Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6879/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. EE, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 13. lipnja 2026., broj: Pp-7915/2026-4, u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. EE kao osnovana i preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se okr. EE za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče kazna zatvora u trajanju 15 (petnaest) dana, u koju se na temelju čl. 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanje slobode u vezi s prekršajem od 12. do 13. lipnja 2026., kao 2 (dva) dana zatvora, pa je na ime izrečene kazne preostalo za izdržati 13 (trinaest) dana zatvora.

II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. EE kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. EE („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. i 86/26.) dužan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 13. lipnja 2026., broj: Pp-7915/2026-4 okr. EE proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci te presude, počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 30 dana, u koju je na temelju čl. 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanje slobode u vezi s prekršajem od 12. do 13. lipnja 2026., kao dva dana zatvora, pa je preostalo za izdržati 28 dana zatvora.

1.1. Okrivljenik je istom presudom obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 40,00 eura.

2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je okr. EE, putem branitelja, Luke - Matea Ukalovića, odvjetnika u Zadru, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, navodeći da mu nije omogućeno učinkovito ostvarivanje prava na obranu, jer da nije imao mogućnost neposredno ispitati i osporiti iskaz svjedoka IE, pa da je time povrijeđeno njegovo pravo na obranu. Naime, u ovom predmetu proveden je žurni postupak, budući da je okrivljenik bio uhićen, a svjedok je ispitan bez prisutnosti okrivljenika na temelju odluke suda, radi nekontroliranog ponašanja okrivljenika i moguće incidentne situacije, imajući u vidu cjelokupni kontekst događaja i izraženog nezadovoljstva zbog prometnog prekršaja. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja, iz stanja prvostupanjskog spisa predmeta je razvidno da je u daljnjem dokaznom postupku okrivljeniku pročitan iskaz svjedoka, te je imao mogućnost osporavati ga, kako je to i učinio u dijelu, u kojem se iskaz svjedoka razlikuje od njegove obrane. Također je okrivljeniku pročitana i cjelokupna materijalna dokumentacija predmeta, s time da nije predlagao provođenje drugih dokazna, niti je zahtijevao da se svjedok neposredno ispita ili da mu postavlja pitanja. Na tom žurnom ročištu izvedeni su svi dokazi na kojima se temelji pobijana odluka, pa se smatra da je okrivljeniku omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, u smislu čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona. Zbog navedenih razloga, ovaj sud je mišljenja da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to ističe žalitelj.

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj u suštini dovodi u pitanje pravilnost ocjene iskaza svjedoka IE, jer da se radi o neposredno zainteresiranoj osobi, a da pri tom nisu izvedeni drugi dokazi za pravilno utvrđenje stanja stvari.

7. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Iako prvostupanjski sud temelji svoju odluku na iskazu svjedoka IE, koji je u vezi odlučnih činjenica potvrdio radnju počinjenja upravo na način kako je to opisao u izreci pobijane presude, i sam je okrivljenik djelomično priznao objektivni učin prekršaja, pa sada bez uspjeha (i neargumentirano) dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka. Naime, svjedok je samo upotpunio sadržaj omalovažavanja i vrijeđanja, i to u manjem obimu, budući da je i sam okrivljenik naveo da je inkriminirane prilike uredujućem policijskom službeniku prilikom zastupanja optužnog akta u vezi prometnog prekršaja rekao da sramoti policijsku uniformu i da mu E nije dao puno pameti, kojim riječima izravno pogađa profesionalni ugled, autoritet i dostojanstvo službene osobe, preispitujući njezinu čast i legalnost u postupanju na ponižavajući način, a obraćanje riječima „E ti nije dao puno pameti“ predstavlja izravnu osobnu uvredu usmjerenu na intelektualne sposobnosti službenika s ciljem omalovažavanja osobnog i profesionalnog integriteta. Navedene riječi u suštini imaju isto značenje kao i riječi „E te skratio za pamet, zbog čega i jesi policajac“, kako je o tome iskazivo svjedok. Prema tome, na temelju iskaza svjedoka IE, koji je u vezi odlučnih činjenica potvrdio radnju počinjenja na način kako je to opisao u izreci pobijane presude, a koju je u dobrom dijelu priznao i sam okrivljenik, prvostupanjski sud je pravilno i osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Bez uspjeha žalitelj ističe da nije bilo nikakvog fizičkog napada niti ugrožavanja policijskog službenika, budući da bi se u tom slučaju radilo o drugom prekršaju ili kaznenom dijelu. Neosnovano žalitelj ističe da nisu provedeni drugi dokazi, budući da je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza u dovoljnoj mjeri razjasnio stanje stvari za donošenje zakonite odluke, a niti okrivljenik nije predlagao provođenje drugih dokaza.

8. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da žalbeni navodi predstavljaju bezuspješan pokušaj otklanjanja prekršajne odgovornosti te da provedeni dokazi ne ostavljaju dvojbu u pogledu odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

9. U pravu je žalitelj kada ističe da mu je za počinjeni prekršaj izrečena prestroga prekršajnopravna sankcija, s obzirom na sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne. Naime, pravilno je prvostupanjski sud, s obzirom na okolnosti počinjenja djela, izrekao strožu vrstu kazne, smatrajući da je primjerena stupnju krivnje i opasnosti djela, međutim precijenio je težinu počinjenog prekršaja te činjenicu da okrivljenik do sada nije pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog takvih ili sličnih prekršaja. Imajući na umu da je za predmetno djelo posebnim zakonom propisana novčana kazna od 700,00 do 4.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana, to prema ocjeni ovog suda nisu ostvareni uvjeti za maksimalno propisanu kaznu zatvora. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu okrivljenika i preinačio odluku o kazni tako da je izrekao kaznu u polovini mjere propisane kazne zatvora, smatrajući je razmjernom svim okolnostima od utjecaja na kaznu, težini djela (s obzirom na količinu protupravnog ponašanja prilikom zastupanja i dosadašnjem ponašanju okrivljenika. S obzirom na navedeno, te da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja po mišljenju ovog suda, kazna zatvora u trajanju 15 dana primjerena je za ostvarivanje opće i specijalne svrhe kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

Otklonjena je mogućnost da bi se svrha kažnjavanja mogla postići blažom vrstom kazne, s obzirom na značaj i težinu djela, neprihvatljivost postupanja okrivljenika u postupku pred sudom, kao i činjenice da je iz podataka u spisu vidljiva neusklađenost ponašanja okrivljenika sa zakonima, kako je to imao u vidu i prvostupanjski sud.

10. Budući da je okrivljenik bio uhićen, to je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem u trajanju 2 dana, na temelju čl. 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, uračunato u izrečenu kaznu zatvora, tako da se svaki započeti dan oduzimanja slobode izjednačava s jednim danom zatvora, što znači da je okrivljeniku na ime izrečene kazne preostalo za izdržati 13 dana zatvora.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota je, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imajući u vidu imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška u iznosu 70,00 eura, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao i uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. rujna 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.