Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-442/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ante Galešić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o. Split, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1560/2019-38 od 25. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1560/2019-38 od 25. ožujka 2025. pod točkom I. izreke.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1560/2019-38 od 25. ožujka 2025. pod točkama II., III. i IV. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odbacuje se žalba tužiteljice JŠ protiv točke II. izreke presude Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1560/2019-38 od
25. ožujka 2025. kao nedopuštena.
III. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim presudom utvrđeno je da je ništetan dio članka 4.1. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici preplaćene anuitete s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 1.908,43 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka II. izreke), odbijen je zahtjev za isplatom iznosa od 5.680,90 eura (točka III. izreke) i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove (točka IV. izreke).
2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točaka II., III. i IV. izreke navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), jer presuda nema obrazloženja zašto nisu uzeti o obzir navodi tužiteljice da je iznos preplate priznat konverzijom već uračunat u presudi koja je donesena kod istog suda pod poslovnim brojem P- 1031/2020 u sporu između istih stranaka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijani dio presude i u tom dijelu predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 300,00 eura.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv točka I., II. i IV. izreke navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe prigovor nedostataka pravnog interesa tužiteljice za podnošenje ove tužbe budući da je konvertirala predmetni kredit u skladu sa strogom zakonskom normom. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužiteljici da mu nadoknadi parnične troškove, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva troškove sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu u ukupnom iznosu 445,22 eura.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice osporava sve žalbene navode te ponavlja da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje ove tužbe budući je kredit konvertirala, pa predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu i sudskih pristojbi za odgovor na žalbu u ukupnom iznosu 283,18 eura.
5. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.
6. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.
7. Žalba tužiteljice u dijelu kojim pobija točku II. izreke prvostupanjske presude je nedopuštena, jer tužiteljica nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv dijela presude kojom je uspjela u sporu budući da je ovom točkom izreke naloženo tuženiku da joj isplati preplaćene anuitete s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 1.908,43 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate. Stoga je, na temelju članka 367. stavak 1. u vezi članka 358. stavak 3. ZPP-a odbačena žalba tužiteljice protiv točke II. izreke prvostupanjske presude kao nedopuštena.
8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnim članak 4.1. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta s osnove ništetnosti te odredbe sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita 13. travnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu 121.878,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan korištenja kredita te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,15 % godišnje,
- da je tijekom otplate kredita došlo do promjene ugovorene kamatne stope,
- da je u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15. – dalje: ZID ZPK/15) provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015.,
- da je riječ o potrošačkom ugovoru te da se tužiteljica poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenu u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, a kojom je utvrđeno da su tužene banke, između ostalih i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača (u tom dijelu presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.),
- da je u skladu s člankom 502.c ZPP-a u ovoj parnici u kojoj se tužiteljica poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača,
- da iz nalaza i mišljenja vještakinje Majde Korljan proizlazi da je tužiteljica s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi do konverzije 30. rujna 2015. preplatila anuitete u iznosu 7.589,33 eura, a da je konverzijom priznata preplata u iznosu 5.680,90 eura.
11. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim članak 4.1. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te je uz primjenu članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) naložio tuženiku da isplati tužiteljici preplaćene anuitete s osnove takve ništetne odredbe u iznosu 1.908,43 eura, jer je preplaćeni iznos utvrđen vještačenjem (7.589,33 eura) umanjio za iznos preplate priznat konverzijom (5.680,90 eura).
12. U žalbenoj fazi postupka sporno je tumačenje učinka provedene konverzije kredita na pravo tužiteljice da zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i da zahtijeva isplatu iznosa preplaćenih anuiteta s osnove takve ništetne odredbe jer tuženik tvrdi da tužiteljica za to nema pravni interes, dok tužiteljica tvrdi da ima pravo zahtijevati preplaćene iznose anuiteta bez umanjivanja iznosa preplate koji joj je priznat konverzijom.
13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. odgovarajući na pitanje koje je sporno i u ovom postupku zauzeo pravo shvaćanje: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".
14. Dakle, bez obzira što je tužiteljica pristala na konverziju kredita koja je valjana i ima pravne učinke na ugovorni odnos stranaka, to ne znači da je time otklonjena nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz osnovnog Ugovora o kreditu, pa tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog postupka i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iako su konverzijom izmijenjene te odredbe ugovora sve kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koje smatra da joj pripadaju (pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019.). Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik ističe prigovor nedostataka pravnog interesa tužiteljice za podnošenje tužbe za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora i zahtjeva za restituciju.
15. Stoga je pravilno prvostupanjski sud polazeći od toga da je u smislu članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, utvrdio da je ništetan članak 4.1. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (točka I. izreke) te je u tom dijelu odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
16. U odnosu na pravo tužiteljice na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate, osnovano u žalbi navodi tužiteljica da prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge zašto nije uzeo u obzir navode tužiteljice o tome da je iznos preplate utvrđen konverzijom već uračunat u iznos koji je po tužbi tužiteljice s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli dosuđen u presudi istog suda poslovni broj P-1031/2020, te su osnovani žalbeni navodi tuženika da nisu dani nikakvi razlozi u odnosu na učinke konverzije, niti je kao dokaz ocijenjen Dodatak Ugovoru o kreditu od 15. prosinca 2015. (stranice 79-83 spisa), kao i iskaz tužiteljice.
17. Osim toga, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama koje proizlaze iz dopune nalaza i mišljenja vještakinje Majde Korljan od 16. srpnja 2024. koja je preplatu priznatu konverzijom obračunala kod zateznih kamata koje na preplaćene iznose anuiteta teku od plaćanja do konverzije. Naime, vještakinja je preplatu priznatu konverzijom uračunala u izračun zateznih kamata, dok prvostupanjski sud preplatu priznatu konverzijom oduzima od vještačenjem utvrđene glavnice preplate i onda ujedno isto umanjuje za izračun kamata, a da pri tome uopće ne uzima u obzir i ne odlučuje o dokaznom prijedlogu tužiteljice u odnosu na već umanjeni iznos preplate po presudi istog suda poslovni broj P-1031/2020. Dakle, počinjena je bitna povreda odredbe parničnog postupka iz člana 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije dao odlučne razloge u pogledu kondemnatornog zahtjeva tužiteljice i to kako u pogledu dijela kojim prihvaća dio zahtjeva (točka II. izreke presude), tako i u pogledu dijela kojim odbija dio zahtjeva (točka III. izreke presude).
18. Slijedom navedenoga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke, te je na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuta prvostupanjska presuda pod točkama II. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude, jer je još uvijek neizvjestan uspjeh stranaka u sporu.
19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud otklonit će bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano u ovoj odluci tako što će ocijeniti sve provedene dokaze kao i učinke provedene konverzije na pravo tužiteljice da zahtijeva restituciju s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj, nakon čega će cijeneći i ostale razloge kojima stranke pobijaju zakonitost donesene presude biti u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.
20. Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
U Velikoj Gorici 9. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak
