REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kž-469/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić predsjednika vijeća te Saše Cvijetića i Sandre Juranović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Dragane Umiljenović, u kaznenom predmetu protiv optužene RL, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. dalje: KZ/11), rješavajući žalbu optužene RL izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-790/2020-104 od 21. svibnja 2026., u sjednici održanoj 9. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene RL kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-790/2020-104 od 21. svibnja 2026., proglašena je krivom optužene RL zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisanog u članku 326. stavku 1. KZ/11, te je na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 u vezi članka 56. stavka 1. i 3. KZ/11 optuženoj RL izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđena ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako optuženica u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženoj RL se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. srpnja 2019. do 1. kolovoza 2019. i od 14. siječnja 2025. do 22. siječnja 2025. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08) nalaže se optuženoj RL podmiriti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 500,00 EUR (petsto eura), te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja u iznosu od 2.024,80 EUR (dvije tisuće dvadeset četiri eura osamdeset centi).

2. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena RL, po branitelju Stefanu Segnanu odvjetniku u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presuda preinači na način da se smanji utvrđena kazna i utvrdi uvjetna osuda, podredno da se smanji dio bezuvjetne kazne.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.

5. Žalba optužene RL nije osnovana.

6. Naime, optužena RL se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka time da iz sadržaja žalbe proizlazi da smatra neobrazloženim odluku o kaznenoj sankciji, ali protivno takvim navodima prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge za istu, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. Optuženica se žali i zbog povrede kaznenog zakona, ali tu povredu posebno ne obrazlaže niti ne konkretizira, time da je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u odnosu na one bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona na koje po članku 476. stavku 1. točki 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, a takvih povreda pobijana presuda ne sadrži.

7. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje , optuženica tvrdi da joj je rečeno da osobe koje vozi imaju vizu za "Šengen", pa da u odnosu na te osobe koje je prevozila nije imala saznanja i svijest da nezakonito borave, ulaze, izlaze ili se kreću u Republici Hrvatskoj ili drugoj članici Europske unije ili potpisnici Schengenskog sporazuma, a da ona nije osoba koja bi imala ovlast ili obvezu od putnika zahtijevati na uvid osobne isprave ili putne dokumente, a prvostupanjski sud te činjenice nije utvrdio.

7.1. Međutim, protivno takvim navodima u žalbi, pored nespornog utvrđenja koje optuženica u obrani niti ne negira, da ju je telefonom kontaktirao jedan čovjek kojeg ne poznaje, a zna da je nastanjen u Grčkoj, koji da ju je pitao ako može prevesti pet osoba 110 km i za tu uslugu da će joj dati 3500,00 eura, na što je pristala, dobila koordinate i potom u auto preuzela pet osoba koje je vozila i trebala ostaviti prije graničnog prijelaza Hrvatske i Slovenije, za što je novac trebala dobiti preko Westerna Uniona kada se vrati u Italiju, nakon čega su je zaustavili djelatnici policije, a za osobe koje je prevozila je nesporno utvrđeno da su ilegalni migranti, u pravu je prvostupanjski sud kada nije prihvatio obranu optuženice u dijelu da nije znala da će prevoziti ilegalne migrante, te je pravilno zaključio da je to svakako znala. Naime, upravo tako opisane okolnosti, da je optuženica angažirana od strane nepoznate osobe, da je trebala za prijevoz dobiti tako veliki iznos novca, te da je osobe preuzela na dogovorenim koordinatama, nedvojbeno upućuju na pravilan zaključak prvostupanjskog suda, da je optuženica znala da se radi o prijevozu ilegalnih migranata, te je postupila na inkriminirani način u cilju ostvarivanja zarade, dakle, iz koristoljublja, čime je ostvarila objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

8. Nadalje, suprotno navodima u žalbi, prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije pravilno postupio u smislu članka 47. KZ/11, a imajući u vidu, stupanj krivnje, svrhu kažnjavanja, jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, povećanu društvene opasnosti od činjenja takvih kaznenih djela, prvostupanjski sud je pravilno optuženici cijenio olakotnim neosuđivanost, protek vremena od počinjenja djela u kojem nije bila u sukobu sa zakonom, da je samohrana majka jednog maloljetnog djeteta, dok joj posebnih otegotnih okolnosti nije našao, što u ukupnosti ukazuje da je pravilno utvrdio i obrazložio da će se upravo kaznenom sankcijom koju je izrekao optuženici, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 odnosno utjecati na počiniteljicu i sve druge da ne čine kaznena djela.

7. Iz tih razloga, te s obzirom da pobijana presuda ne trpi postupovnih povreda kao ni povrede kaznenog zakona na koje ovaj sud po članku 476. stavku 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, žalbu državnog odvjetnika je trebalo odbiti kao neosnovanu sukladno članku 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Rijeka, 9. rujna 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Srebrenka Šantić