Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1668/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, Taborska ulica 31, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d., Zagreb, Iblerov trg 10/VII, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2024/2024-9 od 14. veljače 2025., o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2024/24-7 od 13. veljače 2025. kojim je određena vrijednost predmeta spora i o žalbi tužiteljice protiv dopunskog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2024/24- 13 od 2. listopada 2025., dana 9. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2024/2024-9 od 14. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke presude u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 562,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od

14. veljače 2025. do isplate.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2024/24-7 od 13. veljače 2025. kojim je vrijednost predmeta spora određena u iznosu od 196,59 eura.

III. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2024/24-13 od 2. listopada 2025. u pobijanom dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za donošenjem dopunskog rješenja za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 31,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2025. do isplate nije prihvaćen.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 151,54 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 23. Ugovora o [broj kredita] zaključenog između tužitelja i tuženika 24.08.2007. u dijelu kojim je ugovoreno da tužitelj može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate (točka I. izreke). Također, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 196,59 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 2012. do isplate (točka II. izreke), te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2025. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u točki III. izreke presude u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 562,50 eura žalbu je podnijela tužiteljica, kako iz sadržaja žalbe proizlazi iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje preinačiti.

3. Iz žalbe koju je tužiteljica je podnijela protiv odluke o troškovima postupka iz prvostupanjske presude proizlazi i da je tužiteljica žalbu podni jela i protiv ročišnog rješenja poslovni broj P-2024/24-7 od 13. veljače 2025. kojim je vrijednost predmeta spora određena u iznosu od 196,59 eura.

4. Dopunskim rješenjem od 2. listopada 2025. naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 31,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2025. do isplate.

5. I protiv tog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica, i to, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bez prijedloga konačne odluke.

6. Žalbe tužiteljice nisu osnovane.

U odnosu na žalbu protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi i na žalbu protiv rješenja o određivanju vrijednosti predmeta spora 7. Kako je ranije navedeno, žalbom protiv rješenja o troškovima parničnog postupka tužiteljica pobija odluku o troškovima u dijelu u kojem njezin zahtjev za naknadom troškova nije prihvaćen, te u istoj primarno ističe da je sud prvog stupnja odluku o troškovima postupka temeljio na pogrešno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora. Tužiteljica u uvodu žalbe jasno (po broju i datumu donošenja rješenja) ne navodi da istu izjavljuje na rješenje kojim je sud prvog stupnja na pripremnom ročištu odredio vrijednost predmeta spora. Međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da tužiteljica žalbom podnijetom protiv presude od 14. veljače 2025. pobija i ročišno rješenje suda prvog stupnja od 13. veljače 2025. (na koje se sadržaj žalbe većim dijelom i odnosi) kojim je određena vrijednost predmeta spora, protiv kojeg ročišnog rješenja, sukladno odredbi 40. st. 3. ZPP, nije dopuštena posebna žalba, pa se isto može pobijati (samo) žalbom podnijetom protiv presude.

8. Sud prvog stupnja je odlučujući o vrijednosti predmeta spora na pripremnom ročištu održanom dana 13. veljače 2025., sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP, vrijednost predmeta spora odredio u iznosu od 196,59 eura. Naime, sud prvog stupnja je smatrao da se, u situaciji kada je tužiteljica uz kondemnatorni istaknula i deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita koji deklaratorni zahtjev nije samostalan i služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za činidbu, vrijednost predmeta spora treba odrediti samo prema vrijednosti zahtjeva za činidbu.

9. Tužiteljica osporava tako utvrđenu vrijednost predmeta spora i u žalbi ističe da je sud prvog stupnja vrijednost predmeta spora pobijanim ročišnim rješenjem pogrešno odredio u visini kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva, te da je istu trebao odrediti imajući u vidu i vrijednost deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva. Također, tužiteljica u žalbi navodi da deklaratorni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe predstavlja pravnu osnovu tužiteljičinog zahtjeva za isplatu i obvezni sadržaj tužbe

