Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-7797/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DA, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Koprivnici , od 9. srpnja 2026., poslovni broj: Pp-2340/2025-4, na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika DA kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 EUR (pedeset eura), u roku 30 (trideset dana) od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Koprivnici, okrivljenik DA proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 229. stavka 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne u roku od 30 dana po primitku pravomoćne presude.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, ne navodeći žalbene razloge no kako iz sadržaja žalbe proizlazi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ponavljajući kao i u prigovoru kako iz fotografije nije vidljivo tko je kritičnog dana upravljao vozilom pa ne može dati vjerodostojan podatak o identitetu osobe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe okrivljenika, kao što je i navedeno u prvostupanjskoj presudi u postupku nije bilo sporno da je okrivljenik ostvario sva pravna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret obzirom da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vrijeme počinjenja prekršaja prekoračenja brzine 16. srpnja 2025. bilo u vlasništvu okrivljenika, a što okrivljenik niti ne osporava. Nadalje, nije bilo sporno da je okrivljenik 30. lipnja 2025. zaprimio Obavijest o počinjenom prekršaju PP Koprivnica kojim se od njega traži da u roku od 15 dana od dana primitka te obavijesti dostavi podatke o identitetu vozača koji je počinio prekršaj prekoračenja brzine 19. lipnja 2025. vozilom reg. oznake [registarska oznaka].

6. Na navedenu obavijest okrivljenik je odgovorio dostavom nevjerodostojnog podatke, odnosno da zbog loše kvalitete fotografije ne može reći tko je kritičnog dana upravljao vozilom, a čime je također, dostavom nevjerodostojnog podatke ostvario obilježja prekršaja iz čl. 229. st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

7. Činjenica da iz fotografija prekršaja nije vidljivo tko je upravljao vozilom ne oslobađa okrivljenika odgovornosti, jer kao vlasnik vozila je odgovoran i dužan znati kome je dao na upravljanje vozilo, ne samo činjenicom da osobu prepozna iz fotografije nego time što je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, a koja je vlasnik vozila dužan znati tko se u navedeno vrijeme počinjenja prekršaja koristio vozilom.

8. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu žalbe okrivljenika ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te s obzirom na težinu djela i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri vrednujući olakotne okolnosti, te naročito raniju kažnjavanost za istovrsni prekršaj, te cijeneći vrstu i težinu učinjenog prekršaja, odmjerio kaznu u zakonom propisanom minimumu smatrajući da će se u predmetnom slučaju postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. rujna 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 3 (tri) otpravka za: spis,okrivljenika, ovlaštenog tužitelja