Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4379/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. VF, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 25. studenog 2024., broj: Pp-1308/2024-5, u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. VF kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. i 86/26.), okr. VF je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 60 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu od 25. studenog 2024., broj: Pp-1308/2024-5, okr. VF je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora 15 dana i, na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku šest mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom uvjetnom osudom. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi 30,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja odvjetnika Davorina Zlatareka, naznačujući u uvodu žalbe da se podnosi zbog bitne povrede odredaba Prekršajnog zakona (žalitelj navodi i Zakona o kaznenom postupku) te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje pred drugim sucem.

3. Žalba nije osnovana.

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik navodi da je počinjena povreda iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, smatrajući da je izreka pobijane presude kontradiktorna i suprotna sama sebi te da postoji nesuglasje između iskaza svjedoka i razloga presude navedenih u obrazloženju jer je prvostupanjski sud pogrešno tumačio iskaze svjedoka. Time se tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka, u određenoj mjeri, temelji i na prigovorima koji ulaze u okvir žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Suprotno tim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima te je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji pa, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, isti su jasni i nisu proturječni, a izreka pobijane presude nije proturječna sama sebi ni njenim razlozima, kako se to neosnovano navodi u žalbi. Druga je stvar što se okrivljenik ne slaže sa zaključcima i razlozima prvostupanjskog suda, ali, po ocjeni ovog suda, bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona nije počinjena.

6. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je tvrdnja da je prvostupanjski sud izvršio pogrešnu ocjenu iskaza ispitanih svjedoka, da neargumentirano obrazlaže kako su iskazi više svjedoka pristrani jer se radi o prijateljima i kolegi okrivljenika te da bezrazložno i neargumentirano prihvaća navode svjedokinje IF.

7. U odnosu na tvrdnje da je ocjena ispitanih svjedoka neargumentirana ovaj sud je već odgovorio u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, jer se radi o žalbenim navodima kojima se, u stvari, ističe da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Protivno ostalim žalbenim tvrdnjama iznesenim u okviru ove žalbene osnove, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Obrana okrivljenika temelji se na alibiju jer je tvrdio da inkriminiranog dana uopće nije bio kod kuće, da je tri dana prije toga otišao u vikendicu prijatelja MF, koji je u međuvremenu preminuo, te da DF i PF mogu potvrditi da on u inkriminirano vrijeme uopće nije bio u kući s obzirom da su ga posjećivali u vikendici i nosili mu hranu. Takvu obranu okrivljenika, svjedoci DF i PF ne potvrđuju jer ni u jednom dijelu svog iskaza ne navode kako imaju saznanja da je okrivljenik inkriminiranog dana bio u predmetnoj vikendici te da su ga tamo posjećivali i nosili hranu, kako to tvrdi okrivljenik u obrani. Istina, svjedok DF navodi da je okrivljenik 11. kolovoza 2024. odselio u kućicu u okolici erh, ali navodi da ga je zadnji put vidio 11. kolovoza 2024. pa takav iskaz ne isključuje mogućnost da je okrivljenik 14. kolovoza 2024. bio kod kuće, znači ne potvrđuje obranu okrivljenika. Ni iskaz svjedoka PF ne potvrđuje obranu okrivljenika da inkriminiranog dana nije bio kod kuće, nego sadrži samo neke uopćene činjenice bez ikakvih konkretnih datuma i slijeda događaja. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza svjedokinje IF, koja je, i prilikom iznošenja iskaza i pri svakom suočenju, iskazivala detaljno i neproturječno i u čijem iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog, niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama. Vjerodostojnost iskaza žrtve nasilja IF nije dovedena u pitanje ni isticanjem činjenice da je ona u više navrata vrijeđala i vikala na okrivljenika jer navedene okolnosti ne mogu biti predmet utvrđivanja u dokaznom postupku s obzirom da je tužitelj podnio optužni akt samo protiv okrivljenika, a niti mogu biti kriterij za ocjenu vjerodostojnosti bilo čijeg iskaza.

9. Neosnovani su i žalbeni navodi da je prvostupanjski sud „pogrešno i bezrazložno intervenirao u činjenični opis djela, pokušavajući na taj način „izvući“ samu prekršajnu prijavu“. Izmjena optužbe u ovom prekršajnom predmetu predstavlja sužavanje protupravnog ponašanja okr. VF odnosno smanjenje njegove protupravne količine, a ujedno i preciziranje činjeničnog opisa prekršaja u skladu s rezultatima dokaznog postupka, koju radnju je prvostupanjski sud ovlašten, pa i dužan, učiniti.

10. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Iako u uvodu žalbe ne navodi da se žali zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, žalbeni navodi da se ponašanje okrivljenika prema izvanbračnoj supruzi, čak ni u ovom obliku kao što se to navodi u činjeničnom opisu, ne može podvesti pod nasilničko ponašanje u obitelji, predstavljaju pobijanje prvostupanjske presude po toj žalbenoj osnovi. Međutim, ni u tom dijelu žalba okrivljenika nije osnovana. I po ocjeni ovog suda, inkriminirano ponašanje okrivljenika (upućivanje pogrdne riječi „kurva“), po svom sadržaju, nedvojbeno predstavlja radnju kojoj je jedina svrha, smisao i cilj da uvrijedi, ponizi i omalovaži osobu kojoj je upućena i ne može se smatrati i ocijeniti prihvatljivim načinom komuniciranja uopće pa tako ni između članova obitelji. Iz navedenih razloga, jer se radi o radnji „napada“ na psihički integritet žrtve, ponašanjem okr. VF u potpunosti su ostvarena sva bitna obilježja prekršaja za koji je i proglašen krivim.

12. S obzirom da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je, na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, pobijanu presudu ispitao i u tom dijelu. Cijeneći da je okrivljeniku izrečena najblaža prekršajnopravna sankcija koja se uopće može izreći za prekršaj za koji je proglašen krivim, ovaj sud smatra da nema osnove za preinačavanje prvostupanjske presude u tom dijelu. Sankcija koja čini prijetnju zatvorom i više je nego primjerena prekršajnopravna sankcija, pogotovo imajući na umu da je okrivljenik ovo djelo počinio izuzetno brzo (samo tri mjeseca) nakon pravomoćnosti prethodne presude kojom je proglašen krivim za isti prekršaj.

13. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanjem žalbe okrivljenika.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

15. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. rujna 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Nada Horvatović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.