i čl. 4. st. 2. Ugovora o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 od 17. kolovoza 2006. potvrđenog kod javnog bilježnika Lidije Perić u Osijeku 28. kolovoza 2006. pod brojem OU-1834/2006 i isplatu iznosa od 17.722,32 EUR koji se odnosi na plaćeni iznos na temelju ništetnih odredaba o načinu promjene kamatne stope i ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu koja je vezana uz CHF, na obračunatu zateznu kamatu na preplaćene iznose do 30. rujna 2015. i na razliku glavnice, ocjenu osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je temeljem Ugovora o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 od 17. kolovoza 2006. potvrđenog kod javnog bilježnika Lidije Perić u Osijeku 28. kolovoza 2006. pod brojem OU-1834/2006 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) pravna prednica tuženice Slavonska banka d.d. kao kreditor stavila na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredit u iznosu od 80.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je ugovorena redovna kamata koja je promjenjiva i koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,30% godišnje i da je ugovoreno ispunjenje kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF

- da je 10. veljače 2016. između stranaka sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu br. 5140030250-600110463931/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15., u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15.) kojim je utvrđeno da je na dan konverzije 30. rujna 2015. s osnova kredita preostala neisplaćena glavnica od 44.013,53 EUR i da iznos preplate na taj dan iznosi 7.478,44 kn koji će se koristiti za namirenje budućih anuiteta i do najviše do 50% dospjelog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi

- da je ugovaranje načina promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice i ispunjenje kreditne obveze primjenom valutne klauzule u CHF utvrđeno ništetnim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna donošenjem presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. za koje je sud vezan u restitucijskoj parnici primjenom čl. 502.c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je uzela kredi radi kupnje kuće u kojoj danas živi, da se u kući nije bavila poslovnom djelatnošću niti je istu iznajmljivala, da joj je prilikom pregovaranja bilo rečeno da je CHF stabilna valuta i nije upozorena na tečajni rizik niti su joj pojašnjeni parametri o kojima ovisi način promjene kamatne stope

- da tužiteljica ima status potrošača u smislu čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP/03) jer je novčana sredstva iskoristila za kupnju kuće koju koristi za stanovanje

- da tuženica nije dokazala da je tužiteljici dala potrebne obavijesti u predugovornoj fazi u smislu potpune informiranosti o načinu promjene kamatne stope i riziku tečaja u CHF

- da nije osnovan prigovor zastare za potraživanje plaćenih iznosa s osnova promjene kamatne stope i tečaja CHF s obzirom od 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 te od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda broj Pž-6632/2017 pa do 10. lipnja 2019. kada je podnesena tužba u ovom postupku nije protekao zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, te nije osnovan niti prigovor u odnosu na preinačeni dio tužbe kojim je povišen tužbeni zahtjev jer se ne radi o novom zahtjevu nego o usklađenom zahtjevu s nalazom i mišljenjem vještaka koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi (tzv. neprava preinaka tužbe) u odnosu na koji je zastara prekinuta u trenutku podnošenja tužbe

- da je temeljem nalaza i dopune nalaza financijsko-knjigovodstvene vještakinje Lidije Balog, opisanog pod toč. 12. obrazloženja, utvrđeno da je radi promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu u razdoblju od 10. travnja 2007. do 1. siječnja 2014. tužiteljica isplatila tuženici iznos od 4.498,27 EUR, da je po osnovi tečajne razlike CHF u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita od 1. siječnja 2009. do 30. rujna 2015. isplatila tuženici 5.744,10 CHF, da obračunati iznos zateznih kamata na preplaćene iznose do 30. rujna 2015. iznosi 5.047,62 EUR, da je u postupku konverzije koja je provedena sukladno ZID ZPK/15 tužiteljici priznata preplata na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 979,87 EUR, odnosno na dan 12. veljače 2016. u iznosu od 972,23 EUR koja je iskorištena za namirenje budućih anuiteta, da razlika između nove nedospjele EUR glavnice kredita nakon konverzije u odnosu na iznos nedospjele glavnice kredita u CHF pod pretpostavkom da nije bilo rasta tečaja iznosi 2.904,56 EUR, te da primjenom pravila o uračunavanju preplate priznate u konverziji i obračunate zatezne kamate i njezinim umanjenjem preostaje nenamireni iznos obračunate zatezne kamate od 4.075,39 EUR (5.047,62 EUR - 972,23 EUR)

