Poslovni broj: Usž-4217/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužiteljice VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenicima Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jeličić & Bosnić d.o.o., Split, Kliška 29, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1088/2024-6 od 13. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice VK iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1088/2024-6 od 13. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1088/2024-6 od 13. svibnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je zatraženo poništenje rješenja tuženika

Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/21-01/204, urbroj: 566-01/12-24-2 od 29. siječnja 2024. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer ne sadrži bitne elemente obrazloženja, a i iz razloga jer je odbijen i prijedlog za saslušanje tužiteljice smatrajući ga nepotrebnim obzirom na sadržaj sudskog i neodređenog upravnog spisa pa je i u tom dijelu odluka manjkava zbog nedostatka valjanog obrazloženja. Ističe da u obrazloženju nedostaju razlozi zbog čega i na kojoj osnovi prvostupanjski sud primjenjuje pozitivni Zakon o upravnim sporovima u upravnom sporu koji je pokrenut tužbom za vrijeme važenja ranijeg Zakona o upravnim sporovima. Dakle, u obrazloženju sudske odluke sud treba jasno i određeno obrazložiti i navesti valjane razloge zbog čega primjen juje pozitivni propis na pravni odnos koji je nastao prije stupanja na snagu tog pozitivnog propisa obzirom na ustavnu zabranu retroaktivnog djelovanja pozitivnih propisa. Kako osporena presuda o tome nema razloga, kao takva se onda ne može ispitati i ne sadrži valjane, dostatne i razumljive razloge pa je nezakonita. Nadalje, navodi da nije osporavala pravo slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali u ovom upravnom sporu osporava zakonitost odluke, granice ovlasti te osobito svrhu radi koje je ovlast dana jer smatra da se zlouporabom slobodne ocjene i zlouporabom ovlasti nju kao državnu službenicu degradira bez ikakve osnove, bez potrebe službe, uz floskule o boljem i učinkovitijem obavljanju poslova određenog radnog mjesta. Ističe da je prvostupanjski sud vrlo paušalno, arbitrarno i s pretjeranim formalizmom, uopće ne vodeći računa o pravno relevantnim činjenicama i osobitostima konkretnog slučaja, zaključio da temeljem slobodne ocjene dokaza i načela dispozicije može raditi praktično što ga je volja, ako pritom poštuje formu. Dakle, držeći se strogog formalizma, zanemarujući predložene dokazne prijedloge i ne izvodeći nužne dokaze u upravnom sporu prvostupanjski sud je umjesto odlučivanja sukladno najvećim vrednotama ustavnog poretka i temeljnim načelima upravnog i službeničkog prava, uveo "načelo" arbitrarnosti i samovolje. Tužiteljica radi izloženog predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar na način što će usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporeni akt i predmet vratiti tuženiku na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Podredno, u slučaju da sud zbog propusta izvođenja potrebnih dokaza ne bude mogao otkloniti nedostatke prvostupanjske presude, predlaže da se žalba usvoji, a prvostupanjska presuda poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje. Tužiteljica je zatražila troškove sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.

3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema ocjeni ovoga Suda, pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. Zakona o upravnim sporovima. To stoga jer prema podacima spisa proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 49. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno protumačio i primijenio mjerodavno postupovno i materijalno pravo, postupak proveo sukladno zakonu te svoju odluku dostatno i razumno obrazložio pri tome prihvaćajući razloge koje je iznio i tuženik u pobijanom rješenju. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice za njezino saslušanje jer je ocjenjeno da je s obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza saslušanje tužiteljice nepotrebno te da se temeljem utvrđenog činjeničnog stanja može donijeti pravilna i zakonita odluka i bez njezinog saslušanja, a saznanja do kojih bi se eventualno došlo temeljem njezinog saslušanja, s obzirom na podatke u spisu ne bi bila od posebnog odlučujućeg utjecaja za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, kako to obrazlaže prvostupanjski sud, a koju ocjenu prihvaća i ovaj Sud. Naime, prvostupanjski sud je obrazložio razloge za odbijanje dokaznog prijedloga tužiteljice i postupio je u skladu s odredbama Zakona o upravnim sporovima pa proizlazi da nije počinio povredu pravila postupka pa je neosnovan taj žalbeni navod.

8. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je tužiteljica rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda od 7. prosinca 2020. kao diplomirani ekonomist, s ukupnim radnim iskustvom od 25 godina, 1 mjesec, 12 dana od čega ima ostvarenih 25 godina, 1 mjesec, 12 dana radnog staža, raspoređuje se s danom 1. siječnja 2021. na radno mjesto viši upravni savjetnik za utvrđivanje poreza i doprinosa na dohodak u Ministarstvo financija, Poreznu upravu, Područni ured Split, Ispostava Split, Odjel za poduzetnike – dohodak I (red br. 7.12.4.2. Sistematizacije radnih mjesta u Poreznoj upravi, Područni ured Split) te je određeno da će se plaća tužiteljice obračunavati na osnovi koeficijenta 1,697, koji se uvećava za 4% za radni staž ostvaren u državnim tijelima te isti iznosi 1,765 i osnovice za izračun plaća, a plaća se uvećava za 12,5% za navršenih 25 godina radnog staža te je odlučeno da žalba protiv rješenja o rasporedu na radno mjesto ne odgađa izvršenje rješenja. Vlada Republike Hrvatske donijela je 27. kolovoza 2020. Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija ("Narodne novine", broj: 97/20.) koja je stupila na snagu 8. rujna 2020. te je sukladno odredbi članka 111. stavka 2. Uredbe predsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar financija donio Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva financija od 9. listopada 2020. uz prethodnu suglasnost Ministarstva pravosuđa i uprave od 8. listopada 2020. koji je stupio na snagu 13. listopada 2020., a čiji je sastavni dio Sistematizacija radnih mjesta u Poreznoj upravi. Nadalje, proizlazi da je na prijedlog pročelnika Područnog ureda Split prema potrebama službe, stručnom znanju, sposobnostima, vještinama, kao i temeljem slobodne ocjene da će tužiteljica, a s obzirom na stečeno radno iskustvo i stručno znanje, uspješno obavljati poslove radnog mjesta viši upravni savjetnik za utvrđivanje poreza i doprinosa na dohodak, tužiteljica je raspoređena s danom 1. siječnja 2021. na radno mjesto viši upravni savjetnik za utvrđivanje poreza i doprinosa na dohodak za koje ispunjava sve propisane uvjete.

9. Odredbom članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 155/23. i 85/24.) propisano je da, kada se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta odnosno ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.

10. Dakle, prvostupanjskom tijelu mora biti dana mogućnost da službenike raspoređuje na radna mjesta za koja smatra da će na njima najbolje odgovarati potrebama službe te pri tome nema zakonske zapreke da se službenik rasporedi na poslove manje složenosti od poslova koje je prije obavljao, a konačna odluka je na slobodnoj ocjeni čelnika tijela koji je zadužen za pravilno funkcioniranje tijela i potreba rada.

11. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je rješenje o rasporedu tužiteljice zakonito jer je doneseno uzimajući u obzir struku, stručno znanje, radno iskustvo i uspješnost tužiteljice u dosadašnjem obavljanju poslova te imajući na umu činjenicu da je tužiteljica raspoređena na isto radno mjesto prve vrste na kojem je ranije bila raspoređena čime nije degradirana niti su joj umanjena prava koja proizlaze iz takvog rasporeda.

12. Slijedom navedenog, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika i rješenjem tijela prvog stupnja nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, zbog čega je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. Prigovor tužiteljice da se u konkretnom slučaju primjenjuje novi Zakon o upravnim sporovima, iako je spor pokrenut tužbom za vrijeme važenja ranijeg Zakona o upravnim sporovima te da nije jasno na kojoj osnovi to sud čini, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 2767/2025, U-I-2768/25 od 31. ožujka 2026. koja je objavljena u "Narodnim novinama", broj: 39/26. pokrenut je postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske i ukinut je članak 169. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.).

14. Člankom 169. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.) propisano je da upravni sporovi pokrenuti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da će se iznimno od stavka 1. ovoga članka, upravni sporovi u kojima je zaključena rasprava do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti po odredbama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.).

15. Odredba članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima/24 ukinuta je navedenom Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske pa se stoga na upravne sporove koji su pokrenuti do dana stupanja na snagu Zakona o upravnim sporovima/24 primjenjuju odredbe Zakona o upravnim sporovima/24 i po odredbama tog Zakona će se i ti postupci dovršiti. Dakle, s obzirom da je ukinuta odredba članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima/24 nema više primjene odredaba Zakona o upravnim sporovima/10, a kako to pogrešno smatra tužiteljica.

16. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.

17. Kako tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

18. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa postavljenim tužbenim zahtjevom pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora temeljem odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a s obzirom da tužiteljica nije uspjela niti sa žalbom protiv prvostupanjske presude odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 10. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić