Poslovni broj: Usž-4285/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja "Park Budihovac" d.o.o. (OIB: 07751334083), sa sjedištem u Splitu, Solurat 3, zastupan po zakonskom zastupniku ĐM, a on po opunomoćeniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, Zadar, Jurja Dalmatinca Matejeva 2 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak (OIB: 18683136487), Zagreb, Frankopanska 1, radi prisilne naplate naknade s obilježjima naknade za koncesiju i imovinske koristi, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 367/2025-9 od 17. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-367/2025-9 od 17. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu tužitelja žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-367/2025-9 od 17. srpnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa:
UP/II-415-05/25-01/15, urbroj: 513-04-25-3 od 4. veljače 2025. i Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, klasa: UP/I-471-01/24-07/38, urbroj: 513-02- 8008/18-24-18 od 2. prosinca 2024. kao neosnovan (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da predmetno potraživanje, odnosno dug od 95.784,39 eura ne postoji, pa da bi iz tog razloga bilo nužno donijeti rješenje o osiguranju tražbine, odnosno rješenje o ovrsi. Međutim, čak i da postoji porezni dug, a ne postoji, on je odmah po zaprimanju rješenja o osiguranju, u skladu s uputom iz rješenja o osiguranju zatražio od čelnika prvostupanjskog tijela da mu omogući da položi drugo sredstvo osiguranja tražbine, međutim na takav zahtjev nikada nije dobio bilo kakav odgovor. Smatra da kraj činjenice da je na miran način želio dati sredstvo radi osiguranja naplate potraživanja, nije bilo mjesta donošenju rješenja o ovrsi. Na navedene okolnosti predložio je izvođenje dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja te uvid u e-mail kojim je u više navrata tražio da mu se omogući polaganje drugog sredstva osiguranja, koje dokazne prijedloge je, iako se radi o ključnim dokazima, prvostupanjski sud odbio izvesti. Iz pobijanog rješenja, kao ni iz prvostupanjske presude ne proizlazi na temelju kojih konkretnih individualiziranih okolnosti je utvrđeno da postoji opravdana sumnja kako bi on mogao onemogućiti naplatu poreznog duga. Predlaže da ovaj Sud prvostupanjsku presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti ili podredno tome da pobijanu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje te da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih presuda pobija, niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je Carinska uprava, Područni carinski ured Split po službenoj dužnosti rješenjem o osiguranju od 26. rujna 2024. u cilju osiguranja naplate nedospjelog iznosa carinskog duga, protivniku osiguranja odredila zapljenu novčanih sredstva u iznosu od 95.784,39 eura, koje rješenje je doneseno primjenom odredbe članka 171. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 36115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.), kojom odredbom je propisana pljenidba radi osiguranja naplate u okviru propisanih mjera osiguranja. Nadalje, rješenjem Carinske uprave, Područnog carinskog ureda u Splitu od 2. prosinca 2024. obustavljen je postupak osiguranja naplate pljenidbom i zabranom raspolaganja novčanih sredstava s osnove dosjelog duga u iznosu od 95.784,39 eura te je određena ovrha i naloženo Financijskoj agenciji prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju radi namirenja tražbine u navedenom iznosu. Pored toga, iz podataka u spisu proizlazi da je rješenje o naplati od 15. studenog 2024., kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja naknade s obilježjem koncesije i nezakonito ostvarene imovinske koristi zbog obavljanja djelatnosti bez koncesije na pomorskom dobru, postalo izvršno 2. prosinca 2024.
7. Člankom 171. stavkom 6. Općeg poreznog zakona propisano je da se postupak osiguranja može provoditi najduže do 30 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu, a u slučaju da su nastupile okolnosti zbog kojih se osiguranje više ne može provoditi, postupak osiguranja se obustavlja, a Financijskoj agenciji nalaže se zaplijenjena sredstva vratiti na račun protivnika osiguranja. Stavkom 7. istog članka Zakona propisano je da kada nastupe uvjeti za ovrhu, radi naplate osigurane tražbine, porezno tijelo istim će rješenjem obustaviti postupak osiguranja, odrediti ovrhu te naložiti Financijskoj agenciji prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju, radi namirenja tražbine iz rješenja o ovrsi.
8. Imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku te navedene odredbe članka 171. stavka 6. i 7., pravilna je ocjena tuženika i prvostupanjskog suda da su nastupile okolnosti zbog kojih se osiguranje više ne može provoditi, pa je postupak osiguranja naplate pljenidbom i zabranom raspolaganja novčanih sredstava po rješenju od 26. rujna 2024. obustavljen te određena ovrha i naloženo Financijskoj agenciji da prenese sredstva zaplijenjena po rješenju o osiguranju od 26. rujna 2024., a radi namirenja predmetne tražbine, kako je to pobliže navedeno u izreci rješenja tijela prvog stupnja.
9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
10. Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno protumačio i primijenio mjerodavno postupovno i materijalno pravo, postupak proveo sukladno zakonu te svoju odluku dostatno i razumno obrazložio, pri tome prihvaćajući razloge koje je iznio i tuženik u pobijanom rješenju. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja i za takvu svoju ocjenu naveo valjane razloge.
S obzirom da je prvostupanjski sud obrazložio razloge za odbijanje dokaznih prijedloga, postupio je u skladu s odredbama Zakona o upravnim sporovima, pa na temelju svega izloženog proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio povredu pravila postupka te je neosnovan taj žalbeni navod.
11. Dakle, kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, žalbu odbiti kao neosnovanu.
12. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, jer tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, a temeljem iste odredbe nema osnove niti za udovoljavanje zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, s obzirom da tužitelj nije uspio ni sa žalbom.
U Zagrebu 10. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
