REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-6750/2020-140

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari I – tužitelja IF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku PF, odvjetniku iz [adresa] i II – tužitelja NF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku PF, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika Bc Institut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja, d.d., Rugvica, Dugoselska 7, OIB: 81224333034, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2026. u nazočnosti I i II tužitelja, punomoćnika I i II tužitelja PF, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Kornelije Karić, odvjetnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 9. rujna 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da nije dopuštena i zakonita Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 15.05.2018. godine, koju je tuženik BC INSTITUT d.d. Zagreb,10370 Dugo Selo, Dugoselska 7, Rugvica, OIB: 81224333034 donio u odnosu na I - tužitelja IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a kojom odlukom je I - tužitelju prestao radni odnos zasnovan temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim dana 31.12.2012. godine.

II/ Raskida se s danom 04. svibnja 2020. godine Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 31.12.2012. godine između I - tužitelja IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika BC INSTITUT d.d. Zagreb, 10370 Dugo Selo, Dugoselska 7, Rugvica, OIB: 81224333034.

III/ Tuženik je dužan I - tužitelju IF s naslova naknade štete temeljem čl. 125. st. 1. Zakona o radu isplatiti iznos od 4.020,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 8,14% počev od dana 9. rujna 2026. pa do isplate, te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, sve u roku od 15 dana.

IV/ Utvrđuje se da nije dopuštena i zakonita Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 15.05.2018. godine, koju je tuženik BC INSTITUT d.d. Zagreb,10370 Dugo Selo, Dugoselska 7, Rugvica, OIB: 81224333034 donio u odnosu na II - tužitelja NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a kojom odlukom je II - tužitelju prestao radni odnos zasnovan temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim dana 31.12.2012. godine.

V/ Raskida se s danom 03. ožujka 2021. godine Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 31.12.2012. godine između II - tužitelja NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika BC INSTITUT d.d. Zagreb, 10370 Dugo Selo, Dugoselska 7, Rugvica, OIB: 81224333034.

VI/ Tuženik je dužan II - tužitelju NF s naslova naknade štete temeljem čl. 125. st. 1. Zakona o radu isplatiti iznos od 4.020,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 8,14% počev od dana 9. rujna 2026. pa do isplate, te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, sve u roku od 15 dana.

VII/ Odbija se tužbeni zahtjev I - tužitelja IF i II - tužitelja NF

NF u preostalom dijelu koji glasi:

"Tuženik je dužan I-tužitelju IF i II-tužitelju NF s naslova naknade štete temeljem čl. 125. st. 1. Zakona o radu svakome isplatiti iznos od po 670,00 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 8,14% počev od dana 9. rujna 2026. pa do isplate, te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima."

VIII/ Nalaže se tuženiku isplatiti I – tužitelju IF i II – tužitelju NF trošak parničnog postupka svakome u iznosu od 1.225,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 9. rujna 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IX/ Odbija se zahtjev I – tužitelja IF i II – tužitelja NF za naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.162,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. rujna 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. I – tužitelj IF i II – tužitelj NF (dalje u tekstu: tužitelji) u tužbi od 20. lipnja 2018. navode da su bili zaposleni kod tuženika Bc Institut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja, d.d., (dalje u tekstu: tuženik), na radnom mjestu vozača poljoprivredne mehanizacije. Dana 18. svibnja 2018. tužiteljima su uručene Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, protiv kojih su tužitelji ustali sa zahtjevom za zaštitu prava. Tuženik se nije očitovao na zahtjev za zaštitu prava, radi čega tužitelji ustaju s tužbom i tužbenim zahtjevom kako je to naznačeno u izrijeci. Tužitelji ističu da se istima stavlja na teret da su otuđili imovinu poslodavca-plavi diesel, a što je utvrđeno temeljem uvida u podatke sustava nadzora vozila, fotografiranjem lica mjesta, kao i komparativnom analizom potrošnje goriva i učinka drugih radnika. Nakon navedenog postupanja tuženik je donio zaključak da je I-tužitelj osobno ili uz pomoć treće osobe iz spremnika otuđio 176,70 l goriva u razdoblju od 10. travnja 2018. do 18. travnja 2018. dok je II- tužitelj u istom periodu otuđio gorivo u količini od 259 l. Na temelju potpuno identičnih dokaza u odnosu na oba tužitelja otkazan je ugovor o radu. Odluke o otkazu nisu zakonite, obzirom da je tužiteljima povrijeđeno pravo na privatnost, jer su tijekom radnog vremena bili pod nazorom vozila i kretanja, a za što nisu bili unaprijed izvješteni. Odluke o otkazu nisu individualizirane, jer se odluke temelje na identičnoj dokumentaciji i to fotografijama zaustavljanja vozila, kao i na temelju mrlje od prolivene nafte, za koju tuženik zaključuje da bi po mirisu mogla biti nafta, te potom provođenjem komparativne analize tuženik dolazi do količine od 176,70 l za I-tužitelja, odnosno 259 l goriva za II-tužitelja. Dokaz koji je pribavljen usporedbom na način da drugi vozač u vremenski sličnom razdoblju istim traktorom obavi slične poslove, nije pouzdan, jer svako vozilo sadrži specifikacije o potrošnji goriva u radnim satima pri različitim uvjetima, koje podatke je tuženik trebao usporediti prilikom donošenja odluke o otkazu. Tuženik je navodnu krađu utvrdio metodom koja se ne zasniva na objektivnim podacima potrošnje goriva, već na subjektivnim nagađanjima. Iz navedenog proizlazi da odluke o otkazu uopće nisu individualizirane, jer nije jasno na kojeg tužitelja se odnose dokazi koji su bili temelj za donošenje odluke o otkazu, budući su obje odluke donesene na temelju istih (identičnih) dokaza. Tužitelji su podneskom od 6. srpnja 2025. konačno uredili tužbeni zahtjev na način da sada traže utvrđenje nezakonitosti odluka o otkazu u odnosu na I - i II - tužitelja, sudski raskid ugovora o radu te isplatu naknade štete zbog sudskog raskida, sve kako je to navedeno u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je tuženik još 2013. godine izvršio ugradnju GPS modula u sve poljoprivredne strojeve, s čime su upoznati svi radnici, pomoću kojih modula tuženik prikuplja podatke o kretanju i radu strojeva. Budući da se radni strojevi koriste isključivo u sklopu radnog procesa za vrijeme radnog vremena, ugrađeni GPS moduli prikupljaju samo podatke o kretanju imovine tuženika, a prikupljene informacije ne mogu predstavljati povredu prava na privatnost radnika. Radne strojeve tužitelji nisu ovlašteni koristiti zvan radnog vremena. U sklopu periodičkog nadzora voditelj GF utvrdio je da su se tužitelji pred kraj radnog vremena na povratku u ekonomsko dvorište zaustavljali bez opravdanog razloga u periodu od 15-30 minuta. Voditelj je posumnjao da navedeno zaustavljanje ukazuje na moguće štetne radnje na štetu imovine tuženika, radi čega se uputio na lice mjesta, na kojem je pronašao tragove prolivene tekućine, za koju je po mirisu nedvojbeno zaključio da se radi o nafti. Nakon toga voditelj je proveo usporednu analizu potrošnje goriva od strane druga dva radnika te je utvrdio da je za vrijeme dok su strojevima upravljali tužitelji potrošena znatno veća količina goriva. Navedenom analizom tuženik je utvrdio količinu goriva koja nedostaje, o čemu je voditelj izvijestio nadređene djelatnike. Prije donošenja odluke o otkazu tužiteljima je omogućeno iznošenje obrane, koju obranu tuženik nije prihvatio. Također je provedeno savjetovanje sa Radničkim vijećem koje se suglasilo s odlukom o otkazu. Prije donošenja Odluka o otkazu tužitelji su već pisano upozoravani zbog krađe imovine tuženika. Slijedom navedenog, budući krađa imovine predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, tuženik je donio odluke o otkazu ugovora o radu. Tuženik dalje ističe da su utvrđene činjenice u postupku otkazivanja slične, međutim da su odluke individualizirane. Tuženik je zasebno promotrio sve odlučne okolnosti za svakog od tužitelja, te je u odnosu na oba utvrdio da se radi o krađi goriva, radi koje je donesena odluka o otkazu. Metoda usporedbe potrošnje goriva koju je primijenio tuženik, pouzdana je i objektivna, jer se potrošnja uspoređuje na identičnom radnom stroju u istovjetnim uvjetima. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (list 8-10, 14-16 spisa), u zahtjeve za zaštitu prava (list 11-13 i 17-19 spisa), u poziv na iznošenje obrane (list 20,24 spisa), u dopis GF (list 21-23 spisa), u pisanu obranu I-tužitelja( list 39-40 spisa), pisanu obranu II-tužitelja (list 42-43 spisa), u dopise Radničkom vijeću (list 44-51 spisa), u Pravilnik o radu (list 58-67 spisa), u upozorenja (list 68-69 spisa), u zapisnik o nadzoru (list 70- 81 spisa) u potvrdu o podnošenju kaznene prijave (list 82 spisa), u dnevnik rada vozila (list 83-100 spisa), u zapisnik o pregledu i ispitivanju radne opreme (list 108-117 spisa), u satelitski snimak (list 118-215 spisa), u fotografije (list 227-230, 240 spisa), u dopis tuženika od 27.06.2019. (list 249-250 spisa), saslušani su svjedoci GF (list 236-237 spisa), CF (list 237-238 spisa), te I-tužitelj IF (list poleđina lista 238-239 spisa), i II-tužitelj NF (list 239 spisa), kao parnične stranke, izvršen je uvid u presudu ovog suda posl. br. PR-4023/2018 od 22. siječnja 2020. (str. 277-285 spisa), u rješenje Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R- 380/2020 od 29. travnja 2020. (str. 300-302 spisa), u izvještaj rada vozila (str. 307-308 spisa), u GPS podatke za traktore JD 4755/3 i JD 4755/4 (str. 312-337, 339-354, 366- 390 spisa), u pregled rada vozila i zapisnike o ispitivanju opreme (str. 392-403 spisa), u foto dokumentaciju (str. 535-538 spisa), u ugovore o radu (str. 545-547, 556-558 spisa), u potvrdu HZMO-a (str. 559-562, 574-579 spisa), saslušani su svjedoci IFL (str. 423-424 spisa), MF (str. 425 spisa), te je izveden dokaz strojarskim vještačenjem po sudskom vještaku dipl. ing. Nevenu Erešu o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 490-496 spisa), dopuna nalaza i mišljenja (str. 519- 520 spisa), te usmeno očitovanje vještaka (str. 563-564 spisa).

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

5. U ovom predmetu sud je donio presudu posl. br. PR-4023/2018 od 29. siječnja 2020. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe tuženika Županijski sud u Splitu je svojim rješenjem posl. br. Gž R-380/2020 od 29. travnja 2020. ukinuo presudu ovog suda te je predmet vratio na ponovno suđenje. Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Splitu proizlazi da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje, s obzirom da je zaključio kako tuženik nije dokazao opravdanost odluke o otkazu kao i činjenice na kojima se odluke temelje, a istodobno je odbio izvesti dokaze koje je predložio tuženik, a koje je tuženik smatrao ključnim za rješenje pravne situacije. Odbijajući provođenje dokaza kao suvišne, a zatim utvrditi da tuženik nije dokazao radnje koje se tužiteljima stavljaju na teret ne mogu se prihvatiti kao ispravne, radi čega je potrebno da sud prvog stupnja provede dokazni postupak te analizom svih dokaza ponovno odluči o tužbenom zahtjevu tužitelja. Stoga je Županijski sud u Splitu ukinuo presudu ovog suda i predmet vratio na ponovno suđenje.

6. Uvidom u Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovane skrivljenim ponašanjem, a koje su donesene u odnosu na I i II - tužitelja, te su u bitnome istovjetne u odnosu na I i II - tužitelja, sud je utvrdio da je tužiteljima dan otkaz jer su počinili tešku povredu obveze iz radnog odnosa - otuđenje imovine tuženika - plavi diesel koji se nalazio u traktoru kojim su upravljali tužitelji. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tuženik izvršio uvid u podatke sustava Cloud nadzor vozila kojima su upravljali tužitelji, izvršen je pregled i fotografiranje mjesta te komparativna analiza potrošnje goriva. Iz prikupljenih dokaza i izvješća utvrđeno je da su se tužitelji u dane 10.04., 14.04., 16.04. i 18.04. 2018. neovlašteno zaustavljali u trajanju od 15 -30 minuta, krajem radnog vremena prilikom povratka u ekonomsko dvorište na putu uz parcele privatnih vlasnika, te je u navedenim prilikama tužitelj osobno ili treće osobe kojima su to tužitelji dopustili iz spremnika goriva istočio i otuđio gorivo - plavi diesel koji predstavlja imovinu tuženika. Naime, obzirom da za zaustavljanje tužitelja nije bilo opravdanog razloga voditelj GF izvršio je pregled mjesta zaustavljanja, te ja na tim mjestima pronašao tragove koji po izgledu i mirisu odgovaraju ostacima prolivene nafte. Navedene okolnosti upućivale su na mogućnost da su tužitelji prilikom zaustavljanja istakali gorivo radi čega je voditelj zadužio drugog radnika s istovrsnim radnim zadatkom, te je utvrdio da je za vrijeme dok su tužitelji upravljali traktorima došlo do povećane potrošnje goriva i to za I-tužitelja u opsegu od 22,06 %, a za II- tužitelja u opsegu od 27,79 %, primjenom kojih postotaka je tuženik utvrdio da je I - tužitelj otuđio 176,70 l plavog diesela, a II- tužitelj 250 l plavog diesela. U obrazloženju odluke se dalje navodi da su tužitelji iznijeli obranu koja nije prihvaćena od strane tuženika, da je tuženik utvrdio da su drugi radnici u promatranom razdoblju od 25.04. do 02.05.2018. upravljajući istim vozilom utrošili manje goriva, radi čega je tuženik ostao kod odluke o otkazu. Tuženik je dalje spomenuo ranije upozorenje na kršenje obveze iz radnog odnosa, kao i činjenicu da se Radničko vijeće suglasilo sa predloženom odlukom o otkazu.

7. Uvidom u zahtjeve za zaštitu prava I i II - tužitelja sud je utvrdio da tužitelji u istima u bitnome iznose kao u tužbi.

8. U odnosu na pravodobnost i dopuštenost tužbe sud je utvrdio da je tuženik zaprimio zahtjev za zaštitu prava dana 23. svibnja 2018., a da je isti poslan od strane tužitelja dana 22. svibnja 2018., odnosno unutar roka iz čl. 133 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17). Budući tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava, rok za podnošenje tužbe počeo je teći dana 08. lipnja 2018. Uvidom u spis je utvrđeno da je tužba podnesena 20. lipnja 2018., odnosno unutar roka iz čl. 133. st. 3. Zakona o radu, čime je utvrđeno da je tužba tužitelja pravodobna i dopuštena.

9. U odnosu na pitanje provedbe savjetovanja s Radničkim vijećem prije donošenja Odluke o otkazu, sud je izvršio uvid u dopise Radničkom vijeću od 07. svibnja 2018., te je utvrdio da tuženik istima traži savjetovanje o namjeri otkazivanja ugovora o radu. Iz dopisa Radničkog vijeća od 14. svibnja 2018. proizlazi da se radničko vijeće suglasilo s predloženim Odlukama o otkazu, čime je utvrđeno da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu proveo savjetovanje s Radničkim vijećem, te da odluka o otkazu nije ništetna iz razloga predviđenog odredbom članka 150. st. 12. Zakona o radu.

10. Nadalje, iz dopisa tuženika od 04. svibnja 2018. proizlazi da su tužitelji pozvani na iznošenje obrane prije donošenja Odluke o otkazu, dok je iz dopisa tužitelja vidljivo da su isti dali obranu prije donošenja odluke o otkazu, čime je također utvrđeno da je tuženik postupio sukladno odredbi članka 119. st. 2. Zakona o radu.

11. Za spomenuti je još da se u Odlukama o otkazu spominje činjenica da je ranije u odnosu na tužitelje doneseno upozorenje na obveze iz radnog odnosa, koje prileži spisu, čime je također utvrđeno da je tuženik postupio u skladu s odredbom čl. 119. st. 1. Zakona o radu.

12. Spisu prileži pisana obrana I i II-tužitelja u kojoj isti poriču navode iz poziva na obranu, jer da nisu otuđili i jednu litru plavog diesela u inkriminiranom razdoblju. Tvrde da zaključci GF ne mogu biti relevantne indicije, a kamo li zatvoren krug indicija koje bi upućivale na zaključak o krađi goriva. Tužitelji ističu da im nije ni na kraj pameti riskirati posao zbog male imovinske koristi, da je neizvedivo za 20 minuta neopaženo istočiti u prosjeku 25 l goriva i potom nije jasno u što ih uliti i gdje ih smjestiti. Način usporedbe potrošnje goriva ne može biti relevantan pokazatelj odgovornosti tužitelja, a za krađu goriva moraju postojati relevantni egzaktni pokazatelji, mjereni pokazivačima goriva samih traktora. Nema relevantnih dokaza da je došlo do krađe goriva, što predstavlja i kazneno djelo. Razlog zaustavljanja vozila je činjenica da se u vrijeme proljetnih poljoprivrednih radova radi dulje od predviđenog radnog vremena te je potrebno uzeti dodatni odmor. Iz fotografije koja je pr iložena pozivu za iznošenje obrane ne vidi se gdje je fotografija slikana, niti je jasno na što se fotografije odnose.

13. Tuženik tijekom postupka upire na činjenicu da je usporedna metoda potrošnje goriva koju je tuženik poduzeo relevantan pokazatelj nepobitne okolnosti da je u vrijeme korištenja vozila od strane tužitelja došlo do povećane potrošnje goriva na vozilima, dok su se vozila nalazila pod isključivim nadzorom tužitelja, te da stoga valja utvrditi činjenicu realne potrošnje goriva navedenog vozila za obavljanje posla kojeg su obavljali tužitelji u spornom razdoblju. Stoga je tuženik predložio izvođenje dokaza strojarskim vještačenjem na okolnost činjenice visine potrošnje goriva prilikom rotodrljanja, a sve kako bi se utvrdilo da je za vrijeme obavljanja posla od strane tužitelja došlo do neobjašnjivog povećanja potrošnje goriva za kojeg tužitelji nemaju opravdanje. Tuženik stoga smatra da je odlučna činjenica utvrditi mogu li vozila prilikom rotodrljanja potrošiti 28,33 l goriva po ha, odnosno 25,03 l po ha, te ukoliko vještak utvrdi da to nije moguće, dokazana je činjenica da je došlo do otuđenja goriva od strane tužitelja. Nedostajuća količina goriva iz spremnika tužitelja je nesumnjivi dokaz da su upravo tužitelji otuđili gorivo jer je do otuđenja došlo za vrijeme dok su isti vozili traktore i dok su traktori bili pod stalnim i isključivim nadzorom tužitelja. Tuženik smatra da nije odlučno utvrditi na koji način su tužitelji otuđili gorivo, već činjenicu da je došlo do otuđenja goriva za vrijeme dok su tužitelji imali nadzor nad vozilima.

14. Sud je prije svega izvršio uvid u obrazloženja odluka o otkazu iz kojih jasno proizlazi da su tužiteljima otkazani ugovori o radu zbog teških povreda obveze iz radnog odnosa koje se odnose na otuđenje imovine tuženika - plavoga diesela koji se nalazio u traktoru. Konkretno, I-tužitelja se tereti za krađu 176,70 l plavog diesela, a II- tužitelja za krađu 259 l plavog diesela. Obzirom na činjenični supstrat obrazloženja odluke o otkazu u postupku je relevantno utvrditi je li došlo do otuđenja konkretno navedene količine goriva od strane I i II-tužitelja, koje otuđenje (krađa), prema odredbi čl. 67. st. 1. alineja 11 Pravilnika o radu predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Stoga nije dovoljno i relevantno utvrditi činjenicu je li moglo doći do povećane potrošnje goriva u promatranom razdoblju, jer se tužiteljima ne stavlja na teret povećana potrošnja goriva, niti činjenica da je u spremniku nedostajala određena količina goriva s kojom su tužitelji bili zaduženi, već se odlukama o otkazu tužiteljima stavlja na teret točno određeno činjenje - otuđenje imovine tuženika. Da bi se utvrdilo počinjenje navedene povrede obveze iz radnog odnosa potrebno je utvrditi činjenice da je do otuđenja doista došlo, da je otuđena konkretna količina goriva u konk retnom vremenskom razdoblju i da su otuđenje počinili upravo tužitelji.

15. U odnosu na povrede koje se tužiteljima stavljaju na teret, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka, kao i uvidom u dokumentaciju priloženu od strane tuženika.

16. Iz iskaza svjedoka GF proizlazi da je isti zaposlen na radnom mjestu voditelja pokusnog dobra Oborovo. Na toj lokaciji obavljaju se poslovi na poljima vezano uz djelatnost tuženika. Svjedok je bio neposredno nadređen tužiteljima koji su radili kao vozači poljoprivredne mehanizacije. Negdje u travnju 2018. tehnolog ČF skrenuo je pozornost svjedoku da je utvrdio da se tužitelji u više navrata nelogično i nedopušteno zaustavljaju na mjestu na kojem tuženik nema polja, odnosno gdje se ne obavljaju nikakvi radovi. Svjedok je kasnije ponovno pregledao GPS podatke, te je utvrdio sporna zaustavljanja. Utvrdio je da su se tužitelji prilikom vraćanja u bazu zaustavljali pored parcela koje tuženik ne obrađuje. Nakon toga svjedok je otišao na lokaciju da provjeri radi čega se tamo zaustavljaju, te su uočili na tlu mrlje, za koje po boji i mirisu mogu tvrditi da je riječ o dizelskom gorivu. Ta zaustavljanja bila su u periodu od 30 minuta svakog dana. Mrlje na tlu bile su jasna indicija da je do šlo do istakanja goriva. Tužitelji su znali da su traktori praćeni, svjedok ih je suočio s navedenim utvrđenjem, a tužitelji nisu imali suvislo objašnjenje. Nakon kraće šutnje naveli su da su odmarali prilikom povratka, odnosno da su nabijali satnicu, što nije bilo dopušteno, odnosno nije bio uobičajeni način postupanja. Spomenuli su da su otišli u obližnji kafić što je nelogično jer je isti udaljen 2 km od lokacije. Tada ih je svjedok udaljio s radnih zadataka, te je rasporedio druge djelatnike da obavljaju njihove poslove. Nakon nekog vremena izvršio je usporedbu potrošnje goriva te je utvrdio da su tužitelji utrošili 5-6 litara goriva više po ha od druge dvojice djelatnika. Navedeno je uvjerilo svjedoka da se radi o krađi goriva o čemu je svjedok sastavio izvješće. Druga dvojica djelatnika koristila su identične traktore, sva polja nisu ista, ali su generalno uvjeti na poljima bili isti, odnosno polja su bila isto pripremljena. Nije moguće da se kreće u polje ako traktor nije ispravan, jer traktor održava služba mehaničara. Činjenica je da iz motora curi ulje, međutim, radilo se o mrljama od goriva. Evidenciju točenja goriva vode na način da količinu goriva vozači unose u knjigu evidencije i to potpisuju na dnevnoj bazi. Rezervoari su dodano zaštićeni lokotima. Ključeve ima svjedok te CF, tehnolog. Vozači uzimaju gorivo u prostorijama tuženika. Na lokaciji se nalazi noćni čuvar i video nadzor. Pregledom kamera nije utvrđeno da bi došlo do nedozvoljenog kretanja čuvara oko spremnika traktora. Postoji mogućnost da se gorivo otuđi i bez otvaranja čepa spremnika, odvrne se crijevo prije filtera, iz kojeg curi gorivo. Postoji eventualna mogućnost da neki od vozača ne zatvore lokot do kraja, pa naknadnim otvaranjem, čepa eventualno otuđe gorivo. Svjedok ne može provjeravati činjenicu jesu li lokoti zatvoreni prije nego što djelatnici odu u polje, a ne može niti tvrditi da tužitelji nisu zatvorili lokot. Svjedok ističe da nitko nikada nije vidio tužitelje da bi otuđivali gorivo. Da bi se odvilo crijevo filtera goriva potreban je alat, a svjedok ne može tvrditi da su tužitelji imali takav alat. Nije vidio da bi vozači nosili prazni kanistar, zna da nose boce za piće. Svjedok zaključuje da su tužitelji mogli odložiti kanistre u blizini puta pa ih poslije pokupiti, međutim svjedok to nije vidio. Druga dva radnika nisu radila na identičnom polju, jer je obrada bila završena, ali su radili iste poslove na drugom polju. Imali su iste uvjete glede vremenskih prilika. Polja su prethodno bila obrađena teškom drljačom. Moguće je da vozač upiše krivu količinu goriva u evidenciju, međutim ispravnost potvrđuje propisom. Analize utočenog goriva rade se mjesečno, na način da se usporede količine utočenog goriva s brojačem pumpe. Traktorista ne može znati koliko je točno goriva na dnevnoj bazi potrošio na polju. Gorivo se toči uvijek do punog spremnika. Svjedok se nije bavio analizom potrošnje goriva po jednom hektaru obrađenog polja, to ovisi od operacije koja se radi, svjedok zna da traktor troši otprilike 30 l goriva po jednom ha kada ore. Naknadnom analizom su utvrdili da traktor za vrijeme operacije rotodrljanja troši oko 20 l goriva po 1 ha. Na lokaciju gdje su se tužitelji zaustavljali svjedok je otišao slijedećeg dana. Svjedok ne može reći da su tužitelji svaki puta prilikom zaustavljanja otuđili naftu. Za navedene dane evidentno je da jesu jer je utvrđena povećana potrošnja. Uočili su zaustavljanja još u neke dane za koje nije sačinjena analiza. Svjedok ne može reći od kojeg je traktora mrlja. Tužitelji ne mogu znati gdje je slika fotografirana koja im je predočena prilikom uzimanja obrane. Nije izvršena analiza mrlje. Svjedok pretpostavlja da svaki vozač može voziti traktor na svoj način, razlika u potrošnji ne bi smjela biti tako velika.

17. Svjedok CF u svom iskazu navodi da radi kao tehnolog na radnom mjestu poslovođe. Pregledavao je kretanje traktora te je utvrdio da se zaustavljaju na nelogičnim mjestima o čemu je izvijestio GF, zajedno su otišli na lokaciju te su uočili dvije do tri mrlje koje su po mirisu upućivale da se radi o gorivu. Svjedok zna da je GF tužitelje rasporedio na druge poslove, a na ove traktore rasporedio je druge vozače UF i TF. Oni su imali zadatak obavljati iste poslove, ali na drugim poljima. Sva polja bila su obrađena teškom drljačom. GF je analizirao potrošnju goriva, te je utvrdio da se u slučaju tužitelja radilo o povećanoj potrošnji. Vozači toče gorivo na pumpi koja se nalazi u krugu tuženika, zapisuju količinu i potvrđuju to svojim potpisom. Sami zatvaraju lokote, svjedok ne stigne kontrolirati jesu li lokoti zatvoreni. Ne postoji mogućnost da je gorivo curilo iz traktora, dok iz traktora tu i tamo curi ulje. Mjesto gdje su traktori zaustavljani je poljski put udaljen od parcela tuženika. Nikada nisu zaprimili prijavu da tužitelji kradu gorivo, nisu analizirali mrlje s poda, ali su sigurni po boji i mirisu da je riječ o gorivu. Ne može se znati iz kojeg traktora je ta mrlja. Moguće je da se i neki drugi traktori zaustave na toj lokaciji, mada tamo nije ulaz u drugu parcelu. Aplikacija prati traktore tuženika, tuženik nema evidenciju o kretanju drugih vozila. Radi se o poljskom putu gdje se mogu kretati traktori i eventualno terenska vozila. Na lokaciju su otišli slijedećeg dana, a zaustavljanja su promatrali nekoliko dana ranije. Na licu mjesta bile su dvije do tri mrlje. Mrlja je bila svježa. Količina utočenog goriva ne kontrolira se na dnevnoj bazi, radi se kontrola na mjesečnoj bazi, uočili bi da vozači pogrešno unose količinu. Većinom te količine odgovaraju. UF i TF obrađivali su polje rotodrljačom na način da su pratili smjer brazde, a tužitelji su išli na brazde pod određenim kutom, znači da su djelomično sjekli brazde. Međutim, brazda od oranja više nije bilo jer su prethodno zatvorene teškom drljačom. Razlika se odnosila na samo jedan od promatranih dana, a ostale dane tužitelji su pratili smjer brazdi. Sva polja jedna su do drugoga, radi se o istom lokalitetu, u slučaju većeg kvara to popravljaju mehaničari koji dođu na lice mjesta, a manje kvarove mogu popraviti i vozači koji obično imaju u kabini neki čekić ili ključ. Do ovog slučaja nisu radili analizu potrošnje goriva traktora po 1 ha obrađenog zemljišta.

18. Tužitelji u svom iskazu navode da su točili gorivo u krugu firme u blizini GF i BF, što znači da je nemoguće da ne zatvore lokot spremnika. Isto tako oni su dolazili 3-4 puta tijekom dana na polje vidjeti što je obrađeno, što znači da bi uočili da lokot nije zatvoren. Tužitelji tvrde da nisu imali iste uvjete kao I, jer su tužitelji išli suprotno od brazdi oranja, koje su zatvorene teškom drljačom samo 5 cm, a tužitelji su rotirali u dubini od 15cm, što znači da su nailazili na otpor. Jedan od tih dana imali su zadatak pripremati tlo za sjetvu na dubinu od 15 cm, za što je potrebno puno više vremena nego da se zemlja priprema na manjoj dubini. Tužitelji ne spore činjenicu zaustavljanja u dane koji su navedeni u odluci o otkazu, nakon cjelodnevnog napornog rada u polju u zatvorenom traktoru bez klime, gdje prašina ulazi u kabinu, tužitelji su imali potrebu zaustaviti traktore prilikom vraćanja u firmu radi odmora, da proteknu noge i popričaju. Nije moguće izlaziti iz traktora u polju zbog prašine i zemlje, već su zaustavili traktore uz sam put. U tom periodu radili su neprekidno i do 12 sati dnevno. Tužitelji su mogli vidjeti P i vidjeli su da imaju lakše uvjete, jer je prije njih na polju išla tanjurača, a prije tužitelja samo teška drljača. Traktori su bili u lošem stanju, svakodnevno su se žalili na kvarove, svi su znali da "slini" gorivo, međutim išlo se raditi s takvim traktorima. Nebrojeno puta mehaničari su dolazili u polje popraviti traktore, vozači nikada nisu popravljali traktore. Taj poljski put je dosta prometan jer ima puno privatnih parcela, poduzetnik N obrađuje 500 ha zemljišta, tamo se kreću i lovci. Tužitelji navode da nisu imali prazne kanistre sa sobom, niti je moguće da bi organizirali krađu na način kako je to iznio svjedok GF, jer se ne zna na koje polje će biti upućeni, odnosno gdje će ih tijekom dana preseliti. Nisu dali pristanak da ih se prati putem GPS-a.

19. U ponovljenom postupku sud je dodatno saslušao i svjedoka IFL koji u svom iskazu navodi da je radio zajedno s tužiteljima, pravilo je bilo takvo da su vozači ujutro točili gorivo u traktore, upisivao se datum i količina goriva koja je stavljena u spremnik, međutim nikakva druga evidencija se nije vodila. Nije bilo poznato koliko je goriva već u spremniku, nije se bilježila evidencija radnih sati ili površine koje su obrađene. Činjenica je da je znalo curiti gorivo iz traktora, na pumpi i ventilu, ulje je stalno curilo i to su tužitelji znali spomenuti. Radio se popravak ako se moglo popraviti, a ako ne traktori su vraćeni na polje i radilo se na taj način. Prema saznanjima svjedoka tužitelji su radili u vrijeme kada je teren bio mokar i blatnjav, traktor različito troši u takvoj situaciji u odnosu n a suhi teren jer dolazi do proklizavanja i zapadanja u blato. Drugi djelatnici su u drugom razdoblju vozili iste traktore, oni su već imali suhi teren i može nastati razlika u potrošnji. Vodila se evidencija o servisima i većim dijelovima koji su se popravljali, a za manje i sitne kvarove nije se vodila evidencija. Navodi da nije bila dobra tehnička ispravnost traktora jer su bili stari oko 30 godina. Kada vozač ide na teren ima sa sobom čekić i dva ključa broj 24. Navodi da su poklopci za gorivo zaključavani, Navodi da postoji mogućnost otuđenja goriva i na pumpi, međutim to dugo traje i zahtjeva dodatan alat. Svjedok navodi da ne radi na istom radnom mjestu kao i tužitelji, puno puta je dolazi na polje izvlačiti sa drug im traktorom traktor iz blata. Navodi da su tužitelji u spornom razdoblju pripremali zemlju za sadnju, radili su radnju oranja i pripreme završnog sloja za sjetvu.

20. Iz iskaza svjedoka MF proizlazi da isti radi kao mehaničar kod tuženika te je zadužen za održavanje traktora. Traktori koje su koristili tužitelji bili su ispravni i nitko nije prijavio kvar. Vodi evidenciju servisa, ne vodi se evidencija manjih kvarova koje prijavljuju vozači i poslovođe. Zna da je samo jedan od dva traktora bio registriran, znači da je prošao tehnički pregled, a drugi ne. Traktori ne idu prometnicama da bi došli do polja, pa nije nužno da budu registrirani. Za te traktore nikada nije prijavljen kvar u vidu curenja goriva. Traktori su bili redovito održavani. Nije moguće da bi netko prijavio kvar u vidu curenja goriva te da se onda takav traktor vraća u polje na rad, sa takvim kvarom traktor ne bi bio upućen u polje niti je takvih kvarova bilo. Vozači koji idu u polje imaju ključ broj 24 za plugove, ali nemaju sav alat.

21. Sud je izvršio uvid u analizu potrošnje goriva, odnosno tabelarni prikaz potrošnje goriva kojeg je tuženik dostavio u spis, a na temelju koje analize je donesena odluka o otkazu. Iz navedene tabele proizlaze podaci o učinku izraženom u hektarima, uz napomenu da se radi o okvirnoj količini (naznaka cca), te podaci o utrošenom gorivu i to od strane tužitelja i radnika UF i TF. Iz analize je vidljivo da su tužitelji radove radili od 10. do 18. travnja 2018., a I od 25. travnja do 02.svibnja 2018. Iz te usporedbe proizlazi da je prosječna potrošnja goriva veća kada su vozilom upravljali tužitelji. Međutim, u navedenoj tabeli nedostaje egzaktan podatak o tome koju količinu goriva su tužitelji zadužili, i koliko radnih sati su tužitelji upravljali traktorima, a isto nije vidljivo niti za usporedne radnike UF i TF. Stoga iz navedene analize nije vidljivo koliko dugo su traktori bili u pogonu kada su istima upravljali tužitelji, odnosno usporedni radnici. Nije vidljiva niti parcela koju su obrađivali tužitelji, odnosno Sokolovići, niti je naznačeno koji su se poslovi radili u kojim vremenskim prilikama. Navedeno je sve potrebno utvrditi da bi se doista moglo zaključiti da je došlo do povećane potrošnje goriva i u kojoj količini. U pravu su tužitelji kada navode da se te činjenice trebaju precizno i nedvojbeno utvrditi, a ne sam okvirno, budući krađa i jedne litre goriva predstavlja kazneno djelo i osobito tešku povredu obveza iz radog odnosa, što je opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Stoga je ne tuženiku teret dokaza činjenica da je došlo do krađe točno određene količine goriva iz spremnika za kojeg su bili zaduženi tužitelji, te da su tu krađu poduzeli tužitelji.

22. U svrhu dokazivanja činjenica na kojima se zasniva odluka o otkazu, tuženik je dostavio u spis ispis GPS podataka o kretanju traktora kojima su se koristili tužitelji u periodu od 10. travnja do 18. travnja 2018., kao i ispis GPS podataka o kretanju traktora u periodu od 25. travnja do 2. svibnja 2018. kada je njima upravljao djelatnik UF. Iz navedenih ispisa je na satelitskoj snimci moguće uočiti pravac kretanja traktora.

23. Nadalje, tuženik je u spis dostavio i podatke o pregledu rada spornih traktora u promatranom razdoblju kako u kretanju tako i mirovanju te dnevnik servisiranja opreme. Ujedno je dostavio zapisnik o pregledu i ispitivanju radne opreme iz kojeg proizlazi da oprema ispunjava sigurnosno zdravstvene zahtjeve, a odnosi se na traktor marke John Deere, tip 4755 broj 3 i broj 4. Iz pregleda rada motora traktora je moguće utvrditi broj prijeđenih kilometara te broj ostvarenih radnih sati, dok iz ispisa obavljenih servisa proizlazi kada su za navedene traktore obavljeni servisi.

24. Tuženik je tijekom postupka predložio izvođenje dokaza strojarskim vještačenjem sa zadatkom da se utvrdi okolnost je li moguće da konkretni traktori pri obavljanju poslova rotodrljanja troše u prosjeku 28,33 litre po ha, odnosno 25,03 litre po ha, a uzevši u obzir podatke o kretanju traktora, zaustavljanju i satima rada koji prileže spisu. Tužitelji su pritom predložili da se vještak ujedno očituje o tome na koji način je moguće i je li moguće iz traktora otuđiti gorivo bez da se otvara poklopac rezervoara, i koliko treba vremena da se na taj način otuđi količina goriva od oko 20 litara te koje alate vozač treba imati.

25. Sukladno prijedlogu stranaka sud je izveo dokaz strojarskim vještačenjem, po vještaku dipl. ing. Nevenu Erešu, sa zadatkom da se utvrdi je li moguće da traktori koji su tužitelji koristili u vremenu koje je naznačeno u odluci o otkazu pri obavljanju poslova rotodrljanja troše u prosjeku 28,33 litre po ha, odnosno 25,03 litre po ha, a uzevši u obzir podatke o kretanju traktora, zaustavljanju i satima rada koji prileže spisu. Ujedno je pozvan vještak očitovati se o tome je li moguće otuđenje goriva, a ako je, na koji način.

26. Sudski vještak sačinio je pisani nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je vještak pregledao dokumentaciju koja prileži spisu i to dvije fotografije lokacija zaustavljanja traktora dana 22. travnja 2018. u trajanju od 43 minute i 18. travnja 2018. u trajanju od 20 minuta te jednu fotografiju tla na mjestu zaustavljanja. Vještak je također izvršio uvid u usporedne tablice potrošnje goriva koje prileže spisu i koje je sačinio tuženik, te podatke iz aplikacije o kretanju vozila kao i izvještaje rada vozila za predmetne traktore. Vještak u nalazu ističe da budući da su predmetni traktori u sporno vrijeme bili stari oko 27 godina sa više od 13500 i 16000 radnih sati, tehnički je realno i objektivno povećati najveću moguću potrošnju za 20%, pa bi stoga prosječna potrošnja predmetnih traktora bez obzira na brzinu i način obavljanja radova te vrstu i stanje obradive površine mogla iznosi do najviše 44 litre na sat. Ako su podaci iz usporedbe potrošnje goriva i učinaka te izvještaja rada točni, tada je za obradu jednog ha I – tužitelj prosječno trebao 1,3 sata, a II – tužitelj 1,2 sata. Računajući s navedenim parametrima vještak je utvrdio da je za obradu jednog ha I – tužitelj mogao potrošiti do najviše 57,2 litre goriva, a II – tužitelj do najviše 52,8 litre goriva. Stoga vještak zaključuje da nije moguće isključiti mogućnost da prosječna potrošnja predmetnih traktora pri obavljanju poslova rotodrljanja iznosi u prosjeku 28,33 litara po ha, odnosno 25,03 litara po ha. Sudski vještak se ujedno očitovao o mogućnosti otuđenja goriva navodeći da je moguće bez bilo kakvog alata u relativnom kratkom vremenskom periodu okretanjem poklopca spremnika goriva i skidanjem poklopca rashladne tekućine nakon skidanja dvije bočne obloge motora i djelomičnim podizanjem prednjeg dijela pokrova motora izvući poklopac spremnika goriva ispod lanca osiguranog zaključanim lokotom, pa je na opisani način kroz crijevo dovoda goriva u spremnik moglo biti otuđeno gorivo. Isto tako je uz pomoć alata u relativno kratkom vremenskom periodu moguće skinuti kraj crijeva odvoda goriva iz spremnika prije filtera goriva te kroz crijevo odvoda goriva iz spremnika je moglo biti otuđeno gorivo.

27. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik navodeći da vještak nije izradio nalaz i mišljenje korištenjem svih parametara i dokumentacije u spisu niti je postupio u skladu sa zadatkom suda. Vještak je na svoju inicijativu pribavio podatke o potrošnji goriva novog traktora sa interneta, što nije bio zadatak vještaka već se trebao očitovati o potrošnji goriva konkretnog traktora, koji se još uvijek nalazi u krugu firme tuženika i moguće je uz korištenje istog izvršiti ispitivanje prosječne potrošnje goriva u istim odnosno sličnim uvjetima koji su postojali kada su se tužitelji koristili tim traktorima. Tuženik posebno ističe da je djelatnik GF izvijestio vještaka da se jedan traktor još uvijek nalazi u posjedu tuženika te je moguće uz korištenje istog izvršiti provjeru prosječne potrošnje goriva i mogućnost potrošnje kako su imali tužitelji.

28. Na prigovore tuženika odgovorio je vještak u pisanoj dopuni nalaza ističući da nije posebno analizirao podatke iz usporedne tablice potrošnje goriva i učinka, jer nije jasno na koji način je utvrđena potrošnja goriva, te stoga sudski vještak na temelju tih podataka ne može niti potvrditi, niti isključiti mogućnost da je potrošnja goriva tih traktora u skoro identičnim uvjetima u kojima su radili tužitelji bila utvrđena na tehnički objektivan način. Sudski vještak dalje navodi da je upravo zato utvrdio da ako su ti podaci točni da je I – tužitelju za obradu 1 ha poljoprivredne površine potrebno prosječno 1,3 sata, a II – tužitelju 1,2 sata. Obzirom na zadatak vještačenja vještak ističe da je smatrao nužnim utvrditi koliko iznosi najveća potrošnja goriva tih traktora uz korištenje javno dostupnih podataka, a ne prema podacima tuženika. U odnosu na prijedlog tuženika da se izvrši mjerenje potrošnje goriva na način da se simuliraju slični uvjeti, vještak uvjetno prihvaća ističući da nije moguće postići identične uvjete u vidu brzine i načina obavljanja radova te vrste i stanja obradive površine, a stanje traktora više nije isto kao i prije. Vještak također navodi da je pregledao prilikom dolaska kod tuženika identični model i tip traktora, te smatra da nije relevantno je li pregledan upravo taj traktor koji su koristili tužitelji ili ne, s obzirom da je poklopac spremnika goriva na identičan način zaštićen lancem i lokotom kao kod predmetnih traktora. Stoga, činjenica radi li se o identičnim traktorima ili ne, ne mijenja mišljenje vještaka u pogledu mogućnosti otuđenja goriva.

29. Tuženik se i nakon pisanog očitovanja vještaka usprotivio nalazu i mišljenju vještaka ističući da je vještak trebao u najvećoj mjeri koristiti slične uvjete kakvi su postojali u sporno vrijeme te sam izvršiti ispitivanje mogućnosti potrošnje goriva koja je utvrđena u odluci o otkazu, radi čega smatra da je vještačenje nije prihvatljivo i predlaže izvesti novo.

30. Na prigovore tuženika sudski vještak se usmeno očitovao na ročištu od 22. rujna 2025. navodeći da je na primjedbe već odgovorio u svojoj dopuni nalaza te dodatno ističe da najvjerojatnije nije moguće postići iste uvjete prilikom mjerenja potrošnje goriva. Ako bi se stranke složile oko uvjeta radova koji bi se obavljali te ostalih parametara kao i brzine kretanja traktora tada bi se mogao dobiti neki relativno točan podatak o potrošnji goriva koji se mogao usporediti sa ostalim podacima iz spisa. Vještak naglašava da način mjerenja potrošnje goriva nije odlučan već svi parametri i uvjeti koji utječu na potrošnju goriva prilikom opisanih radova, a koje vrlo teško postići identične onima koji su bili u sporno vrijeme. Vještak je ujedno odgovorio da je za otuđenje goriva bilo potrebno približno do nekih dvadesetak minuta te da nije potreban nikakav alat. Ujedno navodi da prosječan vozač traktora ima dovoljno tehničkog znanja za obavljanje tih radova. Isto tako ističe da starost i stanje samog traktora mogu utjecati na potrošnju goriva, a da za same traktore proizvođač nije deklarirao potrošnju po satu rada, s obzirom da se tim traktorima mogu izvoditi različiti radovi, koji imaju različitu potrošnju goriva.

31. S obzirom na raniju argumentaciju iznesenu u ovom obrazloženju u pogledu činjenice da se tužiteljima stavlja na teret počinjenje djela – krađe konkretne količine goriva tuženika, sud smatra kako izvedeno vještačenje nije adekvatan dokaz o tome jesu li činjenice koje se tužiteljima stavljaju na teret istinite, odnosno jesu li se ostvarile. Naime, kao što i vještak u svom usmenom očitovanju navodi, nije moguće postići identične uvjete kao što su bili u danima od 10. do 18. travnja 2018. u pogledu stanja tla i brzine kretanja traktora te samih radova koji su se izvodili (rotodrljanje na određenoj dubini), kako bi se na egzaktan način utvrdila stvarna potrošnja goriva, a onda ista usporedila sa potrošnjom tužitelja, odnosno djelatnika UF i TF. Stoga je sud odbio prijedlog tuženika da se izvede dokaz novim strojarskim vještačenjem, jer sve da se i izvede nova usporedba potrošnje goriva na način kako to predlaže tuženik, ne bi se utvrdilo ono što se tužiteljima stavlja na teret, a to je krađa točno određene količine goriva.

32. S druge strane, vještak je dozvolio mogućnost da bi prosječna potrošnja predmetnih traktora pri obavljanju poslova rotodrljanja iznosila u prosjeku 28,33 litara po ha, odnosno 25,03 litara po ha, a uspoređujući taj podatak s podacima o potrošnji novog traktora, budući da za konkretne traktore proizvođač nije deklarirao potrošnju po satu rada, s obzirom da se tim traktorima mogu izvoditi različiti radovi, koji imaju različitu potrošnju goriva (navod iz usmenog očitovanja vještaka). Pri tome je vještak utvrdio, koristeći podatke o potrošnji novog traktora i vremenu koje je tužiteljima trebalo za obradu 1 ha zemljišta, da bi tužitelji mogli potrošiti i iznose od 52,8 odnosno 57,2 litara goriva za obradu 1 ha zemljišta. Navedeno je skoro dvostruko više u odnosu na količine koje se tužiteljima odlukom o otkazu stavljaju na teret (25,03 i 28,33 litre za 1 ha obrade zemljišta).

33. Slijedom svega navedenog, sud je zaključio da tuženik nije s uspjehom dokazao postojanje razloga koje se tužiteljima odlukom o otkazu stavljaju na teret, a to je otuđenje 176,70 odnosno 259 litara goriva tuženika.

34. Naime, kao što je ranije navedeno, Odlukama o otkazu tužiteljima se ne stavlja na teret činjenica manjka goriva, odnosno neovlaštenog zaustavljanja za vrijeme radnog vremena (koje samo po sebi nije povreda takve težine koja bi opravdavala donošenje odluke o otkazu), ili pak povećane potrošnje goriva, nego upravo otuđenje goriva, koja činjenica nije dokazana niti zatvorenim skupom indicija. Procjena nedostajuće količine goriva je okvirna, nedostaju podaci o stvarnom stanju goriva u spremnicima tužitelja prije odlaska u polje, o satima rada stroja (jer stroj nedvojbeno troši gorivo čim se uključi) i stanju goriva u spremniku nakon povratka s polja. Jedino uz postojanje tih podataka moglo bi se utvrditi nedostaje li određena količina goriva u spremniku, a koja nije potrošena za vrijeme rada stroja. Čak i to ne bi automatski dokazalo počinjenje djela otuđenja goriva, jer ostaje nejasno na koji način je to učinjeno, kada i gdje.

35. Stoga, ako bi tuženik ustrajao na otkaznom razlogu koji se sastoji u otuđenju goriva iz spremnika, potrebno je dokazati da su tu radnje poduzeli upravo tužitelji, kao i način na koji je radnja poduzeta. Puko nagađanje da su to tužitelji sami učinili, ili uz pomoć treće osobe, bez navođenja točnih okolnosti slučaja, ne može se smatrati dokazom činjenice da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu.

36. Iako se u ovom postupku ne odlučuje o postojanju eventualne kaznene odgovornosti tužitelja, niti se radi o kaznenom postupku, sud je mišljenja kako je, s obzirom na sadržaj obrazloženja odluka o otkazu, potrebno utvrditi da su tužitelji doista otuđili gorivo, što nije utvrđeno u tijeku ovog postupka.

37. Također, kao što je ranije navedeno, niti jedno drugo ponašanje tužiteljima se ne stavlja na teret odlukama o otkazu, a koje bi se kao relevantan činjenični supstrat utvrđivalo u ovom postupku. Tuženik kao poslodavac ima mogućnost donijeti odluku o otkazu zbog raznih činjenica koja same po sebi ne moraju predstavljati protupravno ponašanje, ali mogu dovesti do gubitka povjerenja i nemogućnosti nastavka radnog odnosa, međutim u ovom slučaju to je izostalo. Nije na sudu da kreira novo obrazloženje odluke o otkazu ili da procjenjuje postojanje nekih drugih razloga za otkaz ugovora o radu, koji nisu navedeni u odlukama koje su predmetom ovom postupka.

38. Slijedom navedenog, budući tuženik nije dokazao da se ostvario razlog radi kojeg je tužiteljima otkazan ugovor o radu, valjalo je Odluke o otkazu utvrditi nedopuštenima i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja na način kako je to navedene pod točkama I/ i IV/ izrijeke.

39. Sukladno odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o radu ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

40. U odnosu na zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu, I – tužitelj je dostavio u spis izvadak iz evidencije HZMO-a i z koje proizlazi da je 4. svibnja 2020. zasnovao radni odnos kod novog poslodavca na neodređeno vrijeme, a da je kod tuženika zaposlen od 9. srpnja 1990. (28 godina do otkaza). Isto tako je I – tužitelj naveo da ima obvezu uzdržavanja maloljetnog djeteta rođenog 2009. S obzirom na sve navedeno, sud je prihvatio zahtjev tužitelja za sudski raskid, jer je utvrđeno da je I. tužitelj zasnovao radni odnos kod novo poslodavca, te je ujedno naložio isplatu naknade štete u visini šest mjesečnih plaća I- tužitelja, a s obzirom na duljinu radnog staža kod tuženika i obvezu uzdržavanja jednog djeteta. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao pod točkama II/ i III/ izrijeke.

41. I zahtjev II – tužitelja za sudski raskid je osnovan, budući da iz ugovora o radu koji prileži spisu proizlazi da je II – tužitelj zasnovao radni odnos kod novog poslodavca počevši od 4. ožujka 2021. Sud je isto tako II – tužitelju dosudio naknadu štete zbog sudskog raskida u visini šest mjesečnih plaća II- tužitelja, s obzirom da je II – tužitelj zaposlen kod tuženika više od 20 godina, kako to proizlazi iz obrazloženja odluke o otkazu (dio koji se odnosi na duljinu trajanja otkaznog roka). Slijedom navedenog, sud je odlučio kao pod točkama V/ i VI/ izrijeke.

42. U preostalom dijelu zahtjevi tužitelja za isplatu naknade štete nisu osnovani, jer nema temelja za dosuđenje naknade štete u iznosu višem od dosuđenog. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VII/ izrijeke.

43. Odluka o isplati zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose.

44. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5 ZPP-a te je naloženo tuženiku da sav trošak plati tužiteljima, budući je utvrđeno da tužitelji nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu svojih zahtjeva u odnosu na koje nisu nastali posebni troškovi (tužitelji nisu uspjeli u sporu samo u pogledu dijela zahtjeva za isplatu naknade štete, dok se glavnina postupka vodila u pogledu utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu). Visina troškova tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), budući da su tužitelji zastupani po odvjetniku.

45. Sukladno odredbi Tbr. 52/4 Tarife je propisano da se za postupke iz Tbr. 7/2 Tarife primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak dovršen. Stoga se u odnosu na isplatu jednokratne nagrade za radni spor primjenjuju odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka. Tužiteljima pripada pravo na isplatu dvije jednokratne nagrade iz Tbr. 7/2 za prvostupanjski postupak u iznosu od 400,00 eura, koji iznos se prema Tbr. 36/1 (Tbr. 40/1 Tarife) uvećava za 10% za zastupanje dva tužitelja, što ukupno iznosi 880,00 eura.

46. Nadalje, tužitelji su podneskom od 6. srpnja 2025. postavili tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu, te se stoga za sve radnje nakon toga primjenjuju odredbe sada važeće Tarife koje se odnose na procjenjive predmete. Tužiteljima za taj dio postupka pripada pravo na trošak za sastav podneska od 6. srpnja 2025. u iznosu od 220,00 eura (Tbr. 7/1 u svezi sa Tbr. 40/1 Tarife), te za zastupanje na tri ročišta iznos od 220,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1 u svezi sa Tbr. 40/1 Tarife), što sveukupno iznosi 880,00 eura.

47. Ujedno se priznaje trošak za sastav zahtjeva za zaštitu prava za svakog tužitelja u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 30/2 Tarife).

48. Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.960,00 eura, kojem iznosu se ima pridodati iznos od 490,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr 46 Tarife), što sveukupno iznosi 2.450,00 eura. Kada se iznos troška podijeli između dva tužitelja, dobije se iznos od 1.225,00 eura za svakog tužitelja.

49. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja nije osnovan, budući da se prema odredbi čl. 52/4 Tarife ne može primijeniti nova Tarifa za jednokratnu nagradu za radne sporove, a ujedno nije osnovan trošak koji se odnosi na sastav podneska od 17. rujna 2025. u iznosu od 50,00 eura, budući da tim podneskom tužitelji dostavljaju dokumentaciju, što su mogli učiniti i na ročištu koje je održano 22. rujna 2025., te stoga trošak tog podneska nije bio potreban za vođenje ove parnice.

50. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 9. rujna 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Dna:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.