- da odredbama ZID ZPK/15 i Aneksom Ugovora o kreditu nije propisan/ugovoren način rješavanja eventualne ništetnosti spornih ugovornih odredaba, te je Aneksom Ugovora o kreditu ugovoreno pitanje određivanje kamate za razdoblje nakon njegovog sklapanja, a ne i za razdoblje koje je prethodilo konverziji, pa tužiteljici pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredaba, s obzirom da konverzijom nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača niti je otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i da je vještačenjem utvrđeno da tužiteljica nije obeštećena glede posljedica koje su nastale primjenom ništetnih ugovornih odredaba,

na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da su odredbe o načinu promjene kamatne stope i ispunjenju kreditne obveze iz čl. 3. st. 4. i čl. 4. st. 2. Ugovora o kreditu nepoštene ugovorne odredbe jer su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, a radi se o ugovornim odredbama koje je tuženica uvrstila u unaprijed sastavljeni obrazac Ugovora o kreditu te se o istima nije pregovaralo, radi čega su iste ništetne sukladno čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03, a što je sud utvrdio pod toč. I. izreke. Primjenom čl. 323. st. 1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., u daljnjem tekstu: ZOO) tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev u visini onoga što je platila tuženici pa je pod toč. II. izreke sud obvezao tuženicu isplatiti tužiteljici iznos od 17.722,32 EUR sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate koji se odnosi na preplaćeni iznos radi promjene kamatne stope od 4.998,27 EUR, radi promjene tečaja u iznosu od 5.744,10 EUR, razliku nove nedospjele glavnice u iznosu od 2.904,56 EUR i obračunate zatezne kamate umanjene za priznatu preplatu u postupku konverzije u iznosu od 4.075,39 EUR. Sud je odbio zahtjev za isplatu zatezne kamate (tzv. procesne kamate) na iznos obračunatih kamata od 4.075,39 EUR navodeći da to pravo postoji temeljem čl. 31. st. 2. ZOO samo ako su se zatezne kamate osamostalile, tj. ako je glavnica plaćena, a što nije ostvareno u konkretnom slučaju pa je zahtjev za isplatu tzv. procesne kamate odbijen pod toč. III. izreke. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 5. ZPP.

7. U obrazloženju rješenja od 2. travnja 2026. poslovni broj P-136/2021-31 prvostupanjski sud navodi da je prilikom obračuna troškova omaškom u računanju propustio pomnožiti broj bodova s vrijednošću boda od 2,00 EUR, pa je i PDV obračunat na 1100 bodova a ne na iznos od 2.200,00 EUR, a da pravilnim obračunom nagrade za radnje koje su navedene pod toč. 16. obrazloženja , uključujući trošak vještačenja i sudsku pristojbu na tužbu, ukupni trošak iznosi 3.343,09 EUR (umjesto 1.968,09 EUR), pa je primjenom čl. 342. ZPP u tom smislu ispravljena toč. IV. izreke presude.

8. U žalbi protiv presude tuženica navodi da je tužiteljica zahtjev za isplatu glavnice postavila tek na ročištu za glavnu raspravu nakon proteka roka od pet godina od pravomoćnosti presude koja je donesena u kolektivnom sporu pa je navedeni zahtjev u zastari i s tim u vezi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Vezano uz učinke provedene konverzije ukazuje da korisnik kredita (potrošač) koji je prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope i tečaja CHF zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15 uključuje i te uplate, a da je u konkretnom slučaju utvrđeno temeljem nalaza vještaka i izričitog očitovanja vještaka da su svi plaćeni iznosi uzeti u obzir prilikom provedbe konverzije, uključujući i plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i kamatne stope, čime je tužiteljica stavljena u istu činjeničnu i pravnu situaciju kao da je cijelo vrijeme imala zaključen ugovor o kreditu u EUR. Nadalje, ukazuje da je VSRH u rješenju od 4. ožujka 2020. broj Gos-1/2019-36 izrazio shvaćanje da sporazum o konverziji ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dok je Sud Europske unije u predmetu broj C-567/2020 odgovorio da potrošači koji su proveli konverziju kredita nemaju pravo osporavati odredbe ugovora o kreditu i dodataka iz razloga što su odredbe Glave IV.a ZID ZPK/15 sukladno čl. 1. st. 2. Direktive 93/13/EZ isključene od ispitivanja nepoštenosti. Nadalje tvrdi da potrošač koji je izvršio plaćanja na temelju odredaba o načinu promjene kamatne stope i vezivanju glavnice kredita za valutu CHF je obeštećen time što su mu plaćeni iznosi uračunati u novi ugovor o kreditu (sporazum o konverziji) čime je stavljen u istu činjeničnu i pravnu poziciju kao da je cijelo vrijeme imao zaključen ugovor o kreditu koji ne sadrži nepoštene ugovorne odredbe. Visina neotplaćene glavnice koja je utvrđena u postupku konverzije je rezultat sklopljenog sporazuma, odnosno onoga što se tužiteljica obvezala platiti i onoga što je uplatila na temelju Ugovora o kreditu u CHF pa nema pravo na povrat tih iznosa, a niti ima pravo na zatezne kamate na pojedinačno plaćene iznose, pa kako sud isto nije uzeo u obzir smatra da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ukazujući da su u tom smislu zauzeta pravna shvaćanja u odlukama drugostupanjskih sudova. Nastavno osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava u pogledu ocjene prigovora zastare i utvrđenja da je tuženica nepošteni stjecatelj iznosa koji su plaćeni temeljem spornih odredaba, te u pogledu automatskog pozivanja na pravna u tvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu.

9. U žalbi kojom osporava rješenje od 2. travnja 2026. poslovni broj P -136/2021-31, kojim je ispravljena presuda pod toč. IV. izreke u zbroju parničnih troškova na način da umjesto iznosa od 1.968,09 EUR treba stajati iznos od 3.343,09 EUR, tuženica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 342. ZPP s obzirom da se prema cit. odredbi ispraviti mogu isključivo pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju, dok se pogreške i nedostaci ne smiju odnositi na pogreške u suđenju, a upravo je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju ispravio takvu pogrešku.

10. Tužiteljica u žalbi pobija odluku o troškovima ukazujući da je prvostupanjski sud pogrešno zbrojio trošak pod toč. IV. izreke koji ispravno treba iznositi 3.343,09 EUR (umjesto 1.968,09 EUR). Osim toga smatra da je sud pogrešno obračunao visinu nagrade za odvjetničke radnje jer je pogrešno utvrdio vrijednost boda s obzirom na konačno određen tužbeni zahtjev od 17.722,32 EUR, ukazujući da je podnio tzv. stupnjevitu tužbu i da je tek nakon provođenja financijskog vještačenja mogao odrediti novčani zahtjev, pa s obzirom na specifičnost instituta tzv. stupnjevite tužbe smatra da se vrijednost boda za pojedine radnje nakon određenja visine novčanog zahtjeva odnosi i na radnje koje su poduzete prije no što je zahtjev novčano izražen. Nadalje osporava odbijeni dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na uglavničenu kamatu od podnošenja zahtjeva 26. kolovoza 2025. do isplate s obzirom da ima pravo na tzv. procesnu kamatu.

11. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje o ispravku presude u okviru žalbenih navoda stranaka i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženica, s obzirom da presuda i rješenje sadrže određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama i nemaju nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ocijeniti n jihovu zakonitost, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

Na žalbu tuženice protiv presude.

12. Kako iz sadržaja Ugovora o kreditu proizlazi da je isti tužiteljica sklopila kao potrošač u smislu čl. 3. toč. 1. ZZP/03 koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu jer se radi o stambenom kreditu za kupnju kuće kako je ugovoreno u čl. 2. Ugovora o kreditu i što u iskazu potvrđuje tužiteljica, a nedvojbeno je proveden i postupak konverzije sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji uređuje prava i obveze vjerovnika i potrošača (čl. 19.a st. 1.), to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužiteljica u konkretnom sporu ima status potrošača.

13. Iz stanja prvostupanjskog postupka proizlazi da tuženica nije informirala tužiteljicu u fazi pregovora o načinu promjene kamatne stope kao niti o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF, da je ugovorna odredba iz čl. 3. st. 4. i čl. 4. st. 2. Ugovora o kreditu formirana jednostrano od tuženice bila nerazumljiva i da je protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, pa je posljedično navedenom postupanje tuženice protivno čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03 a ugovorne odredbe ništetne u tom dijelu primjenom čl. 87. st. 1. ZZP/03, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio pod toč. I. izreke.

13.1. Vezano uz žalbene tvrdnje tuženice o „automatskom pozivanju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, bez sagledavanja opravdanosti primjene načela zaštite apstraktnog potrošača na konkretnog tužitelja“ , valja ukazati da kada se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč potpunoj obaviještenosti, pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

13.2. S obzirom da tuženica na okolnost potpune obaviještenosti tužiteljice o naravi, rizicima i posljedicama ugovorne odredbe o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF i načinu promjene kamatne stope u predugovornoj fazi nije predložila provođenje personalnih dokaza, to je prvostupanjski sud utvrđenje ništetnosti spornih odredaba pravilno utemeljio na presudama iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kao i na iskazu tužiteljice, s obzirom da tuženica prema navedenom nije dokazala da iste nemaju direktan učinak (i) na konkretni Ugovor o kreditu.

14. Uzimajući u obzir da ništetnost djeluje ex tunc u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03, kao i da ugovorna odredba koja je ništetna ne proizvodi pravni učinak jer za ništetnu odredbu vrijedi pravilo kao da nikada nije postojala, za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu u konkretnom slučaju potrebno je odgovoriti na pitanje - da li ništetne ugovorne odredbe iz čl. 3. st. 4. i čl. 4. st. 2. Ugovora o kreditu nakon što je sklopljen Aneks Ugovoru o kreditu proizvode pravni učinak na tužiteljicu kao potrošača.

15. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava VSRH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015 ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom RH.

16. Nakon što je sklopljen Aneks Ugovoru o kreditu tužiteljicu ne obvezuje ugovorna odredba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF iz čl. 3. st. 4., kao niti način promjene kamatne stope jednostranom odluke tuženice iz čl. 4. st. 2. (kao i st. 1.) Ugovora o kreditu s obzirom da je ugovoreno ispunjenje kreditne obveze s valutnom klauzulom u EUR i da je određena kamatna stopa na ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, pa je time ostvaren prvi od neobvezujućih učinaka ništetne ugovorne odredbe u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.

17. Posljedica neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe i učinka ex tunc takve odredbe je i pravo na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe. Sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15, na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Aneksom. U konkretnom slučaju konverzija je nesporno provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredaba (odnosno stvarno plaćeni iznosi) kao i da je preplaćeni iznos na dan 30. rujna 2015. od 7.478,44 kn uzet u namirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu što je evidentno iz čl. 2. Aneksa Ugovoru o kreditu.

18. U pravnoj situaciji kada su novčani iznosi koje je tužiteljica platila tuženici (i) na ime nepoštenih ugovornih odredaba koje su sadržane u Ugovoru o kreditu, iskorištene za ispunjenje obveze koja se sada temelji na valjanom Aneksu Ugovoru o kreditu, to je po ocjeni ovoga suda sklapanjem Aneksa postignut restitucijski učinak za tužiteljicu u vezi nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu, unatoč tome što ZID ZPK/15 ne propisuje (izričito) da se isti vraćaju potrošaču ili da za potrošača imaju restitucijski učinak. Primjenom odredaba o konverziji iz ZID ZPK/15 prilikom izračuna obveze potrošača, banke su bile dužne uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF iskorištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se eventualna preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR ili vraćala potrošaču ili je, kao u konkretnom slučaju, uzeta u ispunjenje budućih obveza.

19. Dakle, kako 19.c st. 1. toč. 1. ZID ZPK/15 propisuje da se iznos početno odobrene glavnice kredita s valutnom klauzulom CHF i iznos početne glavnice kredita s valutnom klauzulom EUR izračunava po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (ne na dan konverzije), da toč. 4. citirane zakonske odredbe propisuje da se mjesečni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF pretvaraju u EUR prema tečaju na dan uplate mjesečnog anuiteta (ne prema tečaju na dan konverzije) i da takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu, da toč. 7. citirane odredbe propisuje da se iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015. - kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. toga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. toga stavka, kao i da su u čl. 2. Aneksa Ugovoru o kreditu stranke ugovorile da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 44.013,53 EUR a da preplata iznosi 7.478,44 kn čije korištenje je regulirano sporazumom vjerovnika i potrošača u smislu čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15, to ne postoji pravna osnova po kojoj bi tužitelj ica imala pravo na razliku glavnice koja je izračunata po metodologiji kao da sporazum o konverziji ne postoji.

20. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima tuženica ukazuje da je o tužbenom zahtjevu djelomično odlučeno pogrešnom primjenom materijalnog prava.

21. ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa valja zaključiti da Aneks Ugovoru o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na zatezne kamate na pojedinačne iznose koje je platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze ugovorene Aneksom Ugovora o kreditu (30. rujna 2015.). VSRH je u odluci od 21. prosinca 2022. broj Rev- 586/2019 na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalno pravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c stavka 1. toč. 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim , da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO, ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

22. Konačno, VSRH je u presudi i rješenju od 27. svibnja 2026. broj Rev-457/2025-21 koje je doneseno u proširenom vijeću sukladno čl. 390. st. 2. do st. 5. ZPP, odgovorio na pitanje u odnosu na koje je tužitelju dopušteno izjavljivanje revizije rješenjem od 15. listopada 2024. broj Revd-4378/2024-2 na način da odgovor glasi:

"Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji."

23. Dakle, i prema ocjeni ovoga suda tužiteljica nema pravo na isplatu iznosa od 13.646,93 EUR koji je dosuđen radi promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu i promjene tečaja u odnosu na tečaj u vrijeme plasiranja kredita te na razliku glavnice izražene u EUR nakon konverzije u odnosu na nedospjelu glavnicu kredita u CHF pod pretpostavkom da nije bilo rasta tečaja CHF koji je dosuđen pod toč. II. izreke, dok ima pravo na isplatu zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose obračunate do 30. rujna 2015. koja je dosuđena pod toč. II. izreke presude u iznosu od 4.075,39 EUR.

23.1. U vezi visine zatezne kamate valja istači da je istu vještak obračunao u iznosu od 5.047,62 EUR, a da je tužiteljica taj iznos umanjila za iznos preplate priznate u postupku konverzije od 972,23 EUR i tužbenim zahtjevom koji je određen u podnesku od 26. kolovoza 2025. s osnove zatezne kamate zatražila iznos od 4.075,39 EUR sa zateznom (procesnom) kamatom od postavljanja zahtjeva 26. kolovoza 2025. do isplate. S obzirom da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP) to je sud imao ovlasti usvojiti zahtjev za isplatu zatezne kamate samo do visine koju tužiteljica u okviru svoje dispozicije potražuje u zahtjevu, dakle u iznosu od 4.075,39 EUR.

24. Prigovor zastare prvostupanjski sud je ocijenio pravilnom primjenom materijalnog prava na način kako je obrazloženo pod toč. 11. i 13.2. obrazloženja, a na koje obrazloženje se upućuje tuženica radi nepotrebnog ponavljanja.

Na žalbu tužiteljice protiv presude.

25. Osnovani su žalbeni navodi kojima tužiteljica ističe da ima pravo na tzv. procesnu kamatu na obračunatu zateznu kamatu u iznosu od 4.075,39 EUR od podnošenja zahtjeva 26. kolovoza 2025. do isplate.

25.1. S obzirom da je glavna tražbina tužiteljice prestala u trenutku kada su plaćeni iznosi uzeti u ispunjenje obveze koja se temelji na Aneksu Ugovora o kreditu na dan 30. rujna 2015., nakon čega se zatezna kamata na plaćene iznose osamostalila i postala glavno potraživanje, to tužiteljica ima pravo na obračunati iznos zateznih kamata zahtijevati isplatu zatezne kamate temeljem čl. 31. st. 2. ZOO od dana kada je podnesen zahtjev sudu za njezinu isplatu – 26. kolovoza 2025. do isplate.

26. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženice, dok je prihvatio žalbu tužiteljice te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio toč. I. izreke presude, primjenom čl. 368. st. 2. ZPP potvrdio je presudu pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 4.075,39 EUR, primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP je preinačio presudu pod toč. III. izreke i odbio zahtjev za isplatu iznosa od 13.646,93 EUR sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate, dok je primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio presudu pod toč. III. izreke i obvezao tuženicu isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na iznos od 4.075,39 EUR od 26. kolovoza 2025. do isplate.

Na žalbu tuženice protiv rješenja kojim je ispravljena presuda, te na žalbe stranaka izjavljenim protiv odluke o troškovima postupka.

27. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženica smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 342. ZPP kada je ispravio izreku presude u dijelu točnog navođenja novčanog iznosa parničnih troškova. Isto tako nisu osnovane tvrdnje da je sud ispravio „grešku u suđenju“. Naime, prvostupanjski sud je pod toč. 16. obrazloženja presude naveo sve odvjetničke radnje koje su poduzete u korist tužiteljice i koje su bile potrebne za vođenje parnice, te ih je iskazao s određenim brojem bodova pravilno primjenjujući Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23. i 107/25., u daljnjem tekstu: Tarifa), ali iste omaškom u pisanju nije iskazao u novčanom iznosu primijenom Tbr. 54. Tarife, pa tako niti PDV nije obračunao na novčani iznos nego na utvrđeni broj bodova. Kako se u konkretnom slučaju radi očito o omašci u računanju jer pravilnim zbrajanjem odmjerenih bodova po odvjetničkim radnjama, uz troškove vještačenja i sudske pristojbe na tužbu, ukupni trošak iznosi 3.343,09 EUR to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 342. st. 1. ZPP ispravio presudu u dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. IV. izreke, pa je ovaj sud odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio rješenje pod toč. II. izreke ovog rješenja.

27.1. S obzirom na ispravak presude otklonjeni su žalbeni razlozi kojima je tužiteljica ukazivala da je prvostupanjski sud iz istih razloga pogrešno obračunao trošak.

