Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-470/2025-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja PAULINO TRGOVINA d.o.o. Mladenići, Mladenići 47, OIB: 11554642876, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Zelić, odvjetnik u Rijeci, Korzo 22 protiv tuženika GRADIS d.o.o. Ičići, Bana Ivana Mažuranića 7, OIB: 51157507650, kojeg zastupa punomoćnik Luka Tomašić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marčan & Partneri d.o.o. Rijeka, Marije Krucifikse Kozulić 2, radi isplate 7.454,76 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 9. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudski predmet: Ovrv-17022/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-609/2024 od 24. listopada 2024., koje je donio javni bilježnik Olga Sokolić-Ožbolt sa sjedištem u [adresa] kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.454,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 964,57 EUR od 25. studenog 2022.,

-na iznos od 5.971,49 EUR od 12. siječnja 2023.,

-na iznos od 172,90 EUR od 1. srpnja 2023.,

-na iznos od 345,80 EUR od 1. srpnja 2023.

po stopi od 7,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 10,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 12,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 10,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena,

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 235,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. listopada 2024. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.507,50 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. rujna 2026. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 687,50 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 21. kolovoza 2024. podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 7.454,76 EUR na temelju vjerodostojne isprave-računa sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Na rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-17022/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-609/2024 od 24. listopada 2024., koje je donio javni bilježnik Olga Sokolić-Ožbolt sa sjedištem u [adresa], kojim je cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno podnio prigovor navodeći da nema u evidenciji utvrđeno potraživanje pa dok tužitelj ne dokaže osnovu i visinu tužiteljevog potraživanja, tuženik mu prigovara.

1.1. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Povrv-167/2025-3 od 11. lipnja 2025., rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-17022/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-609/2024 od 24. listopada 2024., stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Na temelju istog rješenja Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji se oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu 11. kolovoza 2025., kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

2. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod suda 19. rujna 2025. naveo da su navodi navedeni u prigovoru tuženika neosnovani. U konkretnom slučaju radilo se o kupoprodaji robe. Tužitelj je uredno ispunio svoju obvezu predaje stvari kupcu- tuženiku, što je vidljivo iz otpremnica koje su potpisane po tuženikovim zaposlenicima, odnosno osobama koje su po njegovom nalogu preuzimale robu od tužitelja. Tužitelj ističe da je preuzimanje robe iskazane po računu br. 910/01/221 od 9. studenog 2022. potkrijepljeno sadržajem otpremnice od 2. studenog 2022., preuzimanje robe iskazane po računu br. 1075/01/221 od 27. prosinca 2022. potkrijepljeno je sadržajem otpremnica od 20. studenog 2022., 23. studenog 2022., 25. studenog 2022. i 14. prosinca 2022., preuzimanje robe iskazane po računu br.1004/01/231 od 15. lipnja 2023. potkrijepljeno je sadržajem otpremnice od 15. lipnja 2023., preuzimanje robe iskazane po računu br.1009/01/231 od 15. lipnja 2023. potkrijepljeno je sadržajem otpremnice od 13. lipnja 2023. Tuženik je redovito preuzimao robu putem svojih zaposlenika odnosno osoba koje su radile po njegovu nalogu, a koju činjenicu mogu potvrditi i zaposlenici tužitelja. Tako je iz samih otpremnica razvidno da su robu, između ostalih, preuzimali i OS (sin zastupnika tuženika DS) te CS koji su potpisivali otpremnice.

3. Tuženik u podnesku od 23. listopada 2025. navodi da ovlaštene osobe tuženika, a ni njegovi zaposlenici nikada nisu preuzeli robu i potpisali priložene otpremnice u ime tuženika. Štoviše, OS i CS u spornom razdoblju navodnog zaprimanja robe nisu ni radili za tuženika. Očito tužitelj pokušava od tuženika naplatiti nešto što smatra da mu navodno nije platilo drugo trgovačko društvo SINANOVIĆ - FASADE d.o.o. (jer kao što tužitelj navodi, to trgovačko društvo ima istog direktora kao tuženik) pa poistovjećuje ova dva trgovačka društva. Tuženik zato ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

4. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo da je iz dopisa porezne uprave jasno vidljivo da je po utuženom računu broj 910/01-221 tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, a na otpremnici za taj račun je potpisan upravo OS, a tuženik u svom podnesku osporava da bi OS uopće radio za njega.

5. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu i detaljno obrazložena u nastavku presude te saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja GS (iskaz na stranici 131-133 spisa), tuženikovog zastupnika po zakonu DS (iskaz na stranici 133-134 spisa), svjedoka ŽS (iskaz na stranici 134-136 spisa) i TS (iskaz na stranici 191-192 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje:

ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.).

6. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

6.1. Tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu kupoprodajne cijene za isporučenu robu u iznosu od ukupno 7.454,76 EUR prema računu broj 910/01/221 u iznosu od 964,57 EUR od 9. studenog 2022. s dospijećem 24. studenog 2022. (dio, stranica 11 spisa), računu broj 1075/01/221 u iznosu od 5.971,49 EUR od 27. prosinca 2022. s dospijećem 11. siječnja 2023. (stranica 12-13 spisa), računu broj 1004/01/231 u iznosu od 172,90 EUR od 15. lipnja 2023. s dospijećem 30. lipnja 2023. (stranica 14 spisa) i računu broj 1009/01/231 u iznosu od 345,80 EUR od 15. lipnja 2023. s dospijećem 30. lipnja 2023. (stranica 15 spisa). Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. U ovom postupku primjenjuju se materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o kupoprodaji. Sukladno odredbi čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. i 69/26.) ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru (čl. 438. st. 1. ZOO-a).

8. Sporno jest je li tužitelj isporučio tuženiku robu na koju se odnose utuženi računi. Također je sporno je li osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom na njegove navode da njegovi zaposlenici nisu preuzeli robu te da nisu potpisali priložene otpremnice u ime tuženika.

9. Prije svega se ističe da je uvidom u dopis Porezne uprave, Područni ured Rijeka od 11. studenog 2025. (stranica 115 spisa) sud utvrdio da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu broj 910/01 -221 od 9. studenog 2022. koji je utužen u preostalom iznosu od 964,57 EUR (račun na stranici 11 spisa) te da ga je tuženik evidentirao u svojim poslovnim knjigama. Odredba čl. 221b. ZPP - a propisuje da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Prema tome, s obzirom da je tužitelj predmetnu tražbinu utužio na temelju vjerodostojnih isprava-računa te da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik po tom računu koristio pravo na odbitak pretporeza, na tuženiku je teret dokaza da utužena tražbina ne postoji odnosno da ju je podmirio, što tuženik nije dokazao. Stoga je sud utvrdio vjerojatnim postojanje tražbine u iznosu od 964,57 EUR po utuženom računu broj 910/01/221. Uz taj račun dostavljena je otpremnica od 2. studenog 2022. u kojoj je kao kupac naveden tuženik (DS), a robu po tom računu je za tuženika preuzeo OS, sin tuženikovog zastupnika po zakonu, iako je tuženik tijekom postupka tvrdio da OS u sporno vrijeme nije radio za tuženika.

10. Nadalje, u odnosu na ostale utužene račune tužitelj je dostavio otpremnice koje su sve potpisane u rubrici "primio". Tako su uz račun br. 1075/01/221 od 27. prosinca 2022. u iznosu od 5.971,49 EUR (račun na stranici 54 spisa) dostavljene otpremnice od 23. studenog 2022., 25. studenog 2022., 27. studenog 2022. i 14. prosinca 2022. (stranica 59-62 spisa), s time da je u rubrici "primio" otpremnice od 23. studenog 2022. i 25. studenog 2022. potpisao OS, sin tuženikovog zastupnika po zakonu. U tim otpremnicama je kao kupac naveden tuženik- OS (stranica 61 spisa), dok je u ostalima kao kupac naveden OS (stranica 59 -60 i 62 spisa). Otpremnice od 27. studenog 2022. i 14. prosinca 2022. potpisao CS. Nadalje, uz račun br. 1004/01/231 od 15. lipnja 2023. u iznosu od 172,90 EUR (stranica 56 spisa) dostavljena je otpremnica od 15. lipnja 2023. (otpremnica na stranici 63 spisa) u kojoj je kao kupac naveden tuženik, a robu je preuzeo CS. Uz račun br.1009/01/231 od 15. lipnja 2023. u iznosu od 345,80 EUR (račun na stranici 57 spisa) dostavljena je otpremnica od 13. lipnja 2023. (otpremnica na stranici 64 spisa), u kojoj je kao kupac naveden tuženik, a robu je preuzeo CS.

10.1. Iz iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu GS proizlazi da su stranke surađivale preko 15 godina, s time da su krajem 2022. počeli problemi s naplatom. Iskazao je da je tuženik robu uvijek preuzimao u tužiteljevom skladištu na Matuljima. Na pitanje da se očituje na tuženikov prigovor da je robu preuzimalo i društvo SINANOVIĆ - FASADE d.o.o. odgovorio je da je DS zastupnik po zakonu i tog društva te da kada je društvo SINANOVIĆ - FASADE d.o.o. upalo u probleme, tuženikov zastupnik po zakonu je tražio da se računi izdaju na društvo tuženika. Iskazao je da je osim OS, robu preuzimao i CS i AS. Zastupnik po zakonu tuženika DS je iskazao da je za tuženika robu u tužiteljevom skladištu preuzimao njegov sin OS i još dva radnika (CS i AS). Također je iskazao da je u nekom trenutku društvo SINANOVIĆ – FASADE d.o.o. bilo nelikvidno te da se onda uključilo društvo tuženika koje je preuzimalo tužiteljevu robu i plaćalo. Dalje je iskazao da kada društvo SINANOVIĆ – FASADE d.o.o. nije bilo likvidno, tada je tražio od tužitelja da robu i račune izda na društvo tuženika. Iskazao je da je društvo SINANOVIĆ – FASADE d.o.o. bilo nelikvidno u onom vremenu kada se roba izdavala na društvo tuženika. Također je iskazao da sumnja da je ista roba fakturirana i društvu SINANOVIĆ – FASADE d.o.o.

10.2. Slijedom navedenog, iz iskaza zastupnika po zakonu stranaka sud utvrđuje da je njihova suradnja trajala više od 15 godina; da je robu od tužitelja za tuženika u tužiteljevom skladištu preuzimao sin tuženikovog zastupnika po zakonu OS i još dva tuženikova radnika AS i CS, koji su i potpisani na otpremnicama u rubrikama: "primio"; da su se stranke dogovorile da kad društvo SINANOVIĆ – FASADE d.o.o., čiji je zastupnik po zakonu DS, koji je ujedno i zastupnik po zakonu tuženika, nije likvidno, da tužitelj izda robu i račune na društvo tuženika, kao i da je društvo SINANOVIĆ – FASADE d.o.o. bilo nelikvidno u vremenu na koje se odnose utuženi računi, odnosno kada se roba izdavala na društvo tuženika.

10.3. Nadalje, svjedok KS, u radnom odnosu kod tužitelja, je nakon uvida u predmetne otpremnice iskazao da je po nalogu ljudi iz društva SINANOVIĆ – FASADE d.o.o. bilo dogovoreno da se roba koja je izdana piše na društvo tuženika. Iskazao je da je on ispunjavao otpremnice, a na koga se roba izdaje pisao je po zahtjevu osoba iz društva SINANOVIĆ – FASADE d.o.o. Za društvo tuženika robu su preuzimale osobe navedene u otpremnicama. Svjedok CS je iskazao da je u sporno vrijeme bio zaposlen u društvu SINANOVIĆ – FASADE d.o.o. te da se njegov potpis nalazi u rubrici „primio“ na otpremnicama na stranicama 59, 60 i 64 spisa. Na pitanje iz kojeg razloga je na nekim otpremnicama kao kupac naveden O, DS ili O odgovorio je da je išao preuzeti robu od tužitelja nakon što ga je poslao direktor DS, a direktori stranaka su se međusobno dogovarali vezano za preuzimanje robe. Nije vodio računa o tome tko je naveden kao kupac u otpremnicama. Poznato mu je da je robu preuzimao i za društvo tuženika i za društvo SINANOVIĆ – FASADE d.o.o.

10.4. Na temelju iskaza svjedoka ŽS i TS sud je utvrdio da su i OS i CS, koji su potpisali predmetne otpremnice u rubrici „primio“ preuzimali robu i za društvo tuženika. Stoga sud utvrđuje neosnovanim tuženikove navode da nikada nisu preuzeli robu i potpisali priložene otpremnice u ime tuženika. Njihovi iskazi su međusobno sukladni, kao što su u skladu s dokumentacijom u spisu (otpremnicama) pa je sud njihove iskaze prihvatio kao vjerodostojne.

