Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
K-828/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji dr.sc. Sanji Šimleši kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Samante Milanković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog TR, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - dalje u tekstu KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-437/2021 od 07. lipnja 2021., nakon održane javne rasprave 4. rujna 2026., u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Denisa Rajteka, optuženog TR, branitelja optuženika Slavka Nedića, odvjetnika iz [adresa] te opunomoćenika oštećenika Ranka Zatezala, odvjetnika iz Osijeka, dana 9. rujna 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025., 13/2026. - dalje u tekstu ZKP/08)
optuženi TR, OIB [osobni identifikacijski broj], sin T i R rođene P, rođenog **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, po zanimanju inženjera drvne industrije, VŠS, nezaposlenog, bez primanja, vlasnikom obiteljske kuće, oženjenog, oca troje djece, odlikovanog Spomenicom Domovinskog rata, neosuđivanog, brani se sa slobode,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi
od travnja 2010. godine pa do kraja 2016. godine, u Osijeku, u nakani da se materijalno okoristi, prema unaprijed stvorenoj namjeri da pozajmljeni novac ne vrati, zatražio od RR da mu pozajmi novčani iznos od 3.000.000,00 kuna govoreći mu da novac treba za izgradnju staklenika i poboljšavanje proizvodnje povrća i da će mu novac vratiti u roku od godine dana, pa kada je PR u to povjerovao, u namjeri da mu pomogne, od travnja pa do srpnja 2010. godine u tri navrata mu je na tekući račun uplatio ukupno 3.000.000,00 kuna, a kada je PR nakon proteka godine dana zatražio povrat pozajmice govorio mu je kako je urod loš, da su nasadi bolesni i da mu kupci nisu platili, pa kada je PR u to povjerovao i pristao produžiti rok za povrat pozajmice sačinili su 31. siječnja 2013. godine ugovor kojim je do 31. prosinca 2016. godine produžen rok za povrat pozajmice, da bi i nakon sklopljenog ugovora, u nakani da pozajmljeni novac zadrži za sebe, RR govorio da je urod bio loš i da se još strpi obećavajući mu povrat pozajmljenih novaca iako je tijekom prethodnih godina od društva Solitudo d.o.o. sebi izvršio povrat pozajmljenog iznosa od 3.000.000,00 kuna, a koji iznos je prethodno kao pozajmicu uplatio na račun društva Solitudo d.o.o., dok pri tome RR nije vratio ništa, oštetivši ga tako za ukupno 3.000.000,00 kuna,
dakle, da bi s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu te ga održavao u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a djelom je pribavio znatnu imovinsku korist,
II. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom - opisano po članku 236. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavak 2. KZ/11
III. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeni PR se sa ostvarivanjem imovinskopravnog zahtjeva upućuje u građansku parnicu.
IV. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-437/2021 od 07. lipnja 2021. optužen je TR zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom - opisano po članku 236. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavku 2. KZ/11.
2. Pozvan da se očituje da li se smatra krivim za kazneno djelo iz optužbe optuženi TR je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao ugovor o zajmu od 31. siječnja 2013., potvrdu list spisa 10., potvrdu o zaprimljenoj uplati PBZ-a, izvadak iz zemljišne knjige, rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, izvadak iz sudskog registra za tvrtku Obzor, rješenje list 28.-29., povijesni izvadak za tvrtku Solitudo d.o.o., financijsku karticu pozajmica, nalog list 79., financijsko knjigovodstveni nalaz vještaka, izvadak iz stanja o prometu računa list 92-100, dopunu nalaza i mišljenja vještaka financijsko knjigovodstvene struke Dajane Vuković, očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od FINA-e s datumom 15. prosinca 2022., na temelju članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 pročitao iskaz oštećenog RR, svjedoka ER i vještaka Dajane Vuković sa rasprave od 11. svibnja 2022., vještaka Dajane Vuković sa rasprave od 15. rujna 2022., svjedoka DR sa rasprave od 24. listopada 2022., svjedoka LR sa rasprave od 11. siječnja 2023. , pročitao izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženika te ispitao optuženika.
4. Nije sporno da je oštećeni PR optuženiku u tri navrata na njegov tekući račun uplatio ukupno 3.000.000,00 kuna kao i da su sačinili ugovor 31. siječnja 2013. kojim je do 31. prosinca 2016. produljen rok za povrat pozajmice.
4.1. Sporan je subjektivni element kaznenog djela, odnosno je li optuženik imao prijevarnu namjeru u trenutku primanja novaca od oštećenika te je sporan odnos oštećenika i optuženika, radi li se o pozajmici ili zajedničkom ulaganju.
5. Iznoseći svoju obranu na raspravi održanoj 4. rujna 2026. optuženi TR je naveo kako ostaje kod svoje obrane koju je dao na zapisniku od 11. siječnja 2023., u kojoj je naveo kako poriče počinjenje kaznenog djela za koje se tereti. Naveo je kako s oštećenikom nije u prijateljskim odnosima, znali su se od ranije iz grada, ali se nisu družili. U jesen 2009. oštećenik je došao kod njega u plastenik sa njihovim zajedničkim prijateljem ER. Zanimao ga je posao u plasteniku te mu je ukratko objasnio proizvodnju. Oštećenika je zanimala isplativost svega te je nakon mjesec dana ponovno došao vidjeti proizvodnju. Razmijenili su telefone te su se par puta našli u gradu i razgovarali o isplativosti posla. Oštećenik mu je rekao da ima nešto novaca, a da je izgubio dosta novaca na burzi i da bi uložio novac u proizvodnju da mu ne propada. Dogovorili su se da idu u proširenje i izgradnju novog staklenika te mu je oštećenik u nekoliko navrata uplatio na račun novac, a i on je također uložio svoj novac u proširenje proizvodnje jer je prodao voćnjak koji je imao. Nisu sačinili nikakav pisani ugovor o proizvodnji. Prva godina je bila loša i nije bilo zarade, ali je oštećen iku tada isplatio između 200.000,00 do 250.000,00 kuna na ruke. Druga godina je bila još lošija. Nakon toga cijene energenata su rasle, a cijene rajčice i paprike su pale. Nakon toga sastavili su ugovor i ovjerili ga kod javnog bilježnika. Situacija je i dalje u proizvodnji bila loša, a ulaskom RH u Europsku uniju cijene su se urušile i mnogi su proizvođači otišli u stečaj. Nakon toga pokrenuli su izgradnju energane te su dobili kredit od banke, ali nisu uspjeli izgraditi energanu do kraja. Banka ih je blokirala te je ostao bez svog uloženog kapitala. Nikakvu namjeru da prevari oštećenika nije imao. Nakon što mu je predočen ugovor naveo je da ga je on sastavio i to nakon tri godine jer nije htio da ispadne da je oštećenika prevario. Sav novac koji mu je oštećenik uplatio na račun uložio je kroz pozajmice u poduzeće Solitudo. Uložio je i svojih 1.400,000,00 kuna u proizvodnju od prodanog voćnjaka. Novcem od pozajmica je povećao i temeljni kapital društva Solitudo d.o.o. kako bi društvo bilo manje opterećeno. Društvo Obzor d.o.o. je osnovano za potrebe izgradnje elektrane. Kada nisu dobili kredit od Poštanske banke to društvo je ostalo registrirano, ali se nije koristilo. Kada je tražio kredit od Erste banke uvjeti banke su bili da staklenici i energana budu na istoj firmi jer je sve na istoj čestici. Naveo je da je oštećenik 2019. posudio za energanu još 100.000,00 kuna, a što mu je vraćeno iste godine. Negira da je njemu u inkriminiranom razdoblju oštećenik posudio iznos od 3.000.000,00 kuna već je to bilo zajedničko ulaganje u poslovni odnos. Točno je da je oštećenik taj iznos uplatio na njegov tekući račun, a on je sam taj iznos zajedno sa njegovih 1.400.000,00 kuna prebacio na žiro račun tvrtke Solitudo te su izgradili staklenik. Uplate nisu bile jednokratne već u nekoliko navrata, a i njegove uplate su bile takve vrste. Odmah nakon prve uplate se krenulo u realizaciju projekta, a to je bio staklenik za proizvodnju rajčica i za poboljšanje postojeće proizvodnje. Nije točno da je od ranije poznavao oštećenika i istog je prvi puta vidio kad ga je doveo ER. Nakon što je iskazao interes za ulaganje oštećenik je nakon mjesec dana došao ponovno sa partnerom, no njegov partner nije bio zainteresiran za posao. Kako je oštećenik bio zainteresiran rekao je da bi on investirao u tvrtku Solitudo odnosno u izgradnju staklenika kao i za proširenje proizvodnje. Vidio je da isti ima dosta znanja oko toga, a rekao je da gubi novac na burzi te da bi on htio da se sagradi staklenik , što je optuženk prihvatio. Nisu sklopili nikakav ugovor o suradnji iako je optuženik to ponudio, a oštećenik je rekao da je bolje da bude tajni ulagač. Sagradili su plastenik , a prve godine oštećeniku je na ruke isplatio iznos od preko 200.000,00 kuna, no ne zna točno koliko, iako praktički ni te godine nije bilo neke dobiti. Nastupile su loše godine za proizvodnju rajčice i povrća te je dosta i drugih proizvođača povrća u to vrijeme otišlo u stečaj. Problem je nastupio naručito nakon ulaska u EU jer su cijene energije skočile enormno i jednostavno nisu bili rentabilni u poslovanju. Sa svim tim oštećenik je bio upoznat, a jedini način da bi prevladali takvu situaciju bilo je investicija u izgradnju energane kako bi smanjili troškove proizvodnje. Oštećenik je bio upoznat s time i bio je suglasan. Što se tiče sredstava za energanu ista su išla putem kredita koji je podigla tvrtka Solitudo u Erste banci i otpočelo se sa izgradnjom. Cijelo to vrijeme oštećenik je bio suglasan, upoznat i prisutan za vrijeme izgradnje. Kada je izgrađena energana došlo je do havarije tijekom probnog rada iste, budući da su izgorjeli kotlovi. Nakon toga nastupila je blokada tvrtke budući da nisu mogli vraćati kredit za energanu, a narasli su i troškovi proizvodnje. Naveo je kako su s time izgubili svi, te je izgubila i banka i oštećenik, a on se razbolio i praktički izgubio dvadeset godina života. Nakon 2010. nije bilo uplata ni pozajmica tvrtki Solitudo odnosno tvrtki Obzor, 2019. oštećenik je uplatio iznos od 100.000,00 kuna, a radi pokretanja proizvodnje kako ljudi ne bi ostali bez posla, te se radilo o radnicima koji su iz tvrtke Solitudo prešli u tvrtku Obzor koja do tada nije bila aktivna. Oštećenik je rekao da će pomoći da se odblokiraju sredstva Solitudo, a da optuženik pokuša riješiti popravak kotlova kako bi nastavili proizvodnju. Koliko je njemu poznato tvrtka Obzor je vratila taj iznos od 100.000,00 kuna oštećeniku. On je osobno bio dužnik kod Erste banke za obveze tvrtke Solitudo tako da je ukupni dug od 17.500.000,00 kuna upravo dug iz tog poslovnog odnosa. U vrijeme pozajmice od 100.000,00 kuna tvrtci Obzor direktor iste bio je ĆR. Iznos od 3.000.000,00 kuna koji je uplatio oštećenik nije bio jednokratan, već u nekoliko navrata, a misli da je to bilo u četiri navrata u razdoblju od šest mjeseci u toku 2010. godine. Vezano za taj iznos nisu odmah napravili ugovor već nakon tri godine, odnosno tada je sačinjen ugovor o zajmu na inicijativu oštećenika. Ovo iz razloga da eventualno ako se njemu šta desi da se zna gdje je novac na što se nije protivio i ne protivi se ni sada i tada je vjerovao u uspjeh njihovog poslovnog poduhvata. Jedino je htio da se u tom ugovoru o zajmu unese da je i on uložio svoj novac te da se zna u šta je novac i uložen, što u ugovoru i piše. Njegovom greškom nazvan je ugovor o zajmu iako je trebao biti ugovor o poslovnoj suradnji. Iznos koji je njemu uplaćen na tekući račun od strane oštećenika kada je prebačen na račun tvrtke Solitudo, knjižen je kao pozajmica i to kao njegova vlastita pozajmica budući da je to došlo sa njegovog tekućeg računa. Inače taj iznos pozajmice nije nikada vraćen, a što je vidljivo i iz vještačkog nalaza. Energana je financirana isključivo sredstvima kredita od strane Erste banke. Nije pokretao nikakav postupak za naknadu štete protiv izvođača radova energane jer je procijenio da na taj način ne bih mogao realizirati popravak štete već je mislio da će to mirnim putem riješiti. U tom razdoblju 2010., a i poslije uplatio je iznos od 1.400.000,00 kuna paralelno sa ovim uplatama oštećenika, a oštećeniku je od njegovog ulaganja uplatio iznos od 225.000,00 kuna, dok sebi osobno nije vršio nikakav povrat pozajmica. Osim ugovora iz 2013. odnosno ugovora o zajmu sa oštećenikom nije sklapao nikakve druge ugovore. Kada mu je predočen ugovor od 20. travnja 2010. ne spori da je na istom njegov potpis i to je vezano za prvu uplatu. Iznos od 3.000.000,00 kuna nije potraživao kao svoju tražbinu u stečajnom postupku tvrtke Solitudo budući da je iznos od 3.000.000,00 kuna otišao u temeljni kapital tvrtke. Iznos od 3.000.000,00 kuna pretvorio je samo knjigovodstveno dok je stvarno taj iznos potrošen u izgradnju staklenika.
6. Pročitan je iskaz oštećenog RR s rasprave od 11. svibnja 2022. u kojem je naveo kako u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je dao 15. prosinca 2020. i 14. travnja 2021., a u kojem je naveo kako optuženika poznaje dugi niz godina i da je optuženik od njega 2010. zatražio pozajmicu u iznosu od 3.000.000,00 kuna rekavši da mu novac treba za izgradnju staklenika i poboljšavanja proizvodnje povrća. S obzirom da mu je htio pomoći pozajmio mu je u tri navrata 2010. godine ukupno 3.000.000,00 kuna. Optuženik mu je prezentirao da će novac uložiti u postojeću proizvodnju povrća i da će mu novac vratiti kroz maksimalno godinu dana. S obzirom da mu je vjerovao nije sklapao nikakav pisani ugovor s njim, ali su sačinili potvrdu na kojoj je navedeno da mu je posudio 3.000.000,00 kuna. Nije mu poznato da li je optuženik novac uložio u proizvodnju, no nakon godinu dana kada ga je pitao za povrat novca optuženik mu je rekao da će morati prolongirati povrat, da mu kupci nisu platili, da je imao bolesti na nasadima te se izgovarao na razne načine. Svaki puta kada ga je upitao za povrat novca optuženik bi nalazio različite izgovore od bolesti uroda do neplaćanja, do lošeg uroda. Početkom 2013. su sklopili pisani ugovor o zajmu kojim se optuženik obvezao da će mu novac vratiti najkasnije do 31. prosinca 2016. Nakon 2016. kada je zatražio povrat novca optuženik mu je rekao da se još malo strpi da će podići kredit i da će mu iz kredita vratiti novac. Poznato mu je da je optuženik kredit dobio na firmu Solitudo u iznosu od oko 18.000.000,00 kuna. Iz kredita mu nije vratio ništa. Nakon toga su se uglavnom čuli telefonom te je on u svakom razgovoru tražio povrat novca, a optuženik mu je obećavao novac vratiti, govorio je da se još malo strpi, ali se u posljednje vrijeme više nije niti javljao na telefon. S obzirom da mu je novac trebao, a kako ga je optuženik zavlačio godinama smatra se prevarenim. Naveo je kako s optuženikom nije imao nikakav dogovor oko zajedničkog poslovnog pothvata ili zajedničkog ulaganja. U konkretnom slučaju se radi o klasičnoj pozajmici, a iz Ugovora o zajmu točke 3. proizlazi da on nema nikakva prava na dobit ili upravljačka prava u poduzeću Solitudo d.o.o. u koji je on navodno uložio novac. Oštećenik je naveo kako poznaje ER i da su razgovarali o plasteničkoj proizvodnji povrća te ga je on odveo u plastenik optuženika kako bi mu pokazao proizvodnju. Optuženika je do tada poznavao površno, a u bližem odnosu su bili nakon 2010. godine. 2010. ili 2011. optuženik mu je isplatio 220.000,00 kuna, a koji novac je on prethodno njemu posudio za bratića u Zagrebu. O toj pozajmici ima i pisani trag iz banke. Zbog toga što mu je novac vraćen imao je dodatno povjerenje u optuženika da će mu vratiti i prethodno pozajmljeni novac. Naveo je da mu je poznato da je TD Solitudo povećalo temeljni kapital, ali novac koji je on pozajmio nije bio za povećanje temeljnog kapitala. Novac koji je pozajmio optuženiku predstavljao je pozajmicu te se nije radilo o zajedničkom poslovnom pothvatu. Kamate na posudbu nije ugovorio. Novac mu je pozajmio jer je vjerovao u projekt proizvodnje hrane. Prolongirao je povrat pozajmice jer mu je optuženik prezentirao probleme od različitih okolnosti na tržištu do bolesti nasada. Pojasnio je dodatno kako je s optuženikom u vrijeme posuđivanja novca bio u dobrim odnosima te ga je prethodno poznavao niz godina, no nisu bili prijateljskim odnosima već poznaničkim, znali su popiti piće, no nisu bili kućni prijatelji. Prije ovog odnosa u svezi novca sa optuženikom je popio jedno piće u Zagrebu u Kaptol Centru, a sjeća se i tog razgovora. Na tom razgovoru u Kaptol Centru vodili su totalno neformalni razgovor, a na piće su otišli jer su se znali od ranije. Vezano za prvi ugovor za pozajmicu od milijun kuna bila je ugovorena kamata gdje se radilo o kratkom roku pozajmice, a za daljnje poslovne odnose i pozajmice nisu definirali nikakve kamate niti bilo kakve njegove interese. Kada je rekao prilikom ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu da nisu bile ugovorene kamate vezano za ugovor od 2013 . odnosno za 3.000,000,00 kuna to je zbog toga što se nikakav poslovni odnos nije dešavao te je želio povrat novca. Kao motiv davanja pozajmice optuženiku imao je svoj interes no kasnije je vidio da neće moći ostvariti taj interes te mu je kasnije motiv bio povrat novca. Taj njegov motiv bila je kamata od 12% te je smatrao da se radi o sigurnom poslu koji će se realizirati. Posjeduje ugovor od 12. travnja 2010. no ne radi se o nikakvom pravno valjanom ugovoru jer isti nije potpisan niti od jedne strane, a isti je pripremljen od strane optuženika. Smatra da je motiv tog ugovora od strane optuženika bio otvaranje nekih novih tema te kupovanje vremena od strane optuženika. Ugovor od 12. travnja 2010. dobio je od optuženika nakon izvršene pozajmice, a uzeo ga je iz razloga što je htio vidjeti na koji način mu optuženik želi vratiti novac. Kada je sklopio ugovor sa optuženikom 2013. u kojem nisu bile ugovorene nikakve kamate to je učinio iz razloga što ga je uhvatila panika i što je želio da na taj način dobije povrat svoga novca bez obzira na bilo kakav viši ili drugi interes. Kada je davao pozajmicu optuženiku smatrao je da će to biti kratkoročna pozajmica, a uplate su išle putem banke na račun optuženika. Novac je posudio optuženiku iz razloga što su imali i zajedničke prijatelje, radilo se o uglednoj obitelji gdje je njegova supruga bila dekanica, ima troje djece, te je smatrao da su to dovoljno moralne karakteristike da bi posudio novac. Ranije se nije interesirao o bilo kakvim poslovnim uspjesima i neuspjesima optuženika no u razgovoru sa istim, govorio mu je samo o svojim uspjesima. Nadalje, naveo je da se ranije nikada nije bavio posuđivanjem novca. Vezano za ranije nekakve poslovne uspjehe njemu je optuženik govorio da ima voćnjak sa višnjama koje će prodavati, te mu je govorio i o placu koji će prodati te da bi to uložio u posao. Vezno za poslovne uspjehe optuženik je govorio da ima posao sa višnjama, da ima farmu purana. Nije pravio nikakvu dubinsku poslovnu analizu njegovog ranijeg poslovnog uspjeha. Bilo mu je poznato što je trebalo biti realizirano tom njegovom pozajmicom od strane optuženika, a to je unapređenje poljoprivredne proizvodnje u [adresa]. Od optuženika nije primio nikakve instrumente osiguranja predmetnog ugovora u vidu hipoteke ili nešto slično, a niti je uzimao bilo kakve druge privatne ili bankarske instrumente osiguranja.
7. Pročitan je iskaz svjedoka ER s rasprave od 11. svibnja 2022. u kojem je naveo kako se bavi projektiranjem velikih plastenika, tj. hidroponske proizvodnje povrća u plastenicima. Oštećenika poznaje dugi niz godina te mu je pričao o takvoj proizvodnji što je njega zainteresiralo. S obzirom da je kod optuženika u [adresa] projektirao takav plastenik odveo je tamo oštećenika da mu sve pokaže. Tada je on upoznao oštećenika s optuženikom. Nije mu poznat poslovni odnos oštećenika i optuženika, ali zna da je oštećenik odustao od takve proizvodnje. Naveo je da je proizvodnja u takvim objektima profitabilna ukoliko se ulagač drži svih pravila. Čuo je iz razgovora da su oštećenik i optuženik u zajedničkom poslu, ali on o tome nikada s njima nije razgovarao. Pojasnio je da kada je u svom iskazu rekao da je oštećenik sa partnerom odustao od takvog oblika proizvodnje da je mislio na gospodina E, koji je bio dugogodišnji partner oštećenika. Njegov osobni dojam je bio da kad je upoznao oštećenika i optuženika da su se tada prvi puta našli u komunikaciji. Naveo je da je oštećenik bio zainteresiran za ulaganje u tu vrstu proizvodnje te su zato i dolazili. Njegov plan je bio taj da poveže oštećen ika i njegovog partnera, a tu je mislio na tog gospodina E te da im ponudi poslovni projekt. On je oštećen ika i njegovog partnera gospodina E doveo kod optuženika ne radi njihovog međusobnog povezivanja, već da im pokaže objekt optuženika kao neki referentni pokazatelj.
8. Pročitan je iskaz svjedoka DR s rasprave 24. listopada 2022. u kojem je naveo kako poznaje optuženika te imaju dugi niz godina poslovnu suradnju, unazad 20-ak godina, budući da je on bio prvi kupac njegove robe. Što se tiče same poslovne suradnje, ista je uspješna, a naveo je da je istome u tom razdoblju u predsezoni, pred sjetvu znao u više navrata davati u ime poticaja određene novčane iznose od 150 - 200.000 kuna te bi na kraju sezone izvršili obračun i nije bilo nikada nikakvog duga. Što se tiče oštećenika jednom ga je vidio na sastanku u Osijeku, vezano za energanu, no s istim nije imao nikakve poslovne odnose i ne zna puno o poslovnim odnosima optuženika i oštećenika. Svrha njegovog dolaska na taj sastanak bila je vezano za pokretanje te energane, a njega (svjedoka) je optuženik pozvao u svrhu da bi se vidjelo da će i on biti jedan od kupaca te robe te da će sudjelovati u sufinanciraju u manjim iznosima te je točno da je dao nekakav iznos, između 150 i 200 000 kuna i taj iznos mu je vraćen. Novac je davao optuženiku iz svoje ušteđevine i to na ruke, prigodom dolaska u Osijek, ili prilikom njegovog dolaska u Zagreb. U svezi tih pozajmica nisu sklapali ugovor. Zadnju pozajmicu je imao negdje prošle godine prema optuženiku, a radilo se o iznosu od 20.000 eura. Optuženik je uvijek isporučivao robu, a njemu je zadnju robu isporučivala firma Obzor. Sastanak je bio u Osijeku, prije nekih 10 -tak godina, vezano za energanu. Jedino je optuženik na tom sastanku predočio o čemu se radi i zašto mu trebaju novci. Ne zna u kakvom su odnosu tvrtka Obzor i optuženik no on podmiruje svoje obveze prema fakturi koju dobije. Predujme je davao za sjetvu, sjeme, radnike, tekuće troškove. Tvrtku Obzor plaća po fakturi, a davanje u gotovini prebiju kroz II ili III klasu robe, a ne vrše cesije.
9. Pročitan je iskaz svjedoka LR s rasprave od 11. siječnja 2023. u kojem je naveo kako je imenovan stečajnim upraviteljem tvrtke Solitudo 24. veljače 2020. godine te da u vrijeme iskaza obavlja i dalje tu funkciju iako je trenutno postupak njegovog razrješenja u tijeku no nije pravomoćan. Što se tiče međusobnog odnosa tvrtki Obzor i Solitudo o tome nema osobnih saznanja niti ima saznanja o činjenicama vezano za tvrtku Obzor, a da bi eventualno tvrtka Solitudo i tvrtka Obzor imali određene članove i sl. Jedino mu je poznato da je osoba ĆR potpisnik ugovora o zakupu poslovnog prostora od strane tvrtke Obzor s njim, kao stečajnim upraviteljem a u svezi nekretnina u vlasništvu tvrtke Solitudo. Trenutno je u tijeku četvrta dražba za prodaju tih nekretnina, koliko mu je poznato tvrtka Solitudo nakon stečaja nije mogla na nikakav način poslovati preko tvrtke Obzor niti ostvarivati dobit i dohodak. Nakon što je svjedoku priloženo izvješće o gospodarskom položaju stečajnog dužnika povodom izvještajnog ročišta na listu 308-314 svjedok je naveo da je on sastavio isto izvješće i da je njegov potpis na istom. Nema saznanja odnosno ne sjeća se da bi bilo što znao o eventualnom poslovnom odnosu te dvije tvrtke , a prije nego što je postao stečajni upravitelj. Poznato mu je što se tiče eventualne proizvodnje električne energije od tvrtke Solitudo, da je 2018. došlo do havarije u probnom radu tako da tvrtka nije otpočela proizvodnju električne energije iako je tvrtka bila registrirana za to sa D i L. Prostor odnosno sve nekretnine su bile obuhvaćene ugovorom o zakupu vezano za tvrtku Obzor, a koristilo se za proizvodnju topline za rajčice i papriku i korištene su od strane tvrtke Obzor, a sve je to bilo predmetom jedinstvenog ugovora o zakupu. Status povlaštenog proizvođača tvrtke Solitudo nije prenesen na tvrtku Obzor jer to nije dozvolio iako je to traženo od strane tvrtke Obzor . U predstečajnom i u otvaranju stečajnog postupka surađivao je s optuženikom kao vlasnikom tvrtke Solitudo i g. ĆR od strane tvrtke Obzor. Nije mu poznato da bi optuženik bio vlasnik tvrtke Obzor. Kao stečajni upravitelj nije razmatrao mogućnost nastavka proizvodnje tvrtke Solitudo. Nije bilo pobijanja dužnikovih pravnih radnji tvrtke Solitudo u stečaju.
10. Uvidom u ugovor o zajmu od 31. siječnja 2013. godine sklopljen između optuženika i oštećenika proizlazi da je oštećenik dao na zajam optuženiku iznos od 3.000.000,00 kuna tijekom 2010. godine, kao i da je optuženik zajedno sa svojih 1.400.000,00 kuna uplatio ove iznose na žiro račun tvrtke Solitudo d.o.o. Osijek. Nadalje, iz ugovora proizlazi da je određeno da je optuženik dužan vratiti oštećeniku ovaj iznos najkasnije do 31. prosinca 2016. godine te da do dospijeća ne teku kamate, a od dospijeća teku zatezne kamate. Također, stranke su suglasno utvrdile da oštećenik temeljem izvršene pozajmice nema nikakva prava na dobit, niti upravljačka prava u tvrtci Solitudo d.o.o. Osijek. Stranke su potpisale ovaj ugovor te potpise ovjerili kod javnog bilježnika.
11. Uvidom u potvrdu potpisanu od strane optuženika proizlazi da je optuženik potvrdio da je od oštećenika primio iznos od 3.000.000,00 kuna u nekoliko navrata u 2010. godine radi izgradnje staklenika i poboljšanja proizvodnje na lokaciji sela [adresa].
12. Uvidom u potvrde o zaprimljenoj uplati PBZ proizlazi da je oštećenik kao nalogodavac na ime računa optuženika uplatio iznos od 1.000.000,00 kn dana 20. travnja 2010., zatim iznos od 1.000.000,00 dana 28. lipnja 2010.
13. Uvidom u izvadak iz sudskog registra na ime tvrtke Obzor d.o.o. Trgovačkog suda u Osijeku proizlazi da su osnivači i članovi društva optuženik te BR, a da je osoba ovlaštena za zastupanje BR.
14. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka financijsko knjigovodstvene struke DV Consulting d.o.o. te dopune nalaza kao i iskaza vještakinje proizlazi da je optuženik 3.000.000,00 kuna privatno primljenih pozajmica od oštećenika uplatio kao pozajmice u trgovačko društvo, ali i da je podigao navedeni iznos. Od 8.956.258,67 kuna vraćenih pozajmica je 2.500.000,00 kuna, preneseno u temeljni kapital i 2.800.000,00 kuna u kapitalne pričuve. To znači da je 3.656.258,67 kuna vraćeno na račun optuženika. Ukoliko se izuzmu knjiženja povećanja temeljnog kapitala i prinosa na kapitalne pričuve, tada je optuženik zaključno sa 2016. sebi vratio 3.000.000,00 kuna pozajmica koje su prethodno pozajmljene od oštećenika. Također iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tijekom 2010. godine ukupno optuženik uplatio pozajmljenih 3.000.000,00 kuna te svojih 300.000,00 kuna budući da je ukupno uplaćeno 3.300.000,00 kuna, a izvršen je povrat pozajmica u razdoblju od 30. rujna 2010. do 28. prosinca 2010. u iznosu od 202.000,00 kuna. Tijekom 2011. godine izvršen je povrat pozajmica u visini od 754.700,00 kuna, tijekom 2012. godine od 1.896.000,00 kuna, 2013. godine u visini od 130.430,98 kuna, tijekom 2014. godine 330.177,02 kuna, tijekom 2015. godine 1.340.000,00 kuna, te 2016. godine u visini od 810.000,00 kuna, 2017. godine 486.272,19 kuna, 2018. godine u visini 97.329,94 kuna, te 2019. godine u visini 40.299,51 kuna.
14.1. Iz dopune nalaza i mišljenja vještakinje Dajane Vuković od 2. rujna 2022. proizlazi kako je od 2010. do 2019. godine uplaćen iznos od 10.646.577,84 kune pozajmica te da je vraćen iznos od 8.956.258,67 kuna pozajmica. Nadalje, navela je da ukupno 6.697.612,54 kune nije vraćeno na račun optuženika kao povrat pozajmice već je korišteno za povećanje temeljnog kapitala, kapitalne pričuve i sl. Od knjiženih povrata pozajmica u visini od 8.956.258,67 kuna, iznos od 6.697.612,54 kuna nije uplaćen na račun optuženika kao povrat pozajmice pa iznos od 2.258.646,13 kuna je iznos koji je vraćen na račun optuženika. Nadalje, iz dopune nalaza i mišljenja proizlazi kako u razdoblju od 2010. do 2013. kod trgovačkog društva Solitudo dolazi do smanjenja vrijednosti dugotrajne imovine, a značajno povećanje vrijednosti dugotrajne imovine nastupa u 2016. godine kada je započeo i trend drastičnog smanjenja ukupnog prihoda te je porastao iznos dugoročnih obveza što je upućivalo na dugoročno financiranje, odnosno kreditnu obvezu za kupovinu opreme, međutim povećavanje vrijednosti dugotrajne imovine nije imalo za posljedicu povećanje prihoda.
14.2. Pročitan je iskaz vještakinje Dajane Vuković s rasprave od 15. rujna 2022. u kojem je navela kako u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 28. lipnja 2021. te dopune nalaza i mišljenja od 2. rujna 2022. te je nadodala kako je u nalazu kao i u dopuni utvrdila da je izvršen povrat pozajmica u visini 8.956.258,67 kuna te da je u dopuni utvrđeno da se od navedenog iznosa, iznos od 6.697.612,54 kune odnosi na prijenos sredstava u temeljni kapital, kapitalne pričuve prihode i sl., odnosno za navedeni iznos nije bilo stvarnog povrata tako evidentiranih pozajmica, pa je nastavno na navedeno 2.258.646,13 kuna vraćeno optuženiku kao povrat uplaćenih pozajmica u korist društva. Navela je kako je povećanje temeljnog kapitala kategorija koja povećava imovinu društva, a evidentiranje pozajmice predstavljala obvezu društva, pa bi samim tim i povećanje temeljnog kapitala bio vid ulaganja vlasnika u trgovačko društvo. Ulaganje u temeljni kapital pojedinca kao vlasnika društva, trebalo bi imati za posljedicu u smislu poslovanja društva, odnosno društvo bi trebalo imati bolji bonitet, i apsolutno drugačiju sliku u svim poslovnim odnosima, kako sa komitentima tako i sa institucijama i bankama, to poboljšava sliku društva. Vještakinja je navela kako je novac koji je optuženik uložio u temeljni kapital, mogao sebi isplatiti kao povrat pozajmice. Navela je kako je optuženik u stečaju i u tražbini prijavio saldo u visini od 1.690.319,17 kuna, a što je u nalazu i dopuni nalaza i evidentirano kao saldo preostalih, a neisplaćenih pozajmica prema knjigovodstvenoj evidenciji društva. Razlika između uplata pozajmica u visini od 10.646.577,84 kn i iznosa koji je fizički vraćen u visini od 2.258.646,13 kuna je 8.387.931,73 te taj iznos predstavlja iznos razlike između uplaćenih pozajmica i fizički vraćenih pozajmica na račun optuženika. Navela je kako nije utvrđivala je li u trenutku prijenosa pozajmice u temeljni kapital na raspolaganju bilo dovoljno novčanih sredstava za isplatu takve pozajmice. Dugotrajna imovina u 2019. kao na strani 3. dopune nalaza je iznosila 18.883.486.00 kuna, a vezano za ukupno uplaćene pozajmice ista je navela kako su uplate pozajmica evidentirane u nalazu temeljem računovodstvene dokumentacije koja joj je na zahtjev dostavljena, a u prilog tome da se radi o točnom iznosu navela je činjenicu da je upravo saldo koji je prikazan u nalazu kao razlika između uplaćenih pozajmica i onih za koje se izvršio povrat, 1.690.319,17 kuna što predstavlja upravo iznos koji u lipu odgovara sa iznosom koji je optuženik prijavio kao svoje potraživanje u stečajnom postupku.
15. Uvidom u izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženika, proizlazi kako optuženik nije osuđivan.
16. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te uspoređujući ih s obranom optuženog TR sud smatra da nije sa sigurnošću utvrđeno, a niti dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo u vrijeme i na način kako je to opisano u optužnici. Naime, sud smatra da tijekom postupka nije dokazano da je optuženi TR počinio kazneno djelo prijevare na način kako ga se tereti. Sud je prihvatio u cijelosti obranu optuženika u kojoj isti poriče počinjenje terećenog kaznenog djela prijevare, s obzirom da je ovakva obrana po mišljenju suda istinita, a potkrijepljena je izvedenim, a prihvaćenim dokazima.
17. Naime, tijekom postupka nije bilo sporno da je oštećenik od travnja do srpnja 2010. na tekući račun optuženika uplatio ukupan iznos od 3.000.000,00 kuna te da oštećeniku iznos nije vraćen.
17.1. Tijekom postupka sporan je bio subjektivni element kaznenog djela prijevare, odnosno je li u svijesti optuženika prije primanja novaca od oštećenika postojala unaprijed stvorena namjera da se nepripadno materijalno okoristi na način da navedeni iznos ne vrati oštećeniku. Također, tijekom postupka je bilo sporno u kakvom su poslovnom odnosu bili optuženik i oštećenik, je li bilo riječi o pozajmljivanju navedenog novaca ili se radilo o zajedničkom ulaganju.
18. Naime, iz iskaza oštećenog RR od 15. prosinca 2020. sud je utvrdio kako optuženika poznaje dugi niz godina, da su prijatelji, da je optuženik od njega tražio pozajmicu od 3.000.000,00 kuna radi izgradnje staklenika i poboljšavanja proizvodnje povrća, što je oštećenik pihvatio zbog njihovih prijateljskih odnosa te financijskih mogućnosti pa mu je u tri navrata 2010. uplatio ukupno 3.000.000,00 kuna, a da se optuženik obvezao vratiti iznos kroz godinu dana. Nadalje, sud je utvrdio kako mu optuženik u dogovorenom roku novac nije vratio pod izgovorom da mu kupci nisu platili, da je urod loš i slično te da su 2013. potpisali ugovor o zajmu kojim je optuženik obećeo da će novac vratiti do 31. prosinca 2016. te da protekom tog roka teku i kamate. Nakon toga, novce mu i dalje nije vratio iako ga je više puta pozivao na povrat te se zbog toga smatra prevarenim.
18. 1. Nadalje, iz iskaza oštećenog RR od 14. travnja 2021. sud je utvrdio kako ga je svjedok ER odveo u plastenik optuženika gdje mu je pokazao postupak proizvodnje povrća te da je do tada optuženika poznavao površno i da nisu bili u nikakvom bliskom odnosu, da je optuženiku tijekom 2010. ili 2011. posudio iznos od 220.000,00 kuna koji iznos mu je optuženik i vratio te mu je 2019. posudio iznos od 100.000,00 kuna koji je uplatio na račun tvrtke Obzor te mu je i taj iznos vraćen, a bilo mu je potrebno za ulaganje u energanu radi proizvodnje povrća. Nadalje, iz iskaza oštećenika sud je utvrdio kako mu je poznato da je rađeno povećanje temeljnog kapitala društva Solitudo, ali da novac koji je on pozajmio je trebao biti za ulaganje u proizvodnju. Sud je također utvrdio kako je optuženik oštećeniku prezentirao proizvodnju, zaradu od proizvodnje, ugovore s dobavljačima te su razgovarali i o njegovom udjelu u firmi, ali da do toga nije došlo, međutim tvrdi kako mu je optuženik predložio da uloži u posao, ali da je novac koji je uplatio pozajmica te da se ne radi o zajedničkom poslu. Oštećenik u svom iskazu tvrdi kako nisu u početku dogovorili kamate na posudbu novca te iako optuženika nije poznavao dobro do tada da mu je motiv za posudbu tolikog iznosa novca bio taj što je vjerovao u projekt proizvodnje hrane kako mu je prezentirao optuženik. Osim navedenog, iz iskaza oštećenika je utvrđeno kako mu je optuženik kada je dao novac, nudio potpis ugovora o prijenosu poslovnih udjela i koji nosi datum 12. travnja 2010., ali ga stranke nisu potpisale.
18.2. Iz iskaza koji je oštećenik dao na raspravi, sud je utvrdio kako je oštećenik prije davanja novca optuženiku istoga poznavao dugi niz godina te da su bili u poznaničkim odnosima, da je za prvu pozajmicu od milijun kuna bila ugovorena kamata, dok za daljnje poslove i pozajmice nije, da je imao motiv za davanje pozajmice optuženiku , a to je kamata od 12% te je smatrao da je riječ o sigurnom poslu koji će se realizirati te da se ranije nije bavio posuđivanjem novca.
18.3. Imajući u vidu sve navedeno, prema mišljenju suda, oštećenik različito iskazuje u svoja tri iskaza. Oštećenik prvo navodi da je s optuženikom prijatelj i da mu je novcima želio pomoći, u drugom iskazu navodi da nisu bili u bliskom odnosu te da mu je novac dao jer je vjerovao u projekt proizvodnje hrane kako mu je optuženik prezentirao, zatim u iskazu na raspavi navodi kako su motiv davanja novaca bile kamate. Osim toga, oštećenik u prvom iskazu ne spominje ugovor o prijenosu poslovnog udjela, u drugom iskazu ističe da su razgovarali o udjelima te prezentira ugovor o prijenosu poslovnog udjela koji nije potpisan.
19. Suprotno tome, obranu optuženika potvrđuje iskaz svjedoka ER. Iz iskaza svjedoka sud je utvrdio kako oštećenika poznaje iz osnovne škole, kako se bavi projektiranjem plastenika, da se oštećenik zainteresirao za proizvodnju povrća te da ga je smatrao ozbiljnim ulagačem, a i imao je saznanja da oštećenik ima poslovnog partnera, da je zamolio optuženika kod kojeg je projektirao stakleni objekat za takvu proizvodnju da omogući posjet oštećeniku kako bi vidio kako to sve funkcionira te da je on upoznao optuženika i oštećenika tom prilikom kada mu je pokazivao staklenik te mu je poznato da je optuženik u to vrijeme tražio poslovnog partnera, a čuo je kasniije da su ušli u partnerstvo u toj proizvodnji. Nadalje, iz iskaza ovog svjedoka sud je utvrdio kako je oštećenik bio zainteresiran za ulaganje u tu vrstu proizvodnje.
20. Osim toga, u prilog obrani optuženika ide i nalaz i mišljenje vještakinje Dajane Vuković. Iz nalaza i mišljenja vještaka, dopune nalaza i mišljenja kao i iskaza vještakinje s rasprave sud je utvrdio kako je optuženik tijekom 2010. godine u korist društva uplatio iznos pozajmica od 3.300.000,00 kuna, da je od 2010. pa do 2019. uplaćen iznos od 10.646.577,84 kune pozajmica, od čega je ukupno vraćeno 8.956.258,67 kuna od čega je iznos od 6.697.612,54 kune prenesen u temeljni kapital, kapitalne pričuve i slično odnosno, za navedeni iznos nije bilo stvarnog povrata pozajmica, a da je 2.258.646,13 kuna vraćeno optuženiku kao povrat uplaćenih pozajmica. Nadalje, iz nalaza i mišljenja je utvrđeno kako povećanje temeljnog kapitala predstavlja vid ulaganja vlasnika u trgovačko društvo. Dakle, iz navedenog je utvrđeno kako je optuženik zaista iznos koji mu je oštećenik uplatio, uložio u društvo Solitudio te u poboljšanje proizvodnje te da optuženiku nije na njegov račun vraćen iznos od 3.000.000,00 kuna kako se to navodi u optužnici.
21. Nadalje, iz iskaza svjedoka DR sud je utvrdio kako poznaje optuženika te da dugi niz godina imaju poslovnu suradnju, da je optuženiku pred sjetvu znao u više navrata davati u ime poticaja određene novčane iznose od 150 -200.000 kuna te bi na kraju sezone izvršili obračun i nije bilo nikada nikakvog duga , da mu je svaki iznos vraćen, a o pozajmicama nisu sklapali nikakav ugovor već je novac davao optuženiku na ruke.
22. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ER, DR i LR s obzirom da su isti iskazivali detaljno, a njihovi iskazi su u skaldu s obranom optuženika te ostalim provedenim i prihvaćenim dokazima.
22.1. Također, sud je prihvatio nalaz i mišljenje, dopunu nalaza i mišljenja vještakinje Dajane Vuković kao i njezin iskaz s obzirom da je navedeno sačinjeno u skladu s pravilima struke, a vješakinja je odgovorila na sva sporna pitanja.
23. Imajući u vidu sve navedeno, sud smatra kako iz provedenih dokaza, nije dokazano da je optuženik imao prijevarnu namjeru prije primanja novca od oštećenika, već se u konkretnom slučaju radi o građanskopravnom odnosu između optuženika i oštećenika. Sud je u cijelosti povjerovao obrani optuženika u kojoj isti navodi kako mu je oštećenik na ime zajedničkog ulaganja u poslovni odnos dao iznos od 3.000.000,00 kuna te da je navedeni iznos uplatio na žiro račun tvrtke Solitudo , da je taj iznos bio potreban za izgradnju staklenika i poboljšanje proizvodnje povrća, a što je potvrđeno i iskazom oštećenika te i sklopljenim ugovorom o zajmu od 31. siječnja 2013. u kojem je navedno da će optuženik iznos od 3.000.000,00 kuna uplatiti na žiro račun poduzeća Solitudo d.o.o. te upotrijebiti za poboljšanje postojeće proizvodnje i izgradnje novog staklenika u poduzeću. Osim toga, iz obrane optuženika te iskaza svjedoka ER sud je utvrdio kako je upravo oštećenik bio zainteresiran za ovakvu vrstu proizvodnje te ulaganje u navedeni posao te je zajedno sa svjedokom ER došao kod optuženika kojeg je do tada površno znao te nakon nekih desetak dana odlučio dati novce optuženiku. Također, da optuženik nije imao prijevarnu namjeru potvrđeno je i nalazom i mišljenjem vještakinje Dajane Vuković koja potvrđuje kako je 2010. optuženik iznos koji mu je oštećenik dao uplatio u korist trgovačkog društva Solitudo d.o.o., da je od 2010. pa do 2019. u korist društva uplatio iznos od 10.646.577,84 kune pozajmica, od čega je ukupno vraćeno 8.956.258,67 kuna od čega je iznos od 6.697.612,54 kune prenesen u temeljni kapital, kapitalne pričuve i slično odnosno, da za navedeni iznos nije bilo stvarnog povrata pozajmica na račun optuženika, već mu je vraćen iznos od 2.258.646,13 kuna. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještakinje, kao i obrane optuženika sud je utvrdio kako u razdoblju od 2010. do 2013. kod trgovačkog društva Solitudo dolazi do smanjenja vrijednosti dugotrajne imovine, a značajno povećanje vrijednosti dugotrajne imovine nastupa u 2016. godine kada je započeo i trend drastičnog smanjenja ukupnog prihoda te je porastao iznos dugoročnih obveza što je upućivalo na dugoročno financiranje, odnosno kreditnu obvezu za kupovinu opreme, međutim povećavanje vrijednosti dugotrajne imovine nije imalo za posljedicu povećanje prihoda. To potvrđuje i optuženik u svojoj obrani gdje pojašnjava kako je odmah nakon prve uplate krenuo u realizaciju projekta izgradnje staklenika za proizvodnju rajčica i za poboljšanje postojeće proizvodnje, da te godine nije bilo značajne dobiti, da su nastupile loše godine za proizvodnju rajčice i povrća naročito zbog ulaska u Eurospku uniju jer su cijene energije "skočile", a o čemu je oštećenik bio upoznat, da je jedini način da se prevlada takva situacija bilo izgradnja energane, a za čije je financiranje podignut kredit kod Erste banke te se započelo s izgradnjom iste, međutim kada je izgrađena došlo je do havarije tijekom probnog rada budući da su izgorjeli kotlovi te je nastupila blokada tvrtke jer nisu mogli vraćati kredit. Navedeno u svom iskazu potvrđuje i svjedok LR. Imajući u vidu sve navedeno, sud smatra kako nije dokazano da bi optuženik postupao s prijevarnom namjerom.
