REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-418/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, u pravnoj stvari tužiteljice NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, zastupan po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. rujna 2026., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 20. stavka 1. Općih uvjeta PL-a za zaključenje ugovora o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti, koji su sastavni dio Ugovora o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti broj: 31788, sklopljenog 2. rujna 2008. između tužitelja i tuženika, i to u dijelu odredbe koji glasi: „… prema prodajnom tečaju za CHF za devize vrijedećem na dan plaćanja kod Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb.“

II. Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, da u roku od petnaest dana plati tužiteljici NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.434,50 eura (tri tisuće četiristo trideset četiri eura i pedeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- 14,69 eura tekućom od 28. studenog 2008.

- 6,88 eura tekućom od 5. siječnja 2009.

- 26,43 eura tekućom od 2. veljače 2009.

- 27,95 eura tekućom od 2. ožujka 2009.

- 19,71 eura tekućom od 26. ožujka 2009.

- 22,07 eura tekućom od 27. travnja 2009.

- 22,84 eura tekućom od 3. lipnja 2009.

- 19,09 eura tekućom od 27. lipnja 2009.

- 19,54 eura tekućom od 31. srpnja 2009.

- 18,07 eura tekućom od 31. kolovoza 2009.

- 16,74 eura tekućom od 27. listopada 2009.

- 16,58 eura tekućom od 27.listopada 2009.

- 20,54 eura tekućom od 27. siječnja 2009.

- 18,87 eura tekućom od 10.veljače 2010.

- 24,47 eura tekućom od 24. ožujka 2010.

- 26,12 eura tekućom od 26. travnja 2010.

- 27,44 eura tekućom od 9. lipnja 2010.

- 30,05 eura tekućom od 9. lipnja 2010.

- 34,87 eura tekućom od 10. lipnja 2010.

- 38,14 eura tekućom od 15. srpnja 2010

- 43,31 eura tekućom od 1. rujna 2010.

- 46,26 eura tekućom od 11. listopada 2010.

- 50,33 eura tekućom od 14. prosinca 2010.

- 48,82 eura tekućom od 14. prosinca 2010.

- 51,07 eura tekućom od 14. prosinca 2010.

- 62,03 eura tekućom od 8. travnja 2011.

- 61,55 eura tekućom od 8. travnja 2011.

- 60,35 eura tekućom od 12. travnja 2011.

- 66,41 eura tekućom od 12. travnja 2011.

- 59,72 eura tekućom od 27. lipnja 2011.

- 66,17 eura tekućom od 10. kolovoza 2011.

- 76,81 eura tekućom od 10. kolovoza 2011.

- 92,43 eura tekućom od 16. studenog 2011.

- 102,90 eura tekućom od 16. studenog 2011.

- 83,44 eura tekućom od 16. studenog 2011.

- 76,41 eura tekućom od 18. studenog 2011.

- 76,49 eura tekućom od 18. studenog 2011.

- 81,72 eura tekućom od 7. ožujka 2012.

- 86,45 eura tekućom od 19. ožujka 2012.

- 92,12 eura tekućom od 30. svibnja 2012.

- 87,00 eura tekućom od 30. svibnja 2012.

- 86,76 eura tekućom od 13. srpnja 2012.

- 88,93 eura tekućom od 13. srpnja 2012.

- 89,17 eura tekućom od 8. studenog 2012.

- 87,06 eura tekućom od 8. studenog 2012.

- 85,73 eura tekućom od 20. studenog 2012.

- 81,51 eura tekućom od 20. studenog 2012.

- 86,87 eura tekućom od 20. studenog 2012.

- 87,74 eura tekućom od 12. veljače 2013.

- 86,98 eura tekućom od 8. ožujka 2013.

- 78,71 eura tekućom od 27. ožujka 2013.

- 82,53 eura tekućom od 27. ožujka 2013.

- 83,26 eura tekućom od 29. svibnja 2013.

- 87,61 eura tekućom od 20. lipnja 2013.

- 78,21 eura tekućom od 20. lipnja 2013.

- 78,86 eura tekućom od 29. lipnja 2013.

- 80,16 eura tekućom od 6. kolovoza 2013.

- 79,53 eura tekućom od 23. listopada 2013.

- 82,00 eura tekućom od 23. listopada 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva isplatu preko iznosa utuženog podneskom od 29. lipnja 2026. do iznosa utuženog tužbom podnesenom 14. veljače 2022., povučena.

II. Nalaže se tuženiku PORSCHE LAESINGU d.o.o., OIB 90275854576 da tužiteljici NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.083,97 eura (dvije tisuće osamdeset tri eura i devedeset sedam centi) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od 9. rujna 2026. do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. U preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi u tužbi da su parnične stranke 2. rujna 2008. sklopili su Ugovor o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti broj: 31788 uz primjenu Općih uvjeta PL-a za zaključenje ugovora o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti, koji čine bitan i sastavni dio Ugovora o operativnom leasingu, prema kojem je tuženik kao davatelj leasinga, tužiteljici kao primatelju leasinga, odobrio i stavio na raspolaganje objekt leasinga - osobni automobil marke Škoda Octavia 1.6, u kunskoj protuvrijednosti od 28.464,75 CHF.

1.1. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate objekta leasinga od 60 mjeseci kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima, kunske protuvrijednosti od 338,37 CHF.

1.2. Navodi kako postupajući protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te protivno osnovnim načelima obveznog prava, a naročito suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik je u predmetnom tipiziranom Ugovoru tužiteljici nametnuo ugovaranje nepoštene odredbe kojom je tužiteljica kao inferiorna strana stavljena u neravnopravan položaj. Naime, prilikom zaključenja predmetnog Ugovora tuženik nije tužiteljici pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, kao i podatke o ekonomskim posljedicama povezanim uz ugovaranje takve valutne klauzule.

1.3. Zbog ugovaranja ništetne odredbe u predmetnom Ugovoru, a koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, od dana sklapanja predmetnog Ugovora pa do konačne otplate, tužiteljica je tuženiku više platila dugovani iznos za 28.000,00 kuna / 3.716,24 eura. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvotno ističe prigovor zastare te aktivne legitimacije. Navodi da se u konkretnom slučaju na tužiteljev zahtjev za isplatom primjenjuje petogodišnji zastarni rok. U bitnome, zahtjev tužitelja predstavlja zahtjev za povratom plaćenog (stečenog) bez osnove, a to znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga. Kako je posljednji obrok po predmetnom Ugovoru isplaćen još u 2014. godini, a tužba je podnesena tek u veljači 2022., tuženik obrazlaže kako je sasvim jasno da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari, jer tužba nije podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Također, tuženik naglašava da unutar petogodišnjeg zastarnog roka protiv tuženika nije pokrenut nikakav postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom koji bi doveo do učinka prekida zastare.

2.1. Tuženik prvenstveno ističe kako je s tužiteljem sklopio Ugovor o operativnom leasingu, što je posve drugačija vrsta ugovora, normirana drugim zakonskim odredbama od ugovora o kreditu. Tužitelj u tužbi izjednačuje pojam odobravanja kredita i davanja leasinga. To nikako nisu isti, a ni slični pravni pojmovi. Ugovor o operativnom leasingu je drugačiji ugovor, normiran drugim zakonom, konkretno Zakonom o leasingu, za razliku od Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji izrijekom iz svoje primjene isključuje ugovore o operativnom leasingu, a kakav je i predmetni Ugovor.

2.2. Tuženik u cijelosti osporava tvrdnje tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepoštena ili ništetna. Ističe kako sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati tužitelju. Tuženik ukazuje na odredbu članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 53. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Premda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, tuženik ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelju su objašnjene sve prednosti i mane sklapanja Ugovora te je on svojevoljno odabrao sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u švicarcima te je jedino iz tog razloga i sklopljen ugovor s valutnom klauzulom u „švicarcima“. Tvrdnje koje sada navodi tuženik smjeraju isključivo k postizanju nepripadajuće materijalne koristi. Svoj izbor, tužitelj pokušava opravdati navodeći netočne informacije o načinu poslovanja tuženika neopravdano ga prikazujući kao nepoštenog pregovarača. Upravo suprotno, tuženik je održavao učestale edukacije svojih prodavača i prodajnih predstavnika te uvijek isticao kako prilikom sklapanja ugovora s valutnim klauzulama postoji rizik radi promjene tečaja, a na koji tuženik ne utječe, ali korisnici leasinga tog rizika moraju biti svjesni.

2.3. Tuženik u bitnom ističe kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba te osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao Zahtjev/Ugovor o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti broj: 31788 i prilozima (list 5-9 spisa), specifikaciju uplata (list 10-21 spisa), pregled iznosa, broja i rokova plaćanja pojedinih obroka naknade za leasing po Ugovoru o operativnom leasingu broj: 31788 (list 22-24 spisa), mail korespodenciju (list 25-27 spisa), priloge uz odgovor na tužbu (list 39-55 spisa), priloge uz podnesak tužitelja od 4. srpnja 2023. (list 64-75 spisa), priloge uz podnesak tuženika od 8. prosinca 2025. (list 85-105 spisa), nalaz i mišljenje vještakinje Lidije Balog od 21. svibnja 2026. (list 122-126 spisa) te je saslušana tužiteljica.

4. Imajući na umu odredbu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje: ZPP), a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

5. Čitanjem Općih uvjeta PL-a za zaključenje ugovora o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti, koji su sastavni dio Ugovora o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti broj: 31788, sklopljenog 2. rujna 2008. između tužitelja i tuženika, utvrđeno je kako je u članku 20. stavku 1. Općih uvjeta PL-a, između ostalog, ugovoreno: „… prema prodajnom tečaju za CHF za devize vrijedećem na dan plaćanja kod Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb.“ 6. Na ročištu održanom 13. siječnja 2026. tužiteljica je iskazala kako je predmetni ugovor o leasingu zaključila 2008. isključivo za osobne potrebe odnosno radi kupovine osobnog automobila. Ugovor o leasingu tuženik joj je predložio i podastrao na potpis, nisu joj pojašnjene odredbe predmetnog Ugovora. Navodi da joj je isključivo bilo bitno kolika joj je rata leasinga, a djelatnik tuženika nije ju posebno upozorio niti pojasnio ekonomske posljedice ugovaranja predmetnog ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Rate leasinga isključivo je otplaćivala tužiteljica, a vozilo je koristila za vlastite potrebe. Tužiteljica nadalje ističe da nije mogla mijenjati niti pregovarati o pojedinim odredbama Ugovora o leasingu, odnosno isti joj je predočen na potpis. Početna rata bila joj je 1.200,00 kuna da bi kasnije narasla na 2.200,00 kuna i više. Ističe da joj u trenutku potpisivanja ugovora nije bio poznat pojam valutne klauzule, a djelatnik tuženika joj nije pojasnio značenje pojma valutne klauzule. Ugovor o leasingu u valuti CHF ponuđen joj je kao najpovoljniji. Konačno, navodi da je pročitala predmetni Ugovor o leasingu, međutim nije imala pravno i ekonomsko znanje ga rastumačiti.

7. Pročitana je i pisana izjava MO sa lista 85-87 spisa u kojoj se navodi da je od 2003. zaposlenik društva Porsche Leasing d.o.o., a od početka 2007. pa nadalje zaposlenik društva Porsche Mobiliti d.o.o. na radnom mjestu area menager za Slavoniju. Njegovi zadaci uključivali su edukaciju i savjetovanje prodajnih predstavnika po auto kućama u kojima su nuđeni proizvodi Porsche Leasinga d.o.o. i Porsche Mobiliti d.o.o., kao i za informiranje klijenata. Ova društva su prvenstveno nudili klijentima ugovore s valutnom klauzulom u valuti EUR, međutim klijenti su počeli tražiti ugovore u CHF radi moguće usporedivosti ponuda dobivenih od konkurencije. Ističe da su klijentima uvijek nuđeni svi proizvodi s valutnom klauzulom u CHF i EUR te je isključivo na klijentu bio izbor u kojoj će valuti sklopiti ugovor. Prodavači su radili informativne izračune u valuti CHF i valuti EUR te predavali klijentima otplatne planove, a klijent se sam odlučivao o vrsti valute.

7.1. Međutim, iz predmetne pisane izjave MO nedvojbeno proizlazi da on nije osobno sudjelovao u razgovoru s tužiteljicom oko sklapanja ugovora i uvjeta kredita zbog čega po svojoj dokaznoj vrijednosti njegova izjava nije prikladna za utvrđivanje obavijesti koje su dane tužiteljici.

8. Sud prihvaća iskaz tužiteljice, jer ga ocjenjuje istinitim, uvjerljivim i logičnim. Iz iskaza proizlazi da se tužitelj odlučio za kupnju osobnog automobila za svoje potrebe, te da su joj ponudili i prezentirali kredit s valutnom klauzulom u CHF kao najpovoljniji. Isto tako sud iz iskaza tužiteljice utvrđuje da ju nisu upozorili na sve rizike koji nastaju ugovaranjem kredita s valutnom klauzulom u CHF. Isto tako sud je utvrdio da je sam ugovor napisao tuženik te da je kao gotov ponuđen tužiteljici na potpis bez da je s njom pregovarao o svim ugovornim odredbama.

9. Člankom 96. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07. i 125/07. – dalje: ZZP) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema stavku 3. istog članka, činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Na temelju stavka 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

10. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o odredbama Općih uvjeta PL-a za zaključenje ugovora o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti, koji su sastavni dio Ugovora o operativnom leasingu koji je predmet ovog postupka, a sve sukladno članku 96. stavak 4. ZZP-a.

11. Tuženik nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao, već iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj ništa nije rečeno o rizičnosti valute CHF, štoviše, Ugovor joj je samo ponuđen i predočen na potpis.

12. Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da se o odredbama akata davatelja leasinga koji reguliraju materiju davanja leasinga, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Općih uvjeta PL-a za zaključenje ugovora o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti, a koji su sastavni dio Ugovora o operativnom leasingu.

13. U okviru te ocjene, potrebno je, u skladu s člankom 96. stavkom 1. ZZP-a, ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, sud je uz primjenu članka 98. ZZP-a uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

14. Nadalje valja ukazati da kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 96. stavak 1. ZZP-a, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem, mogao razumno očekivati da bi tužitelj prihvatio takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo.

15. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja konkretno banke. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

16. Imajući na umu da je prosječnom potrošaču u Republici Hrvatskoj pojam valutne klauzule poznat, jer je u Republici Hrvatskoj valutna klauzula dopuštena i često se koristi, za zaključiti da je prosječnom potrošaču iz tih odredaba bilo i jasno pa prema tome i razumljivo da iznos glavnice ovisi o tečaju švicarskog franka prema kuni.

16.1. Međutim, prema tumačenju članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od strane Suda Europske unije (u presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C-26/13), propuštanje davanja odgovarajućih informacija potrošačima u predugovornoj fazi čini ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljivima pa one podliježu testu poštenosti, u ovom postupku potrebno je utvrditi i činjenicu je li tuženik predočio tužitelju informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije, na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjima i kojem je institut valutne klauzule poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima.

16.2. Prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredba kojom se rata kredita, pa konkretno i leasinga, veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan, nije razumljiva.

17. Budući da navedene odredbe prosječnom potrošaču nisu razumljive, imajući u vidu i da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, ima mjesta ispitivanju njihove (ne) poštenosti, u smislu utvrđenja je li eventualni propust obavještavanja bio počinjen u dobroj vjeri ili suprotno načelu savjesnosti i poštenja te je li sklapanjem ugovora čiji su sastavni dio odredbe o valutnoj klauzuli u CHF stvorena značajna neravnoteža između ugovornih strana na štetu potrošača.

18. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca, kako u pogledu pregovaračke snage, tako i u pogledu razine obaviještenosti i položaja koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

19. Priroda i specifičnosti valute CHF nije poznata prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, pa potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za CHF prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja.

20. Neravnoteža između prava i obaveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika, niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja CHF, nego nastaje već samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač taj rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer o tome nije bio informiran.

21. Tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu o valutnoj klauzuli kako bi mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe Ugovora i Općih uvjeta tuženika o kojima tužiteljica nije bila u poziciji pregovarati. S tim u vezi, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

22. Tijekom postupka nije utvrđeno da je tužiteljici jasno i potpuno objašnjena odredba o valutnoj klauzuli zbog čega tužiteljica nije mogla predvidjeti posljedice ugovaranja takve odredbe.

23. Slijedom navedenoga, ovaj sud je utvrdio da je ništetna odredba iz članka 20. stavka 1. Općih uvjeta PL-a za zaključenje ugovora o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti, koji su sastavni dio Ugovora o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti broj: 31788, sklopljenog 2. rujna 2008. između tužitelja i tuženika, i to u dijelu odredbe koji glasi: „… prema prodajnom tečaju za CHF za devize vrijedećem na dan plaćanja kod Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb.“, stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

24. Kako je predmetna odredba, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, ništetna, to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nije imao pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe. Odnosno, na temelju članka 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju promjene tečaja CHF i iznosa obračunatog prema tečaju CHF u trenutku sklapanja Ugovora.

25. Radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Lidiji Balog iz Bilja.

26. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da razlika obveza u razdoblju od 2. rujna 2008. do 30. rujna 2013., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg na dan korištenja, iznosi ukupno 3.434,50 eura. Na matematički izračun nije bilo primjedbi, tuženik se u podnesku od 29. srpnja 2026. isključivo protivio djelomičnom povlačenju odnosno smanjenju tužbenog zahtjeva.

26.1. U odnosu na navedeno valja ukazati kako je tužiteljica, po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju, podneskom od 29. lipnja 2026. uredila tužbeni zahtjev na način da je potraživala ukupan iznos od 3.434,50 eura na ime preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

26.2. U pravu je tuženik kada u podnesku od 29. srpnja 2026. navodi kako iz navedenog podneska tužiteljice proizlazi da je djelomično povukla tužbeni zahtjev za isplatu i to za iznos od 281,74 eura (3.716,24 eura – 3.434,50 eura). Tuženik se protivio opisanom povlačenju tužbenog zahtjeva, stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja, a pravilnom primjenom odredbe članka 193. ZPP-a.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Lidije Balog, obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti.

28. Slijedom navedenog sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se potražuje isplata s osnova promjene tečaja vezano uz valutnu klauzulu u iznosu od 3.434,50 eura te je isti iznos dosudio tužiteljici na teret tuženika kako je to navedeno u točki II. izreke presude.

29. Što se tiče pitanja tijeka kamata, ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetnu odredbu pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta.

30. Tužbeni zahtjev se u ovoj pravnoj stvari ne naslanja na odredbe o kolektivnom pregovaranju odnosno o sudskim odlukama u kolektivnoj tužbi i njenim učincima na pojedinačne sporove pa stoga sud smatra da se o pitanju zastare treba uzeti u obzir odredba članka 328. ZOO-a kojom je propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbi Općih uvjeta PL-a za zaključenje ugovora o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti, koji su sastavni dio Ugovora o operativnom leasingu.

31. Nadalje, sud je prilikom odlučivanja o prigovoru zastare imao u vidu i pravni stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Odjela od 30. siječnja 2020. koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

32.1. Stoga, sud je krenuo od činjenice da je u postupku bila sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, pa je tužiteljica u odnosu na osnovanost uspjela sa 100%, a u odnosu na visinu sa 92% (od ukupno zatraženih 3.716,24 eura, dosuđeno 3,434,50 eura). Tužiteljev uspjeh u postupku je stoga 96% (192%/2), a tuženikov 8%, pa je tužitelju uvažavajući i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva priznato 88% opravdanih troškova postupka (96% – 8%).

32.2. Na ime troškova postupka tužiteljica je postavila zahtjev u iznosu od 2.328,27 eura. Priznat joj je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23. i 107/25. – dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1), sastav podneska od 3. srpnja 2023. 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak pristupa ročištima 21. studenog 2025., 13. siječnja 2026. i 8. rujna 2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1), sastav podneska od 29. siječnja 2026. 25 bodova (Tbr. 8/4), sastava podneska od 29. lipnja 2026. 100 bodova (Tbr. 8/1) te nazočnosti ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9/3). Tužiteljici je tako na ime zastupanja priznat trošak od 675 bodova, što uvećano za vrijednost boda (Tbr. 54) i pripadajući PDV iznosi 1.687,50 eura, pa mu je sukladno uspjehu priznato 88% opravdanih troškova, odnosno 1.485,00 eura, kojem iznosu je dodan trošak vještačenja 400,00 eura, koji je bio nužan u ovom postupku, kao i trošak pristojbe na tužbu od 41,81 eura (toliko je plaćeno) te trošak pristojbe na presudu od 157,16 eura pa je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.083,97 eura, stoga je odlučeno kao pod točkom II., III. i IV. izreke rješenja.

32.3. Tužiteljici je na njezin zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona i članka 29. stavak 2. ZOO-a, te su iste dosuđene tužitelju od dana presuđenja pa do isplate.

33. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Đakovo, 9. rujna 2026.

Sudac

Petar Grgur

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici – putem punomoćnika

2. Tuženiku – putem punomoćnika