1

Poslovni broj: Pr-277/2020-102

 

           

    Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Braće Radić 2, Varaždin                                                  

Poslovni broj: Pr-277/2020-102

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                      P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Jadranki Orlović u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. U., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. P. d.o.o. sa sjedištem u V., OIB: …., zastupanog po punomoćniku J. Đ., dipl. iur, zaposleniku tuženika, radi potraživanja iz radnog odnosa, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 6. ožujka 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 16. travnja 2024., kao dana donošenja i objave presude

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Nalaže se tuženiku, A. P. d.o.o., sa sjedištem u V., OIB: …, da isplati tužitelju, M. L. iz V., OIB: …, na ime razlike plaće iznos od 6.559,92 EUR bruto, (slovima: šest tisuća petsto pedeset devet EUR i devedeset dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na iznos od

- 102,28 EUR od dana 15.11.2015.g. do dana isplate;

- 39,60 EUR od dana 15.12.2015.g. do dana isplate;

- 27,16 EUR od dana 15.01.2016.g. do dana isplate;

- 20,35 EUR od dana 15.02.2016.g. do dana isplate;

- 60,93 EUR od dana 15.03.2016.g. do dana isplate;

- 33,32 EUR od dana 15.04.2016.g. do dana isplate;

- 63,16 EUR od dana 15.05.2016.g. do dana isplate;

- 97,73 EUR od dana 15.06.2016.g. do dana isplate;

- 14,13 EUR od dana 15.07.2016.g. do dana isplate;

- 155,38 EUR od dana 15.08.2016.g. do dana isplate;

- 58,67 EUR od dana 15.09.2016.g. do dana isplate;

- 121,92 EUR od dana 15.10.2016.g. do dana isplate;

- 57,62 EUR od dana 15.11.2016.g. do dana isplate;

- 49,41 EUR od dana 15.12.2016.g. do dana isplate;

- 58,66 EUR od dana 15.01.2017.g. do dana isplate;

- 82,99 EUR od dana 15.02.2017.g. do dana isplate;

- 34,67 EUR od dana 15.04.2017.g. do dana isplate;

- 122,16 EUR od dana 15.05.2017.g. do dana isplate;

- 62,60 EUR od dana 15.06.2017.g. do dana isplate;

- 184,30 EUR od dana 15.07.2017.g. do dana isplate;

- 95,72 EUR od dana 15.08.2017.g. do dana isplate;

- 91,29 EUR od dana 15.09.2017.g. do dana isplate;

- 167,34 EUR od dana 15.10.2017.g. do dana isplate;

- 148,77 EUR od dana 15.11.2017.g. do dana isplate;

- 105,02 EUR od dana 15.12.2017.g. do dana isplate;

- 130,81 EUR od dana 15.01.2018.g. do dana isplate;

- 85,18 EUR od dana 15.02.2018.g. do dana isplate;

- 105,85 EUR od dana 15.03.2018.g. do dana isplate;

- 116,68 EUR od dana 15.04.2018.g. do dana isplate;

- 153,53 EUR od dana 15.05.2018.g. do dana isplate;

- 104,33 EUR od dana 15.06.2018.g. do dana isplate;

- 126,60 EUR od dana 15.07.2018.g. do dana isplate;

- 201,90 EUR od dana 15.08.2018.g. do dana isplate;

- 107,89 EUR od dana 15.09.2018.g. do dana isplate;

- 342,27 EUR od dana 15.10.2018.g. do dana isplate;

- 190,74 EUR od dana 15.11.2018.g. do dana isplate;

- 153,53 EUR od dana 15.12.2018.g. do dana isplate;

- 223,67 EUR od dana 15.01.2019.g. do dana isplate;

- 176,79 EUR od dana 15.02.2019.g. do dana isplate;

- 213,96 EUR od dana 15.03.2019.g. do dana isplate;

- 151,16 EUR od dana 15.04.2019.g. do dana isplate;

- 218,31 EUR od dana 15.05.2019.g. do dana isplate;

- 172,49 EUR od dana 15.06.2019.g. do dana isplate;

- 262,22 EUR od dana 15.07.2019.g. do dana isplate;

- 144,37 EUR od dana 15.08.2019.g. do dana isplate;

- 176,68 EUR od dana 15.09.2019.g. do dana isplate;

- 76,80 EUR od dana 15.10.2019.g. do dana isplate;

- 111,73 EUR od dana 15.11.2019.g. do dana isplate;

- 229,39 EUR od dana 15.12.2019.g. do dana isplate;

- 217,80 EUR od dana 15.01.2020.g. do dana isplate;

- 176,94 EUR od dana 15.02.2020.g. do dana isplate;

- 133,05 EUR od dana 15.03.2020.g. do dana isplate;

po stopi koja se od dana dospijeća pojedinih iznosa do dana 31.7.2015.određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od dana 1.8.2015. do dana 31.12.2022 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 112,55 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to

- na iznos od  68,39 EUR od dana 15.09.2015.do dana isplate;

-  na iznos od 44,16 EUR od dana 15.10.2015.g. do dana isplate;

 

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđeni iznos pod toč. I. izreke (6.559,92 EUR) kao neosnovan.

 

IV. Nalaže se tuženiku A. P. d.o.o., sa sjedištem u V., OIB: …, da tužitelju, M. L. iz V., OIB: …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.853,95 EUR (slovima: četiri tisuće osamsto pedeset tri eura i devedeset pet centi), sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 16. travnja 2024. do isplate, po stopi po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 11.311,50 EUR odbija.

 

r i j e š i o   j e

 

              Utvrđuje se da je tužba u podnesku tužitelja od 16. siječnja 2024. u kojem je postavljen alternativni tužbeni zahtjev u iznosu od 6.672,47 EUR, a koji je sud u većem dijelu usvojio, povučena za iznos od 6.600,64 EUR.

 

Obrazloženje

             

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate razlike plaće. U tužbi navodi da je bio djelatnik prednika tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 491/2000 od 27.12.2000., a po statusnim promjenama djelatnik tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, u razdoblju od 1.4.2015. do 3.8.2020. Tužitelj je Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 27.12.2000. bio zaposlen na radnom mjestu: vozač autobusa, koji ugovor je ovdje tužitelj otkazao s danom 3.8.2020. Uslijed opisane organizacije rada tužitelj je u svakom mjesecu u navedenom periodu od 1.1.2015. do 3.8.2020. ostvario veliki broj prekovremenih sati kao i velik broj (neisplaćenih) sati rada nedjeljom, rada noću kao i rada praznicima u kojim slučajevima se cijena redovnog sata rada uvećava sukladno Pravilniku o radu. U razdoblju od 1.1.2015. do dana izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od strane tužitelja, tuženik tužitelju nije isplatio, mjesečne iznose bruto plaće na ime prekovremenih sati, kao niti mjesečne iznose bruto plaće na ime noćnog rada, rada nedjeljom te rada praznicima. Budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio bruto plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Tužitelj ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom i to isplatnim listama u periodu od 1.1.2015. pa sve do 2.8.2020., Ugovorom o radu od 2015.g. koji mu tuženik nikada nije niti uručio, Pravilnikom o radu te isti ne raspolaže niti evidencijom o korištenju radnog vremena za period od 1.1.2015. pa do zaključno 2.8.2020., (jednostrane evidencija poslodavca), kao niti svim drugim dokumentima i podacima kojima pak raspolaže poslodavac, ovdje tuženik, a bez kojih nije moguće utvrditi visinu potraživanja tužitelja koju mu je tuženik dužan isplatiti, dok tuženik pak raspolaže svom potrebnom dokumentacijom za izračun visine potraživanja po predmetnom Ugovoru o radu. Upravo je u tu svrhu tužitelj dana 25. rujna 2020. uputio dopis ovdje tuženiku radi pribave tražene dokumentacije, a sve kako bi tužitelj mogao odrediti visinu svog potraživanja, međutim tuženik se o navedeni dopis u potpunosti oglušio kao da ga tužitelj nije niti odaslao. Pored navedenog, odnosno pored činjenice da tužitelj ne raspolaže cjelokupnom dokumentacijom relevantnom za sporni – utuženi period, a koja se dokumentacija ukazuje zajedničkom u smislu odredbi čl. 233. ZPP-a, tužitelj ukazuje kako je za određivanje/postavljanje tužbenog zahtjeva nužno i provođenje predloženog financijskog-knjigovodstvenog vještačenja temeljem cjelokupne relevantne dokumentacije, a to tim više obzirom na opsežnost i specifičnost predmetne materije. Stoga, kako tužitelj ne raspolaže dokumentacijom potrebnom za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva s osnova novčanog potraživanja koje mu mora isplatiti tuženik te kako je potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, to isti podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186 b. ZPP-a te predlaže sudu da prvo donese slijedeće kojim se usvaja postavljeni manifestacijski zahtjev te naloži tuženiku da tužitelju dostavi dokumentaciju potrebnu mu za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva, isplatne liste od 1.1.2015. do 2.8.2020., Ugovor o radu zaključen 2015., Pravilnik o radu, evidenciju o korištenju radnog vremena za period od 1.1.2015. do 02.8.2020. i sve potrebne podatke za potpuno određivanje novčane tražbine (glavnice i tijeka kamata) koja je predmet ovoga postupka, nakon čega će tužitelj po provedenom financijskom vještačenju postaviti određeni tužbeni zahtjev.

             

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da opreza radi ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja prema općim pravilima obveznog prava. Ne osprava da je tužitelj bio zaposlenik tuženika, ali relativizira stvar kad neistinito tvrdi da je u svakom mjesecu u periodu od 1.1.2015. do 3.8.2020. ostvario veliki broj prekovremenih sati kao i velik broj neisplaćenih sati rada nedjeljom, rada noću kao i rada praznicima u kojim slučajevima se cijena redovnog sata rada uvećava sukladno Pravilniku o radu. Tužitelj priznaje da su mu poznate odredbe Pravilnika o radu jer na njima temelji gornje tvrdnje, ali pokušava dovesti sud u zabludu tvrdeći da je tuženiku izvanredno otkazao Ugovor o radu, navodeći prvo da ga je otkazao 3.8.2020., a potom u drugom odlomku na stranici 2. tužbe navodi da u razdoblju od 1.1.2015. do dana izvanrednog otkazivanja tuženik tužitelju nije isplatio mjesečne iznose bruto plaće na ime prekovremenih sati kao niti mjesečne iznose bruto plaće na ime noćnog rada, rada nedjeljom te rada praznicima. Očigledno je da tužitelj izbjegava navesti datum kad je navodno izvanredno otkazao ugovor o radu, sve budući je dopisom od 2.6.2020. obavijestio tuženika da isti otkazuje temeljem članka 115. Zakona o radu, a temeljem takvog otkaza tuženik je tužitelja kao osiguranika Zavoda odjavio s danom 3.8.2020. kojeg datuma mu je i prestao radni odnos. Tužitelj nastoji tuženiku imputirati odgovornost za neizvršenje Ugovorom o radu preuzetih obveza u smislu članka 116. ZoR-a, na koji se kod otkazivanja Ugovora o radu nije niti pozivao, time ujedno i supstituirati pravno zaštitni zahtjev radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, u kojem mu stupnjevita tužba olakšava poziciju tužitelja za potraživanja iz ove vrste međusobnog odnosa. Međutim, prava i obveze tužitelja i tuženika iz radnog odnosa nakon redovitog otkaza Ugovora o radu izjavljenog od tužitelja konzumirana su i više ne egzistiraju. Zbog nepostojanja međusobnog pravnog odnosa između tužitelja i tuženika, nije niti ispunjena procesna pretpostavka za „manifestacijski“ zahtjev, koji je tužitelj postavio u smislu članka 186.b. stavak 1. ZPP-a, kojim predlaže da se naloži tuženiku da preda tužitelju cjelokupnu dokumentaciju i sve potrebne podatke za potpuno određivanje novčane tražbine koja je predmet ovoga postupka. Ako je već tužitelj smatrao da mu je tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, onda je mogao u smislu članka 133. stavak 1. ZOR-a u roku od petnaest dana od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, a tuženik nije zaprimio niti jedan zahtjev tužitelja po tom pitanju. Ne može se razumno izbjeći dojam da bi tužitelj tijekom cijelog utuženog razdoblja još od 1.1.2015. godine tolerirao da mu se ne isplaćuju ugovorene plaće i to nakon svake mjesečne isplate. Zdravorazumski je bilo očekivati da bi tada to bar naveo kao razlog izjavljenog otkaza Ugovora o radu prema stipulaciji norme članka 116. ZoR-a. Osporava tvrdnje tužitelja iz tužbe da mu tuženik u utuženom razdoblju nije isplatio mjesečne iznose bruto plaće na ime prekovremenih sati, na ime noćnog rada, rada nedjeljom te rada praznicima, nadalje da mu je tuženik pogrešno obračunao i isplatio bruto plaće po svim tim osnovama, k tomu da mu je pogrešno obračunao i isplatio sve naknade plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad. Tvrdi i da manipulira s činjenicama kad navodi da ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom odnosno isplatnim listama u periodu od 1.1.2015. do 2.8.2020., ni Ugovorom o radu od 2015.g. koji da mu tuženik nikada nije niti uručio, Pravilnikom o radu, te da ne raspolaže s evidencijom o korištenju radnog vremena za utuženi period, niti svim drugim dokumentima i podacima kojima raspolaže tuženik, bez kojih mu nije moguće utvrditi visinu njegovog potraživanja koje da mu je tuženik dužan isplatiti, a da tuženik pak raspolaže svom potrebnom dokumentacijom za izračun visine potraživanja po predmetnom Ugovoru o radu. Navodi da je upravo u tu svrhu tužitelj dana 25. rujna 2020. uputio dopis tuženiku radi pribave tražene dokumentacije kako bi mogao odrediti visinu svog potraživanja, međutim da se tuženik na navedeni dopis u potpunosti oglušio kao da ga tužitelj nije niti odaslao. Na kraju predlaže da sud donese rješenje kojim se nalaže tuženiku da preda tužitelju cjelokupnu dokumentaciju i potrebne podatke za potpuno određivanje novčane tražbine koja je predmet ovoga postupka. U svezi ovih tvrdnji tužitelja, tuženik prije svega naglašava da sukladno odredbama članka 93. ZoR-a koji je na snazi od 7. kolovoza 2014., prilikom isplate plaće, naknade plaće i otpremnine kao poslodavac uručuje svim radnicima obračun (polaže račun) iz kojeg je vidljivo kako su i na osnovu čega su ti iznosi utvrđeni. Tuženik kao poslodavac ne posluje „ilegalno“ kako mu to nekorektno podmeće tužitelj, pače, jer bi kršenjem ovih odredbi konstantno bio izložen novčanim kaznama propisanih člankom. 228. stavak 1. točka 17. ZoR-a, a isto tako i intervenciji dvije Sindikalne podružnice koje djeluju kod njega. Tragom toga, neistinu govori tuženik da ne raspolaže s isplatnim listama u periodu od 1.1.2015. do 2.8.2020., što potvrđuju potpisi kojima ne samo tužitelj već i ostali radnici tuženika potvrđuju primitak obračuna plaće na skupnim listama u 2015., 2016., 2017. 2018. i 2019. koje tuženik dostavlja u spis predmeta. Nadalje, tužitelj se radi zaštite svojih prava mogao obratiti i Sindikalnom povjereniku koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeće temeljem Sporazuma dvije sindikalne podružnice koje aktivno djeluju kod tuženika.  U svezi navoda tužitelja da je dana 25. rujna 2020.zatražio od tuženika dokumentaciju koju je pobrojao u predloženom rješenju pri stupnjevanju tužbe, tuženik ukazuje da je tužitelj zatražio samo evidenciju o korištenju radnog vremena za period od 2015 pa zaključno s 2020., a temeljem Ugovora o radu koji je isti zaključio s tuženikom. Postavljeni manifestacijski zahtjev smatra neosnovanim, slijedom čega je i drugi određeni zahtjev koji je tužitelj postavio temeljem čl. 186.b. st. 2. ZPP-a, pa predlaže da se tužba odbaci.

 

3. Sud je Rješenjem poslovni broj: 8 Pr-277/2020-9 od 31. svibnja 2021. usvojio postavljeni manifestacijski zahtjev tužitelja te naložio tuženiku da mu dostavi zatraženu dokumentaciju potrebnu mu za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva, ali je Županijski sud u Zagrebu svojim rješenjem poslovni broj: 14 Gž R-1519/2021-3 od 15. prosinca 2021. u povodu žalbe tuženika to rješenje ukinuo. Tužitelj je nakon toga u podnesku od 27. siječnja 2022. postavio određeni tužbeni zahtjev kojim je od tuženika zatražio isplatu iznosa od100.006,24 tadašnjih kuna, a sada 13.273,11 EUR, pa sud o postavljenom manifestacijskom zahtjevu nije trebao ponovo odlučivati. Naime da tužitelj po primitku ukidnog rješenja II. stupanjskog suda nije postavio određeni tužbeni zahtjev, sud bi Rješenjem trebao pozvati tužitelja da dostavi dokaz da je traženu dokumentaciju zatražio od tužitelja prije podnošenja tužbe, a ako takav dokaz nema, da ispravi tužbu na način da postavi određeni tužbeni zahtjev. Budući da je tužitelj nakon što je 24. siječnja 2021. primio rješenje II. stupanjskog suda kojim je ukinuto rješenje ovog suda o usvajanju njegovog manifestacijskog zahtjeva, prije nego je sud ponovo ovaj sud ponovo odlučio o manifestacijskom zahtjevu u podnesku od 27. siječnja 2021. postavio određeni tužbeni zahtjev, za tim nije bilo potrebe.

 

4. Tužitelj je nakon toga po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju u skladu s nalazom vještakinje i dopunama nalaza od 17. svibnja 2023. i 7. srpnja 2023. u podnesku od 23. listopada 2023.postavio novi tužbeni zahtjev kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 13.444,40 EUR (101.296,80 kn). Budući da je vještakinja nakon što je bila saslušana na sudu po nalogu suda izradila i Dopunu Nalaza od 27. prosinca 2023., tužitelj je u podnesku od 16. siječnja 2024. postavio svoj konačni tužbeni zahtjev, kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 13.444,40 EUR, a na temelju čl. 188. st. 2 ZPP-a postavio je i alternativni tužbeni zahtjev za slučaj da sud ne prihvati prethodno navedeni tužbeni zahtjev, kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 6.672,47 EUR. Sud je odlučivao o konačno postavljenom alternativnom tužbenom zahtjevu.

 

5. U dokaznom postupku pročitane su isprave u spisu predmeta: Ugovor o radu i Aneks ugovora o radu (stranice 6-8 spisa), Obavijest o prenošenju Ugovora o radu na novog poslodavca (stranica 9 spisa), Otkaz Ugovora o radu (stranica 10), Odjava HZMO (stranica 11 spisa), Zamolba za dostavu dokumentacije (stranica 12 spisa), Potpisna lista po jedinicama (stranice 23-34 spisa), Sporazum o sindikalnom povjereniku koji preuzima prava i ovlasti radničkog vijeća (stranice 35-36 spisa), Obavijest poslodavcu (stranice 37-38 spisa), Zamolba za dostavu dokumentacije (stranica 39 spisa), Potpisna lista za prosinac 2015. (stranice 40-45 spisa), Potpisna lista za 4. mjesec 2020. (stranica 52 spisa), Obračuni isplaćene plaće (stranice 58-70 spisa), Dokumentacija uz podnesak tuženika u omotnici (stranice 115-323 spisa), Podnesak vještakinje od 19.1.2023. (stranica 345 spisa), Popis vozača (stranica 357 spisa), Odluke tuženika od 16.6.2015., od 10.10.2018., od 11.7.2017., od 9.10.2017., od 14.4.2020. (stranice 358-363 spisa), Popis radnih mjesta s pripadajućim tarifnim vrednovanjem (stranice 364-365 spisa), Nalaz i mišljenje vještakinje K. K. od veljače 2023. (stranice 368-390 spisa), Podnesak vještakinje od 9. veljače 2023. (stranice 391-395 spisa), Evidencija o korištenju radnog vremena za L. M. (stranica 408 spisa), Obračuni plaća (stranice 409-414 spisa), Kolektivni Ugovor od prosinca 2022. (stranice 415-441 spisa), Popis radnih mjesta s pripadajućim tarifnim vrednovanjem (stranice 442-443 spisa), Očitovanje vještakinje od 3. travnja 2023. (stranice 450-454 spisa), Kolektivni Ugovor od prosinca 2022. te izmjene i dopune (stranice 461-491 spisa), Sporazum od 6. ožujka 2015. (stranice 492-493 spisa), Obračuni plaće (494-497 spisa), Putni radni listovi (stranice 498-501 spisa), Dopuna II Nalaza i mišljenja (stranica 507-522 spisa), Dopuna Nalaza i mišljenja III (stranice 537-571 spisa), Očitovanje vještakinje od 11. kolovoza 2023. (stranice 587-589 spisa), Očitovanje vještakinje od 6. listopada 2023. (stranice 593-598 spisa), Dopuna Nalaza i mišljenja IV (stranice 624-637 spisa), Očitovanje vještakinje od 16. veljače 2024. (stranice 662-665 spisa) te je saslušan i tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od mjeseca kolovoza 2015. do mjeseca kolovoza 2020., i to na ime dodatka za odrađeni prekovremeni rad, dodataka plaća za rad noću, nedjeljom, blagdanom i naknada plaće za godišnji odmor, bolovanje i blagdan/neradni dan.

 

7. Među strankama nije sporno :

 

-da je tužitelj zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme koje je zaključio s tuženikom za radno mjesto vozača autobusa u vremenu od 27.12.2000. do 3.8.2020.

 

8. Sporno je između stranaka da li je tuženik tužitelju pravilno obračunao i isplatio plaće za razdoblje od mjeseca kolovoza 2015. do mjeseca kolovoza 2020., i to na ime dodatka za odrađeni prekovremeni rad, dodataka plaća za rad noću, nedjeljom, blagdanom i naknada plaće za godišnji odmor te naknada za bolovanje, godišnji odmor  i blagdan/neradni dan.

 

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP)  sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, i to onaj alternativni iz podneska od 16. siječnja 2024. kojim tužitelj potražuje od tuženika potražuje isplatu iznosa od 6.672,47 EUR, osim u dijelu kojim potražuje razliku plaće za mjesece kolovoz i rujan za koje je nastupila zastara te zatezne kamate i na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u tom bruto iznosu razlike plaće,  osnovan.

 

 

10. Čitanjem dokumentacije u spisu predmeta sud je utvrdio:

 

- iz Ugovora o radu od 27.12.2000. i Aneksa tog Ugovora od 4.6.2001. sklopljenog između tužitelja i tuženika da, plaća tužitelja nije ugovorena u određenom iznosu, već je čl. 11. ugovora određeno da će se radniku isplaćivati mjesečna plaća utvrđena Tarifom vrednovanja radnih mjesta primjenom utvrđene vrijednosti (koeficijenta) u visini od 2,15 te da će se dodaci na plaću i naknada plaće za godišnji odmor radnika primjenjivati u skladu s Pravilnikom o radu

             

              - da su osnovna plaća i dodaci na plaću radnika te i dodaci za radno mjesto vozača autobusa regulirani internim aktima i odlukama tuženika i to Pravilnikom o radu A. P. d.o.o. od 26.05.15. s izmjenama i dopunama, Kolektivnim ugovorom A. P. d.d. od 19.12.02. s izmjenama i dopunama i Odlukama Uprave društva A. P. d.o.o. (Tabela 1.)

 

              - čitanjem obračunskih listi plaće od mjeseca kolovoza 2015. do mjeseca kolovoza 2020. da je tuženik tužitelju isplaćivao propisane ili ugovorene dodatke na plaću radnika (dodaci, povećanja plaće 5%, stimulacija za kvalitetu rada), Korekcije plaće II i Stimulacije, prikazane u Tabeli 2. Dopune Nalaz vještakinje od 27. prosinca 2023., koji dodaci, korekcije i stimulacije prema toj Dopuni Nalaza vještakinje K. K. iako su bili isplaćivani mjesečno, po pojedinim razdobljima, u jednom ili u više navrata, nisu uračunati u iznos osnovne plaće za redovan rad kao osnovica za obračun prekovremenog rada te dodataka na plaću za rad noću, nedjeljom i dane blagdana.

 

              11. Tužitelj u tužbi i svom stranačkom iskazu tvrdi da je dok je bio zaposlen kod tuženika kao vozač u vremenu od 2015. do 2018. sam ostvario jako veliki broj prekovremenih sati, 70-80 sati mjesečno, koji mi nisu pravilno obračunati i plaćeni, bili su mu obračunati manji nego za redovni rad, oko 5,70 kuna po satu, a trebali su biti obračunati i plaćeni više nego redovni rad, odnosno 50% više nego redovni rad, da je u vremenu od 2019. pa nadalje također radio prekovremeno, ali ne više tako puno, 20-30 sati mjesečno, a ti sati su mu također bili premalo plaćeni, oko 5,70 kuna po satu, da su prekovremeni sati iskazani u dostavljenim obračunima plaća, ali ne pravilno, da je iz obračuna plaća razvidno da je iskazana manji broj prekovremenih sati od stvarno ostvarenih, da je u vremenu od 2015. do 2018. prosječno svaki mjesec ostvario 70-80 sati prekovremenog rada, da u daljnjem razdoblju sve do kraja utuženog razdoblja, više nije radio prekovremeno tako puno već u prosjeku oko 20-30 sati, da prekovremeni sati nisu pravilno iskazani niti u obračunima plaće za razdoblje od 2019. pa nadalje koje je također obuhvaćeno tužbenim zahtjevom, jer je u tom vremenu radio prosječno 20-30 sati prekovremeno mjesečno, a iskazano je manje.

 

              12. Na temelju Nalaza vještakinje K. K., i to četvrte Dopune njezinog Nalaza izrađene prema nalogu suda iz raspravnog rješenja od 28. studenoga 2023. koju sud prihvaća kao mjerodavnu za donošenje odluke u ovom sporu, sud je utvrdio da je u utuženom razdoblju tuženik tužitelju isplaćivao uvećanje plaće za prekovremeni rad 50% i dodatke po nalogu (003-Dodaci po nalogu) i to za rad noću (35%), nedjeljom (35%) i dane blagdana (50%), ali na osnovnu plaću od 2.580,00 kn (1.200,00x2,15) i vrijednost bruto satnice za redovan rad od 14,83 kn (2.580,00/174), da je osnovna plaća radnog mjesta tužitelja uvećana za dodatke koje je tuženik isplaćivao po mjesecima u analiziranom razdoblju i to propisane ili ugovorene dodatke na plaću radnika, Dodatak po odluci Uprave, Stimulaciju za kvalitetu rada, Dodatak za stacionar od 5%, Dodatak za katni autobus je osnovna i korekcije plaće pod oznakom Korekcije plaće 132- Korekcija plaće II i Stimulacije 133- Stimulacija, da je  na temelju osnovne plaće radnog mjesta tužitelja uvećane za navedene dodatke izračunata vrijednost bruto satnice po mjesecu rada kao osnovica za obračun prekovremenog rada i dodataka na plaću za rad noću, nedjeljom i dane blagdana, tako da plaća za prekovremeni rad za utuženo razdoblje nakon uvećanja osnovne plaće za sve dodatke koje prema internim aktima tuženika pripadaju radnicima na radnom mjestu vozača  ukoliko se izvrši obračun prekovremenog rada (2.776,08 sati) po vrijednosti bruto satnice iz Tabele 3. uvećanoj za 50% (150%) sukladno čl. 51. Kolektivnog ugovora, iznosi 101.676,34 kn/ 13.494,77 €, čime u odnosu na isplaćeni iznos plaće za prekovremeni rad (61.743,88 kn/ 8.194,82 €) proizlazi razlika manje isplaćene plaće za prekovremeni rad u iznosu od 39.932,46 kn/ 5.299,95 € bruto (Tabela 4.), da ukoliko se dodaci za rad noću (283,91 sati), nedjeljom (212,33 sati) i u dane blagdana (43,25 sati) obračunaju po vrijednosti bruto satnice iz Tabele 3. i to sukladno čl. 51. Kolektivnog ugovora dodatak za rad noću i nedjeljom 35% i za rad blagdanom 50% satnice, proizlaze ukupni dodaci u iznosu od 6.297,89 kn/ 835,87 € bruto, od čega dodaci za rad noću u iznosu od 3.135,41 kn/ 416,14 €, za rad nedjeljom u iznosu od 2.395,55 kn/ 317,94 € i za rad blagdanom u iznosu od 766,93 kn/ 101,79 € (Tabela 5.), da usporedbom isplaćenih dodataka za rad noću, nedjeljom i u dane blagdana (2.897,41 kn/ 384,55 € bruto) i ovom dopunom nalaza u Tabeli 5. izračunatih dodataka za rad noću, nedjeljom i u dane blagdana, proizlazi razlika u iznosu od 3.400,48 kn/ 451,32 € bruto, od čega manje isplaćenih dodataka za rad noću u iznosu od 1.660,60 kn/ 220,40 €, manje isplaćenih dodataka za rad nedjeljom u iznosu od 1.293,60 kn/ 171,69 € i manje isplaćenih dodataka za rad blagdanom u iznosu od 446,28 kn/ 59,23 € (Tabela 6.), da ukoliko se bruto plaća tužitelja poveća za iznos od 39.932,46 kn/ 5.299,95 € s osnove prekovremenog rada i za iznos od 3.400,48 kn/ 451,32 € s osnove dodataka za rad noću, nedjeljom i blagdanom, odnosno ukoliko se bruto plaća poveća za ukupno 43.332,94 kn/ 5.751,27 €, proizlazi razlika naknada plaće u iznosu od 6.940,77 kn/ 921,20 € bruto koju čini manje isplaćena naknada za 824,00 sati godišnjeg odmora u iznosu od 4.475,79 kn/ 594,04 €, za 168,00 sati bolovanja u iznosu od 573,59 kn/ 76,13 € i za 336,00 sati državnog blagdana/neradni dan u iznosu od 1.891,39 kn/ 251,03 € (Tabela 7.) te da slijedom navedenog, ukoliko se osnovna plaća radnog mjesta tužitelja uveća za dodatke koje prema internim aktima i odlukama tuženika pripadaju tužitelju na radnom mjestu vozača autobusa prikazane u Tabeli 2. i izvrši obračun prekovremenog rada i dodataka za rad noću, nedjeljom i blagdanom po vrijednosti bruto satnice iz Tabele 3., tužitelju je po svim navedenim osnovama manje isplaćena bruto plaća/naknada u iznosu od 50.273,71 kn/ 6.672,47 €, od čega: plaća za prekovremeni rad u iznosu od 39.932,46 kn/ 5.299,95 €, dodaci za rad noću, nedjeljom i dane blagdana u iznosu od 3.400,48 kn/ 451,32 € i naknada plaće za godišnji odmor, bolovanje i blagdan u iznosu od 6.940,77 kn/ 921,20 €, kako je to po mjesecima od 08/2015 do 02/20201 usporedno u valuti HRK i EUR prikazano u Tabeli 8.2.

 

              13. Napominje se da je vještakinja izradila Nalaz i četiri  Dopune Nalaza, a prvim nije izračunala i razliku po osnovu dodataka plaća za rad noću, nedjeljom, blagdanom i naknada plaće za godišnji odmor, bolovanje i blagdan/neradni dan budući da joj rješenjem o određivanju vještačenja od 19. prosinca 2022. to nije bilo naloženo. Prema prvom izračunu sadržanom u Nalazu od 7. veljače 2023. plaća tužitelja za ostvareni prekovremene sate je trebala iznositi 103.789,68 kuna, a obračunato mu je i isplaćeno 20.581,31 kuna, pa neplaćena razlika po tom osnovu iznosi 83.208,37 kuna, odnosno 11.043,65 EUR.

             

              14. U povodu primjedbi tuženika, a nakon što je isti dostavio relevantnu dokumentaciju, vještakinja je izradila prvu Dopunu Nalaza od 7. veljače 2023. sadržanu u podnesku od 9. veljače 2023., u kojoj zaključno navodi da je tuženik u prilogu podneska od 6.2.2023., dostavio svoje interne akte, Odluku br. 336/2015 od 16.6.2015., Odluku br. 661/2017 od 11.7.2017., Odluku br. 960/2018 od 9.10.2018., Odluku br. 926/2018 od 10.10. 2018. i Odluku br. 927/2018 od 10.10.2018. kojima su regulirane isplate propisanih ili ugovorenih dodataka na plaću (dodaci po odluci Uprave, povećanje plaće 5%, korekcije plaće), da po njezinom mišljenju dostavljene Odluke koje reguliraju isplatu propisanih dodataka na plaću i koje reguliraju korekcije plaće do iznosa utvrđene bruto plaće te Odluka br. 131/2020 od 14.04.2020. o isplati umanjene plaće odnosno naknade plaće radi očuvanja radnih mjesta koja regulira iznos plaće od ožujka 2020. godine, ne utječu na način izračuna vrijednosti sata rada i obračun prekovremenih sati pojašnjen i prikazan u Nalazu vještaka od 07.02.2023., Točki 5. i 8. Nalaza.

 

              15. Nakon toga je vještakinja izradila drugu Dopunu svog Nalaza od 17. svibnja 2023. uzevši pri tom u obzir i po tuženiku naknadno dostavljenu dokumentaciju uz podneske od 13.03.2023. i 28.04.2023. i to: obračunske liste plaće tužitelja za mjesec listopad 2015., srpanj 2016., travanj 2017., srpanj 2018., studeni 2019. i siječanj 2020. s ručno evidentiranim izračunima iznosa plaće za sate rada, evidenciju o korištenju radnog vremena za studeni 2019., Kolektivni ugovor A. P. d.d. V. od 19.12.2002. godine Kolektivni ugovor A. P. d.d. V. od 19.12.2002. u primjeni od 01.01.2003., Izmjene i dopune Kolektivnog ugovora A. P. d.d. V. od 08.08.2003. u primjeni od 01.07.2003., Sporazum između društva A. P. d.d. V. „u stečaju“ i društva A. P. d.o.o. od 06.03.2015. godine, dokumentaciju obračuna i isplate plaće za mjesec studeni 2019.- Obračun isplaćene plaće s ručno evidentiranim izračunom iznosa plaće za sate rada, Evidencija o korištenju radnog vremena, Evidencija dana i sati, Putni radni listovi za datum 03.11., 08.11., 10.11., 15.11. i 22.11.2019. Prema toj drugoj Dopuni Nalaza ukoliko bi se za obračun prekovremenih sati rada tuženika prema tužitelju kao referentna vrijednost koristio iznos osnovne plaće u bruto iznosu od 3.180,00 kn, odnosno vrijednosti sata rada proizašle kao kvocijent osnovne plaće i mjesečnog fonda sati, za 2.776,08 prekovremenih sati rada tužitelja proizašao bi obračun prekovremenih sati po punoj vrijednosti sata u iznosu od 50.974,13 kn i dodatak na osnovnu plaću za prekovremeni rad po 50% vrijednosti sata u iznosu od 25.487,07 kn, čime bi proizašao obračun prekovremenih sati u iznosu od ukupno 76.461,20 kn/ 10.148,15 EUR, te ukoliko bi se od na taj način obračunatih prekovremenih sati oduzeo iznos obračunatih i isplaćenih prekovremenih sati po tuženiku u iznosu od 61.743,88 kn/ 8.194,82 EUR, proizašla bi razlika manje isplaćene bruto plaće s osnove manje obračunatih i isplaćenih prekovremenih sati u iznosu od 14.717,32 kn/ 1.953,33 EUR, ali ta Dopuna ne sadrži i izračun  razlike između bruto iznosa za noćni rad, rad nedjeljom i rad državnim praznicima koji je trebao biti isplaćen tužitelju prema evidenciji o radnom vremenu i bruto iznosa za noćni rad, rad nedjeljom i rad državnim praznicima koji je isplaćen sukladno utvrđenoj prosječnoj plaći tužitelja, koja uključuje i neplaćene iznose s osnova prekovremenog rada (utvrđeno vještačenjem od 7.2.2023.) te eventualno neplaćene iznose s osnova noćnog rada, rad nedjeljom i rad državnim praznicima (koje se nalaže izračunati dopunskim vještačenjem), izračuna razliku između naknada plaće koja je isplaćena i naknada plaće koja je trebala biti isplaćena tužitelju, prema rješenju suda od 8. svibnja 2023.

             

              16. Rješenjem suda od 8. svibnja 2023. vještakinji dan zadatak da izračuna razliku između bruto iznosa za noćni rad, rad nedjeljom i rad državnim praznicima koji je trebao biti isplaćen tužitelju prema evidenciji o radnom vremenu i bruto iznosa za noćni rad, rad nedjeljom i rad državnim praznicima koji je isplaćen sukladno utvrđenoj prosječnoj plaći tužitelja, koja uključuje i neplaćene iznose s osnova prekovremenog rada (utvrđeno vještačenjem od 7.2.2023.) te eventualno neplaćene iznose s osnova noćnog rada, rad nedjeljom i rad državnim praznicima (koje se nalaže izračunati dopunskim vještačenjem), izračuna razliku između naknada plaće koja je isplaćena i naknada plaće koja je trebala biti isplaćena tužitelju, sve u utuženom periodu odnosno od siječnja 2015. do zaključno s kolovozom 2020.

 

              17. Pema trećoj dopuni Nalaza od 7. srpnja 2023., koja sadrži izračun razlike plaće za noćni rad, rad nedjeljom i rad državnim praznicima, bruto plaća/naknada tužitelja u razdoblju od kolovoza 2015. do veljače 2020. bila bi veća za 19.591,03 kn odnosno 2.600,18 € od čega s osnove prekovremenog rada u iznosu od 14.717,32 kn odnosno 1.953,33 €, s osnove manje isplaćenog bruto iznosa za rad noću, nedjeljom i u dane blagdana/neradni dan u iznosu od 2.348,62 kn odnosno 311,71 € te s osnove manje isplaćenih naknada plaće u iznosu od 2.525,09 kn odnosno 335,14 €,

             

              18. Vještakinja je saslušana na ročištu održanom 28. studenoga 2023. na kojem je i usmeno izložila svoj Nalaz i naknadno dostavljene tri Dopune Nalaza. Sud je na temelju njezinog iskaza zaključio da je Nalazom od 7. veljače 2023. dopunjenim s tri Dopune nisu obuhvaćeni svi relevantni elementi za izračun razlike plaće po osnovu dodataka za prekovremeni rad, rad noću i rad na dane blagdana i neradne dane, što se odrazilo i na izračun naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora, blagdana i bolovanja. Prvi Nalaz je izrađen na temelju nepotpune dokumentacije, jer tuženik do izrade tog Nalaza nije dostavio svu relevantnu dokumentaciju, a ne sadrži niti izračun razlike bruto plaće i naknade plaća između bruto iznosa za noćni rad, rad nedjeljom i rad državnim praznicima koji je trebao biti isplaćen tužitelju prema evidenciji o radnom vremenu i bruto iznosa za noćni rad, rad nedjeljom i rad državnim praznicima koji je isplaćen sukladno utvrđenoj prosječnoj plaći tužitelja, koja uključuje i neplaćene iznose s osnova prekovremenog rada te eventualno neplaćene iznose s osnova noćnog rada, rad nedjeljom i rad državnim praznicima. Druga i treća Dopuna Nalaza su  izrađene na temelju potpune dokumentacije koju je tuženik tijekom postupka dostavio (Kolektivni ugovor, izmjene istoga, mjerodavne interne akte i Odluke Uprave tuženika) te sadrže i izračun razlike plaće i naknada plaće po osnovu rad nedjeljom i rada na dane državnih praznika, ali iz iskaza vještakinje proizlazi da je dodatak na plaću obračunala na osnovnu plaću, ne uključivši u izračun druge dodatke, na koje su prema mjerodavnim internim aktima tuženika koji su se primjenjivali u utuženom razdoblju  imali pravo vozači autobusa, pa i tužitelj budući da je bio zaposlen na tom radnom mjestu. Stoga je Sud raspravnim rješenjem od 28. studenoga 2023. dodatno dao zadatak vještakinji da izradi izračun razlike bruto plaće i naknada plaća na način da se osnovna plaću najprije uveća za sve dodatke koji prema internim aktima tuženika pripadaju radnicima na radnom mjestu vozača, na tako dobiveni iznos obračuna prekovremeni rad te je u u skladu s tim korigirala izračun dodataka plaća za rad noću, nedjeljom, blagdanom i naknada plaća.

19. Prema četvrtoj dopuni Nalaza od 27. prosinca 2023. koja također sadrži izračun razlike plaće za noćni rad, rad nedjeljom i rad državnim praznicima, u kojoj je izračun razlike plaće i naknada za utuženo razdoblje izrađen po nalogu suda iz  raspravnog Rješenja od 28. studenoga 2023.  na način da je osnovna plaću najprije uvećana za sve dodatke koje prema internim aktima tuženika pripadaju radnicima na radnom mjestu vozača, na tako dobiveni iznos je obračunat prekovremeni rad te su u skladu s tim korigirani izračuni dodataka plaća za rad noću, nedjeljom, blagdanom i naknada plaća, po svim navedenim osnovama manje isplaćena bruto plaća/naknada iznosi 50.273,71 kn/ 6.672,47 €, od čega se 39.932,46 kn/ 5.299,95 € odnosi na plaću za prekovremeni rad, 3.400,48 kn/ 451,32 € na dodatke za rad noću, nedjeljom i dane blagdana te 6.940,77 kn/ 921,20 € na naknade plaće za godišnji odmor, bolovanje i blagdane.

 

20. Vještakinja je u skladu s dobivenim zadatkom izvršila izračun utuženih dodataka, izračun je dopunjavala i korigirala u skladu s naknadno po tuženiku joj dostavljenom relevantnom dokumentacijom, a završno i prema nalogu suda tako što je osnovnu plaću tužitelja najprije uveća za sve dodatke koje prema internim aktima tuženika pripadaju radnicima na radnom mjestu vozača, na tako dobiveni iznos je obračunala prekovremeni rad te je u skladu s tim korigirala izračune dodataka plaća za rad noću, nedjeljom, blagdanom i naknada plaća. Sud je nakon pomne analize Nalaza vještakinje i svih Dopuna Nalaza, imajući pri tom u vidu i primjedbe tuženika koje je ocijenio neosnovanima, četvrtu Dopuna Nalaza prihvatio kao mjerodavnu za donošenje odluke u ovom sporu. U odnosu na primjedbe tužitelja da dostavljena dokumentacija nije vjerodostojna, treba reći su neosnovane jer je iz samih obračuna plaća, na temelju kojih je vještakinja izradila prvi Nalaz razvidno da su se primjenjivali navedeni interni akti i Odluke Uprave tuženika, ali vještakinja samo na osnovu dokumentacije kojom je tada raspolagala, a to su bili samo obračuni plaća, nije mogla izraditi pravilan izračun, jer u obračunima plaća nije naznačeno sve što je potrebno da bi se izradio točan i pravilan izračun, pa tako vještakinja samo na temelju obračuna plaća nije mogla doći do podatka koliko iznosi osnovna plaća tužitelja.  

 

21. Za rješavanje ovog spora treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023), ali i mjerodavne odredbe Kolektivnog ugovora A. P. d.d. od 19.12.02. s izmjenama i dopunama te Odluke Uprave društva A. P. d.o.o., navedene i citirane u Tabeli 1. četvrte dopune Nalaza vještakinje K. K. od 27. prosinca 2023., koje je ona koristila prilikom izrade svog konačnog Nalaza na temelju kojih je i izvršen konačni izračun razlike plaće po raspravnom rješenju suda od 28. studenoga 2023.

 

22. Prema čl. 90. Zakona o radu  plaća, u smislu ovoga Zakona, je primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu. Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Plaća se može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka, ostalih primitaka. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnoga staža i sl.), odnosno koje u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.). Poslodavac je dužan dodatke iz stavka 3. točke 2. ovoga članka obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje plaće iz članka 94. stavka 1. ovoga Zakona ne smije obračunati na iznos manji od iznosa minimalne plaće u skladu s posebnim propisima. Prema čl. 94. st. 1. tog Zakona za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50%. prema st. 4. i 5. tog Zakona ako povećanje plaće za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom nije određeno na način iz stavaka 1. i 3. tog članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ono moglo odrediti, radnik će ostvariti pravo na primjereno povećanje plaće. Pod primjerenim povećanjem plaće smatra se povećanje koje se redovito isplaćuje za takav rad, a ako ga nije moguće utvrditi, radnik ostvaruje pravo na povećanje koje odredi sud prema okolnostima slučaja. Člankom 94. Zakona o radu (NN 93/14), koji se primjenjivao od 7.8.2014. do 29.12.2022., budući da se od 30.12.2022. primjenjuje odredba čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu prema kojoj (NN 151/22 kojom je izmijenjen čl. 94. Zakona o radu na način da je određeno da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50 %, je bilo propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Nadalje prema čl. 139. Zakona o radu potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Prema 133. st 3. Zakona o radu zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz zaštitu prava iz st. 1. tog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Tako je bilo propisao čl. 139. i čl. 133. st. 3. prije važećeg Zakona o radu iz 2014. godine.

 

23. Prije svega se napominje da neosnovano tuženik prigovara da nisu ostvarene procesne pretpostavke za vođenje ovog spora jer tužitelj prije podnošenja tužbe nije podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. To iz razloga što se takav zahtjev prema gore citiranom čl. 133. st. 3. Zakona o radu ne mora podnositi poslodavcu kad radnik  zahtjeva naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja kao što je ovdje slučaj.  

 

24. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka, iskaza tužitelja, dostavljene relevantne dokumentacije i Nalaza vještakinje utemeljenog na toj dokumentaciji proizlazi da tuženik u utuženom razdoblju plaće i naknade plaće nije pravilno, u skladu s gore citiranim propisima i internim aktima tužitelja obračunao i isplatio plaću tužitelja za ostvarene sate prekovremenog rada, noćnog rada, rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da je neradni dan, slijedom čega mu nisu pravilno obračunate niti naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja. Iz Nalaza vještakinje proizlazi da je tuženik obračunavao dodatke za prekovremeni rad, za rad noću, nedjeljom i dane blagdana, prema važećim internim aktima tuženika i Odlukama Uprave, ali ih je obračunavao na osnovnu plaću, a kako je tužitelj kao vozač autobusa u utuženom razdoblju ostvarivao pravo i na druge dodatke navedene u Nalazu vještakinje, navedene dodatke je trebao obračunati tako da se osnovna plaća prethodno uveća za ostale dodatke, u kom slučaju bi tužitelj po tom osnovu ostvario veću plaću i naknade plaće, kao što to proizlazi iz četvrte Dopune Nalaza vještakinje. Budući da je tužitelj prema Ugovoru o radu, Kolektivnom ugovoru tuženika i njegovim izmjenama i dopunama, Pravilniku o radu te Odlukama Uprave pored dodataka za prekovremeni rad, rad noću i rad na blagdane i neradne dane imao pravo i na druge dodatke, kao što proizlazi iz dostavljene dokumentacije i konačnog Nalaza vještakinje, tada mu te dodatke treba obračunati i na odrađene prekovremene sate i sate rada koje je ostvario radeći noću te u dane blagdana i neradne dane, što treba uključiti i u izračune naknada plaća. S obzirom na to da je tuženik tužitelju dodatke za prekovremeni rad, rad noću i rad na dane blagdana i neradne dane pogrešno obračunao samo na osnovnu plaću, zbog toga mu je po osnovu dodatka za prekovremeni rad u utuženom razdoblju manje isplaćeno ukupno 6.672,47 € (50.273,71 kn), od čega se 5.299,95 € (39.932,46 kn) odnosi na plaću za prekovremeni rad, 451,32 € (3.400,48 kn) na dodatke za rad noću, nedjeljom i dane blagdana te 6.940,77 kn/ 921,20 € na naknade plaće za godišnji odmor, bolovanje i blagdane, kao što proizlazi iz konačnog Nalaza vještakinje sadržanog u četvrtoj Dopuni nalaza.

 

25. S obzirom da je tuženik isplaćivao tužitelju plaću manju od one koju mu je trebao isplatiti da je pravilno obračunata na način da se u obračun dodatka za prekovremeni rad, rad noću, rad blagdanom i ostale neradne dane, uključe i svi  ostali dodaci na koje je tužitelj imao pravo u utuženom razdoblju, osnovano tužitelj traži da mu se isplati iznos koji mu nije plaćen zbog takvog pogrešnog obračuna, pa je sud tužbeni zahtjev tužitelja i to onaj konačni, alternativni tužbeni iz podneska od 16. siječnja 2024., kojim je tužbeni zahtjev usklađen s četvrtom Dopunom Nalaza vještakinje koju je sud prihvatio kao mjerodavnu, osim u dijelu kojim potražuje zatezne kamate na iznose poreza i prireza sadržane u bruto iznosu razlike plaće koju potražuje, te u dijelu kojim se potražuje isplata razlike plaće za vrijeme od 14.9.2015. do 14.10.2015. (112,55 EUR) u odnosu na koji je nastupila zastara, usvojio, odnosno odlučeno kao u toč. I. izreke ove odluke. Napominje se da je tužitelju dosuđen bruto iznos razlike plaće iako se u tužbenom zahtjevu ne navodi da se potražuje bruto iznos, budući da prema članku 433. a st.1. Zakona o parničnom postupku kad se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja se utvrđuje u bruto iznosu, kao što je to ovdje slučaj, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu, a ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos.

 

26. Tuženik je između ostalog istaknuo i prigovor zastare, koji je djelomično osnovan. S obzirom na to da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina kao što proizlazi iz prethodno citiranih propisa, tražbina tužitelja  se odnosi na vrijeme od 14. rujna 2015. do  2015. do 14. ožujka 2020., a tužba je podnesena 11. studenoga 2020., za dio tužiteljeve tražbine koji se odnosi na vrijeme od 14. rujna 14. listopada 2015. je nastupila zastara, slijedom čega je taj dio tužiteljevog alternativnog tužbenog zahtjeva, koji je sud u preostalom dijelu usvojio, u iznosu od 112,55 EUR odbijen, odnosno odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

 

              27. Dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu razlike plaće, je neosnovan. Prema odredbama članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 - dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbama članka 45. stavak 4. i 5. ZPD i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 95/05, 96/06 , 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 - dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. toga Zakona i članka 11., 12. i 15. toga Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istoga Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata odbijen kao neosnovan.

 

28. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) prema kojem dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pri čemu se temeljem čl. 29. st. 2. ZOO do 31. srpnja 2015. godine stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

 

29. S obzirom na to da je sud usvojio alternativni tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 16. siječnja 2024. kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 6.672,47 EUR, osim u dijelu za koji je nastupila zastara te u dijelu kojim se potražuje zatezna kamata i na iznose poreza i prireza sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, o prvom tužbenom zahtjevu kojim se potražuje isplata iznosa od 13.444,40 EUR sud nije odlučivao. 

             

              30. S obzirom na to da je tužitelj u podnesku od 16. siječnja 2024. kojim je postavio i alternativni tužbeni zahtjev u iznosu od 6.672,37 EUR o kojem je sud odlučivao, smanjio tužbeni zahtjev sa iznosa od 13.273,11 EUR, na iznos od 6.672,37 EUR, čemu se tuženik nije protivio, rješenjem sadržanim u izreci ove odluke sud je utvrdio djelomično povlačenje tužbe.

 

31. Napominje da dokumentacija koja se ne analizira u ovoj odluci nije od značaja za rješavanje ovog spora, pa ju sud stoga posebno ne obrazlaže.

 

32. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, prema st. 5. tog članaka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelj prema alternativnom tužbenom zahtjevu o kojem je sud odlučivao potražuje isplatu iznosa od 6.672,47 EUR, pa je taj iznos mjerodavan za određivanje troškova postupka. Sud je tužitelju koji je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u većem dijelu uspio u parnici, iako je odbijen manji dio njegovog tužbenog zahtjeva, u povodu čega nisu niti nastali posebni troškovi, priznao i dosudio trošak postupka, a u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio mu je samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Sud je troškove tužitelja za pojedine radnje u postupku utvrdio u skladu s odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23- u daljnjem tekstu: Tarifa), s tim da mu je prema čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužitelju je priznat zatraženi trošak sastava tužbe s uključenim PDV-om od 250,00 EUR na temelju Tbr. 7/1 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 16.12.2020., od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/1 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 25.3.2021., od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/1 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 6.7.2021., od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/1 i 46, Tarife trošak sastava obrazloženog podneska od 27.1.2022., od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/1 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 1.4.2022., od 125,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/3 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 23.5.2022., od 125,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/3 i 46 Tarife, trošak sastava podneska od 3.10.2022., od 62,50 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/4 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 25.1.2023., od 125,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/3 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 7.2.2023., od 125,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/3 i 46 Tarife i trošak sastava obrazloženog podneska od 27.2.2023., od 125,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/3 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 31.3.2023., od 125,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/3 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 17.5.2023., od 125,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/3 i 46 Tarife, trošak sastava podneska od 23.5.2023., po 62,50 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/4 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 7.6.2023., od 125,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/3 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 13.7.2023., od 125,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/3 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 29.8.2023., od 125,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/3 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 23.10.2023., od 125,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/3 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 28.11.2023., od 125,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/3 i 46 Tarife, trošak sastava podneska od 18.12.2023., od 62,50 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/4 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 16.1.2024., od 125,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/3 i 46 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 6.2.2024., od 125,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 8/3 i 46 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 31.5.2021. od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 9/1 i 46 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 22.2.2022. od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 9/1 i 46 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 13.7.2022. od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 9/1 i 46 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 6.3.2024. od 250,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 9/1 i 46 Tarife, trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja provedenog tijekom postupka u iznosu od 666,45 EUR, što sve daje ukupno dosuđeni trošak od 4.853,95 EUR. Svi troškovi koji su dosuđeni tužitelju su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Tužitelju nije priznat ukupno zatraženi trošak prema dostavljenom troškovniku od 16.165,45 EUR, već mu je dosuđeno 4.853,95 EUR na ime naknade parničnih troškova, jer je trošak prema troškovniku pogrešno obračunat s obzirom na vrijednost predmeta spora iz osnovnog tužbenog zahtjeva (13.444,40 EUR) o kojem sud nije odlučivao pa se troškovi ne mogu obračunati niti priznati prema vrijednosti predmeta spora iz tog osnovnog tužbenog zahtjeva, već se obračunavaju i dosuđuju kao što je prethodno rečeno prema alternativnom tužbenom zahtjevu kojim se potražuje isplata iznosa od 6.672,47 EUR o kojem je sud odlučivao, a i  prema Tbr. 8/1 Tarife odvjetniku pripada nagrada u punom iznosu samo za 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, dok mu za preostale podneske iznad tog broja pripada nagrada od 50% nagrade koja se priznaje za prva 4 podneska. Dakle u ovom slučaju se za takve podneske priznaje nagrada od 125,00 EUR po podnesku. Tužitelju također nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude od 125,00 EUR, jer njegov punomoćnik na to ročište nije pristupio. Stoga je odbijen dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 11.311,50 EUR. Na sve dosuđene troškove je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17 - dalje OZ).

 

U Varaždinu 16. travnja 2024.

 

                Sutkinja

                                                                                                                                    Jadranka Orlović, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja presude.

              Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

              Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). 

Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

 

 

Dostaviti:

1. tužitelju po punomoćniku I. U., odvjetniku u Z.

2. tuženiku A. P. d.o.o., iz V.

3. Ministarstvo – nakon pravomoćnosti