24. Vezano za raščlambu poslovnog odnosa između optuženika i oštećenika, sud smatra kako u konkretnom slučaju nije dokazano da se radilo o pozajmici, već je bila riječ o zajedničkom ulaganju. To je prvenstveno utvrđeno iz obrane optuženika u kojoj je naveo kako je oštećenik bio zainteresiran za ulaganje u navedeni posao, iz iskaza svjedoka ER koji je oštećenika doveo kod optuženika jer se oštećenik zainteresirao za proizvodnju povrća te ulaganje u tu vrstu proizvodnje, zatim iz samog iskaza oštećenika koji je dao pred Općinskim državnim odvjetništvon u Osijeku 14. travnja 2021. u kojem je naveo kako je vjerovao u projekt proizvodnje hrane kako mu je optuženik prezentirao, a što upućuje na zajedničko ulaganje, a ne na ugovor o zajmu. Osim toga, da je bila riječ o zajedničkom ulaganju utvrđeno je i iz samog Ugovor o zajmu u kojem se oštećeniku isključuje pravo na dobit i upravljačka prava u trgovačkom društvu Solitudo d.o.o., a navedeno pravo se ne stječe ugovorom o zajmu. Također, oštećenik je tijekom svojih iskaza mijenjao navode vezano za odnos s optuženikom te je u dva iskaza naveo kako ga je prije 2010. površno poznavao, a navedeno potvrđuje i sam optuženik te svjedok ER. Imajući u vidu navedeno, sud smatra kako nije životno niti logično da bi oštećenik osobi koju površno poznaje dao veliki novčani iznos od 3.000.000,00 kuna i to iz razloga jer mu je htio pomoći. Stoga, navedeno također ukazuje na to da je u konkretnom slučaju bila riječ o zajedničkom ulaganju.
25. Sud je djelomično prihvatio iskaze oštećenog RR. Naime, oštećenik je tijekom postupka mijenjao svoj iskaz vezano za motiv predaje novca optuženiku, zatim vezano za njihov odnos te vezano za to u što su uloženi novci koje je dao optuženiku kao i za postojanje ugovora o prijenosu poslovnog udjela. Naime, sud smatra kako je tijekom postupka nedovjbeno utvrđeno kako su se optuženik i oštećenik prije 2010. površno poznavali, da je u konkrentom slučaju bila riječ o zajedničkom ulaganju, da je oštećenik prvi došao do optuženika te mu ponudio novac, da je oštećenik bio upoznat s poslovanjem trgovačkog društva Solitudo d.o.o. pa sud smatra kako je iskaz oštećenika u pojedinim dijelovima subjektivan te izričito motiviran na povrat iznosa na ime zajedničkog ulaganja s obzirom da projekt proizvodnje hrane u koji je uložio nije polučio željeni rezultat i uspjeh, odnosno željenu novčanu dobit.
26. Kazneno djelo protiv imovine – prijevaru iz članka 236. stavak 1. KZ/11 čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Kazneno djelo može se počiniti s namjerom, a za navedeno kazneno djelo propisana je kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora te se isto progoni po službenoj dužnosti, dok je stavkom 2. propisan kvalificirani oblik kaznenog djela i to ako je kaznenim djelom iz stavka 1. pribavljena znatna imovinska korist te je za to kazneno djelo propisana kazna od jedne do osam godina zatvora.
27. Imajući u vidu sve navedeno, sud smatra da u ovom kaznenom postupku nije utvrđeno niti dokazano da bi optuženik postupao s prijevarnom namjerom te da bi počinio kazneno djelo prijevare na način kako ga se u optužnici tereti, već je dokazano da je novac koji je dobio od oštećenika na ime zajedničkog ulaganja upotrijebio upravo za poboljšanje proizvodnje trgovačkog društva Solitudo d.o.o., da je poslovanje tijekom godina bila loše te je utvrđeno kako je od 2010. pa do 2019. u korist društva uplatio iznos od 10.646.577,84 kune pozajmica, od čega je ukupno vraćeno 8.956.258,67 kuna od čega je iznos od 6.697.612,54 kune prenesen u temeljni kapital, kapitalne pričuve i slično odnosno, a na račun optuženika je vraćen iznos od 2.258.646,13 kuna kojim je podmirivao ostale obveze. Dakle, tijekom postupka nije dokazano da bi se radilo o pozajmici niti je dokazano da bi optuženik postupao s prijevarnom namjerom.
28. Stoga je sud optuženog TR, na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobodio optužbe za terećeno kazneno djelo.
29. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu temelji se na odredbi članka 158. stavak 3. ZKP/08. S obzirom da je optuženik oslobođen optužbe, a da je opunomoćenik oštećenika na raspravi održanoj 4. rujna 2026. naveo kako ostaje kod postvaljenog imovinskopravnog zahtjeva, sud je oštećenika uputio da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u građanskoj parnici.
30. Budući da je sud optuženog TR oslobodio optužbe, odlučio je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda , a na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08.
31. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 9. rujna 2026.
SUDAC
Dr.sc. Sanja Šimleša
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude ovlaštena osoba ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjerka putem ovog suda Županijskom sudu u Karlovcu.
DOSTAVITI:
1. ODO Osijek na broj KO-DO-437/2021
2. optuženi TR
3. branitelj optuženika Slavko Nedić, odvjetnik iz Osijeka
4. oštećeni PR
5. opunomoćenik oštećenika Ranko Zatezalo, odvjetnik iz Osijeka
