Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

: GBr

Broj: Ppž-1355/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe M.M. ZEC d.o.o., zbog prekršaja iz članka 257. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20.), članka 38. stavka 1. i članka 46. stavka 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj: 75/13., 36/15., 46/17., 152/22.), rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe M.M. ZEC d.o.o. koju brani Bojan Zustović, odvjetnik iz zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Zustović, Marina Matanović i Zoran Sloković iz Pazina, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 16. listopada 2024., broj: Pp-4697/2022, u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljene pravne osobe M.M. ZEC d.o.o., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22., 86/26.), protiv okrivljene pravne osobe M.M. ZEC d.o.o.

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi:

a) 19. rujna 2022. god. u 11,20 sati, kao pravna osoba, dozvolila da u javnom prometu na državnoj cesti D3, sudjeluje teretno vozilo marke MAN, reg. oznake [registarska oznaka], u skupu s priključnim vozilom marke Schmitz, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao DC, te da bi kontrolom na čvoru Konj, bilo utvrđeno da je na vučnom vozilu istekao periodični tehnički pregled 31. kolovoza 2022., isto je proizvedeno 2007. godine, starosti više od 10 godina i najveće dopuštene mase 18000 kg, te kao takvo podliježe periodičnom tehničkom pregledu svaka tri mjeseca,

pa da bi time postupila protivno članku 257. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i time počinila prekršaj iz članka 257. stavka 4. istog Zakona,

c) na mjestu i vremenu kao pod a), izvršenim nadzorom digitalne kartice vozača bilo utvrđeno da vozač DC, nema propisan odmor od 9 sati, već ima odmor od 7 sati i 44 minute dana 19. rujna 2022., do 06,45 sati,

pa da bi time počinila prekršaj iz članka 46. stavka 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu.

II U povodu žalbe okrivljene pravne osobe M.M. ZEC d.o.o., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba M.M. ZEC d.o.o.

OSLOBAĐA OPTUŽBE

da bi:

b) na mjestu i vremenu kao pod a), bilo utvrđeno da je vozač DC u digitalnom tahografu koristio karticu vozača na ime BC, te da bi na taj način manipulirao radnim vremenima, odmorima i radnim aktivnostima,

pa da bi time počinila prekršaj iz članka 38. stavka 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu.

III Uslijed odluka iz točke I i II ove presude, žalba okrivljene pravne osobe M.M. ZEC d.o.o. postala je bespredmetna.

IV Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci od 16. listopada 2024., broj: Pp-4697/2022, proglašena je krivom okrivljena pravna osoba M.M. ZEC d.o.o. zbog prekršaja iz članka 257. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 38. stavka 1. i članka 46. stavka 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, te je na temelju citiranih propisa, kažnjena novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 2.930,00 eura.

2. Okrivljena pravna osoba obvezana je na naknadu troška prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljena pravna osoba podnijela je žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći kako je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, jer je prvostupanjski sud propustio uvažiti spriječenost predstavnika okrivljene pravne osobe da pristupi na ročište 16. listopada 2024., kao i neuvažavanjem činjenice da je branitelj opravdao svoj izostanak i izostanak predstavnika okrivljen pravne osobe s navedenog ročišta. Žaliteljica ističe kako zbog navedenog činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, zbog čega je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, te odluke o kažnjavanju. Zbog navedenoga, žaliteljica predlaže ovom Sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

4. Žalba je bespredmetna.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu žalbe okrivljene pravne osobe, a po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da se protiv okrivljene pravne osobe u ovom predmetu prekršajni postupak više ne može voditi zbog prekršaja iz članka 257. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom I a) izreke ove presude, jer je od vremena kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen (19. rujna 2022.), proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona.

6. Isto tako je ovaj Sud utvrdio da se protiv okrivljene pravne osobe u ovom predmetu prekršajni postupak više ne može voditi i zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, činjenično opisanog pod točkom I c) izreke ove presude, jer je od vremena kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen (19. rujna 2022.), proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona.

7. Naime, u predmetima u kojima je propisana za prekršaj novčana kazna do iznosa prema kojem ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga - članak 239. stavak 1. točke 1. i 2. Prekršajnog zakona, zastarni rok je tri godine, a u ovom predmetu pokrenut je prekršajni postupak protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 257. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji prekršaj je za pravnu osobu propisana novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura, te zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, za koji prekršaj je propisana novčana kazna za pravnu osobu od 260,00 do 660,00 eura.

8. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljene pravne osobe odbija zbog prekršaja iz članka 257. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 46. stavka 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu činjenično opisanih pod točkom I a) i c).

9. Ispitujući nadalje prvostupanjsku presudu u povodu žalbe okrivljene pravne osobe, a po službenoj dužnosti, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljene pravne osobe, jer djelo činjenično opisano u izreci ove presude pod točkom II b) nije prekršaj.

10. Naime, prvostupanjski sud proglasio je krivom okrivljenu pravnu osobu „što je na mjestu i vremenu kao pod a), utvrđeno da je vozač DC u digitalnom tahografu koristio karticu vozača na ime BC, te je na taj način manipulirao radnim vremenima, odmorima i radnim aktivnostima“, a radi prekršaja iz članka 38. stavka 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu.

11. Člankom 38. stavkom 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, propisano je da će se kazniti pravna osoba „ako naredi, dopusti ili omogući da vozač posjeduje više od jedne valjane kartice vozača, koristi više od jedne vlastite kartice, koristi tuđu karticu ili koristi karticu koja je neispravna ili je istekla (članak 27. stavak 2. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 11. stavak 4. AETR-a)“.

12. Člankom 27. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 165/2014 propisano je: „Vozač može posjedovati samo jednu valjanu karticu vozača te je ovlašten koristiti isključivo svoju personaliziranu karticu vozača. Vozač ne smije koristiti karticu vozača koja je neispravna ili je istekla“.

13. Iz ovakvog zakonskog opisa inkriminiranog prekršaja proizlazi da isti može biti počinjen naredbom, dopuštenjem ili omogućavanjem vozaču da vozač posjeduje više od jedne valjane kartice vozača, koristi više od jedne vlastite kartice, koristi tuđu karticu ili koristi karticu koja je neispravna ili je istekla. Pritom radnja ili radnje koje se smatraju naređenjem, dopuštenjem ili omogućavanjem trebaju biti navedene odnosno precizirane u činjeničnom opisu, dok u pravnom opisu prekršaja treba navesti što te radnje konkretno predstavljaju: naredbu, dopuštenje ili omogućavanje. U izreci pobijane presude to je izostalo, dok je iz optužnog prijedloga vidljivo da se radilo o dopuštenju (odnosno navedeno je da su dozvolili). Također je iz izreke pobijane presude (kao i optužnog prijedloga), vidljivo da u činjeničnom opisu nije navedeno odnosno nije precizirano kako i na koji način je pravna osoba to dopustila. Naime, za ocjenu je li ostvareno obilježje predmetnog prekršaja dopuštenjem potrebno je u činjeničnom opisu navesti u čemu se sastoji takvo dopuštenje, pri čemu nije dovoljno navesti samo zakonsko obilježje prekršaja s jednim od tri moguća načina počinjenja ovog prekršaja. Stoga činjenični opis prekršaja u pobijanoj presudi pod točkom b), nema ni zakonskog obilježja prekršaja, niti opisa kako je konkretno to zakonsko obilježje i ostvareno.

14. Kako je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

15. Zbog navedenog, kako izreka pobijane presude iz točke b) ne sadrži bitno obilježje prekršaja ni činjenični opis radnje prekršaja iz koje proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz članka 38. stavka 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, ovaj Sud je, povodu žalbe okrivljene pravne osobe po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona presudu preinačio i okrivljenu pravnu osobu zbog prekršaja za koji se optužuje, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio optužbe.

16. Uslijed odluka iz točke I i II izreke ove presude, žalba okrivljene pravne osobe M.M. ZEC d.o.o. postala je bespredmetna, te troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

17. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. rujna 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Jasna Momirović v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenu pravnu osobu, branitelja i tužitelja.