10.5. Nadalje, uvidom u eSpis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv- 722/2024, koji se predmet vodi po tužbi ovdje tužitelja protiv društva SINANOVIĆ – FASADE d.o.o. utvrđeno je da su predmet tog spisa tužiteljevi računi različitih brojeva datuma i iznosa od predmetnih računa pa stoga sud utvrđuje neosnovanim tuženikove navode da je ista roba fakturirana i društvu SINANOVIĆ – FASADE d.o.o. Stoga su neosnovani i tuženikovi navodi da je ista roba fakturirana i društvu SINANOVIĆ – FASADE d.o.o. Slijedom toga, sud utvrđuje neosnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

10.6. Ocjenjujući sve provedene dokaze sud je utvrdio da je tužitelj dokazao da je predmetnu robu isporučio upravo tuženiku, a ne društvu SINANOVIĆ – FASADE d.o.o. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika DS, iako je tuženik tijekom postupka osporavao preuzimanje robe, proizlazi da su predmetnu robu iz skladišta tužitelja preuzimali njegov sin OS te radnici AS i CS, kao i da je između stranaka dogovoreno da se u razdoblju nelikvidnosti društva SINANOVIĆ – FASADE d.o.o., koje je bilo nelikvidno u spornom razdoblju, roba izdaje, odnosno fakturira tuženiku.

11. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da je tužitelj tuženiku isporučio robu na koju se odnose utuženi računi te da je tuženik tu robu preuzeo, kako to proizlazi iz priloženih otpremnica i iskaza svjedoka. Stoga je tuženik kao kupac dužan platiti cijenu za isporučenu robu u utuženom iznosu sukladno odredbi čl. 376. i čl. 438. st. 1. ZOO-a pa je sud primjenom odredbi čl. 9., 358., 376. i čl. 438. st. 1. ZOO- a, tužitelju dosudio u glavnicu u iznosu od 7.454,76 EUR (t. I. izreke presude). Sukladno tome, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP -a održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na snazi u dijelu u kojem je naloženo plaćanje glavnice u iznosu od 7.454,76 EUR s kamatom propisanom odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Budući da se radi o ugovornom odnosu između trgovaca , to se za utuženo razdoblje primjenjuje stopa zatezne kamate propisana za te odnose odredbom čl . 29. st. 2. ZOO-a.

11.1. Odluku o troškovima postupka ovrhe sud je donio primjenom čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a, "Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 144/22. i 6/24.) i čl. 451. st. 3. ZPP-a, održavši na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu nastalog ovršnog troška tužitelju u iznosu od 235,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, a koji se sastoji od troška javnobilježničke nagrade i troška javnobilježničke dostave sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (dalje: Pravilnik, "Narodne novine" broj 9/21., 18/22. i 154/22.) te na trošak sastava prijedloga za ovrhu po odvjetniku u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 11/1 u vezi s Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23. i 107/25.). Na tako dosuđeni ovršni trošak, tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata temeljem čl. 30. st. 2. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod t. I. izreke.

12. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 7.454,76 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 1.507,50 EUR (t. II. izreke presude). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 194,55 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/26.) te na trošak zastupanja po Tarifi, budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška zastupanja na pripremnom ročištu 9. listopada 2025. i na ročištu 31. ožujka 2026., koja su odgođena prije početka raspravljanja u iznosu od po 50,00 EUR (ukupno 100,00 EUR) sukladno Tbr. 9/5 (tužitelj je neosnovano tražio nagradu u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV, troška zastupanja na ročištima 26. studenog 2025., 12. veljače 2026., 20. svibnja 2026. i 16. srpnja 2026. u iznosu od po 200,00 EUR (ukupno 800,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, troška sastava podneska od 12. veljače 2026. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8/4, troška zastupanja na ročištu za objavu presude 9. rujna 2026. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9/3, što ukupno iznosi 1.050,00 EUR uvećano za PDV od 262,50 EUR sukladno 42.

12.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

12.2. Tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 687,50 EUR je neosnovan (t. III. izreke presude). Sud tužitelju nije priznao trošak u navedenom iznosu, koji predstavlja razliku između nagrade koju je tužitelj zatražio za zastupanje na pripremnom ročištu 9. listopada 2025. i na ročištu 31. ožujka 2026., koja su odgođena prije početka raspravljanja i iznosa koji mu je sud za te radnje priznao, kako je naprijed obrazloženo. Sud također nije priznao zahtjev za nagradu za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV budući da je ovaj postupak pokrenut na temelju prijedloga za ovrhu, o kojem trošku je sud odlučio u izreci presude. Nadalje, sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 9. listopada 2025. u privitku kojeg dostavlja punomoć u iznosu od 50,00 EUR uvećano za PDV budući da je punomoć bio dužan dostaviti već prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu te je te troškove uzrokovao svojom krivnjom sukladno čl. 155. i 156. st. 1. ZPP-a.

Rijeka, 9. rujna 2026.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).