28. Nisu osnovane žalbene tvrdnje kojima tužiteljica smatra da je visinu nagrade odvjetnika koji ju je zastupao trebalo odmjeriti prema vrijednosti predmeta spora koja je određena u trenutku kada je postavljen novčani zahtjev iz razloga što je bila podnesena tzv. stupnjevita tužba. Ovo pravno tumačenje protivno je čl. 186.b st. 5. ZPP koji propisuje da je u tužbi iz stavka 1. toga članka tužitelj dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. toga Zakona; prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. toga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. toga Zakona, iz čega jasno proizlazi da se za određivanje visine nagrade odvjetnika za sve poduzete radnje do postavljanja novčanog zahtjeva uzima vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tzv. stupnjevitoj tužbi, a za radnje koje su poduzete nakon što je zahtjev određen u novčanom iznosu da se radnje odmjeravaju prema visini tog iznosa.

28.1. S obzirom da je prvostupanjski sud upravo na taj način utvrdio broj bodova po odvjetničkoj radnji i odmjerio visinu nagrade, to žalbeni navodi tužiteljice kojim pobija odluku o troškovima postupka u tom smislu nisu osnovani.

29. Međutim, s obzirom na djelomično preinačenje prvostupanjske presude ovaj sud je dužan odlučiti o troškovima parničnog postupka primjenom čl. 166. st. 2. ZPP.

30. Tužiteljica je uspjela u cijelosti (100%) u odnosu na osnov potraživanja (toč. I. izreke), dok je u odnosu na zahtjev za isplatu uspjela sa 23%, što znači da je kvalitativno i kvantitativno tužiteljica uspjela 61,5% dok je tuženica uspjela 38,5%, pa primjenom čl. 154. st. 2. ZPP tužiteljica ima pravo na trošak u omjeru od 23%. Troškove za poduzete odvjetničke radnje na koje tužiteljica ima pravo, navedene pod toč. 16. obrazloženja, prvostupanjski sud je utvrdio i odmjerio pravilnom primjenom čl. 155. ZPP u iznosu od 2.750,00 EUR, što uz trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,90 EUR daje trošak od 2.803,90 EUR pa razmjerno uspjehu od 23% tužiteljica ima pravo na trošak u iznosu od 644,90 EUR. Uz navedeni trošak tužiteljica ima pravo u cijelosti na trošak vještačenja u iznosu od 540,00 EUR, pa tužiteljica ima pravo na trošak na teret tuženice u iznosu od 1.184,90 EUR sa zateznom kamatom primjenom čl. 151. st. 3. ZPP.

31. Stoga je ovaj sud djelomično preinačio i djelomično potvrdio presudu ispravljenu rješenjem pod toč. IV. izreke primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP kako je navedeno pod toč. I. izreke ovog rješenja.

32.Tuženica je uspjela sa žalbom kojom pobija presudu u omjeru od 38,5% pa ima pravo na trošak žalbenog postupka razmjerno uspjehu odgovarajućom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 781,25 EUR primjenom Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 46. i pristojbe na žalbu u plaćenom iznosu od 101,26 EUR sukladno Tar. br. 3. toč. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23.), a što ukupno iznosi 882,51 EUR i razmjerno uspjehu od 38,5% daje trošak od 339,77 EUR dosuđen pod toč. III. izreke ovog rješenja.

33. Tuženica nije uspjela sa žalbom protiv rješenja o ispravku presude pa primjenom čl. 154. st. 1. ZPP nema pravo na trošak te je odbijen zahtjev pod toč. IV. izreke ovog rješenja.

34. Tužiteljica je uspjela sa žalbom u dijelu pobijane odluke o pravu na tzv. procesnu kamatu i ima pravo na trošak žalbe primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, ali kako nije naznačena vrijednost tzv. procesne kamate, dok se naznačena vrijednost od 2.500,00 EUR odnosi na zahtijevanu razliku troškova koji predstavlja sporedni zahtjev i nije mjerodavan za ocjenu uspjeha povodom žalbe (čl. 35. ZPP), to je ovaj sud uzeo da je vrijednost pobijanog dijela u rasponu od 0 - 332,00 EUR pa tužiteljici primjenom Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife pripada pravo za sastav žalbe 78,13 EUR koji je dosuđen pod toč. V. izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 10. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek