REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-15/2026-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Andreju Iliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o., OIB: 79517545745, Koranska 2, Zagreb, zastupan po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Predraga Ilića i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Vedrana Vusića, 10. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hanza media d.o.o. da tužitelju OR isplati iznos od 10.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. ožujka 2008. do isplate, i to po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu daljnjih 13.890,10 EUR, preko dosuđenih 10.000,00 EUR do zatraženih 23.890,10 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od 31. ožujka 2008. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Hanza media d.o.o. da tužitelju OR naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.748,66 EUR, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 31. ožujka 2008., uređenom podneskom od 19. svibnja 2026., tužitelj FR zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku Hanza Media d.o.o. naložilo da mu na ime naknade štete isplati iznos od 23.890,10 EUR zajedno sa zateznim kamatama u bitnom navodeći da mu je objavom novinskog članaka u dnevnim novinama Jutarnji list 14. veljače 2008. prouzrokovao povredu prava osobnosti.

2. Tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva u bitnom se pozivajući na ekskulpacijski razlog iz čl. 21. st. 4. Zakona o medijima.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to prijepis članka Jutarnjeg lista od 14. veljače 2008. (list 3 spisa), ispis članka sa portala Jutarnji list od 13. veljače 2008. (list 4 spisa), presuda ŽS u Zagrebu posl. br. Kzm-4/2005-5 od 2. veljače 2006. (list 25-33 spisa), presuda VSRH posl. br. Kžm-18/2006-7 od 6. studenog 2008. (list 34-39 spisa), ispis članka sa portala Jutarnji list od 13. veljače 2008. (list 42 spisa), ispis članka sa portala Jutarnji list od 18. siječnja 2008. (list 44 spisa), prijepis članka Jutarnjeg lista od 19. siječnja 2008. (list 45 spisa), prijepis članka Jutarnjeg lista od 3. veljače 2006. (list 46 spisa) i ispis članka sa portala Jutarnji list od 12. veljače 2006. (list 47-50 spisa) te su saslušani tužitelj (list 20-21 spisa) kao i svjedoci RR (list 22-23 spisa), ORO (list 38-39 spisa) te UR (list 51-52 spisa). Na ovaj način relevantne činjenice u ovom sporu utvrđene su u dovoljnoj mjeri za donošenje meritorne odluke.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet postupka je naknada štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja uslijed objave novinskog članka s naslovom koji glasi: "Od žrtve pedofila do kriminalca" ispod čega se nalazi podnaslov koji glasi: " FRO je 2005. seksualno zlostavljao profesor FR", koji je objavljen 14. veljače 2008. u dnevnim novinama Jutarnji list.

6. Sukladno čl. 22. st. 2, Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04 – dalje: ZM) pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć, dok sukladno čl. 23. ZM-a tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena . Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je tužitelj tuženiku 16. ožujka 2008. poslao zahtjev za objavu ispravka predmetnog članka, sukladno čl. 22. i 40. ZM-a, te je tuženik dana 28. ožujka 2008. ovaj zahtjev i objavio u rubrici 'pisma čitatelja', na str.22. Jutarnjeg lista, što tuženik nije osporio te isto tako imajući u umu da je članak objavljen 14. veljače 2008., a predmetna tužba podignuta 31. ožujka 2008. , to ovaj sud utvrđuje da je predmetna tužba pravovremena.

7. Nije sporno da je tuženik pravni sljednik društva Europapress holding d.o.o. koji je u kritično vrijeme bio nakladnik dnevnih novina Jutarnji list, u kojem je 14. veljače 2008. objavljen predmetni novinski članak.

8. Sporno je da li je objavom tog novinskog članaka tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti te postoji li odgovornost tuženika za isplatu pravične novčane naknade po toj osnovi.

9. U predmetnom članku nalazi se tekst koji se odnosi na osobu pod nadimkom FRO, a koji glasi: " ... on se spletom okolnosti našao na naslovnici kao žrtva profesora pedofila OR", te zatim "... prvo seksualno iskustvo s profesorom doživio je sa 16 godina ..." , zatim "s ostalim starijim homoseksualcima i pedofilima koji su dolazili na kolodvor 'pokupiti' nesretne dječake iz straha nije odlazio ... " te "... iako se tada FRO nije smatrao homoseksualcem, od profesora· je u zamjenu za oralni seks ponekad dobivao samo tuširanje, hranu i neki komad odjeće…".

10. Tužitelj navodi da je netočno da je tužitelj pedofil, da je seksualno zlostavljao ĆR zvanog FRO ili da je ovaj bio tužiteljeva žrtva, da je FRO sa tužiteljem doživio prvo (ili bilo kakvo) seksualno iskustvo, zatim je netočno da tužitelj spada među "starije homoseksualce i pedofile", kao i da je dolazio na glavni kolodvor pokupiti nekakve dječake, kao i da je FRO od tužitelja u zamjenu za oralni seks dobivao tuširanje, hranu i odjeću. Dalje navodi da je u kaznenom postupku, koji je protiv tužitelja i dalje u tijeku, vještačenjem nesporno utvrđeno kako tužitelj nije pedofil niti ima ikakvih pedofilskih sklonosti te da nitko od osoba koje u tome postupku imaju status oštećenika u vrijeme navodnog počinjenja kaznenog djela nije bio mlađi od 16 godina, dok se prema hrvatskim propisima pedofilijom smatra imanje spolnih odnosa sa djecom, dakle osobama mlađima od 14 godina. Navodi i kako izjave i iskaz ĆR zvanog FRO, a kojima je FRO tvrdio kako je bio žrtva tužitelja, te kako je sa njime imao homoseksualne odnose nisu uzete u obzir jer se smatraju neistinitima i nevjerodostojnima), dok se FRO smatra svjedokom kojem se ne može vjerovati. Zaključno navodi da je tužitelj za kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret da ga je navodno počinio u odnosu na FRO - oslobođen optužbe.

11. Po čl. 7. st. 1. ZM svaka osoba ima pravo na zaštitu dostojanstva, časti i ugleda, a po čl. 16. st. 1. ZM mediji su ta prava dužni poštovati. Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu, dužan ju je naknaditi (čl. 21. st. 1. ZM). Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu dokazuje tuženik (čl. 21. st. 6. ZM).

12. Ovdje je za napomenuti da samo takva informacija koja može izazvati negativnu reakciju okoline, primjerice prijekor, prezir, poniženje, umanjiti ugled u javnosti, moralno ocrniti određenu osobu, jest informacija podobna povrijediti zaštićeno pravo i interes osobe, odnosno njezino pravo osobnosti. Pritom valja ukazati na to da se o pitanju podobnosti informacije da povrijedi zaštićeno pravo osobe, prosuđuje sukladno javnom mnijenju konkretne društvene zajednice u konkretnom vremenu.

13. ZM u čl. 21. propisuje izuzetke kada nakladnik nije dužan naknaditi štetu bez obzira što je istu uzrokovao objavom informacije, a koji su taksativno nabrojani u st. 4. istog članka, te se odnose na slučajeve ako je informacija kojom je šteta učinjena:

- vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

- objavljena unutar autoriziranog intervjua,

- utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

- fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

- točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

- proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

14. Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da ništa od toga što je navedeno u predmetnom članku nije istinito. Dalje je naveo da povod članka nije on, već osoba koja je s nožem izvršila ubojstvo, a da on tu osobu uopće ne poznaje, dodajući da u postupku koji se vodio, optužbe tog čovjeka sa nadimkom O i su odbačene kao nevjerodostojne te njegov iskaz nije prihvaćen kao istinit, kao i da je taj kazneni postupak u kojem je svjedočio FRO završio na način da je optužba protiv istoga odbačena u odnosu na FRO. Naveo je da je tuženik objavljivao prije ovog članka napise o njemu, i to jedno 4 do 5 puta te da su prijašnji članci imali donekle veze sa postupkom koji se vodio protiv njega na način da, iako su bili prepuni kleveta i uvreda, imali su neki doticaj sa kaznenim postupkom koji se protiv mene njega, dok ovaj članak nema nikakve veze sa istinom. Naveo je da ima dokaz da nije pedofil, jer je to nalaz Psihijatrijske bolnice Vrapče, pojasnivši da je to utvrđeno psihijatrijskim vještačenjem. Naveo je da je isti inače pravomoćno osuđen da se nalazi na izdržavanju kazne zbog počinjenja čl. 189 st. 1 KZ-a, a radi se o kaznenom djelu iz reda spolnih sloboda i ćudoređa, pojasnivši da je osuđen jer je navodno znao da su neki mladići blago retardirani, a radi se o 4 mladića, a imali su 18, 18, 17 i 16 godina. Naveo je da su i drugi mediji također pisali o njemu kao o pedofilu kao što su 24 sata i Novi list te da je podigao tužbu protiv 24 sata i Jutarnjeg lista, navodeći da je ovo četvrta tužba protiv potonjeg. Naveo je da poznaje FRO i bio je kod njega u dva navrata, ali da sve što piše o silovanju i njegovom odnosu sa Pinkija je neistinito.

15. Iz iskaza saslušane svjedokinje RR, suautorice predmetnog članka, proizlazi da je ista kao novinar radila članak o prof. OR prije par godina o djelima zbog kojih je i osuđen, a jedna od osoba koja se tada spominjala da je imala odnose sa OR je bio " FRO", pa kada je FRO nakon par godina počinio kazneno djelo, ona je u članku pod naslovom "Od žrtve pedofila do kriminalca" neke izjave FRO iz prijašnjeg članka obuhvatila i tim novim člankom. Navela je da je posebno pazila da prof. F ne spominjem u kontekstu pedofila i da ne koristi taj izraz, jer zna da je bilo s tim problema, budući da njegova dijagnoza nije bila "pedofil". Navela je da nije ponovno kontaktirala FRO, nego je jednostavno u arhivi pronašla stari tekst i ponovila njegove izjave. Navela je da nije zvala tužitelja prije objave spornog članka pri čemu je napomenula da se tekst odnosi na FRO, a da je prof. OR spominjan samo usput, navodeći da nije ništa posebno provjeravala, jer je imala izjave iz prošlog članka. Navela je da je za članak pronašla FRO na željezničkom kolodvoru, te je uzela od njega njegovu ispovijest o tim događajima u kojima je obuhvaćen i prof. OR, a nije se radilo o intervjuu, nekoj poznatoj ličnosti. Navela je da se ne sjeća kako je bio naslov tog prethodnog članka, ali da se sjeća da se radilo o priči u dva nastavka. Navela je da nije nikada vršila uvid u kazneni spis, u kojem je okrivljeni bio prof. OR te da ne zna kakav je bio ishod kaznenog postupka u odnosu na FRO, jer nije pravnik. Navela je da je FRO bio dečko koji je živio u teškim imovinskim prilikama, te nije imala razloga mu ne vjerovati, uz napomenu da su izjave FRO u tom prošlom članku vjerodostojno preneseni. Navela je da je razlika između intervjua i razgovora sa Pinkijem u tome što intervju sadrži pitanje pa odgovor, a da je ona ono što je FRO izjavio uklopila u svoj članak bez da je navodila pitanja te da autorizacija ide na zahtjev onoga s kim se razgovara, a FRO to nije tražio.

16. Iz iskaza saslušanog svjedoka UR, suautora predmetnog članka, proizlazi da je u svezi događaja koji je bio povod spornog članka bila održana konferencija za novinare od strane MUP-a gdje su bili navedeni svi sudionici tog događaja, a osoba pod nadimkom FRO bila je navedena samo pod inicijalima imena i prezimena i brojem godina, a da su oni kasnije ustanovili preko naših izvora da se radi o osobom pod nadimkom FRO. Naveo je da su ostali dijelovi teksta u kojima se govori o tužitelju i FRO preuzeti iz njihovih i drugih novinskih članaka. Naveo je da se više ne sjeća točno o čemu je pisala RR, koja je radila zajedno s njim na tom članku, ali da je svaki od njih radio svoj dio teksta, pri čemu je on bio prilikom pisanja članka zadužen za prenašanje informacija sa konferencije za novinara MUP -a, odnosno Policijske uprave zagrebačke, dok je za ostali dio teksta bila zadužena RR. Naveo je da stoga nije kontaktirao niti tužitelja niti FRO, dodavši da nije imao potrebe vršiti posebne provjere, jer je imao informaciju da se radi o osobi pod nadimkom FRO, a njegova zadaća i nije bila da u članku piše o drugim stvarima. Naveo je da je on pisao o tužitelju, tako da je informacije iz arhiviranih članaka prenašao u ovom članku. Naveo je da se sjeća da li se na konferenciji za novinare spominjao FR, dodavši da je o OR pisao na način da je ponovno iznosio činjenice koje su već bile objavljene u starim člancima. Na kraju je dodao da je zadnji dio teksta radila RR, jer se on nadovezuje na priču o Pink iju.

17. Iz iskaza saslušane svjedokinje RRO proizlazi da je nju urednik Jutarnjeg lista angažirao, ne za sporni članak, nego za prijašnje članke kojih se naziva više ne sjeća, a u kojima se pisalo o osobama iz Doma "Lug", za socijalnu skrb, koji su bili djelomično mentalno retardirani te su imali i poremećaj u ponašanju, te da je istraživala što se njima dogodilo u tim aferama, način njihova života i sl. Navela je da njezini sugovornici nisu spominjali tužitelja, jer je u stvari ona razgovarala s ravnateljem Doma, a ne sa osobama koje su bile oštećene. Navela je da ona kao novinarka nije izravno istraživala tužitelja, te izravno i neposredno nije o njemu prikupljala nikakve informacije, dodajući da ono što zna, zna po čuvenju i što je saznala od kolega novinara. Navela je da je pisala o tim osobama iz Doma, ali se sjeća da je to bilo nakon što je tužitelj već bio u kaznenom postupku pravomoćno osuđen, dodavši da je pisala i prije nego što je tužitelj bio osuđen. Navela je da nije vidjela kaznenu presudu u kojoj je osuđen tužitelj te da je tada uhićen prof. OR, cijeli tim novinara istraživao što se dogodilo i da je ona došla do informacije da je priveden zbog priče dečka koji ima nadimak FRO. Navela je da je njezina kolegica RR otišla na Glavni kolodvor, te je pronašla FRO i obavila razgovor s njim te da je ona tada bila kao mentorica novinarki RR, uz navođenje da su oni provjeravali priču koju je ispričao FRO na način da su provjerili u Domovima za koje je tvrdio da je tamo bio, da li je tamo bio, te od svjedoka koje je spominjao kao osobe iz njegova života, te su i tu dobili potvrdu za njegove informacije. Navela je da ne zna na koji je način u presudi presuđen odnos tužitelja i FRO. Navela je da može načelno reći da se ukoliko osoba spominje da je bila u nekakvim odnosima sa osobom koja se zbog sumnje da je upravo počinila takvo kazneno djelo nalazi u pritvoru, informacije koje se dobiju od te osobe, smatraju vjerodostojnim informacijama, osobito iz razloga što je na temelju iskaza FRO, prof. OR i uhićen, a to su potvrdili izvori iz MUP-a i CSS-a. Svjedokinja pojašnjava, da ono što je pričala o istraživanju istinitosti priče Pink ija da se radilo o situaciji, neposredno nakon što je tužitelj uhićen, pod sumnjom na počinjenje pojedinih kaznenih djela, ali da tada još presuda nije bila donesena, navodeći da nikada nije pisala o samoj presudi, već je pisala o tome da pravo i pravda nisu isti nakon što je presuda donesena, a u tom se članku osvrnula na sumnje o tome koja je kaznena djela tužitelj počinio, za koja je djela optužen, a za koja je na kraju osuđen, a poanta je bila da je u presudi na kraju utvrđeno da mnoga kaznena djela koja su mu se u početku stavljala na teret, na kraju nisu presudom obuhvaćena. Navela je da je pisala o tome da neki čini koje je tužitelj obavljao moralno su potpuno neprihvatljivi, ali u ovoj zemlji ne predstavljaju kazneno djelo. Prilikom pisanja tog članka nije vršila uvid u samu presudu, jer su to činili drugi kolege koji su pratili suđenje, a oni su joj prenijeli za koja je djela tužitelj osuđen, a za koja djela oslobođen. Navela je da osobno nije komunicirala s osobom pod nadimkom FRO.

18. Iz presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Kzm -4/05 od 2. veljače 2006., preinačene u dijelu o kazni i potvrđene u nepreinačenom dijelu presudom Vrhovnog suda posl. br. Kžm-18/06-7 od 6. studenog 2008., proizlazi da je ovdje tužitelj FR u vremenu od listopada 2004.g. do sredine mjeseca ožujka 2005.g u Zagrebu, Gundulićeva 15, u nakani zadovoljenja vlastitog seksualnog nagona, te u nakani izvršenja spolnih radnji izjednačenih sa spolnim odnošajem, svjestan da se radi o maloljetnim osobama sa mentalnom retardacijom, koje su se nalazili u bijegu iz Centra za odgoj i obrazovanje Lug, gdje su bili smješteni kao štićenici sa posebnim potrebama, u više navrata u svom stanu na navedenoj adresi, mlt. PR (rođ. **.**.1987.g), mlt. KR (rođ. **.**.1988.g.), mlt. SR (rođ. **.**.1987.g.) te mlt. JR (rod. 21. 5. 1989.g.), pokazivao fotografije i reproducirao video-kazete pomografskog sadržaja, kako bi se spolno uzbudili, nakon čega je od imenovanih tražio da ga oralno zadovolje, što su isti zbog svoje mentalne insuficijencije i emocionalne nezrelosti i učinili, pa je tako točno neutvrđenog dana u prosincu 2004.g. u jednom navratu spolovilo mlt. SR stavio u svoja usta čineći "felatio", dok je u nekoliko navrata stavljao svoje spolovilo u usta mlt. CR, KR i JR, te njihova spolovila u svoja usta čineći „felatio", za koje radnje im je dopuštao da se kod njega operu, te im davao hranu i manje iznose novca, čime je, počinio kaznena djela protiv slobode i spolnog ćudoređa spolnog odnosa s nemoćnom osobom iz čl.189 st. 1. Kaznenog zakona u svezi s čl. 60 Kaznenog zakona. Istom je presudom odbijana optužba da vi ovdje tužitelj točno neutvrđenog dana tijekom 2002.g. u Zagrebu, Gudulićeva 15, u nakani zadovoljenja vlastitog seksualnog nagona, znajući da se radi o maloljetnoj osobi sa mentalnom retardacijom, pozvao mlt. FRO, rod. 24.03.1987.g., štićenika Centra za odgoj i obrazovanje Lug, u svoj stan gdje je zaključao ulazna vrata kako maloljetnik ne bi mogao izaći, nagovarajući ga na seksualne aktivnosti što je maloljetnik odbio činiti, pa je okrivljenik iz kuhinje donio pištolj dužine oko 20 cm i metke, a pištolj je usmjerio prema mlt. ĆR i repetirao, ponovno ga pitavši koje seksualne aktivnosti želi, na što je mlt. ĆR u strahu rekao da neka mu „puši", nakon čega je okrivljenik čučnuo ispred mlt. ĆR i stavio njegovo spolovilo u svoja usta čineći „felatio" oko 10 min, sve dok mit. ĆR nije ejakulirao i tek nakon toga mu je dozvolio da napusti stan, čime bi počinio kazneno djelo silovanja iz čl.188 st. 1. i 4. Kaznenog zakona.

19. Ovaj sud smatra kako su u predmetnom članku navedene netočne informacije, podesne da naruše čast i ugled tužitelja.

20. Naime, utvrđeno je da je u članku osoba pod nadimkom FRO okarakterizirana kao žrtva profesora pedofila OR, da ga je 2005. seksualno zlostavljao profesor FR, da je prvo seksualno iskustvo s profesorom doživio je sa 16 godina te da je od profesora u zamjenu za oralni seks ponekad dobivao samo tuširanje, hranu i neki komad odjeće. Iz u bitnom suglasnih iskaza suautora predmetnog članka RR i UR proizlazi da se navedeni članak u bitnome temelji na starim tekstovima koji su pronađeni u arhivi, odnosno na prijašnjim izjavama osobe nadimka FRO, a činjenica je da je citiranom presudom Županijskog suda u Zagrebu odbijena optužba da bi ovdje tužitelj prema osobi nadimka FRO počinio kazneno djelo čiji se činjenični opis može u bitnom dovesti u vezu s citiranim navodima iz predmetnog članka. Drugim riječima, protiv tužitelja nije donesena osuđujuća presuda za kazneno djelo počinjeno prema osobi nadimka FRO, a predmetne su informacije u članku iznesene na način da nije jasno razgraničeno kada autor članka prenosi navode odnosno tvrdnje druge osobe, a kada iznosi konstataciju o određenim činjenicama te se na taj način predmetne informacije prezentirane kao utvrđene činjenice koje se odnose na tužitelja, odnosno takav način izvještavanja stvara dojam kod čitatelja kao da se radi o faktičnom stanju za koje je utvrđeno da se dogodilo, dok se u članku uopće ne spominje za je optužba protiv tužitelja na štetu osobe nadimka FRO odbijena.

21. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da navedene informacije nisu točne, niti su suautori članka imali opravdani razlog vjerovati da bi isti bili točni, budući da je u trenutku objave članka (14. veljače 2008.) već bila javno objavljena izreka tada još nepravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Kzm-4/05 od 2. veljače 2006., pri čemu je utvrđeno da se, kako proizlazi iz stanja spisa, odnosno iskaza RR, suautori prilikom izrade predmetnog članka nisu uopće interesirali o ishodu citiranog kaznenog postupka koji se vodio protiv tužitelja, a pogotovo u dijelu koji se odnosio na inkriminaciju prema osobi nadimka FRO, što je bila njihova dužnost kao novinara. Stoga ovaj sud nije prihvatio navode svjedokinje RR da je ista nije imala razloga ne vjerovati osobi nadimka FRO kao što nisu prihvaćeni navodi svjedokinje RRO prema kojima bi se načelno moglo smatrati da su informacije dobivene od osobe koja navodi da je bila u određenom odnosu s osobom koja se, zbog sumnje da je počinila predmetno kazneno djelo, nalazi u pritvoru, same po sebi vjerodostojne. Uz već utvrđenu činjenicu postojanja sudske odluke kojom je u konkretnom slučaju utvrđeno suprotno, ovaj sud dodaje da takav općeniti zaključak, sam za sebe, ne može predstavljati dostatnu osnovu za ocjenu vjerodostojnosti tako dobivenih informacija, osobito bez njihove provjere i usporedbe s drugim raspoloživim izvorima i utvrđenim činjenicama. Osim toga, suautori nisu prije objave predmetnog članka niti pokušali ponovno kontaktirati osobu nadimka FRO niti su pokušali kontaktirati tužitelja za njegovu strane priče, što su trebali osobito imajući u vidu protek vremena i činjenicu da su bili svjesni kaznenog postupka koji se vodio, a koji je k tome još bio nepravomoćno okončan odbijanjem relevantne optužbe, te s tim u vezi činjenicu da su morali biti svjesni da objavljuju difamatorne podatke.

22. Nadalje, u predmetnom članku tužitelj je izravno okarakteriziran kao pedofil, što također nije točno. Naime, tužitelj je u citiranom kaznenom postupku pravomoćno osuđen za kaznena djela spolnog odnošaja s nemoćnom osobom iz članka 189. stavka 1. u vezi s člankom 60. Kaznenog zakona, koja je kaznena djela počinio izvršivši spolne radnje izjednačene sa spolnim odnosom s drugim osobama, iskoristivši njihovu nedovoljnu duševnu razvijenost, pri čemu su oštećene osobe u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela imale navršenih 15, 16 i 17 godina života.

