REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 99/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. OJ, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.; dalje u tekstu: KZ) odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 20. travnja 2026. broj K-150/2025- 29 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 27. svibnja 2026. broj Kž-176/2026-4, u sjednici održanoj 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. OJ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 20. travnja 2026. broj K-150/2025-29 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 27. svibnja 2026. broj Kž-176/2026-4 OJ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ-a.

2. Osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (naslovljen kao „žalba na presudu“) „zbog povrede kaznenog zakona“ s prijedlogom da se „ukine presudu i istražni zatvor“ zbog „povrijede [njegovih] ljudskih prava i velike greške prvostupanjskog suda“.

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP).

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) nije osnovan.

5. Referirajući se na osobne i obiteljske prilike osuđenik prigovara da je prvostupanjski sud u postupku „nepravilno i nepotpuno utvrdio odlučne činjenice“, da u posljednjih pet godina nije počinio nikakvo kazneno djelo, da su povrijeđene odredbe o istražnom zatvoru iz čl. 122., čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. te čl. 131. st. 3. ZKP-a, jer nije bio u bijegu već je bio dostupan nadležnim tijelima, da mu je „dodijeljen odvjetnik Ranko Janjić koji je ostao bez licence od strane sutkinje“, da je bio „pod utjecajem alkohola pri činjenju kaznenog djela koje se ne može karakterizirati teškom krađom“ pa predlaže da ga se „sudi za lakšu krađu ili blažu kaznu“.

6. Prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP-a zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, sukladno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP- a ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. Pored toga, u zahtjevu je, osim formalne naznake zbog koje se povrede zakona podnosi, potrebno konkretno obrazložiti na koji je način povreda procesnog ili materijalnog zakona po mišljenju osuđenika ostvarena. Navedeno zakonsko ograničenje znači da se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti zbog nezadovoljstva odlukom o kazni, a ovim se izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje ni zakonitost odluka o istražnom zatvoru. Pored toga, ovaj sud primjećuje da se osuđenik na raspravi izjasnio da se smatra krivim za djelo iz optužnice pa je u odnosu na prigovore činjenične naravi još po drugostupanjskom sudu, pravilno i zakonito, upućen kako „žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, temeljem čl. 464. st. 7. ZKP-a, ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, kao što je to bilo u konkretnom slučaju.“

7. Nadalje, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je osuđeniku bila osigurana stručna pomoć branitelja jer mu je nakon određivanja istražnog zatvora u raspravnoj fazi postupka postavljen branitelj po službenoj dužnosti. Doduše prvo postavljeni branitelj, odvjetnik Ranko Janjić (koji se izrijekom spominje u zahtjevu), ubrzo je razriješen te dužnosti rješenjem Predsjednika Općinskog suda u Vinkovcima od 15. srpnja 2025. broj 14 Su-30372025-4, ali je istim rješenjem odmah za novog branitelja po službenoj dužnosti postavljen odvjetnik Hrvoje Plavšić, koji je osuđenika branio do pravomoćnog okončanja postupka. Stoga je neosnovana osuđenikova opetovana zamjerka (istovjetno navedeno u žalbi) eventualnim smjeranjem na tešku povredu prava na pravično suđenje u vidu uskrate prava na obranu uz branitelja odnosno povredu prava na obranu na raspravi.

8. Osuđenik je izrekom presude proglašen krivim jer je iz trgovine „...“ otuđio više artikala ukupne vrijednosti 191,18 eura što je pravilno pravno označeno kao osnovno kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ-a. Prema tome, kako je na činjenični opis djela ispravno primijenjen kazneni zakon, dakle osuđenik nije proglašen krivim, kako tvrdi u zahtjevu, za kazneno djelo teške krađe, pravomoćnom presudom nije ostvarena ni sugerirana povreda kaznenog zakona.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP-a trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 9. rujan 2026.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo