REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika Pizza produkt d.o.o., kao pravne osobe i VŽ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Daruvaru, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-4757/2024 od 9. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Daruvaru, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o prekršajno pravnim sankcijama, tako da se okrivljenoj pravnoj osobi Pizza produkt d.o.o., na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), za djelo opisano u izreci izriče novčana kazna u iznosu od 400,00 (tristo), a okrivljenoj odgovornoj osobi VŽ u iznosu od 80,00 (osamdeset) eura, koje kazne su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečenih novčanih kazni plate u roku za plaćanje, smatrati da su novčane kazne u cijelosti plaćene.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljena pravna osoba Pizza produkt d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba VŽ proglašeni su krivima i uz primjenu članka 38. Prekršajnog zakona su oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, s obrazloženjem da su okrivljenici nakon počinjenja prekršaja otklonili propuste, odnosno ispunili obveze zbog čijeg neispunjenja je i pokrenut prekršajni postupak, a istima nisu prouzročene nikakve štetne posljedice te do sada nisu kažnjavani.
2. Također su istom presudom okrivljenici su oslobođeni od obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, u bitnom ističući kako smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona i da je okrivljenike trebalo kazniti novčanim kaznama.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Rješavajući dalje predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi, na što osnovano ukazuje tužitelj.
8. Iz stanja spisa proizlazi da okolnosti, kojima prvostupanjski sud argumentira svoju odluku za oslobađanje okrivljenika od kazne, nisu, u konkretnom predmetu, opravdani i dostatni razlozi zbog kojih okrivljenike treba osloboditi od kazne. Naime, prvostupanjski sud je naveo olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje mogu utjecati na to da njihove kazne budu blaže, međutim to nisu okolnosti koje bi za posljedicu mogle imati oslobađanje okrivljenika od kazne te time nije ostvarena svrha kažnjavanja. Stoga, iako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da na strani okrivljenika postoje olakotne okolnosti, koje u njihovoj ukupnosti treba cijeniti kao naročito olakotne, u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne pa je ovaj sud prihvatio kao osnovanu žalbu tužitelja te je okrivljenicima, za djelo opisano u izreci, izrekao kazne kao u izreci ove presude, znatno ispod najnižih iznosa zakonom propisanih novčanih kazni za tu vrstu prekršaja te unutar zakonskih granica za sudsko ublažavanje novčanih kazni, budući da je za navedeni prekršaj zakonom propisana kazna u rasponu od 660,00 do 6.630,00 eura za obveznika doprinosa - pravnu osobu i u rasponu od 920,00 eura do 1.320,00 eura za odgovornu osobu u pravnoj osobi, a koje kazne ovaj sud smatra primjerenima, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, u uvjerenju da će se izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja.
9. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci s tim da, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici, u roku koji je određen za plaćanje kazni, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima.
10. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 9. rujna 2026.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.