Poslovni broj: P Ob-383/2025-30

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

U IM E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Jasmini Drageljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], Z, Z 152 b, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU Zorislav Krivačić i Korana Krivačić, sa sjedištem u [adresa], protiv I. tuženika mlljt. ČN, [adresa], zastupan po posebnom skrbniku AN, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, II. tužene PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te III. tuženog DN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima Vesna Vignjević Žak, Boško Žak i Ana Žak sa sjedištem u [adresa], radi utvrđivanja očinstva, nakon održane i zaključene glavne i tajne rasprave 24.08.2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, tužitelja, punomoćnika II. i III. tuženih, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), dana 09. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da III. tuženi DN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije biološki otac maloljetnog djeteta ĐN, kojeg je 03. kolovoza 2025. u Bjelovaru rodila majka PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II. Utvrđuje se da je tužitelj ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], Z, [adresa], biološki otac maloljetnog djeteta ĐN, kojeg je 03. kolovoza 2025. u Bjelovaru rodila majka PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

III. Nalaže se Matičnom uredu u Bjelovaru da po pravomoćnosti ove presude ispravi upis u matici rođenih tako da se kao otac maloljetnog ĐN upiše tužitelj ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], Z, Tomaš 152 b.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tuženih podnio tužbu radi utvrđivanja očinstva. U tužbi navodi da su tužitelj i II. tužena PN bili u emotivnoj i spolnoj vezi od početka rujna 2024. pa sve do kraja ožujka 2025. godine, a tijekom kojeg razdoblja je došlo do začeća djeteta ĐN, rođenog **.**.2025.. Za trudnoću II. tužene PN, tužitelj je saznao u siječnju 2025. godine, međutim, zbog brojnih nesuglasica, isti su prekinuli svoju vezu te je II. tužena uporno izbjegavala kontakt i odbijala dati bilo kakve informacije o djetetu, njegovom zdravstvenom stanju te zdravstvenom stanju II. tužene kao majke. Budući da tužitelj nije mogao stupiti u kontakt s II. tuženom, o rođenju djeteta, spolu i imenu istog, saznao je preko zajedničke prijateljice početkom rujna ove godine. Prema saznanju tužitelja, nakon rođenja djeteta II. tužena je dala suglasnost da DN iz [adresa] prizna očinstvo nad djetetom, a s kojim je bila u vezi prije započete veze s tužiteljem ZN. Tužitelj za čin priznanja očinstva nije znao. Tužitelj ima osnovane razloge vjerovati da je on biološki otac maloljetnog I. tuženika, ĐN, jer je s II. tuženom PN, majkom djeteta, bio u stalnoj vezi i kontaktu u vrijeme začeća, a II. tužena u tom razdoblju, prema saznanju tužitelja, nije bila u vezi s osobom koja je navodno priznala očinstvo, III. tuženikom. Odredbom članka 7. Konvencije o pravima djeteta propisano je kako dijete ima pravo znati za svoje roditelje i uživati njihovu sk rb, pa je stoga u interesu djeteta da se provede ovaj postupak i pravilno imenuje biološki roditelj, odnosno otac maloljetnog djeteta. S obzirom da tužitelj ne može pribaviti izvadak iz matične knjige rođenih za dijete jer nije upisan kao roditelj istog, predlaže da sud po službenoj dužnosti od nadležnog matičnog ureda pribavi isti. Člankom 79. stavkom 2. Obiteljskog zakona (NN broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: Obiteljski zakon), propisano je da tužbu radi osporavanja očinstva utvrđenog priznanjem može podnijeti dijete, muškarac koji je upisan u maticu rođenih kao otac djeteta ili muškarac koji sebe smatra ocem djeteta ako istodobno traži da se utvrdi njegovo očinstvo. Člankom 403. Obiteljskog zakona, propisano je da se tužba muškarca koji osporava očinstvo osobi koja je to dijete priznala za svoje, a istodobno traži da se utvrdi njegovo očinstvo, podnosi u roku od godine dana od upisa priznanja očinstva u maticu rođenih, stoga, tužitelj slijedom naprijed navedenog predlaže da Naslovni sud prije nego što započne raspravljati i odlučivati o zahtjevu radi osporavanja očinstva, odredi izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem sukladno postignućima suvremene medicinske znanosti radi utvrđivanja očinstva tužitelja.

2.HZZSR PU Bjelovar je rješenjem od 20.11.2025. mlljt. I. tuženiku LN imenovao posebnog skrbnika u osobi AN, dipl. iur. Iz Centra za posebno skrbništvo Podružnica Virovitica.

3. U odgovoru na tužbu od 22.12.2025. II. i III. tuženi su po punomoćniku naveli kako priznaju tužbu i tužbeni zahtjev,te predlažu da sud donese presudu na temelju priznanja i da se donese odluka da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, primjenom čl.366. Obiteljskog zakona.

4. Tužitelj je podneskom od 09.01.2026.naveo kako sud provede dokaz medicinskim (DNA) vještačenjem prije donošenja odluke u ovom predmetu, te da iako je tužbeni zahtjev priznat priznanje samo po sebi ne predstavlja pouzdan dokaz biološkog očinstva niti može zamijeniti dokazni postupak osobito u situaciji kada se istodobno osporava već upisano očinstvo treće osobe i traži utvrđenje očinstva tužitelja

5. Posebni skrbnik mlljt. I. tuženika je tijekom postupka naveo kako je suglasan sa provođenjem dokaza predloženih u tužbi.

6.Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on sa II. tuženom bio u vezi od rujna 2024. do ožujka 2025. ta veza bila je emotivna i spolna, te da je za trudnoću II. tužene saznao u siječnju 2025. Tada je njemu II. tužena rekla da je trudna iza toga i dalje nastavljaju svoju vezu, a da su krajem ožujka 2025. vezu prekinuli. Nakon toga prekida više nisu bili uopće u kontaktu. Tužitelj nadalje navodi kako njemu II. tužena nikad nije navela da on ne bi bio otac I. tuženika, a da je negdje u kolovozu 2025. saznao da je II. tužena rodila, te da je to od prijatelja, kao i to da je netko drugi upisan kao otac tog djeteta, te da se njoj dalje nije javljao. Nadalje navodi kako je u vrijeme održavanja veze II. tužena bila kod njega u Z, da kada je on strgao ključnu kost je ona bila svaki dan kod njega, a kasnije je dolazila samo na tjednoj bazi, te da je on dobio informaciju da su II. tužena i III. tuženik bili zajedno, odnosno održavali vezu dok je ona bila sa njim u vezi.

7.Iz iskaza II. tužene proizlazi da je ona sa tužiteljem bila u vezi od 9 mjeseca 2024. do ožujka 2025., te da je u tom periodu dolazila kod njega kući, a da je u siječnju 2025. saznala da je trudna, i da je znala da je trudna sa tužiteljem, te je to rekla i njemu. Nadalje navodi kako se njoj tužitelj nakon prekida njihove veze više nije uopće javljao s time da je on slikao njezinu trudničku knjižicu tako da je on znao kada je termin porođaja, a on se njoj uopće više nikada nije javio, nije joj se javio niti kada je rodila niti ikad iza toga, te da mu se ona nije javljala jer je on bio skroz nezainteresiran. U ožujku 2025. je tužitelja pitala na koji način da ga obavještava o bitnim stvarima o djetetu i na to od njega nije dobila odgovor, više su u to vrijeme između njih bile prepirke, a III. tuženik DN je odlučio priznati dijete, skrbiti o njemu te mu pružiti očinsku ljubav. Nadalje navodi da je prije nego što je bila u vezi s tužiteljom bila u vezi s III. tuženikom navodim da jesam,te da je bila u vezi sa gospodinom Č III. tuženikom i kad je rodila I. tuženika, te ne postoji mogućnost da je III. tuženik otac I. tuženiku, a da smatra da III. tuženik nije otac I. tuženika, odnosno da to zna jer su se negdje u listopadu 2024. III. tuženik i ona našli ali između njih nije bilo ničega osim razgovora da u to vrijeme ona nije imala intimne odnose sa III. tuženikom, a intimna je sa DN bila od travnja 2025. O priznanju očinstva IIII. tuženika tužitelj nije obaviješten jer se nije uopće informirao niti interesirao o njima, i nije obavijestila tužitelja da je dijete rođeno, a on se nakon rođenja djeteta nije niti javljao.

8.Iz iskaza III. tuženika proizlazi da su on i II. tužena bili u dugogodišnjoj vezi sve do svibnja 2024. kada su prekinuli i u listopadu 2024. je točno da su razgovarali ali nisu bili više intimni i sve kako je II. tužena rekla ponovno su bili intimni tek od travnja 2025. Nadalje navodi da je saznao da je II. tužena trudna u travnju 2025. i da je trudna sa tužiteljem, zatim mu je rekla da su tužitelj i ona prekinuli da s njim nema nikakav kontakt, nakon čega je on prihvatio nju i njezino dijete prema kojem se odnosi kao da je njegovo, te obzirom da se tužitelj nije interesirao oko djeteta niti javlja on je I. tuženika priznao kako bi I. tuženik imao oca, te da on polazi od toga da bi on prvi da se njemu to dogodilo tražio da viđa i dijete i sve ostalo jer je gospodin ZN znao da se dijete rodilo, te da je on više puta krenuo pisati poruku tužitelju međutim od toga je odustao jer je shvatio da nije on taj koji bi njega trebao o tome informirati, on je znao da su oni skupa, mogao se obratiti da je želio vidjeti svoje dijete, te da nije siguran ali da misli da je tužitelj znao za njegovu prethodnu vezu sa II. tuženom.

9. Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su temeljem odredbe čl. 8. ZPP u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 156/23).

10. Uvidom u Izvadak iz matice rođenih Matičnog ureda [adresa] (list 10 spisa) utvrđeno je da je u Maticu rođenih matičnog područja Bjelovar za 2025. godinu pod rednim brojem 00448 dana 20.08.2025. izvršen upis činjenice rođenja za ČN rođen **.**.2025. te je kao majka istog upisana PN, a kao otac na temelju priznanja DN.

11. Iz nalaza i mišljenja DNA laboratorija Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Sveučilišta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta od 20.04.2026. proizlazi da pretpostavljeni otac g. DN je isključen kao biološki otac djetetu ĐN, te da se zaključak temelji na činjenici da profil DNA pretpostavljenog oca g. EN u trinaest biljega istaknutih sjenčanjem ne sadrži alele koje je dijete MN moralo naslijediti od biološkog oca. Vjerojatnost očinstva je 0 %.Pretpostavljeni otac g. ZN nije isključen kao biološki otac djeteta ĐN.Rezultati analize DNA iznimno snažno podupiru hipotezu da je g. ZN biološki otac djeteta ĐN u odnosu na hipotezu da je djetetov otac nasumično odabrana osoba iz populacije.Vjerojatnost očinstva je od 99,99999 % uz primjenu apriorne vjerojatnosti (prior) od 1/2.

12. Odredbom čl. 7. Konvencije o pravima djeteta propisano je kako dijete ima pravo znati za svoje roditelje i uživati njihovu skrb, pa je stoga u interesu djeteta da se provede postupak radi utvrđivanja očinstva kako bi se biološki otac djeteta mogao upisati u matične knjige.

13. Pri poduzimanju svih aktivnosti i donošenju svih odluka koje se odnose na dijete, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta.

14. Obzirom iz provedenih dokaza, a prvenstveno i iz samog priznanja II. tužene kao majke I. tuženika te i III. tuženika, a i na kraju iz samog provedenog medicinskog DNA vještačenja proizlazi da je tužitelj biološki otac mlljt. I. tuženika ĐN, na nesumnjiv način je utvrđeno da je tužitelj biološki otac mlljt. I. tuženika, te da III. tuženik nedvojbeno nije otac mllj. I. tuženika slijedom čega je valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu te je odlučeno kao u toč. I. –III. izreke ove presude.

15. Obzirom da u statusnim stvarima sud slobodno odlučuje o troškovima postupka, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka (članak 366. Obiteljskog zakona), riješeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

Bjelovar, 09. rujna 2026.

Sudac

Jasmina Drageljević

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.

Bjelovar, 09.09.2026.

Sudac:

Jasmina Drageljević