Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić Grad, Športska 2

Poslovni broj: Pn-56/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu pojedincu Damiru Gazdiku u pravnoj stvari tužitelja KV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika PV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicama iz ZOU Ana Smolčić i Ivana Marković Palaić iz Siska, radi naknade štete , nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 02. srpnja 2026. u prisustvu punomoćnika stranaka, objavljeno 09. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos 5.338,90 EUR s pripadajućim zateznim kamatama po referentnoj stopi uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od 15. ožujka 2025. pa do isplate.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.402,55 €, s pripadajućim zateznim kamatama po referentnoj stopi uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za isplatu svojih troškova parničnog postupka kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 4.5.2024. u Ivanić Gradu, u ugostiteljskom objektu Caffe bar Fontana na adresi [adresa], fizički napadnut od strane tuženika, prilikom čega je zadobio tjelesne ozljede. Tuženik je navedenog dana inicirao sukob s tužiteljem prilikom kojeg mu je zadao više udaraca u predjelu tijela i glave te ga je, nakon što je s vanjskog stola uzeo staklenu pepeljaru, pogodio istom u glavu. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega mu je pružena pomoć u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ožiljke na temporalnom i frontalnom dijelu glave i licu koji, uzevši u obzir sve relevantne činjenice (životnu dob, izmijenjenu vanjštinu, primjetnost i opseg), predstavljaju naruženje srednjeg stupnja za koje potražuje naknadu štete i to za pretrpljene bolove iznos od 600,00 €, za pretrpljeni strah iznos od 600,00 €, za duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti iznos od 300,00 €, za duševne boli zbog naruženosti iznos od 4.380,00 € i za tuđu pomoć i njegu iznos od 300,00 €, odnosno zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu uukupnom iznosu od 6.180,00 €. Tužitelj se 14.3.2025. preporučenom poštom s povratnicom obratio odštetnim zahtjevom tuženiku, koji se o istom nije očitovao. Tužitelj, na temelju čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, potražuje zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 15.3.2025. pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, osporava postojanje svoje odgovornosti za nastanak štete, te ističe da nisu ispunjene osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu propisane čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da nije točno da bi dana 04.05.2024. godine fizički napao tužitelja niti da bi inicirao sukob s tužiteljem. Upravo suprotno, iz presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, Pp-1171/2024 proizlazi nespornim da su i tužitelj i tuženik, kao i brat tužitelja SV proglašeni krivima da su dana 04.05.2024. godine počinili prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Navedenom presudom tužitelju se stavlja na teret da se fizički sukobio s tuženikom zadavši mu više udaraca u predjelu tijela i glave, dok se tužiteljevom bratu MV stavlja na teret da je tuženika rukama uhvatio oko vrata i tako držao nekoliko sekundi. Iz navedenog proizlazi da su sva trojica sudjelovala u fizičkom obračunu i to na način da se tuženik, koji je bio sam, branio od tužitelja i njegovog brata SV uslijed čega je tuženik postupao u nužnoj obrani, a člankom 1052. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tko u nužnoj obrani prouzroči štetu napadaču nije ju dužan nadoknaditi. S obzirom da je tužitelj taj koji je započeo sukob tuženik je definitivno postupao u nužnoj obrani. U situaciji istodobnog protupravnog napada svaka osoba ovlaštena je odbiti takav napad i ako pri tome napadaču nanese štetu, nije ju dužna nadoknaditi. Ne osporava da je tužitelj nakon štetnog događaja potražio liječničku pomoć, međutim osporava u cijelosti osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Navodi da je visinu postavljenog tužbenog zahtjeva nesrazmjerno visoko određena u odnosu na nastalu štetu. Napominje da protiv tuženika nikada nije pokrenut kazneni postupak vezano za štetni događaj, te da su i tužitelj i tuženik, kao i brat tužitelja, svi zajedno u prekršajnom postupku proglašeni krivima za prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Navodi da ponašanje parničnih stranaka u konkretnom slučaju treba sagledavati s aspekta građanskopravne odgovornosti naknade štete, a upravo sagledavajući s tog aspekta ističe da ne postoje osnovne pretpostavke za odgovornost tuženika za nastalu štetu. Izjavljuje da je zaprimio odštetni zahtjev tužitelja prije pokretanja ovog parničnog postupka, ali se na isti nije očitovao jer ga je smatrao u potpunosti neutemeljenim. S obzirom na sve navedeno predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid liječničku dokumentaciju tužitelja (list 10-11), zahtjev tužitelja tuženiku za naknadom štete (list 12 -14), pročitana je presuda ovog suda posl. br. Pp-1171/2024-8 od 26.11.2024., saslušane su stranke, provedeno je medicinsko vještačenje, saslušan je svjedok ŠV, dok je tužitelj na ročištu 2.7.2026. (list 89) odustao od saslušanja predloženog svjedoka IV.

4. Iz dopisa tužitelja tuženiku (list 12-14) vidljivo je da je tužitelj dostavio tuženiku odštetni zahtjev koji je tuženik primio 14.3.2025.

5. Iz presude ovog suda posl. broja Pp-1171/2024-8 od 26.11.2024. (list 95-99) vidljivo je da je protiv tužitelja I tuženika te protiv MV vođen prekršajni postupak zbog događaja u caffe baru Fontana dana 4. svibnja 2024. oko 18,00 sati, koji postupak je pravomoćno okončan presudom broja: Pp - 1171/2024-8 od 26.11.2024. kojom je ovdje tuženi proglašen krivim za prekršaj iz čl.6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinjen na način da se fizički sukobio s tužiteljem i zadao mu više udaraca u predjelu tijela i glave te pogodio tužitelja staklenom pepeljarom u glavu, da je ovdje tužitelj proglašen krivim za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinjen na način da se fizički sukobio s tuženikom i zadao mu više udaraca u predjelu tijela i glave te je SV proglašen krivim za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinjen na način da je rukama uhvatio oko vrata ovdje tuženika.

6. Tužitelj JV u svojem iskazu (list 27-28) navodi da je dana 04.05.2024. oko 18 sati bio u caffe baru Fontana u [adresa] u društvu brata tuženika ŠV, kojeg je poznavao od ranije i tuženika kojeg do tada nije poznavao. Tuženi je otišao izvan caffe bara, a on se "sporječkao" s ŠV i koji je tada izišao iz caffe bara, a vratio se sa tuženikom koji mu je prišao i stisnutom šakom ga udario u glavu. Nakon toga se hrvao s tuženikom, a razdvajali su ih IV, njihov poznanik i njegov brat SV. Razdvojili su ih i tuženik je izišao iz caffe bara dok je on ostao u caffe baru. Tuženik se potom vratio u caffe bar i tada je on dobio udarac staklenom pepeljarom u glavu u predio iznad desnog oka i bočno, a staklenu pepeljaru prema njemu bacio je tuženik dok se nalazio kod ulaznih vrata caffe bara. Procjenjuje da je tuženik od njega tada bio udaljen oko 6-7 metara. Iz glave je veoma krvario i sjeća se da mu je konobar dao majicu – duksu kojom je pokrio ranu da zaustavi krvarenje, a brat SV tada ga je odvezao u bolnicu Dubrava u Zagrebu gdje mu je pružena liječnička pomoć. Prije opisanog fizičkog sukoba svaki od njih tj. ŠV, tuženik i on popili su "po par piva". Njegov brat SV došao je u caffe bar u trenutku kada su se tuženik i on fizički sukobili. SV je reagirao na način da ih je išao smirivati. Od povrede koju mu je nanio tuženik udarcem staklenom pepeljarom ostao mu je ožiljak na glavi u predjelu iznad desnog oka i bočno kod sljepoočne regije, a što mu veoma smeta jer tu ozljedu vidi svako jutro pred ogledalom, a na poslu ga suradnici pitaju što mu se dogodilo i zbog čega ima ožiljak. Nakon zadobivanja povrede na posao nije išao mjesec dana, a potom je morao ići jer nije dobivao plaću ako nije radio. Pri kućanskim poslovima pomagali su mu njegova majka i njegova djevojka, npr. kod tuširanja, a boljelo ga je ako je podizao ili spuštao glavu. I sada trpi bolove na mjestu povrede prilikom promjene vremena ili na radnom mjestu kada su temperature niske, a radi na bušenjima izvora termalne vode na sjeveru Njemačke na temperaturama i do - 17 stupnjeva celzijusa. Koliko on zna kritične zgode njegov brat SV nikoga nije udario.

7. Tuženik PV u svojem iskazu (list 28-29) navodi da su ga kritičnog dana njegov brat ŠV i poznanik IV telefonom pozvali da nakon posla dođe u caffe bar Fontana. Radi kod poslodavca Binđo u [adresa], radi do 16 sati i potom je otišao u caffe bar Fontana gdje je našao brata ŠV, IV i tužitelja koji su ondje bili "već poprilično". Tužitelja je ondje upoznao, a zajedno su pili pivo, on je popio 3-4 piva. Otišao je kada je počelo "čupanje šanka i paljenje novaca", a pod time misli na ponašanje tužitelja koji je dok su stajali za šankom rukama podizao drveni šank koji je u obliku slova L te je govorio da njemu novci ništa ne znače i da će paliti novčanice od 20 eura, a ne zna da li i jeste palio novčanice. Otišao je i stigao je već do mjesta Martinska Ves kada ga je telefonom zvao brat ŠV da se vrati po njega jer da je imao konflikt sa tužiteljem. Vratio se i ušao u caffe bar Fontana gdje su se nalazili njegov brat i tužitelj, pitao je u čemu je problem, a tužitelj ga je tada prvi udario stisnutom šakom u glavu u predio ugla čela iznad desnog oka, a udario ga je preko IV koji se nalazio između njih. Tužitelju je uzvratio udarac stisnutom šakom u glavu, a tada ga je tužiteljev brat, kojeg do tada nije ni poznavao ni znao da mu je brat, s leđa uhvatio za vrat tzv. kravatom tj. na način da ga je laktom uhvatio za vrat ispod brade i oborio na pod lokala. Dok se nalazio na podu tužitelj ga je šakama udarao po glavi i prsima i govorio mu da će mu jebati ženu i djecu. Razdvojili su ih, misli da su ih razdovojili njegov brat, tužiteljev brat i IV, tužitelj mu je još izrekao prijetnju da on posjeduje pušku, no koju prijetnju nije prijavio policiji. On je dohvatio staklenu pepeljaru sa stola, misli unutar caffe bara, koju pepeljaru je bacio prema tužitelju ali nije ga namjeravao pogoditi pepeljarom. Vidjevši da je pogodio tužitelja staklenom pepeljarom okrenuo se i otišao kući. Tužitelj ga je udarao šakama po glavi i prsima dok je ležao na podu na MV koji ga je držao laktom ispod vrata, a tužitelj mu se nalazio na njegovim nogama. U vezi puške tužitelj mu je rekao "sad ne znaš što si si napravio imam ja pušku doma". Pepeljaru je bacio lijevom rukom, a inače je dešnjak. Kada ga je brat nazvao da se vrati nije rekao da li je imao fizički ili verbalni sukob sa tužiteljem, a kada se vratio isti nisu bili u nikakvom fizičkom sukobu već su stajali u kafiću.

8. Svjedok ŠV u svojem iskazu (list 89-90) navodi da je dana **.**.2024. sa IV bio u caffe baru Fontana gdje su pili alkoholna pića-pivo sa KV kojeg poznaju, a telefonom je pozvao i svojeg brata PV da dođe na piće te je PV došao. Pili su pivo i par piva je popio i PV, a JV se počeo neprimjereno ponašati na način da je odizao pokretni dio drvenog šanka pri čemu se prosipalo piće te se JV počeo hvalisati pa je njegov brat PV otišao. JV se i dalje ponašao hvalisavo i bahato pa je telefonom pozvao svojeg brata PV da dođe po njega budući da tada nije imao svoj automobil. Kada je PV došao u caffe bar Fontana pitao je što se dogodilo i zašto ga je zvao, a JV je šakom udario PV, a koji mu je vratio udarac. Brat tužitelja SV uhvatio je rukom oko vrata njegovog brata i oborio ga na tlo te ga držao rukom oko vrata i gušio, a JV je šakama više puta udario njegovog brata. On im nije mogao odmah pristupiti jer su se nalazili na malom prostoru, no uspio je s IV razdvojiti JV od njegovog brata. JV je tada vikao njegovom bratu pogrdne riječi da će mu jebati ženu i djecu i slične pogrdne riječi te je govorio da on ima pušku, a njegov brat PV tada je sa stola dohvatio staklenu pepeljaru i bacio je prema KV, nakon čega su njegov brat, IV i on otišli. Dodaje da je JV više puta vikao da li oni znaju tko je on, odnosno prijetio je te ga je i nakon tog događaja bilo strah da bi njega mogao tko napasti u [adresa].

9.1. Određeno je medicinsko vještačenje radi utvrđenja koje ozljede je tužitelj zadobio, je li trpio fizičke bolove i strah, da li je došlo do naruženja i smanjenja fizičkih aktivnosti te je li tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, a vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku ortopedu-traumatologu dr. Mladenu Frketiću.

9.2. U nalazu vještaka (list 45) navedeno je da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tjelesnu ozljedu i da je zdravstveni integritet tužitelja narušen u predmetnom štetnom događaju, da je tužitelj liječenje proveo po preporukama liječnika. Nakon analize priložene medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužitelja vještak je našao da je tužitelj pretrpio duševne boli zbog zadobivene ozljede, ali da nisu zaostale trajne posljedice koje bi smanjivale opću životnu sposobnost tužitelja. Uvidom u kopiju zdravstvenog kartona priloženu spisu u razdoblju od 05.7.2013.-23.5.2024.našao je da tužitelj nije imao istovjetnu ozljedu osim ozljede koja je nastala u štetnom događaju. Kliničkim pregledom kod tužitelja je našao tri nepravilna ožiljka na glavi, od kojih je najveći lociran sljepoočno desno te se proteže prema desnoj strani čela u duljini od cca 9-10 cm, uzdužan, blaže atrofičan, uvučen, hipopigmentiran, te druga dva manja u duljini od 3-4 cm, locirana čeono desno, nepravilnih oblika, atrofični,u razini epidermisa.

9.3. Vještak je našao da je tzv. primarni strah, koji se javio u trenutku ozljeđivanja, bio intenzivan i kratkotrajan, da je sekundarni strah jačeg intenziteta trajao jedan dan, strah srednjeg intenziteta daljnja tri dana, a nakon toga se javio period kasnog straha koji je trajao daljnjih sedam dana. Bol jačeg intenziteta tužitelj je trpio dva dana, srednjeg intenziteta slijedeća tri dana, da bi još slijedećih pet dana trpio boli slabijeg intenziteta. Tuđa pomoć i njega druge osobe tužitelju je bila potrebita tijekom deset dana po jedan sat. Naruženje je izraženo u srednjem stupnju obzirom na naprijed opisane ožiljkekoji su stalno vidljivi drugim osobama.

10. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Mladena Frketića sud je u cijelosti prihvatio jer je isti dan stručno i objektivno, temeljem relevantne dokumentacije i pregleda tužitelja, od osobe koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem za ocjenu odlučnih činjenica, a svoja zapažanja iznio je jasno i uvjerljivo.

11. Po izradi nalaza vještaka tužitelj je u podnesku od 25.5.2026. (list 51-53) uredio tužbeni zahtjev te traži naknadu za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 5.338,90 €, a koji iznos se sastoji od naknade za pretrpljenu bol u iznosu od 500,00 €, naknade za pretrpljeni strah u iznosu od 400,00 €, duševne boli zbog naruženosti u iznosu od 4.380,00 € te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 58,90 € (omaškom navedeno za 80 sati što ispravlja u zapisniku od 2.7.2026, list 89, na 10 sati).

12. Nesporno je da su se kritične zgode tužitelj i tuženik fizički sukobili na način da su međusobno razmijenili udarce u predjelu tijela i glave, da je njihov fizički sukob prestao jer su bili razdvojeni, a nakon čega je tuženik prema tužitelju bacio staklenu pepeljaru kojom je tužitelja pogodio u glavu i nanio mu tjelesnu ozljedu. Tužitelj i tuženi različito iskazuju o tome tko je započeo njihov fizički sukob, no ta okolnost nije relevantna za rješenje ove stvari budući da je nesporno da je tuženik udario tužitelja staklenom pepeljarom u glavu i nanio mu tjelesnu ozljedu.

13. Osporavanje odgovornosti tuženika da je kritične zgode udario tužitelja po glavi staklenom pepeljarom u nužnoj obrani nije prihvaćeno jer se u postupanju tuženika ne nalaze obilježja nužne obrane. Naime, nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da bi počinitelj od sebe ili drugoga odbio istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad, a tuženik i tužitelj te svjedok ŠV sukladno su iskazali da je tuženik bacio staklenu pepeljaru prema tužitelju nakon što su se tužitelj i tuženik prestali tući i bili su razdvojeni, dakle nije postojao istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad tužitelja prema tuženiku. I u prekršajnom postupku koji se kod ovog suda vodio pod posl. brojem Pp-1171/2024 okrivljeni su izjavili da je ovdje tuženik PV ovdje tužitelja JV udario staklenom pepeljarom u glavu nakon što su se ovdje tužitelj i ovdje tuženik prestali tući, kako je navedeno u obrazloženju presude broja: Pp-1171/2024-8 (list 97-98).

14. S obzirom na navedeno sud smatra da tužitelju stoga u konkretnom slučaju doista pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu prema odredbama čl. 19. st. 1. i st. 2. te čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima , a koja naknada je dosuđena u traženom iznosu.

15. Polazeći od mišljenja vještaka dr. Mladena Frketića, u pogledu pretrpljenih fizičkih bolova i straha te duševnih bolova zbog naruženosti, primjenom odredaba čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima i orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematrijalne štete Vrhovnog suda RH, ovaj sud nalazi da je tužiteljev uređeni tužbeni zahtjev (list 53) sukladan orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH te je tužitelju dosuđen traženi iznos.

16. Obzirom na vrijeme kroz koje je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, ocijenjeno po vještaku medicinske struke u trajanju od ukupno 10 sati, temeljem čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tužitelju po toj osnovi pripada pravo na naknadu u traženom iznosu od 5,89 € po satu, kao iznosu prema uobičajenoj sudskoj praksi po jednom satu tuđe pomoći i njege.

17. Prema izloženom, tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je za traženi iznos od ukupno 5.338,90 € (list 53), a tuženik je na temelju čl.1103. Zakona o obveznim odnosima obvezan na plaćanje kamata od dana 15.ožujka 2025. budući da je dana 14. ožujka 2025. primio zahtjev tužitelja za naknadu predmetne štete.

18. Tužitelj troškovnikom (list 94) potražuju naknadu troškova postupka, a budući da je uspio parnici i da su traženi troškovi bili potrebni za vođenje parnice i postizanje uspjeha u parnici tuženik je na temelju čl.154. st.1. i čl.155. st.1. Zakona o parničnom postupku obvezan tužitelju naknaditi prouzročene parnične troškove, a to prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

19. Tužitelju su priznati troškovi za odštetni zahtjev u vrijednosti 100 bodova, za sastavljanja tužbe u vrijednosti 100 bodova, za sastavljanje podnesaka od 1.12.2025. i 25.5.2026. za svaki u vrijednosti po 100 bodova, za podnesak od 15.4.2026. u vrijednosti 25 bodova, za pristup ročištima 20.1.2026., 3.3.2026. i 2.7.2026. za svako u vrijednosti po 100 bodova, što je ukupno 725 bodova i što prema vrijednosti boda od 2,00 € po odvjetničkoj Tarif i iznosi 1.450,00 €, što je uvećano za PDV 25% u iznosu od 362,50 € , potom za trošak vještačenja u iznosu od 300,00 €, te za sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 108,25 € i za sudske pristojbe na presudu u iznosu od 181,80 € (ne paušalno 300,00 € kako navodi tužitelj), a što sveukupno iznosi 2.402,55 €.

20. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu svojih troškova ovog postupka.

21. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu, 09. rujna 2026.

S U D A C:

Damir Gazdik

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik P

3. DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

4. sredi spis

5. kal. 15 dana