Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: P-1750/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužiteljice MŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Goran Debak, odvjetnik u Trogiru, protiv tuženika Grad Split, OIB: 78755598868, Split, Obala Kneza Branimira, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene 1. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Gorana Debaka, odvjentika u Trogiru i punomoćnika tuženika MŠ, na ročištu za objavu presude, 10. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica MŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica za cijelo nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split, označene kao čest. zem. [katastarska čestica] „pašnjak” površine 157 m2, zk uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II Ovlaštena je tužiteljica MŠG OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva, za cijelo, na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] „pašnjak” površine 157 m2, zk uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena OPĆENARODNA IMOVINA i upisanog organa upravljanja MJESNI NARODNI ODBOR SLATINE, za cijelo.

III Nalaže se tuženiku Grad Split, OIB: 78755598868, da isplati tužiteljici MŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.512,50 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu podnijela tužbu 5. svibnja 2023. u kojoj navodi kako je stvarna vlasnica i posjednica stambenog i pomoćnog objekta te bazena koji su izgrađeni na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1254, k. o. [katastarska općina] (koja odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1253, k. o. [katastarska općina] (koja odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2715, k. o. [katastarska općina] (koja odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Tužiteljica je i zemljišnoknjižna vlasnica u odnosu na nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1254, k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1253, k. o. [katastarska općina], dok je u odnosu na treću čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan pravni prednik tuženika. Sve tri predmetne čestice tužiteljica je stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine ˝Trogir, 18.12.2018.g.˝, ovjerenog u potpisu prodavatelja od strane javnog bilježnika Željane Biuk iz Trogira, pod brojem ovjere OV-5540/2018, i to čl. II i čl. V. navedenog ugovora kojima je preciziran predmet kupoprodaje, a od prodavatelja FŠ i PŠ te HŠ - kao nasljednika pok. TŠ. HŠ je nasljedio nekretnine iza smrti svog pok. oca TŠ, i to temljem rješenja o nasljeđivanju kojeg je donio javni bilježnik Teo Karabotić-Milovac iz Splita, kao povjerenik Općinskog suda u Splitu, dana 9.12.2004.g., pod posl. br. O-328/04, UPP/OS-96/04. Prodavatelj pok. FŠ da je bio stvarni i izvanknjižni vlasnik te posjednik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a istu je stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora ˝U Splitu, 9. kolovoza 1977.˝, kojeg su FŠ i njegov sin, sada pok. TŠ sklopili s IŠ, UŠ (Filom) Škrobicom i ŠŠ, koje su za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u priloženom posjedovnom lisu, svaka za 1/3 dijela. Predmetne tri nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1254, k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1253, k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2715, k. o. [katastarska općina], u naravi predstavljaju cjelinu, kako je to utvrđeno i Rješenjem o utvrđivanju građevne čestice te su ih pravni prednici tužiteljice kao takve koristili više od 40 godina, a da se njihovom vlasništvu i posjedu nitko nije protivio niti ih je u istom ometao. Tužiteljica predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i osporio je navode iz tužbe i predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Istaknuo je da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva tužitelja po niti jednoj zakonskoj osnovi, budući iz priložene dokumentacije ne bi bilo razvidno da su prodavatelji u trenutku prodaje bili vlasnici predmetne nekretnine, kao i to da donošenje pravnih akata glede nezakonito izgrađenih objekata nema apsolutno nikakve veze sa zadiranjem u pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

3. Tijekom postupka prvostupanjski sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: zemljišno knjižnih izvadaka za nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Uvjerenja Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odsjek za provedbu dokumenata prostornog uređenja, Klasa: 350-07/19-01/93, Urbroj: 2181/01- 03-02/11-19-2, od 6.8.2019.g., potvrde Hrvatskih šuma, Uprave šuma Podružnica Split, odjel za uređivanje šuma, Klasa: ST/19-01/1656, Urbroj: 15-00-05/02-19-02, od 15.7.2019., Ugovora o kupoprodaji nekretnine ˝Trogir, 18.12.2018.g.˝, rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-328/04, UPP/OS-96/04, Kupoprodajnog ugovora ˝U Splitu, 9. kolovoza 1977.˝, Posebnog rješenja Općine Split, Komiteta za urbanizam i građevinarstvo, Odjel za urbanizam, Odsjek za urbanističke uvijete, Broj: 08/UP-I- 1414/83/BM/RG, od dana 10.5.1983., Rješenja o izvedenom stanju izdanim od strane Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za prostorno uređenje, Klasa: UP/I 361-03/13-04/02927, Urbroj:

2181/01-03-01/18-14-0009, od 14.7.2014.g., Rješenja o utvrđivanju građevne čestice izdano od strane Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Klasa: UP/I-350-05/15-05/000037, UR BROJ:

2181/01-03-01-09-15-0008, od 21.9.2015.g., Uporabne dozvole Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odsjek za provedbu dokumenata prostornog uređenja, KLASA: UP/I-361-05/18-01/000100, URBROJ: 2181/01-03-02/12-18-0004 od 11.12.2018., posjedovnog lista broj 159 k. o. [katastarska općina], podataka iz pismohrane za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], povijesnog zk izvatka.

4. U postupku je izveden dokaz saslušanjem svjedoka HŠ i PŠ, kao i dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke.

5. U postupku je jednako tako proveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Mile Čatipovića, koji je sudu dostavio pisani nalaz i mišljenje sa skicom lica mjesta 16. travnja 2026.

6. Među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica upisana vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je na čestici zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik uknjižena Općenarodna imovina, kao organ upravljanja Mjesni narodni odbor Slatine, prednik tuženika. Nije sporno da gore navedene tri nekretnine čine cjelinu, da su na njima izgrađeni objekti.

7. Kao sporno, u postupku je trebalo utvrditi jeli tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne utužene nekretnine, pa jeli, posljedično tome, ovlaštena na upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama na svoje ime.

8. Čitanjem kupoprodajnog ugovora "U Splitu, dana 9. kolovoza 1977." utvrđeno je da su stranke tog ugovora IŠ, UŠ, ŠŠ, kao prodavateljice s jedne stranke, a FŠ kao kupac, da je predmet ugovora kupoprodaja nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] u naravi zemljište 157 m2.

9. Čitanjem potvrde Hrvatskih šuma, Uprave šuma Podružnica Split, odjel za uređivanje šuma, Klasa: ST/19-01/1656, Urbroj: 15-00-05/02-19-02, od 15.7.2019. utvrđeno je da predmetna nekretnina 900/5 k. o. [katastarska općina] nije obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima.

10. Čitanjem Uvjerenja Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odsjek za provedbu dokumenata prostornog uređenja, Klasa: 350-07/19-01/93, Urbroj: 2181/01-03-02/11-19-2, od 6.8.2019.g., utvrđeno je da se čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi unutar granica građevinskog područja.

11. Čitanjem Posebnog rješenja Općine Split, Komiteta za urbanizam i građevinarstvo, Odjel za urbanizam, Odsjek za urbanističke uvijete, Broj: 08/UP-I- 1414/83/BM/RG, od dana 10.5.1983., utvrđeno je da se tim rješenjem investitoru SŠ, M, TŠ i PŠ odobrava izgradnja stambenog objekta na čest.zem.

900 i 890/5 k. o. [katastarska općina].

12. Čitanjem rješenja o izvedenom stanju izdanim od strane Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za prostorno uređenje, Klasa: UP/I 361-03/13-04/02927, Urbroj: 2181/01-03-01/18-14- 0009, od 14.7.2014.g., utvrđeno je da je ozakonjen nezavršeni nezakonito rekonstruirani dograđeni dio manje zahtjevne, slobodnostojeće, stambene zgrade i završene slobodno stojeće pomoćne zgrade-ljetnje kuhinje na području čest.zem.

890/2, 890/5 i 900/5 k. o. [katastarska općina].

13. Čitanjem Uporabne dozvole Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odsjek za provedbu dokumenata prostornog uređenja, KLASA: UP/I-361-05/18-01/000100, URBROJ: 2181/01-03-02/12-18-0004 od 11.12.2018. utvrđeno je da je dozvoljena uporaba zgrade stambene namjene i pomoćne zgrade, 2. skupine na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14. Čitanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine "Trogir 18.12.2018.g." utvrđeno je da su kao prodavatelji navedeni FŠ, PŠ i HŠ, a kao kupac MŠG, tužiteljica, da je predmet prodaje nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], a u ugovoru se navodi da je u tijeku postupak oko vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] i da potpisom ugovora tužitelici pripadaju sva posebna prava vezana za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

15. Čitanjem rješenja o utvrđivanju građevne čestice izdano od strane Splitsko- dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Klasa: UP/I-350-05/15-05/000037, UR BROJ: 2181/01-03-01-09-15- 0008, od 21.9.2015.g., utvrđeno je da građevnu česticu postojeće stambene građevine čine dio č.z. 900/5, 890/5 i 890/2 k. o. [katastarska općina].

16. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Tea Karabotić-Milovca iz Splita poslovni broj O-328/04 od 9. prosinca 2004. utvrđeno je da se nasljednicima iza FŠ proglašavaju LŠ i HŠ.

16.1. Čitanjem povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka broj Z-1796/77 utvrđeno je da se predmetna čestica zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala cijepanjem čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17. Iz iskaza svjedoka PŠ proizlazi da je tužiteljica od njih kupila predmetnu zemlju, to su bile dvije parcele, a otac FŠ je kupio zemljište 1978. ili 1979., ishodio je sve potrebne dozvole te je 1983. počeo izgradnju na donjoj parceli, bilo je u planu da kuća bude na tri kata, podrum, prizemlje i kat. Otac je bio dužan kupiti od susjeda okolno zemljište kako bi mogao izgraditi kuću. Za donju kuću pored ceste joj je poznato da je kupio zemljište od vlasnika iz [adresa], a sve da bi mogao izgraditi kuću. Da su prodali nekretnine tužiteljici, a prethodno su tu stalno dolazili.

18. Iz iskaza svjedoka HŠ proizlazi da je bio vlasnik u procesu prodaje predmetne nekretnine kao i preostale dvije koje su čiste. Nekretnine naslijedio od oca a on od njegovog djeda. Pokojni djed da je kupovao predmetne nekretnine 1970.ih godina, radio je kao varioc u Istri, u Njemačkoj pa je kupio grobnicu i predmetno zemljište. Kada je kupio to je rasporedio djeci. Sjeća se da kada je imao desetak godina da su radili temelje kuće, a ljeti bi stanovali u barakici koja je bila prva napravljena od starta. Radi se o tri parcele koje su bile njihove, istaknuo je da njegovom djedu koji je imao 4 razreda osnovne i koji nije razlikovao katastar i zemljišnik bilo je sve čisto. Nikada nisu imali problema, nitko ih nikada nije ometao u posjedovanju, kao ni govorio da to ne bi bilo naše. U prizemlju su čak imali ugostiteljski objekt u kojem su svi obiteljski radili.

19. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je FŠ 2017., došao kod njih i rekao da bi htio prodati kuću i pitao jesu li zainteresirani za kupnju budući su bili njegovi prvi susjedi, on je rekao da neki imovinski problemi nisu sređeni, pokazao je da je 1977. sporno zemljište kupio od mještana, a 1983. je dobio dozvolu za gradnju. Nakon toga ušao je u posjed i koristio je, a kćerka FŠ, tu da je provodila ljetne praznike. Oni da su obiteljski iskazali interes za kupnju nekretnine jer su htjeli srediti je da i njima bude ljepše u susjedstvu. Mislili su da su imovinski problemi rješivi, renovirali su cijelu nekretninu, ostala je u gabaritima kojima je i bila ali je renovirana, dobili su uporabnu dozvolu za nju, ali nikako nisu mogli riješiti imovinsko pitanje odnosno pitanje vlasništva kako bi je između ostalog mogli i kategorizirati. Koliko joj je poznato tu su oduvijek bile tri čestice, neposredno pored da je doselila 2016., ali prije da su živjeli 2- 3 ulice dalje od predmetne nekretnine i oduvijek su znali za predmetnu nekretninu budući da je na glavnoj cesti i svi tu prolaze. Ne sjeća se od koga je FŠ kupio predmetnu nekretninu ali joj je poznato da se radilo o obitelji UŠ.

20. Nakon obavljenog uviđaja na licu mjesta, sudski vještak za geodeziju Mile Čatipović je u svom nalazu iznio mišljenje kako pokazana predmetna nekretnina (na Prikazu lica mjesta tijelo A-B-C-D-E-F-A) koja u naravi predstavlja dio dvorišta, i to sjevero-zapadni dio te sjeverozapadni dio stambenog objekta anagrafske oznake [adresa]. Posjed da je omeđen sa tri strane, i to sa zapadne strane (linija F-A) i sjeverne strane (linija A-B) betonskim zidom, a sa istočne strane (linija B- C) metalnom pomičnom ogradom koja predstavlja pristup na nekretninu sa glavne ceste. Južna granica (linija C-D-E-F) u naravi nije vidljiva jer se granica prolazi preko objekta. Geodetskom izmjerom te preklopom sa katastarskim planom iznio je mišljen je da pokazani posjed ima površinu od 157 m2, a ista se nalazi za cijelo na ZK čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) u k. o. [katastarska općina].

21. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

22. Člankom 30. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.; dalje: ZV) propisano je da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.

23. Člankom 114. stavkom 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je na temelju stavka 1. tog članka stečeno pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

24. Tužiteljica je tijekom postupka isticala kako su ona i njezini prednici u posjedu predmetne nekretnine od davnina, da ih nitko nikada nije smetao u posjedu istih niti im branio, dakle, da su vlasništvo iste stekli na temelju zakona, odnosno dosjelošću, a ona kupoprodajom.

25. Člankom 159. stavkom 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nepokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

26. Člankom 160. stavkom 1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

27. Dakle, da bi se utvrdilo je li tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, trebalo je najprije utvrditi jesu li tužitelj i njegovi prednici u samostalnom posjedu tih nekretnina, kakav je po kakvoći bio njihov posjed i koliko je dugo trajao.

28. Posjed je faktička vlast nad određenom stvari. Posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a samostalni posjednik je onaj koji tu stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik tj. na takav način da ne priznaje ničiju višu posrednu vlast na stvari. Što se tiče kakvoće, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijeva se zakonitost, istinitost i poštenje ili barem poštenje. Posjed je zakonit ako posjednik ima pravo na posjed tj. ako ima valjani pravni temelj toga posjedovanja. Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pri čemu je člankom 18. stavkom 5. ZV propisano da se poštenje posjeda pretpostavlja.

29. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnom pravima kada predviđa dosjelost kao način stjecanja prava vlasništva, ovisno o kakvoći posjeda koju je posjednik određene stvari imao, razlikuje tzv. redovitu i izvanrednu dosjelost. Tzv. redovita dosjelost propisana je člankom 159. stavkom 2. ZV-a, dok je tzv. izvanredna dosjelost propisana člankom 159. stavkom 3. ZV-a. Razlika između redovne i izvanredne dosjelosti sastoji se u kakvoći posjeda koju je posjednik neke stvari imao, pa tako samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten (dakle, kvalificirani) stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (tzv. redovita dosjelost), dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (tzv. izvanredna dosjelost), a ako je samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne i područne samouprave stječe je ako je samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavka 2. i 3. ovog članka.

30. Iz ovog razlikovanja vidljivo je da se za redovitu dosjelost zahtijeva kvalificirani posjed (posjed koji je zakonit, istinit i pošten), a za izvanrednu samo da je pošten.

31. Nadalje, za navesti je kako je člankom 388. stavkom 2. ZV propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona (dakle do 1. siječnja 1997.) prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

32. U tom smislu, za navesti je kako je i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (objavljenim u "Službenom listu SFRJ" broj 6/80), koji je na snagu stupio 1. rujna 1980. i koji je bio na snazi do 31. prosinca 1996., a koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, bilo propisano stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tako je člankom 28. stavkom 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima bilo propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na kojoj drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a stavkom 4. istog članka da savjesni posjednik nepokretne stvari, na kojoj drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, ukoliko se radi o stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne i područne samouprave stječe je ako je samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme.

33. Nadalje, za navesti je da je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela koja je održana 14. veljače 2019. prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

34. Prema tome, trebalo je utvrditi jesu li u trenutku podnošenja tužbe 5. svibnja 2023. bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću na utuženoj nekretnini.

35. Nakon provedenog postupka ovaj sud je utvrdio da je predmetna nekretnina upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika, da je u neprekidnom neometanom posjedu tužiteljice i njezinih prednika dulje od 40 godina, da ih nitko nije ometao u posjedovanju kao i osporavali im pravo vlasništva.

36. Iz iskaza saslušanih svjedoka, a koje ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojne jer su neproturječni, životni, logični i skladu sa preostalim dokazima u spisu, a tuženik tijekom postupka nije ničime osporio činjenice iznesene u tim iskazima, proizlazi da su prednici tužitelja kao i sami tužitelji, bili u neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina dulje od potrebnih 40 godina prije podnošenja tužbe, a koje vrijeme se sukladno članku 160. stavku 2. ZV uračunava tužitelju u vrijeme potrebno za dosjelost.

37. Pretpostavka savjesnosti posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz cijelo vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Tužitelj je u postupku dokazao da nije imao razloga posumnjati da predmetne nekretnine nisu njegove, osim toga poštenje se predmnjeva a na tuženiku je teret dokaza da tužitelj nije bio pošteni posjednik.

38. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 494/2021 od 11. svibnja 2021. zauzeo je pravno shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

39. Nadalje je za istaknuti kako se, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u ranije navedenoj odluci poslovni broj Rev 494/2021 od 11. svibnja 2021., u konkretnom slučaju, u vrijeme posjedovanja potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja nekretnina prije 8. listopada 1991.

40. Prema tome, kako su prednici tužitelj i tužitelj predmetni dio utužene nekretnine posjedovali neprekidno kao samostalni i pošteni posjednik više od 40 godina, po ocjeni ovog suda, ispunjene su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na istima budući se nedvojbeno radi o zakonitom, istinitom i poštenom posjedu tužitelja i njegovih prednika od davnina, tijekom kojeg vremenskog razdoblja ni tužiteljima niti njihovim prednicima nikada nitko nije osporavao pravo na posjed predmetne nekretnine.

41. Člankom 130. stavkom 1. ZV-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. S obzirom na to da je tužitelj u postupku dokazao da je stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju zakona (dosjelošću), to je na temelju članka 130. stavka 1. ZV-a trebalo odrediti da je ovlašten ishoditi i upis toga prava u zemljišnim knjigama.

42. U konačnici je za istaknuti da je iz nalaza i mišljenja sudskoj vještaka jasno vidljivo da je predmet postupka jasno ograđen i omeđen na licu mjesta prostor kojeg tužiteljica nedvojbeno posjeduje. Dakle predmetna nekretnina u naravi predstavlja dio izgrađenog stambenog objekta i dio popločanog dvorišta, posjed je jasno omeđen sa sviju triju strana, što je vidljivo na skici i fotografijama nalaza i mišljenja. Dakle, nedvojbeno zatečeno na terenu (ograda, zid) potvrđuje da je cijela čestica bila u posjedu kao jedna nedjeljiva cjelina od djela izgrađenog stambenog objekta s pripadajućim dvorištem, omeđena zidovima, ogradama i fizički odijeljena od susjednih nekretnina. Stoga je tuženikov prigovor da je valjani tužbeni zahtjev moguć samo za novoformiranu česticu neosnovan budući kod ovakvog činjeničnog stanja parcelacija nije preduvjet za prihvaćanje zahtjeva za česticu koja je faktično individualizirana vidljivim međama na terenu.

43. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1. i 5., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužitelj u cijelosti uspio u predmetnom postupku i da joj pripada cjelokupan trošak postupka.

44. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,36 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

45. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženicima su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

− sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

− sastav obrazloženog podneska od 1. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 15. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 6. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− sastav ostalog podneska od 12. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8/5 Tarife)

− zastupanje na ročištu od 27. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 22. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 27. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− zastupanje na ročištu od 1. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

− sastav obrazloženog podneska od 7. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 8/1 Tarife).

46. Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 1.650,00 eura treba uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (Tbr. 46 Tarife), što ukupno iznosi 2.062,50 eura.

47. Nadalje je tužiteljici valjalo priznati troškove vještačenja u iznosu od 450,00 eura, dakle tužiteljici s osnove naknade troškova postupka pripada iznos od 2.512,50 eura.

48. Tužiteljici je valjalo odbiti zahtjev za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa do zatraženog s obzirom na to da joj podnesak od 29. svibnja 2025. nije bio potreban za vođenje postupka osobito kod činjenice da je sadržano u tom podnesku već tužiteljica iznijela u podnesku od 12. ožujka 2025., za koji joj je obistinjen trošak prema Tarifi, jednako joj nije bio potreban trošak sastava podneska od 24. listopada 2025. kojim dostavlja u spis dokaz o uplati predujma. Osim toga tužiteljici nije priznat trošak naznačen u zahtjevu za naknadu troškova postupka kao "pristojbe po odluci suda" budući da sud o troškovima postupka odlučuje samo na određeni zahtjev stranke sukladno odredbi članka 164. ZPP, a u pogledu pristojbi nema točno određenog zahtjeva o kojem bi sud mogao odlučivati.

49. Zbog navedenog, odlučeno je kao pod točkom III izreke presude.

U Splitu 10. rujna 2026.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku,

- tuženiku,

- u spis.