Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5780/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AMELIE SLASTICE d. o. o. Zagreb, kao pravne osobe i MV, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, koje brani odvjetnica Martina Gajski iz OD Gajski, Grlić i partneri d. o. o. Zagreb, zbog prekršaja iz članka 172.b stavka 1. točke 23. i stavka 2. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, broj: 118/18, 42/20, 127/20, 52/21, 152/222), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe poljoprivredne inspekcije, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 66. Pp-18287/2023 od 22. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe poljoprivredne inspekcije i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici su na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 172.b stavka 1. točke 23. i stavka 2. Zakona o poljoprivredi, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
1. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom navodi kako iz činjeničnog opisa djela navedenog u optužnom prijedlogu ne proizlazi postojanje djela, s obzirom da u činjeničnom opisu nije navedeno gdje je proizvod registriran, kojom oznakom je proizvod zaštićen i na koju se specifikaciju odnosi, što su bitna obilježja djela, a nije navedeno niti mjesto počinjenja prekršaja, slijedom čega djelo opisano na takav način nije prekršaj.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu u bitnom navodeći kako u predmetnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za oslobađanje okrivljenika od optužbe. Žalitelj predlaže da se žalba, iz iznesenih razloga, prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da odlukom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žalitelj iznesenim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnu primjenu materijalnog prava. Naime, i po mišljenju ovog suda, prvostupanjski je sud osnovano utvrdio da djelo prekršaja činjenično opisano u optužnom prijedlogu tužitelja po propisu nije prekršaj, no iz drugih razloga od razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude.
2. Naime, odredbom članka 172.b stavka 1. podstavka 25. i stavka 2. Zakona o poljoprivredi, kako terećeno djelo treba pravilno pravno označiti, propisana je kazna za pravnu osobu i odgovornu osobu u pravnoj osobi, ako koriste zaštićeni naziv ili registriranu oznaku, znakove ili kratice za proizvode koji nisu obuhvaćeni zaštitom, što je protivno odredbama članka 13. stavka 1. i članka 24. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012.
3. Citirana Uredba u članku 13. stavku 1. propisuje da su registrirani nazivi zaštićeni od bilo kakvog izravnog ili neizravnog komercijalnog korištenja registriranog naziva za proizvode koji nisu obuhvaćeni registracijom, ako su ti proizvodi usporedivi s proizvodima registriranim pod tim nazivom, ili ako se korištenjem tog naziva iskorištava ugled zaštićenog naziva, uključujući kad se ti proizvodi koriste kao sastojak, dok su prema članku 24. stavku 1. iste Uredbe registrirani nazivi zaštićeni od svake zlouporabe, oponašanja ili podsjećanja i svakog drugog postupka koji bi mogao dovesti potrošača u zabludu, a sukladno stavku 2. države članice moraju osigurati da se prodajni opisi koji se koriste na nacionalnoj razini ne dovode u zabludu s registriranim nazivima.
4. Imajući u vidu prekršajni nalog koji je po prigovoru okrivljenika zbog poricanja prekršaja postao optužni prijedlog, terećeno djelo u bitnom je opisano time da je inspekcijskim nadzorom kritične zgode utvrđeno da su okrivljenici koristili zaštićeni naziv ili registriranu oznaku, znakove ili kratice za proizvode „Zagorski štrukli“ koji nisu obuhvaćeni zaštitom, što je protivno odredbama članka 13. stavka 1. i članka 24. stavka 1. i stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2021.
6. Iz zakonskog opisa terećenog djela proizlazi da djelo može biti počinjeno korištenjem zaštićenog naziva ili registrirane oznake, znakova ili kratica za proizvode koji nisu obuhvaćeni zaštitom, što je protivno odredbama članka 13. stavka 1. i članka 24. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012., dok se u činjeničnom opisu djela navodi se da su okrivljenici koristili zaštićeni naziv ili registriranu oznaku, znakove ili kratice za proizvode „Zagorski štrukli“ koji nisu obuhvaćeni zaštitom, tako da je potpuno nejasno u čemu se sastoji protupravnost postupanja kojim su okrivljenici postupili suprotno citiranim odredbama.
5. Naime, tek iz obrazloženja prekršajnog naloga, kao i iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru, jasno proizlazi da su okrivljenici kritične zgode nudili štrukle reklamirane kao „Zagorski štrukli“, koji proizvod nosi oznaku zaštićenog zemljopisnog podrijetla te se štrukli ne bi smjeli reklamirati kao takvi, što je tužitelj propustio navesti u činjeničnom opisu prekršaja koji okrivljenicima stavlja na teret.
6. Kako je pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
7. S obzirom da činjenični opis prekršaja ne sadrži jasan činjenični opis ostvarenja zakonskih obilježja navedenog prekršaja, djelo, na način kako je činjenično opisano u izreci presude, zbog toga nije prekršaj, a ne, kako se to obrazlaže u pobijanoj presudi, zbog toga što nije navedeno gdje je proizvod registriran i kojom je oznakom proizvod zaštićen te na koju se Specifikaciju odnosi.
7. Stoga je ovaj sud potvrdio prvostupanjsku presudu kojom su okrivljenici oslobođeni od optužbe za predmetni prekršaj, no ne iz razloga koje navodi prvostupanjski sud, već iz sada iznesenih razloga.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 9. rujna 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
