Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Kž-152/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru u drugostupanjskom vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenski predsjednika vijeća te Anice Filipović i Velimira Čolović članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mislava Tomića, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KĆ zbog kaznenog djela protiv imovine - utaja, opisano i kažnjivo po članku 232. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15 – nadalje KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja SPEKTAR-AGRAR d.o.o., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj; K-67/2023-16 od 9. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja SPEKTAR-AGRAR d.o.o, kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj; K-67/2023-16 od 9. veljače 2024., na temelju članka 452. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22. – nadalje ZKP/08), odbijena je optužba protiv optuženika KĆ zbog kaznenog djela protiv imovine – utaje iz članka 232. stavka 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećenik kao tužitelj upućen je da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.
1.2. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 oštećeniku kao tužitelju naloženo je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura te nužne izdatke optuženika i nagradu i nužne izdatke njegova branitelja, o čijoj će visini biti odlučeno posebnim rješenjem.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj zbog bitne povrede kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da Županijski sud prihvati žalbu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Spis je sa žalbom sukladno članka 495. ZKP/08. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru koji su spis nakon razgledanja vratili sudu bez očitovanja o osnovanosti žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Oštećenik kao tužitelj u žalbi, u bitnome, osporava zaključak prvostupanjskog suda da je kaznenu prijavu koja se u konkretnom slučaju smatra privatnom tužbom, podnio nakon proteka roka od tri mjeseca od dana kada je saznao za kazneno djelo i počinitelja.
4.1. Žalitelj smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je za kazneno djelo i počinitelja saznao 10. rujna 2016., kada je u Orašju u Bosni i Hercegovini vidio predmetni građevinski stroj – bager. Tvrdi da u tom trenutku nije znao da je riječ o stroju u njegovu vlasništvu niti tko je počinitelj kaznenog djela, već da je te okolnosti saznao tek krajem siječnja 2017., kada je utvrdio da se njegov bager ne nalazi kod trgovačkog društva kojemu je bio predan na čuvanje, a čiji je zakonski zastupnik bio optuženik.
4.2. Žalitelj nadalje smatra da za ocjenu pravovremenosti privatne tužbe nije odlučan dan podnošenja kaznene prijave, jer je kazneni progon preuzeo tek nakon što je državni odvjetnik odustao od optužbe. Prema njegovu stajalištu, rok za podnošenje privatne tužbe treba računati od dostave odluke državnog odvjetnika, budući da prije toga nije mogao podnijeti privatnu tužbu. Posljedično osporava i odluku o troškovima kaznenog postupka.
5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je kaznena prijava podnesena nakon proteka zakonom propisanog roka za podnošenje privatne tužbe te je za takav zaključak dao jasne, određene i dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
5.1. Iz podataka u spisu proizlazi da je oštećenik kao tužitelj 13. ožujka 2017. podnio kaznenu prijavu protiv optuženika nakon čega je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru protiv optuženika podiglo optužnicu. Nakon provedenog strojarskog vještačenja, kojim je utvrđena vrijednost predmetnog građevinskog stroja – bagera, državni odvjetnik je 7. ožujka 2023. odustao od optužbe jer je utvrđeno da se ne radi o kaznenom djelu za koje se kazneni progon poduzima po službenoj dužnosti, nego o kaznenom djelu utaje iz članka 232. stavka 1. KZ/11, za koje se kazneni progon poduzima po privatnoj tužbi. Slijedom navedenog oštećenik kao tužitelj preuzeo je kazneni progon.
5.2. Nije osnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijeme kada je oštećenik saznao za kazneno djelo i počinitelja. Na raspravi održanoj 6. veljače 2024. zakonski zastupnik oštećenika kao tužitelja LĆ ostao je kod iskaza danog na raspravi 17. siječnja 2023. Iz njegova iskaza proizlazi da je oštećenik bio u poslovnom odnosu s trgovačkim društvom Lubanj, u kojem je optuženik bio odgovorna osoba, te da je predmetni građevinski stroj u okviru ovršnog postupka bio predan na čuvanje i nalazio se na deponiji u K. Nadalje, iz njegova iskaza proizlazi da je još 2014. utvrdio da se stroj više ne nalazi na mjestu na kojem je bio deponiran, nakon čega je angažirao odvjetničko društvo radi poduzimanja odgovarajućih pravnih radnji. Konačno, naveo je da je 10. rujna 2016. na lageru za prodaju vozila i strojeva u Orašju u Bosni i Hercegovini vidio predmetni stroj te ga prepoznao kao svoj prema njegovim specifičnim obilježjima, između ostalog prema boji, položaju crijeva i oštećenjima boje.
