Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1639/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EKO-MURVICA d.o.o., Crikvenica, Trg Stjepana Radića 1, OIB:58401982639, kojeg zastupa punomoćnica Almasa Filipović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Obradović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3954/2022-10 od 16. veljače 2024., dana 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3954/2022-10 od 16. veljače 2024. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ivane Herceg, javne bilježnice u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-58354/2022 od 8. studenog 2022. u dijelu u kojem je tuženiku TH naloženo isplatiti tužitelju EKO- MURVICI d.o.o. iznos od 410,37 EUR/3.091,68 kuna[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te pod stavcima II. i III. izreke i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ivane Herceg, javne bilježnice u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 58354/2022 od 8. studenog 2022. u dijelu u kojem je tuženiku TH naloženo isplatiti tužitelju EKO-MURVICI d.o.o. iznos od 410,37 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinog utuženog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 68,39 EUR od 1. siječnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 68,39 EUR od 1. veljače 2022. pa do isplate,

- na iznos od 68,39 EUR od 1. ožujka 2022. pa do isplate,

- na iznos od 68,39 EUR od 1. travnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 68,39 EUR od 1. svibnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 68,39 EUR od 1. lipnja 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženika TH za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2024. pa do isplate kao neosnovan.

3. Nalaže se tuženiku TH naknaditi tužitelju EKO-MURVICI d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 113,93 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužitelja EKO-MURVICA d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv - 3954/2022-10 od 16. veljače 2024. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ivane Herceg, javne bilježnice u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-58354/2022 od 8. studenog 2022. u dijelu u kojem je tuženiku TH naloženo isplatiti tužitelju EKO-MURVICI d.o.o. iznos od 704,10 kuna/93,45 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3954/2022- 10 od 16. veljače 2024. pod stavkom I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ivane Herceg, javne bilježnice u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-58354/2022 od 8. studenog 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 503,79 EUR/3.795,78 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Stavkom II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2024. pa do isplate. Stavkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 4. travnja 2023., radi isplate iznosa od 410,37 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom s osnove neplaćene naknade za uslugu odvoza komunalnog otpada za prostor na adresi [adresa], šifra objekta 026886, u vlasništvu tuženika, a koja naknada se odnosi na cijenu minimalne javne usluge u razdoblju od studenog 2021. do travnja 2022.

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi [adresa] , na koju se odnosi utužena tražbina u iznosu od 410,37 EUR (3.091,68 kuna),

- da se preostali dio utužene tražbine (iznos od 704,10 kuna/93,45 EUR) odnosio na druge nekretnine tuženika, te da je navedeni iznos tuženik podmirio nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu,

- da tuženik nekretninu u [adresa] na adresi [adresa] koristi i za iznajmljivanje,

- da je tužitelj ovlašten izvršavati uslugu odvoza komunalnog otpada na području [adresa],

- da se utužena tražbina odnosi na mjesečne cijene minimalne javne usluge (fiksni dio) za spremnik od 480 litara kojeg tuženik nije preuzeo,

- da tužitelj u predmetnom postupku nije dokazao da je tuženiku kao korisniku javne usluge dostavio obavijest te ga pozvao na davanje Izjave i preuzimanje spremnika,

- da tužitelj nije obrazložio zašto je zadužio tuženika upravo za spremnik od 480 litara, te koji je algoritam pri tome pridružio.

7. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj ovlašten u cijenu javne usluge uključiti i tzv. fiksnu naknadu, ali samo kao dio ukupne cijene usluge koja je i stvarno pružena, ali ne na način da obračuna samo cijenu minimalne javne usluge (fiksne naknade). Stoga prvostupanjski sud smatra da cijena usluge koju je tužitelj izrazio u računima nije obrazložena niti dokazana, odnosno da tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja u ovoj pravnoj stvari.

8. Međutim, odredbom čl. 5. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada („Službene novine“ Grada Crikvenice broj: 65/19., dalje: Odluka) propisano je da je proizvođač odnosno posjednik otpada dužan snositi trošak gospodarenja komunalnim otpadom na području pružanja javne usluge kao fiksnog dijela cijene javne usluge (cijena obvezne minimalne javne usluge) neovisno o količini predanog otpada, pa imajući u vidu navedeno, nije od odlučnog značaja činjenica da tuženik nije preuzeo spremnik za otpad (kantu), kao ni veličina spremnika.

9. Također, Odlukom je propisano i da je korisnik javne usluge na području [adresa] vlasnik cijele nekretnine ili njezinog posebnog dijela i da je korisnik javne usluge dužan koristiti javnu uslugu (čl. 5. i čl. 13. Odluke). Odredbom iz čl. 45. Odluke propisano je da se cijena javne usluge iskazuje kao zbroj troškova minimalne javne usluge, troškova zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada, ugovorne kazne i naknade za građenje koja će na računu biti iskazana zasebno.

10. Nadalje, tužitelj u žalbi osnovano ističe da je, nasuprot mišljenju prvostupanjskog suda u kojem se navodi da je davatelj usluge (tužitelj) ovlašten u cijenu javne usluge uključiti i tzv. fiksnu naknadu, ali samo kao dio ukupne cijene usluge koja je i stvarno pružena, ali ne na način da obračunava samo cijenu minimalne javne usluge, Ustavni sud Republike Hrvatske donio Odluku i Rješenje poslovni broj: U-II-2492/2017, U –II- 2708/2017, U-II-5076/2017, U-II-1162/2018, U-II-3573/2019 i dr. od 23. ožujka 2021. u kojem je dao odgovor na ovo konkretno pravno pitanje.

11. Tako na stranici 30. Odluke i Rješenja Ustavni sud Republike Hrvatske citira očitovanje Vlade Republike Hrvatske u toč. 25.2 kako slijedi: “Iz navedenih odredbi čl. 33. st. 1 . i 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj: 94/13., 73/17. i 14/19) vidljivo je da se radi o dva načina obračuna. Prvi obračun je “fiksni”, kojim se osigurava mogućnost primjene načela “onečišćivač plaća” kroz osiguranje ekonomski održivog poslovanja, ali i osiguranje sigurnosti, redovitosti I kvalitete pružanja javne usluge. Drugi obračun je “varijabilni” kojim se u potpunosti osigurava načelo “onečišćivač plaća “ i koji ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge - onečišćivača. Iz navedenog proizlazi smisao i svrha strukture cijene javne usluge na fiksni i varijabilni dio, a to je osiguranje primjene načela “onečišćivač plaća” kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge i samu primjenu načela “onečišćivač plaća” kroz obračun cijene za količinu otpada. “.

12. U obrazloženju iste Odluke i Rješenja Ustavni sud Republike Hrvatske citirao je stav Vlade :” Cijenu obvezne minimalne javne usluge potrebno je osigurati kako bi na nekom području uopće bilo moguće osigurati pružanje javne usluge, koja bi bila redovita, sigurna, kvalitetna i ekonomski održiva, ali i osigurati potrebna sredstva (radnike, spremnike, kamione, drugu opremu i ostala materijalna sredstva). Poslovanje davatelja javne usluge koje bi isključivo ovisilo o količinama predanog otpada, koja ovisno o razdoblju mogu znatno varirati bilo bi ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti i kvalitete“ .

13. Nadalje, odredbama iz čl. 70. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj: 84/21., dalje: ZGO) propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine (st. 1.), da se korisnici javne usluge iz stavka 1. toga članka ovisno o načinu korištenja nekretnine, trajno ili povremeno, u svrhu stanovanja (vlasnici stanova, kuća, nekretnina za odmor) ili u svrhu obavljanja djelatnosti ili druge svrhe, razvrstavaju u kategoriju: 1. korisnika kućanstvo ili 2. korisnika koji nije kućanstvo (drugi izvori komunalnog otpada) (st. 2.), da je korisnik iz stavka 2. toč. 2. toga članka korisnik javne usluge koji nije razvrstan u kategoriju kućanstvo, a koji nekretninu koristi u svrhu obavljanja djelatnosti, što uključuje i iznajmljivače koji kao fizičke osobe pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu sukladno zakonu kojim se uređuje ugostiteljska djelatnost (st. 3.).

14. Odredbom iz čl. 70. st. 4. toč. 5. ZGO-a propisano je da je korisnik usluge dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi (a što nije slučaj u konkretnom predmetu).

15. Odredbom iz čl. 75. st. 1. ZGO-a propisano je da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova pružanja javne usluge, dok je odredbom iz čl. 75. st. 2. ZGO-a propisano da strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge. Odredbom iz čl. 76. st. 1. ZGO-a propisano je da je obvezna minimalna javna usluga iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu, dok je odredbom iz čl. 75. st. 2. ZGO-a propisano da je cijena obvezne minimalne javne usluge dio cijene javne usluge.

16. Prema tome, svi vlasnici nekretnina dužni su snositi trošak gospodarenja komunalnim otpadom na području pružanja javne usluge kao fiksnog dijela cijene javne usluge, neovisno o količini predanog otpada. Iznos fiksnog dijela cijene javne usluge kojeg su u obvezi plaćati svi vlasnici nije razmjeran količini predanog otpada koju isti proizvede.

17. Tužitelj je u predmetnom postupku dokazao da je tuženik nesporno vlasnik nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], da u objektu obavlja djelatnost iznajmljivanja turističkih postelja, da se radi o nekretnini koja se koristi, te da je u utuženom razdoblju tuženik bio evidentiran kod tužitelja kao korisnik javne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada za predmetnu nekretninu na području Grada Crikvenice.

18. Također, iz tužiteljevog dopisa od 23. siječnja 2019. proizlazi da je tužitelj pozvao tuženika na preuzimanje posude za miješani komunalni otpad upravo za konkretnu nekretninu čija se šifra navodi u istom dopisu (026886), koji dopis je tuženik primio 29. siječnja 2019.

19. Iz mjesečnih računa dostavljenih u spis za objekt 026886 proizlazi da se tuženiku obračunava isključivo cijena minimalne javne usluge (fiksna naknada) sukladno ranije citiranim odredbama, i u skladu s Cjenikom usluga od 1. travnja 2021., a koje račune za razdoblje od studenog 2021. do travnja 2022. tuženik nije podmirio.

20. Uzimajući u obzir sve navedeno, valjalo je, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ivane Herceg, javne bilježnice u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-58354/2022 od 8. studenog 2022. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 410,37 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog utuženog iznosa pa do isplate, budući da je tužiteljevo potraživanje osnovano u smislu odredaba iz čl. 70., čl. 75. i čl. 76. ZGO-a, čl. 5., čl. 13. i čl. 45. Odluke, u svezi odredaba Cjenika, te odredaba iz čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

21. Nadalje, u odnosu na trošak postupka prvenstveno valja reći da prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

22. Tužitelj, koji je sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom uspio u cijelosti, ima pravo na naknadu troška predujma naknade i ostatka naknade javnog bilježnika u ukupnom iznosu od 24,89 EUR (187,50 kuna), troška zastupanja na ročištu održanom 12. veljače 2024. u iznosu od 62,50 EUR, i troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR, što ukupno iznosi 113,93 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 7. st. 1. i 2. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/21. i 18/22), Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23. i 114/23), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 37/23), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23), te čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

23. Tuženik u konačnici nema pravo na naknadu troška parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

24. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao pod stavkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP- a kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 9. rujna 2026.

Sutkinja:

Jadranka Travaš