10. Međutim, takvi žalbeni navodi tužiteljice nisu osnovani. Naime, tužiteljica je u tužbi istaknula jedan deklaratorni (nenovčani) i jedan kondemnatorni (novčani) tužbeni zahtjev. Međutim, prihvaćanje deklaratornog tužbenog zahtjeva predstavlja prethodno pitanje za prihvaćanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva. U slučaju kada je u tužbi istaknut deklaratorni zahtjev (deklaratorni preambul) kojem je svrha rješavanje prethodnog pitanja vezanog uz zahtjev za činidbu istaknut u istoj tužbi, tada se pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost tužbenog zahtjeva na činidbu, a ne i ona zahtjeva za utvrđenje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-688/00 od 7. siječnja 2004. Izbor odluka 1/2004-251, Revr-31/02 od 9. svibnja 2002. Izbor odluka 2/2002-156, Revr-475/08 od 27. listopada 2008., Rev-349/2020 od 7. prosinca 2021., Rev-1927/2017 od 18. siječnja 2022. i dr., a identično pravno shvaćanje zauzeto je i u zaključku broj Su-Iv- 100/2026 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. travnja 2026.). Stoga je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja pravilno vrijednost predmeta spora utvrdio u visini kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 196,59 eura, a ne u iznosu od 1.523,79 eura kako to pogrešno smatra tužiteljica.

11. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u tom dijelu odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljice, te potvrditi ročišno rješenje suda prvog stupnja poslovni broj P-2024/24-7 od 13. veljače 2025. kojim je vrijednost predmeta spora određena u iznosu od 196,59 eura.

12. Posljedično pravilno određenoj vrijednosti predmeta spora, pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova. Stoga je i žalba tužiteljice kojom pobija rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2024/2024-9 od 14. veljače 2025. u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 562,50 eura sa zateznim kamatama također neosnovana, pa je istu valjalo odbiti i u tom dijelu potvrditi rješenje o troškovima parničnog postupka koje je sadržano u presudi.

U odnosu na žalbu protiv dopunskog rješenja

13. Kako je ranije navedeno, dopunskim rješenjem o troškovima parničnog postupka naloženo je tuženiku da tužiteljici, pored troškova koji su tužiteljici dosuđeni presudom, nadoknadi i troškove parničnog postupka u iznosu od 31,25 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

14. Tužiteljica osporava pobijano rješenje ističući u istoj da joj je sud nepravilno dosudio trošak zastupanja na ročištu na kojem se presuda objavljuje jer na navedeno ročište tužiteljica nije pristupila, a niti je zahtijevala da joj se navedeni trošak nadoknadi. Stoga predlaže da se donese odluka o troškovima postupka prema vrijednosti predmeta spora koji je naznačen u tužbi.

15. U odnosu na žalbene navode odnosno prijedlog tužiteljice da sud tužiteljici dopunskim rješenjem dosudi troškove prema vrijednosti predmeta spora koji je naznačen u tužbi, potrebno je navesti, a kako je ranije već navedeno i obrazloženo, da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju pravilno odredio vrijednost predmeta spora u visini kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva, te je na temelju tako utvrđene vrijednosti predmeta spora pravilno donio odluku o troškovima parničnog postupka. Stoga su ti žalbeni navodi tužiteljice kojima pobija dopunsko rješenje neosnovani.

16. U odnosu na dosuđivanje troškova zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda osnovano tužiteljica navodi da nije bilo osnove da joj se dopunskim rješenjem dosuđuje taj trošak. Međutim, kako je žalbu podnijela samo tužiteljica, te kako se predmetni žalbeni navod odnosi na dio rješenja u kojem je tužiteljica u formalnopravnom smislu uspjela sa prijedlogom za donošenjem dopunskog rješenja o troškovima postupka, to nije bilo osnove da ovaj sud u žalbenom postupku preinačuje i odbija u tom dijelu prijedlog tužiteljice jer bi takvim postupanjem bilo povrijeđeno načelo zabrane reformatio in peius iz čl. 374. ZPP s obzirom da bi takva odluka bila na štetu stranke koja se žalila.

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi dopunsko rješenje suda prvog stupnja posl. broj P- 2024/24-13 od 2. listopada 2025. u pobijanom dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za donošenjem dopunskog rješenja za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 31,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2025. do isplate nije prihvaćen.

18. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalbe nisu bile osnovane (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. rujna 2026.

Sudac:

Robert Jambor