23. Slijedom navedenog, budući da tužitelj u citiranom kaznenom postupku nije osuđen za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta, odnosno osobe koja nije navršila 14 godina života, u smislu članka 89. točke 9. Kaznenog zakona, nije točna informacija iznesena u predmetnom članku prema kojoj je tužitelj pedofil. Naime, do pravilne informacije o prirodi i okolnostima kaznenih djela za koja je tužitelj osuđen suautori predmetnog članka imali su mogućnost doći uvidom u javno objavljenu izreku citirane kaznene presude.

24. Pritom je osobito značajna činjenica da je svjedokinja RR u svom iskazu izrijekom navela da je prilikom pripreme predmetnog članka, posebno pazila da ne spominje tužitelja u kontekstu pedofila i da ne koristi taj izraz, budući da je bila upoznata s činjenicom da njegova dijagnoza nije bila „pedofil“. Unatoč takvoj vlastitoj svijesti i izričitom poznavanju činjenice da tužitelj nije pedofil, svjedokinja je u konačnici u predmetnom članku ipak navela, odnosno dopustila da se tužitelja izravno okarakterizira kao pedofila.

25. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da na strani tuženika nije ostvaren ekskulpacijski razlog iz čl. 21. st. 4. al. 3. ZM, a niti bilo koji drugi ekskulpacijski razlog (jer to tuženik ne tvrdi i ne dokazuje), pa u konkretnom slučaju nije ostvarena niti jedna od zakonskih osnova za oslobođenje tuženika kao nakladnika od odgovornosti za štetu tužitelju.

26. Po čl. 22. st. 1. ZM nematerijalna šteta se u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, a po čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

27. Prema stavu ovog suda, tužitelj na temelju čl. 22. st. 1. Zakona o medijima, u vezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, osnovano zahtijeva naknadu štete u obliku pravične novčane naknade, budući da težina povrede i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju njezinu dosudu. Naime, rezultati provedenog postupka upućuju na zaključak da su u predmetnom članku iznesene neistinite informacije podobne za povredu časti, ugleda i dostojanstva tužitelja, slijedom čega ovaj sud prihvaća da je njihovom objavom došlo do povrede njegovih prava osobnosti.

28. Ovaj sud prihvaća životno logičnim i vjerodostojnim navode tužitelja da je nakon objave predmetnog članka osjetio povredu časti, ugleda i dostojanstva te da je zbog istoga trpio određeni osjećaj straha i nelagode. Valja uzeti i u obzir da je tuženikov tiskani i elektronički medij Jutarnji list dostupan velikom broju čitatelja na području Republike Hrvatske, zbog čega su neistinite informacije o tužitelju bile dostupne širokom krugu osoba te su objektivno bile podobne dodatno narušiti njegovu čast, ugled i dostojanstvo.

29. Međutim, ovaj sud ne nalazi da je je pretrpljena povreda isključivo rezultat postupaka tuženika. Naime, valja imati u vidu cjelokupni kontekst u kojem su predmetne informacije objavljene, a osobito činjenicu da je tužitelj i prije objave spornog članka bio nepravomoćno osuđen za kazneno djelo spolnog odnosa s nemoćnom osobom iz čl. 189. st. 1. Kaznenog zakona, u vezi s čl. 60. Kaznenog zakona, pri čemu su oštećene osobe bile maloljetne osobe u dobi od 15, 16 i 17 godina. Navedena je presuda Županijskog suda u Zagrebu u vrijeme objave predmetnog članka već bila javno dostupna, odnosno činjenica kaznene osude tužitelja nije predstavljala novu okolnost koja bi javnosti bila nepoznata, već se radilo o okolnosti koja je već ranije bila predmetom javnog interesa i o kojoj su postojale javno dostupne informacije. Slijedom navedenog, iako ovaj sud prihvaća da je neistinitim navođenjem predmetne informacije tužitelju povrijeđena čast, ugled i dostojanstvo, navedeno valja cijeniti i u svjetlu činjenice da je tužitelj prethodno osuđen za kazneno djelo seksualne naravi počinjeno na štetu maloljetnih osoba. Stoga se ne može prihvatiti da je predmetni članak iznošenjem kompromitirajućih činjenica stvorio negativnu percepciju tužitelja koja prije njegove objave nije postojala. Pri tome ovaj sud ima u vidu i okolnost da se u javnom, kolokvijalnom govoru izraz „pedofil“ nerijetko koristi u širem značenju za osobu koja iskazuje seksualni interes ili počini seksualno kazneno djelo prema maloljetnoj osobi, premda takvo kolokvijalno značenje nije istovjetno stručnom odnosno medicinskom značenju pojma pedofilije. Međutim, neovisno o terminološkoj nepreciznosti takvog izraza, u konkretnom slučaju njegova uvredljivost i težina za tužitelja moraju se cijeniti u kontekstu činjenice da je isti već osuđen zbog kaznenog djela seksualne naravi počinjenog prema maloljetnim osobama. Konačno, valja naglasiti da se u ovoj parnici raspravlja isključivo o povredi prava osobnosti koju je tužitelj pretrpio uslijed objave predmetnog članka, a ne i o eventualnim povredama izazvanim drugim člancima tuženika koje je tužitelj naveo u tužbi. Budući da je tužitelj naveo da je u odnosu na te članke već pokrenuo zasebne postupke, navedene objave nisu uzimane u obzir pri utvrđivanju intenziteta povrede prava osobnosti koja je predmet ovog postupka.

30. Imajući u vidu sve navedeno, sud ocjenjuje da na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti tužitelj u okolnostima konkretnog slučaja ima pravo na isplatu pravične novčane naknade u iznosu od 10.000,00 EUR, s time da mu na temelju čl. 1103. ZOO pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja tužbe tj. od 31. ožujka 2008. Posljedično, tužbeni zahtjev za isplatu daljnjih 13.890,10 EUR do zatraženih 23.890,10 EUR , nije osnovan jer je u tom dijelu previsoko postavljen.

31. Slijedom navedenog, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke presude.

32. Tužitelj je djelomično uspio u parnici, pa je odluka o trošku donesena primjenom čl. 154. st. 2. ZPP.

32.1. Vrijednost predmeta spora iznosi 23.890,10 EUR, a tužitelj je u cijelosti uspio u pogledu pravne osnove zahtjeva (100%), dok je u pogledu visine uspio sa 41,86 %, pa je tako tužiteljev sveukupni uspjeh u sporu 70,93%, dok je tuženikov uspjeh u sporu 29,07%, a razlika tih omjera iznosi 41,86%.

32.2. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa bi mu sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripadalo pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav zahtjeva za objavu ispravka – 500,00 EUR (čl. 151. st. 1. ZPP u vezi Tbr. 32/1);

- sastav tužbe – 500,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podnesaka od 14. svibnja 2008. i 19. svibnja 2026. – po 500,00 EUR (Tbr. 8/1);

- sastav žalbe protiv presude od 14. listopada 2011. – 625,00 EUR (Tbr. 10/1 EUR);

- sastav odgovora na žalbu od 22. listopada 2015. – 500,00 EUR (Tbr. 10/6);

- sastav žalbe protiv rješenja od 13. rujna 2025. – 250,00 EUR (Tbr. 10/4)

- zastupanje na ročištima od 18. veljače 2010., 3. svibnja 2010., 13. rujna 2010., 9. prosinca 2010., 6. travnja 2011., 6. srpnja 2011. i 2. lipnja 2026. – po 500,00 EUR (Tbr. 9/1);

- PDV – 1718,75 EUR (Tbr. 46)

- sudska pristojba na presudu – 358,60 EUR,

što sveukupno iznosi 8.952,35 EUR, od čega tužitelj u skladu sa čl. 154. st. 2. ZPP ima pravo na naknadu troška u omjeru od 41,86%, odnosno u iznosu od 3.748,66 EUR.

32.3. Tužitelju nije priznat ni trošak sudske pristojbe na tužbu jer ista po stanju spisa nije plaćena, a u međuvremenu je i zastarjela (čl. 10. ZSP).

32.4. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu 10. rujna 2026.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

- tuženiku po pun.