1              Poslovni broj: Kžmp-5/2023-6

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja za mladež toga suda i to Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Antonije Bagarić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženika M. Z. i dr., zbog kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničko ponašanje, opisano i kažnjivo po čl. 323.a u svezi sa čl. 87. st. 21. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje KZ/11), odlučujući o žalbama 1. opt. M. Z., 2. opt. A. B. i 3. opt. L. P. protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj Kmp-46/2021-26 od 8. veljače 2023., u sjednici vijeća, održanoj 18. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe 1. optuženika M. Z., 2. opt. A. B. i 3. opt. L. P. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski  sud u  Vukovaru  proglasio je krivima 1. opt. M. Z., 2. opt. A. B. i 3. opt. L. P. zbog  kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničkog ponašanja, opisano i kažnjivo po čl. 323.a u svezi s čl. 87. st. 21. KZ/11. Na temelju čl. 323.a u svezi čl. 87. st. 21. u svezi čl. 44. KZ/11 sud prvog stupnja osudio je svakog optuženika na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11, svakom optuženiku izrekao potom uvjetnu osudu, tako da se optuženicima kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci neće izvršiti, ako u roku od 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo. Temeljem čl. 54. KZ/11 1. opt. M. Z. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. kolovoza 2020. do 10. rujna 2020. Temeljem čl. 54. Kaznenog zakona 2. opt. A. B. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 31. kolovoza 2020. do 24. rujna 2020. 

 

1.1. Temeljem čl. 158. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) oštećenici J. Đ. iz V., I. D. iz V., i S. I. iz N., upućuju se da svoj imovinsko-pravni zahtjev mogu ostvarivati u građanskoj parnici.

 

1.2. Temeljem čl. 189. st. 1. ZKP-a opt. L. P. se vraća mobitel marke Huawei P20 Lite plave boje IMEI 1 … IMEI 2 … sa umetnutom SIM karticom pozivnog broja … sa vidljivom oštećenjem na poleđini uređaja u vidu razbijenog zadnjeg poklopca po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj … PP Vukovar.

 

1.3. Temeljem čl. 148. st 1. u svezi čl. 145. st. 2., toč. 6. ZKP-a, optuženici su dužni platiti sudu trošak vještačenja u iznosu od 92,51 eura/679,00 kuna solidarno ili svaki 30,84 eura, te trošak kaznenog postupka paušalni iznos od 132,72 eura/1.000,00 kuna svaki, te trošak punomoćnika oštećenika J. Đ., odvjetnika E. M.. u iznosu od 497,52 eura/3.748,56 kuna solidarno, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

                           

2. Protiv navedene presude žalbu je pravodobno podnio 1. opt. M. Z. putem braniteljice V. Š., odvjetnice iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog kaznene sankcije, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu preinači i donese oslobađajuću odluku, uz dosudu troškova, podredno ukine i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalbu je pravodobno podnio i 2. opt. A. B., zbog svih žalbenih osnova. U žalbi je predložio da se on oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

 

4. Također i 3. opt. L. P. po branitelju I. E., odvjetniku u V., podnosi žalbu zbog svih žalbenih osnova. U žalbi je predložio da se on oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili da se ublaži kaznena sankcija. 

 

5. Odgovore na žalbe  podneslo je ODO u Vukovaru.

 

6. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP-a spis predmeta je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

 

7. Žalbe 1. opt. M. Z., 2. opt. A. B. i 3. opt. L. P. nisu osnovane.  

 

 

U odnosu na žalbe zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka

 

8. 1. opt. M. Z. ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka,  iz čl. 468. st. 1. toč. 11 ZKP-a, koje povrede vidi u tom da je obrazloženje presude nejasno, jer se iz iste ne vidi niti može razabrati stav suda u pogledu subjektivnog odnosa počinitelja prema obilježju KD iz čl. 323.a KZ-a, te da nema razloga o odlučnim činjenicama, presuda nije obrazložena u bitnim elementima kaznenog djela, te mu je povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člancima 14. st. 1., čl. 23. st. 1., čl. 29. st. 1. i čl. 35. Ustava RH, kao i prava iz članka 3., 6., 8., 13. i 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