5.3. Kada se navedene okolnosti ocijene u njihovoj međusobnoj povezanosti – da je stroj bio predan na čuvanje u okviru poslovnog odnosa s trgovačkim društvom u kojem je optuženik bio odgovorna osoba, da je oštećenik još 2014. utvrdio da stroja više nema na mjestu na kojem se trebao nalaziti te da je 10. rujna 2016. taj stroj prepoznao na drugoj lokaciji u Bosni i Hercegovini – pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je oštećenik najkasnije tada raspolagao saznanjima o kaznenom djelu i osobi koju smatra njegovim počiniteljem. Stoga naknadna tvrdnja žalitelja da u rujnu 2016. nije znao da je riječ o njegovu stroju nije suglasna iskazu njegova zakonskog zastupnika prema kojem je upravo tada stroj prepoznao prema njegovim karakterističnim obilježjima. Jednako tako, s obzirom na okolnosti pod kojima je stroj bio predan na čuvanje i prethodni poslovni odnos s trgovačkim društvom u kojem je optuženik bio odgovorna osoba, nema osnove za prihvaćanje žalbene tvrdnje da oštećenik tada nije imao saznanja o predmetnom kaznenom djelu niti o osobi koju smatra počiniteljem kaznenog djela.
6. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se tvrdi da rok za podnošenje privatne tužbe treba računati tek od trenutka kada je državni odvjetnik odustao od optužbe. Prema članku 61. stavku 1. ZKP/08 privatna tužba mora se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kada je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i počinitelja. Stavkom 3. istog članka istog zakona propisano je da će se, ako žrtva ili pravna osoba na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno podnese kaznenu prijavu ili prijedlog za progon, a tijekom postupka se utvrdi da se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po privatnoj tužbi, ta kaznena prijava odnosno prijedlog smatrati pravovremenom privatnom tužbom ako su podneseni u roku propisanom za privatnu tužbu. Iz navedenih zakonskih odredaba jasno proizlazi da u takvoj procesnoj situaciji pravovremenost kaznene prijave koja se smatra privatnom tužbom ovisi o tome je li kaznena prijava podnesena u roku iz članka 61. stavka 1. ZKP/08. Stoga trenutak kada je tijekom već pokrenutog kaznenog postupka utvrđeno da se predmetno kazneno djelo progoni po privatnoj tužbi, odnosno trenutak odustanka državnog odvjetnika od optužbe, ne predstavlja početak novog roka od tri mjeseca za podnošenje privatne tužbe. Budući da je oštećenik za kazneno djelo i osobu koju smatra počiniteljem saznao najkasnije 10. rujna 2016., a kaznenu prijavu protiv optuženika podnio je 13. ožujka 2017., dakle nakon proteka roka od tri mjeseca iz članka 61. stavka 1. ZKP/08, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ta kaznena prijava, primjenom članka 61. stavka 3. ZKP/08, ne može imati učinak pravovremeno podnesene privatne tužbe. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud, zbog nepravovremeno podnesene privatne tužbe, na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08 odbio optužbu protiv optuženika.
7. Kako žalitelj odluku o troškovima kaznenog postupka osporava kao posljedicu svojeg stajališta da je optužba neosnovano odbijena, a takvi žalbeni navodi nisu prihvaćeni, nije osnovana ni žalba protiv odluke o troškovima. Prvostupanjski je sud stoga pravilno primijenio članak 149. stavak 3. ZKP/08 kada je oštećeniku kao tužitelju naložio naknaditi troškove kaznenog postupka navedene u izreci pobijane presude.
8. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je oštećenik kao tužitelj kaznenu prijavu, koja bi se u smislu članka 61. stavka 3. ZKP/08 mogla smatrati privatnom tužbom, podnio nakon proteka prekluzivnog roka iz članka 61. stavka 1. ZKP/08. Žalbenim navodima taj zaključak nije doveden u sumnju, pa je pravilno na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08 donesena presuda kojom se optužba odbija.
9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, pa valjalo na temelju članka 482.
ZKP/08, odlučiti kao u izreci.
Vukovar, 9. rujna 2026.
predsjednik vijeća
Nikola Bešenski
