REPUBLIKA HRVATSKA

          Općinski sud u Osijeku

    Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53                                    P-538/2021-35

                                                                                                              

                                             

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj  stvari tužiteljice M.M. iz M., OIB:…, zastupane po punomoćniku J.Č.D.  odvjetnici iz O.., protiv tuženika R.A. d.d. Z., OIB…., zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva K. & P. d.o.o. iz Z.., odvjetniku M.K., radi utvrđenja  i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5.3.2024.godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, 18. travnja 2024. 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I/ Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj 518-50- 26417749 od 26.01.2005.godine zaključenog između tužiteljice M. M.,  K.V., OIB:…. i tuženika R.A. d.d., Z., OIB:… u dijelu u kojem je u toč.1. ugovoreno da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 16.117,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita te u kojem je u toč.7. ugovoreno da se iznos kredita otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita.

 

Utvrđuje se da su ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj 518-50- 26417749 od 26.01.2005.godine zaključenog između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je u toč.2. ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora.

 

Utvrđuje se da su ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj 518-50- 26417749 od 26.01.2005.godine zaključenog između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je u toč. 3. ugovorno da se naplaćuje jednokratna naknada od 3,3% od iznosa kredita.

 

 

 

 

 

                                                       2

                                                                                                                             P-538/2021-35

 

II/ Nalaže se tuženiku R.A. d. d. Z., OIB: … da tužiteljici M.M., K.V. OIB: … isplati na ime tečajne razlike novčani iznos od 767,13 EUR ( slovima: sedamsto šezdeset sedam eura i trinaest centi) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15 %, od 01. kolovoza 2008. g. do 31. srpnja 2015. g. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodiše primijenjuje referentna stopakoja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose kako slijedi:

 

-na   0,47 eura od 01.02.2009. do isplate

-na   1,28 eura od 01.03.2009. do isplate

-na   0,35 eura od 01.01.2010. do isplate

-na   2,85 eura od 01.02.2010. do isplate

-na   2,67 eura od 01.03.2010. do isplate

-na   5,97 eura od 01.04.2010. do isplate

-na   5,75 eura od 01.05.2010. do isplate

-na   7,19 eura od 01.06.2010. do isplate

-na 17,10 eura od 01.07.2010. do isplate

-na 15,50 eura od 01.08.2010. do isplate

-na 21,92 eura od 01.09.2010. do isplate

-na 20,20 eura od 01.10.2010. do isplate

-na 17,21 eura od 01.11.2010. do isplate

-na 24,73 eura o d 01.12.2010.do isplate

-na 34,24 eura od 01.01.2011. do isplate

-na 28,20 eura od 01.02.2011. do isplate

-na 30,89 eura od 01.03.2011. do isplate

-na 28,41 eura od 01.04.2011. do isplate

-na 29,35 eura od 01.05.2011. do isplate

-na 42,14 eura od 01.06.2011. do isplate

-na 43,80 eura od 01.07.2011. do isplate

-na 54,65 eura od 01.08.2011. do isplate

-na 49,79 eura od 01.09.2011. do isplate

 

3

P-538/2021-35

 

-na 44,41 eura od 01.10.2011. do isplate

-na 44,25 eura od 01.11.2011. do isplate

-na 44,27 eura od 01.12.2011. do isplate

-na 47,57 eura od 01.01.2012. do isplate

-na 50,53 eura od 01.02.2012. do isplate

-na 51,44 eura od 01.03.2012. do isplate

 

sve u roku od 15 dana.

 

III/ Nalaže se tuženiku R.A. d.d, Z., OIB:… da tužiteljici M.M., K. V., OIB:… na ime plaćene jednokratne naknade isplati novčani iznos od 341,86 EUR ( slovima: tristo četrdeset jedan euro i osamdset šest centi) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, od 03.02.2005. do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15 %, od 01. kolovoza 2008. g. do 31. srpnja 2015. g. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje  glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodiše primijenjuje referentna stopakoja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. 

 

IV/ Nalaže se tuženiku R.A. d.d, Z.., OIB:… da tužiteljici M.M., K.V., OIB: …, plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.170,85 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 18.4.2024. godine pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stopi odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana. 

 

 

 

 

                                                          4

P-538/2021-35

 

                                                        Obrazloženje

 

 

1.              Tužiteljica u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su stranke dana 26. siječnja 2005. godine sklopile Ugovor o kreditu broj 528-50-2641749 na iznos od 16.117,22 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita. Ugovorena je redovna godišnja kamatna stopa od 3,55 %, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Rok otplate kredita je na 84 mjeseci, a namjena je kupnja vozila Mazda. Tužiteljica je kredit isplatila u ožujku 2012. Tuženik je jednostranom odlukom protivno načelu savjesnosti i poštenja mijenjao kamatnu stopu pa je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan. Tuženik je mijenjao visinu anuiteta i kamatne stope sukladno svojoj odluci, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica imala utjecaj na njihov sadržaj pa su takve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača. Tuženik tužiteljici nije prezentirao niti koje on to točno ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužiteljica morala naknaditi, niti joj je objasnio strukturu tih troškova. Tužiteljici je tako od odobrenog kredita na ime  naknade pri isplati kredita za motorno vozilo kredit umanjen za 2.623,00 kn., a što predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa od 531,86 CHF. Tužiteljica se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.godine koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. s tim da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom dijelu odbio revizije tuženih banaka protiv II stupanjskih presuda. Nadalje, tužiteljica se poziva na odredbe čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, te na odredbe članka 323., 1111., 1115., 1046., 96. i 97. Zakona o obveznim odnosima. Napominje da je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14.6.2018. utvrđena ništetnost ugovornih odredaba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo te tuženik u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stoga tužiteljica smatra da je tuženik svojim postupanjem od nje stekao na osnovi ništetnih ugovornih odredbi značajan novčani iznos koji predstavlja razliku između onoga što je tuženik zakonito mogao ugovoriti bez povrede prava potrošača i naplatiti i onoga što je temeljem ništetnih odredaba naplatio pa predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valuti u CHF te naložiti tuženiku da isplati novčani iznos od 10.585,73 kn., zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka. 

 

2.              U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika istakao je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, osporava sve činjenice i navode na kojim tužiteljica temelji tužbu i tužbeni zahtjev, te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Predlaže sudu odbacivanje tužbe, a

                                                          5

P-538/2021-35

 

podredno odbijanje tužbenog zahtjeva, uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove parničnog postupka, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

3.              Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu 518-50-2641749 od 26.1.2005. ( list 7-11 spisa), uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice te otplatne tablice i otplatni plan ( list 12-24 spisa), uvidom u zahtjev za kredit te ponudu Hyundai Zagreb d.o.o. ( list 101-103 spisa), uvidom u rješenje ovog suda P-538/2021-6 od 17.9.2021. ( list 106-108 spisa), uvidom u rješenje ŽS u S.B., Stalna služba u P. Gž-1148/21-2 od 19.10.2021. ( list 160-164 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 25.5.2023. ( list 235-236 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje vještaka F. LB d.o.o. od 11.9.2023. ( list 245-256 spisa) te saslušanjem vještakinje L.B. i saslušanjem tužiteljice na ročištu od 5.3.2024. ( list 345-347 spisa).

 

4.              Uvidom u Ugovor o kreditu broj 528-50-2641749 ( list 7-11 spisa) sklopljen između stranaka dana 26.1.2005. sud je utvrdio da je odredbom članka 2. istog Ugovora ugovorena redovna kamata od 3,55 % godišnja, promjenljiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Odredbom članka 1. istog Ugovora utvrđen je iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 16.117,22 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Ugovoren je rok otplate na 84 mjeseca te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora u CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita  (člana 7. Ugovora o kreditu). Odredbom članka 3. Ugovora određena je naknada u vrijednosti od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, a koja se naplaćuje prilikom plaćanja prvog korištenja kredita. Ugovorne strane su kredit vlastoručno potpisale te je isti ovjeren kod Javnog bilježnika L. P. u O… 27.1.2005. godine pod brojem OU-124/2005-1.

 

5.              Rješenjem ovog suda posl.br. P-538/2021-6 od 17. rujna 2021. odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan. Rješenjem Županijskog suda u S.B., Stalna služba u P., broj Gž-1148/2021-2 od 19. listopada 2021. potvrđeno je navedeno rješenje ovog suda.

 

6.              Uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice te otplatne tablice i otplatni plan ( list 12-24 spisa), uvidom u zahtjev za kredit te ponudu Hyundai Auto Z. d.o.o. ( list 101-103 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje vještaka F.. LB d.o.o. od 11.9.2023. ( list 245-256 spisa) te saslušanjem vještakinje L.B. utvrđeno je da je tijekom otplate kredita radi promjene tečaja za CHF tužiteljica platila više u odnosu na prvobitno ugovoreni plan 767,13 eura ( 5.779,96 kn ). Prilikom isplate kredita 2.2.2005. godine  tužiteljica je na ime plaćanja jednokratne naknade u visini od 3,30 % od iznosa kredita platila iznos od 341,86 eura ( 2.575,70 kn).

                                                                                                             

7.              Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka cijeneći ga jasnim i određenim te u skladu sa pravilima struke, a na isti nalaz nakon saslušanja vještakinje punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi, a niti pitanja vještakinji.

 

                                                          6

P-538/2021-35

 

8.              Saslušanjem tužiteljice M.M. ( list 346-347 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica 2005. godine odlučila kupiti osobni automobil za vlastite potrebe radi odlaska na posao i obavljanja poslova kod poslodavca Belje u raznim poslovnim jedinicama, kao i za potrebe obitelji jer su u to vrijeme ona i suprug imale dvije kćeri koje su išle u srednju školu. Poznato joj je da je u to vrijeme 99% ljudi kupovalo osobne automobile i sklapale ugovore uglavnom sa RBA bankom. Ona iz M.. javnim prijevozom-autobusom nikako nije mogla ići na posao jer takvog prijevoza nije niti bilo. Prvo se obratila RBA banci u Osijeku gdje je razgovarala sa djelatnikom banke te se sjeća da joj je ženska osoba rekla da prvo ona i suprug donesu njihove tri zadnje platne liste s obzirom da je tužiteljica bila na minimalcu te joj je suprug morao biti sudužnik, a i on je bio na skrbi. Nakon što su pribavili platne liste ponovno su otišli u RBA banku gdje su im ponuđeni gotovi ugovori o kreditu koje je tužiteljica malo pročitala. Objašnjeno im je da se radi o promjenjivoj kamati, ali da se neće znatno povećavati rate. Znala je da je rata kredita vezana uz švicarski franak te su se njoj rate skidale sa plaće. U vrijeme sklapanja ugovora ona i suprug su bili zadovoljni sa ponuđenim uvjetima iz ugovora. Sjeća se da je prva rata kredita bila oko 800,00 kuna, a pri kraju otplate rata je došla do 1.400,00 kuna. Tužiteljica je u cijelosti otplatila kredit. Dodaje da je čak morala dići kredit u PBZ banci kako bi ovaj kredit mogla otplatiti i tek tada je dobila knjižicu vozila, a kupila je automobil marke Hyundai Getz u Auto kući u O.

              Tužiteljica ističe da u to vrijeme niti ona, a niti njezin suprug nisu imali otvoren OPG, a niti su bili članovi trgovačkog društva. Tužiteljica se u drugim bankama nije raspitivala o uvjetima kreditiranja jer joj je već bilo poznato da svi dižu kredite u RBA banci za kupovinu osobnih vozila te da su to najpovoljniji krediti u valuti CHF. Navodi da im nitko nije rekao da će se rate kredita mijenjati ovisno o tečaju CHF valute. Da su to znali, za njih bi to bio veliki rizik pa tada ne bi niti sklopili predmetni ugovor. Tužiteljica u to vrijeme nije razumjela značenje "valutne klauzule". Ona i suprug su bili sretni što mogu kupiti auto s obzirom na njihove mjesečne prihode te nisu razmišljali o odredbama ugovora pa su stoga i potpisali ugovor. Ističe da nisu imali nikakvu poreznu olakšicu za kupovinu osobnog automobila.

 

9.              Iskazu tužiteljice sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njezin iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Sud je stekao uvjerenje da je tužiteljica imala status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužiteljica isti potpisala kao fizička osoba za kupnju motornog vozila za vlastite osobne potrebe pa je tužiteljica svoje potrošačko svojstvo dokazalo navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom. Stoga sud smatra da nije bilo potrebno provoditi dokaz pribavom podataka od Ministarstva financija, nadležne Porezne uprave o tome je li tužiteljica objekt financiran Ugovorom o kreditu unijela u imovinu obrta odnosno društva, odnosno koristila kakva prava u kontekstu poreznih propisa pa je takav prijedlog tuženika odbijen kao nepotreban.

 

 

 

 

                                                          7

P-538/2021-35

 

10.              Podnescima od 26.9.2023. i od 6.11.2023. godine punomoćnik tužiteljice specificirao je tužbeni zahtjev te je sukladno nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka predložio da sud donese odluku kojom će utvrditi ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te odredbe kojom je ugovoreno da se naplaćuje jednokratna naknada od 3,3 % od iznosa kredita, kao i tuženiku naložiti isplatu novčanog iznosa s osnova tečajne razlike od 767,13 eura te iznosa s osnova plaćene jednokratne naknade od 341,86 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

 

11.              Podneskom od 3.10.2023. punomoćnik tuženika istakao je da je tužiteljica podneskom od 25.9.2023. "uredila" tužbeni zahtjev na način da je isti smanjila, a iz čega je razvidno kako je tužiteljica djelomično povukla tužbeni zahtjev, a sa kojim povlačenjem je tuženik suglasan, međutim potražuje naknadu troškova postupka koja su neosnovano prouzročeni tuženiku.

 

12.              Ovaj sud smatra da tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka zbog povlačenja dijela tužbe, odnosno smanjenja tužbenog zahtjeva s obzirom da prema stavu suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva potrošačima kao tužiteljima treba u cijelosti priznati nastale parnične troškove s obzirom da bi suprotno postupanje bilo protivno članku 6. i čl. 7. Direktive 93/13 te ne bi odvraćalo trgovce od korištenja nepoštenih ugovornih odredaba u budućnosti. Tuženik je svojim držanjem prije i izvan parnice povrijedio subjektivna prava tužiteljice kao potrošača, a zbog kojih se ova parnica vodi od 13.6.2019. godine, tijekom postupka neosnovano je osporavao deklaratorni i restitucijski tužbeni zahtjev. Nadalje, tuženik, iako je mogao s obzirom na djelatnost kojom se bavi, nije niti uvjetno predočio svoj obračun razlike u anuitetima po osnovi valutne klauzule i promjeni kamatne stope te na taj način eventualno smanjio troškove parnice koja se vodi radi zaštite potrošača koji svojim držanjem nije dao povod za parnicu te da se dio smanjenog zahtjeva odnosi na neznatni dio postavljenih zahtjeva s obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspijela sa tužbenim zahtjevom radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, kao i jednokratnu naknadu te tuženik za smanjeni dio restitucijskog zahtjeva nije imao nikakve posebne troškove.

 

13.              Neosnovan je prigovor punomoćnika tuženika da je trebalo ukupno preplaćeni iznos umanjiti za manje plaćeni iznos anuiteta, a koji iznos je vještak iskazao u svom nalazu i mišljenju u vidu negativne tečajne razlike. Naime, prema stavu Vrhovnog suda RH izraženog u presudi Rev-549/2023-4 od 18.12.2023. u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.

 

 

 

                                                          8

P-538/2021-35

 

14.              Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Z…broj P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju -  ugovorima o kreditu  na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena

promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

 

15.              Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43. Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

 

16.              Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

17.              Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na

sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već

                                                          9

P-538/2021-35

 

u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je u cijelosti neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka. 

 

18.              Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je

ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene

ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

 

19.              Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se  nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to iskazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

 

20.              Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a

                                                          10

P-538/2021-35

 

). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

 

21.              Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

 

22.              Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom

predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.                                                                                                                                                                               

Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

23.              Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Z.., koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda,

nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

 

                                                          11

P-538/2021-35

 

Tuženik ničim nije dokazao da su navodi tužitelja u svezi sklapanja ugovora o kreditu netočni i neistiniti, a niti je predložio dokaze na te okolnosti.

 

24.              Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i vezanje valute uz švicarski franak ništetan, jer je isti prosječnom potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati s osnova više plaćenog iznosa zbog ugovorene valutne klauzule ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

 

25.              Nesporno je da je tzv. ulazna naknada bila sastavni dio predmetnog Ugovora o kreditu ( članak 3. Ugovora ) koji je unaprijed sastavljen po tuženiku te se o odredbama Ugovora koje se odnose na ulaznu naknadu sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica imala bilo kakav utjecaj na njihov sadržaj, pa su tužiteljici, kako odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu kako i odredbom o ulaznoj naknadi suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuti preveliki nameti što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između nje kao korisnika kredita - potrošača i banke kao trgovca. Ulazna naknada od 3,30 % od iznosa kredita ugovorena je na nepošten način, a osim toga je neodređena i neodrediva jer nije navedeno niti po kojem tečaju će se ta naknada obračunati, a niti da li će biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili na neki treći dan. Također je nejasno koje troškove sadržava predmetna naknada i zašto iznosi upravo 3,30 % od iznosa kredita. Prema tome, sud smatra da je odredba o jednokratnoj naknadi ništetna i ne može proizvoditi pravne učinke pa tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati iznos neosnovano uplaćen na ime naknade.

 

26.              Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuju promjena kamatne stope i vezanje valute uz švicarski franak tijekom otplate kredita ništetne, kao i odredba o jednokratnoj naknadi pa je stoga tuženik dužan tužiteljici vratiti iznose koje je tužiteljici naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i jednokratnoj naknadi. Pojedinačni anuiteti utvrđeni su financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te je vještak iskazao i vrijeme plaćanja svakog anuiteta pa je sud temeljem svega gore navedenog odlučio kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

 

27.              Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povreda načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115.ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog aniteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VS RH ( Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

 

                                                       12

P-538/2021-35

                              

28.              Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,  43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP ) te je sud imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužiteljice priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove sastava obrazloženih podnesaka od 7.3.2022., 23.6.2022., 26.9.2023. i 6.11.2023. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, trošak podneska od 29.9.2022. u iznosu od 50,00 eura, te troškove zastupanja na ročištima od 25.5.2023. i 5.3.2024. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura ili ukupno 1.450,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 362,50 eura, trošak predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura odnosno sveukupno 2.170,85 eura. Sud punomoćniku tužiteljice nije priznao trošak sastava podneska od 14.6.2023. jer takav podnesak ne prileži spisu. Također nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu za objavu presude s obzirom da takav trošak još nije niti nastao i neizvjesno je da li će uopće nastati. Nadalje, trošak sudske pristojbe na presudu nije priznat jer je tužiteljica temeljem Zakona oslobođena plaćanja sudske pristojbe na presudu. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

 

 

                                                 Beli Manastir, 18.4.2024.

                                                                                                                                      S u d a c :

                                                                                                                                    Suzana Nađ,v.r.

 

 

 

                                                    

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka. 

             

 

          Dostaviti:

           Tužiteljici putem punomoćnika

           Tuženiku  putem punomoćnika