8.1. Suprotno žalbenim prigovorima 1. opt. M. Z., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, u obzir je uzeo sve provedene dokaze i analizirao ih, a prvostupanjska presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te se može ispitati, obrazložena je i nije nejasna, te su obrazloženi svi elementi kaznenog djela i po stajalištu ovoga suda nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje se ističu u žalbi, niti su mu povrijeđena ustavna prava na koje se poziva žaleći se na neodgovarajuću reakciju državnih tijela na fizički napad koji je bio motiviran njihovom nacionalnom orijentacijom, jer je upravo suprotno utvrđeno provedenim dokaznim postupkom i radi se o prigovoru činjenične naravi, a ne bitnoj povredi niti povredi kaznenog zakona.

 

8.2. 2. opt. A. B. samo paušalno navodi da se žali zbog bitne povrede, te istu uopće ne obrazlaže, već su njegovi prigovori svi činjenične prirode. 

 

8.3. 3. opt. L. P. ističe bitnu povredu odredbe čl. 468. st. 1. toč. 6. ZKP-a, time što je presudu donio sud koji nije mogao suditi u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da se radi o prekršaju, a ne kaznenom djelu.

 

8.4. Međutim, po ocjeni ovog suda nisu počinjene opisane bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje upiru 1., 2. i 3. optuženi. Pored toga, ovaj drugostupanjski sud nije našao niti da bi postojala neka druga od procesnih povreda, a na koje je temeljem odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a dužan paziti po službenoj dužnosti.

 

U odnosu na žalbe zbog povrede kaznenog zakona

 

9. 1. opt. M. Z. i 3. opt. L. P. ističu ovu žalbenu osnovu, ali ju samo paušalno navode, smatrajući da se radilo o prekršaju, a ne o kaznenom djelu, te da nisu ostvareni elementi kaznenog djela, pa je došlo do povrede kaznenog zakona, 1. optuženi smatra da su mu time povrijeđena ustavna prava, jer je on žrtva, a ne oštećenici, dok 2. opt. A. B. uopće ne obrazlaže ovu žalbenu osnovu. 

 

9.1. Međutim, suprotno stavu 1., 2. i 3. optuženika, prvostupanjski sud nije počinio niti istaknute povrede, te je ovaj drugostupanjski sud na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a ispitao i pobijanu presudu po službenoj dužnosti, te nisu utvrđene povrede kaznenog zakona. 

 

U odnosu na žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

 

10. Nisu osnovani prigovori 1., 2. i 3. optuženika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. 

 

10.1. 1. opt. M. Z. osporava zaključak prvostupanjskog suda da je dokazano da je on počinio kazneno djelo, činjenično stanje smatra potpuno pogrešno i nepotpuno utvrđeno i to kako u pogledu kaznenog djela nasilničkog ponašanja čiji elementi nisu utvrđeni, tako i u pogledu kaznene odgovornosti, nije dokazano niti da bi optuženik postupao impulzivno bez ikakvih motiva, nije nesporno utvrđeno da li su oštećeni izazivali optuženike i na koji način, jer nisu niti saslušani svjedoci koji su trebali biti saslušani, samo iz razloga jer ne žele dolaziti u Republiku Hrvatsku, smatra da su optuženi bili izazvani od strane oštećenika, u postupku nije utvrđeno tko je počinitelj, a tko žrtva.

 

10.2. 2. opt. A. B. navodi da je činjenično stanje i pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je on uopće bio prisutan na tom mjestu, nije ga nitko prepoznao niti ga tereti da je bio tamo i da je počinio navedeno kazneno djelo. Smatra da nije utvrđeno tko je vlasnik vozila Smart, nije dokazano da je on osoba sa zamotanom rukom, te je povezan s ovim kaznenim djelom samo zato jer je pripadnik navijačke skupine bez ikakvih dokaza.

 

10.3. 3. opt. L. P. smatra da nema dokaza da je upravo on napao V. U., niti da je istome govorio: "jesi li ti grobar", te niti jedna osoba na pitanje branitelja nije odgovorila da poznaje ili prepoznaje L. P., te da je upravo on otvorio stražnja vrata i udario V. U.. Potom niti sam oštećenik V. U. zajedno s N. J. nije saslušan u kaznenom postupku, iako je to svrsishodno potrebno, a radi utvrđenja tko ga je udario, da li se nad njima iživljavao, zlostavljao ga i konačno da mu je taj tko ga je udario govorio, a u policiji je bio prisiljen dati takvu obranu, jer mu je prilikom prvog uhićenja naznačeno da ukoliko ne prizna sve što im se stavlja na teret da će završiti u zatvoru.

 

10.4. Suprotno navodima 1. optuženika, 2. optuženika  i 3. optuženika, ovaj drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća zaključke prvostupanjskog suda da iz cjelokupnog, vrlo iscrpnog i detaljno provedenog dokaznog postupka, iskaza svjedoka i pročitane i pregledane materijalne dokumentacije, proizlazi nedvojbeno da su optuženici inkriminirane prigode počinili kazneno djelo koje im se stavljalo na teret. Prije svega pravilno je sud odbio dokazni prijedlog obrane za saslušanjem svjedoka V. U. i N. J. kao odugovlačećeg, budući je činjenično stanje utvrđeno provedenim dokaznim postupkom, što je i detaljno obrazložio u svojoj presudi. Također, pravilan je zaključak suda da je 3. optuženi L. P. prilikom iznošenja svoje obrane u PP Vukovaru bio zakonito i pravilno upozoren, da nije vršen nikakav pritisak na njega da iznosi obranu nego je on dragovoljno pristao iznositi obranu, kako potvrđuje i svjedok B., pa je sud opravdano obranu opt. L. P. u cijelosti prihvatio, dok je obrana dana na raspravi 12. siječnja 2023. usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Dakle 3. opt. L. P. u obrani danoj u PP Vukovar iznosi da su do pekare S. u V. došli oko 23,00 sata sa dva automobila. Vozio se u vozilu Golf sa T. H. koji je upravljao vozilom, a suvozač mu je bio nepoznat "debela i visoka osoba", dok je on bio na stražnjem sjedalu, a drugo vozilo je bilo Smart kojim je upravljao 2. opt. A. B., a u kojem su bili i 1. opt. M. Z. i svjedok Š., a što svojim iskazom potvrđuje svjedok B. Š., kao i M. D. koji je potvrdio da je prodao auto upravo 2. opt. A. B. koji je imao povrijeđenu ruku u to vrijeme, a što je sve i u suglasnosti s medicinskom dokumentacijom i DVD snimkom, te iskazima svih saslušanih oštećenika J. Đ., I. D. i S. I., koji su nedvojbeno suglasno, međusobno se nadopunjujući, potvrdili da se događaj desio na način opisan u izreci presude.

 

10.5. Također, pravilno je sud utvrdio da je na osnovu provedenog dokaznog postupka utvrđeno, temeljem obrane 3. opt. L. P., iskaza žrtava, DVD snimke i ostalih iskaza svjedoka i materijalne dokumentacije, da su optuženici sa još jednom nepoznatom muškom osobom kao pripadnici navijačke udruge BBB, bez ikakvog povoda i ničim izazvani na parkiralištu ispred pekarnice verbalno i fizički napali I. D., V. U., J. Đ., N. J. i S. I., samo zato što su oni pripadnici srpske nacionalne manjine i time ih doveli u ponižavajući položaj, jer su se morali udaljiti vozilom s mjesta događaja, a što sve je vrlo detaljno opisano i analizirano u točkama 13. do 33. presude na koje se obrana upućuje radi nepotrebnog ponavljanja, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

 

10.6. Dakle i ovaj sud prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda, da iz rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a posebno iz iskaza svih saslušanih žrtava kao i svjedoka Š. i D. koji su potvrđeni i DVD snimkom i medicinskom dokumentacijom za 2. opt. A. B. i žrtava, nedvojbeno proizlazi dinamika događaja upravo kako je opisana u izreci prvostupanjske presude i da su 1., 2. i 3. optuženici nasiljem i iživljavanjem na javnom mjestu oštećenike doveli u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo i time su 1. opt. M. Z., 2. opt. A. B. i 3. opt. L. P. počinili kazneno djelo protiv javnog reda – nasilničko ponašanje, opisano i kažnjivo po čl. 323.a u svezi s čl. 87. st. 21. KZ/11, a ne prekršaj, kako to obrana smatra, za što je sud dao svoje detaljno obrazloženje u presudi, a shodno tome je i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pa su stoga prigovori 1., 2. i 3. optuženika  neosnovani. 

 

U odnosu na žalbe zbog odluke o kazni

 

11. U žalbama zbog odluke o kazni 1., 2. i 3. optuženici ističu da se žale na navedene okolnosti, 1. opt. M. Z. ponavlja po sudu utvrđene olakotne okolnosti u nedostatku otegotne i smatra da je kazna u odnosu na njega prestrogo određena, 3. opt. L. P. navodi da je kazna previsoka u odnosu na njega, jer je on  neosuđivan, uzoran je građanin, ne vodi se niti jedno kazneno djelo, nema prekršajnih djela (ako i uzme u obzir priznanje), pa je neopravdano osuđen na istu kaznu kao i ostali optuženici, dok 2. opt. A. B. ne obrazlaže tu žalbenu osnovu.

 

11.1. Suprotno stavu, 1., 2. i 3. optuženika, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne. 

 

11.2. Naime, jačina povrede zaštićenog dobra koja proizlazi iz svih okolnosti počinjenja djela jedna je od okolnosti koje su čl. 47. st. 1. KZ/11 predviđene kao okolnosti koje osobito utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječi da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela ili usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, te okolnostima u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja.   Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne. 

 

11.3. Prvostupanjski sud je stoga pravilno utvrdio sve potrebne okolnosti kod svakog pojedinog optuženika i to konkretno 1. opt. M. Z. kao olakotno je cijenio raniju neosuđivanost, mlađu životnu dob, zdravstvenu situaciju, 2. opt. A. B. kao olakotnu okolnost sud je cijenio raniju neosuđivanost,  kao i obiteljske prilike, jer je otac maloljetnog djeteta, dok je sud otegotnim cijenio prekršajnu kažnjavanost, 3. opt. L. P. kao olakotno sud je cijenio raniju neosuđivanost, te priznanje kaznenog djela. Cijeneći naprijed navedene okolnosti sud je sve optuženike osudio, i to svakog na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11 optuženicima su izrečene uvjetne osude s rokom kušnje u trajanju od 2 godine, te je po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. 

 

12. Stoga, uzimanjem u obzir svih tih navedenih okolnosti, a koje određuju težinu svakog pojedinog počinjenog kaznenog djela, razvidno je da su kazne zatvora i primijenjena uvjetna osuda izrečene optuženicima dostatne da se njima ostvari specijalna prevencija, te će se svrha kažnjavanja postići upravo tako izrečenim kaznama, a i utjecati na generalnu prevenciju, pa slijedom navedenog, ostvariti će se sve svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. 

 

U odnosu na odluku o troškovima

 

13. 2. opt. A. B. se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, međutim, posebno to ne dokumentira niti obrazlaže, već samo paušalno navodi, a po ocjeni ovog vijeća žalbeni razlog je neosnovan iz razloga što je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 148. st. 1 ZKP-a, sve optuženika pa i 2. optuženika, obvezao na naknadu troškova, uzimajući u obzir složenost, trajanje postupka, te imovinske prilike svakog optuženika, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda naložena mu obveza plaćanja troškova kaznenog postupka je primjerena imovinskim prilikama   optuženika, a ukoliko se naknadno ustanovi da ipak ne bi mogao podmiriti troškove kaznenog postupka, može biti posebnim rješenjem oslobođen te obveze i nakon pravomoćnosti presude.

 

14. Na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti, te utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao niti povrede zakona, pa je na temelju čl. 482. ZKP-a, valjalo odlučiti kao u izreci. 

 

 

Bjelovar, 18. travnja 2024.