Poslovni broj: Usž-4107/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članove vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Darko Varnica, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, Cesta dr. Franje Tuđmana 632, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi naplate poreza, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-904/2022-8 od 16. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja NN iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-904/2022-8 od 16. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-904/2022-8 od 16. siječnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-01/22-01/66, urbroj: 513-04-22-2 od 24. ožujka 2022. i Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/I-415-02/19- 01/3202, urbroj: 513-007-17-22-18 od 19. siječnja 2022. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je tuženik rješenje donio 5. prosinca 2012. kojim je utvrđena porezna obveza pa neovisno o tome kada je porezno rješenje kojim je porezna obveza utvrđena postalo izvršno zastara naplate predmetnog potraživanja počela je teći 1. siječnja 2017. slijedom čega je u konkretnom slučaju zastara nastupila s danom 1. siječnja 2023. Sud u pobijanoj presudi navodi kako je rješenje iz 2012. postalo izvršno 2016. iako ne obrazlaže na koji način je prednje utvrđeno, a koji prigovor je isticao i u tijeku upravnog postupka. Međutim, pravo poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrha zastarilo je i ranije i to iz razloga što je predmetna zastara prvi put počela teći ranije od dana donošenja rješenja od 5. prosinca 2012. Dakle, u konkretnom predmetu porez na promet nekretnina utvrđen je 15. srpnja 2009. te je tada zastara počela prvi put teći. Stoga je apsolutni rok zastare za naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe od šest godina u konkretnom poreznom predmetu nastupio 1. siječnja 2016. pa je očito da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Predlaže da ovaj Sud utvrdi da je u konkretnom slučaju nastupila zastara te da usvoji njegovu tužbu i poništi rješenje tuženika na način da preinači prvostupanjsku presudu i naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora zajedno s troškovima žalbenog postupka, odnosno podredno da ukine presudu prvostupanjskog suda i predmet vrati na ponovni postupak uz jasnu uputu.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina utvrđeno da tužitelj na dan 19. siječnja 2022. duguje iznos od 42.588,52 kn te je određeno da će se naplata navedenog iznosa provesti pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina te da se ovršeniku privremeno zabranjuje i raspolaganje imovinom u smislu osiguranja izvršenja obveze do obavljanja popisa pokretnina dok su troškovi ovrhe određeni u iznosu od 200,00 kn, a određeno je i da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Rješenjem tuženika od 24. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog rješenja o ovrsi.
7. Naime, tuženik je pravilno postupio kada je odbio žalbu tužitelja protiv predmetnog rješenja o ovrsi jer iz podataka u spisu predmeta proizlazi da u istom prileže ovršne i vjerodostojne isprave kojima se dokazuje visina i podrijetlo pobijanim rješenjem utvrđenih obveza tužitelja koje se u ovom postupku prisilno naplaćuju, a tužitelj nije priložio dokaze kojima bi dokazao da je njegovo dugovanje manje od pobijanim rješenjem utvrđenog iznosa pa proizlazi da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je ocijenio da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
9. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare prava poreznog tijela na naplatu poreza koji je tužitelj istaknuo tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, a isti prigovor ponavlja i u žalbi protiv prvostupanjske presude.
10. Naime, u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava poreznog tijela na naplatu poreza jer je rješenje o utvrđivanju poreza na promet nekretnina od 5. prosinca 2012. postalo izvršno 15. siječnja 2016. o čemu postoji potvrda donositelja tog upravnog akta na samom upravnom aktu odnosno rješenju. Dakle, zastara prava na naplatu poreza počela je teći 1. siječnja 2017. to jest istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu. Prema tome do trenutka donošenja rješenja tuženika 24. ožujka 2022. nije nastupila zastara prava poreznog tijela na naplatu poreza jer do tada nije protekao propisani zastarni rok od 6 godina, a kako to pravilno obrazlaže i zaključuje i prvostupanjski sud.
11. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski je sud ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom postupku pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Slijedom svega navedenog prema ocjeni ovoga Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
14. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a kako tužitelj nije uspio niti sa žalbom, odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka kako je to odlučeno točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu 10. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
