REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-580/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec , članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Nevenki Ljubičić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz ... iz [adresa], radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja i presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 16. veljače 2026., poslovni broj: P-8955/2023-16, u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Žalba tužiteljice PŽ, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuju rješenje i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 16. veljače 2026., poslovni broj: P-8955/2023-16.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Odbacuje se tužba tužiteljice u dijelu u kojem ističe tužbeni zahtjev:

„Utvrđuje se da je nastupila zastara pokretanja ovršnog postupka na temelju pravomoćnog ovršnog rješenja koje je donio javni bilježnik Nikola Tadić u Zagrebu poslovni broj Ovrv-445/12 od 15. veljače 2012. u postupku naplate novčanog potraživanja od strane ovrhovoditelja ovdje tuženika [adresa], [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenice ovdje tužiteljice PŽ iz [adresa], vl. [obrt], uslužno trgovački obrt, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].“

1.1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev:

„Nalaže se Financijskoj agenciji da izvrši brisanje ovrhe pod poslovnim brojem Ovrv - 445/12 od 15. veljače 2012. koja je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima upisana u korist ovrhovoditelja ovdje tuženika [adresa], [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenice ovdje tužiteljice PŽ iz [adresa], vl. [obrt], uslužno trgovački obrt, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].“

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura sa zateznim kamatama od 16. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Protiv navedenih odluka tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; - dalje: ZPP). Tužiteljica u žalbi navodi da istu podnosi i zbog apsolutno bitnih povreda iz članka 382. stavka 1. i 2. ZPP-a, što je očito omaška u pisanju jer iz sadržaja žalbe proizlazi da tužiteljica ukazuje na apsolutnu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

2.1. U žalbi navodi da su pobijane odluke u cijelosti protuzakonite i nerazumljive, ukazuje na definiciju instituta zastare odnosno da je zastara prestanak prava na naplatu tražbine prisilnim putem, navodi i da je potrebno jednostavnim jezikom pitati se je li tužbom tražila utvrđenje činjenice ističući da u slučaju da je tražila da se utvrdi da je zastara nastupila točno određenog dana ili godine da bi se onda radilo o utvrđivanju činjenice, međutim da je ona tražila utvrđivanje postojanja ili nepostojanja prava naplate tražbine prisilnim putem , slijedom čega zaključuje da je dispozitiv rješenja o odbačaju nerazumljiv i da ne proizlazi iz sadržaja tužbe niti drugih podnesaka i očitovanja koja se nalaze u spisu pa da ga kao takvog nije moguće ispitati jer proturječi i obrazloženju rješenja.

2.2. U vezi s odbijanjem zahtjeva za brisanje ovrhe iz očevidnika FINE zbog zastare prava na naplatu tražbine prisilnim ističe da nije jasno kako je sud najprije odbacio prvi dio tužbenog zahtjeva, a onda meritorno odlučio o brisanju, smatra da je time sud raspravljao izvan granica postavljenog tužbenog zahtjeva, da je jasno da ukoliko nije bilo naplate po računima od dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu da zastarni rok teče, te da protekom roka od 10 godina, ukoliko nije izvršena niti jedna radnja u smjeru naplate, nastupa zastara, da je zahtjev podnesen 10. svibnja 2012. te da je stupanjem na snagu ZPONS/18 administrativnom radnjom isknjižena ovrha, te da to ne znači da je ovrha ponovno počela teći, pri čemu navodi da ovrhovoditelj nije podnio novi zahtjev pa da se ne može reći da rok iznova teče, te napose navodi ne spori da vjerovnik može ponovno podnijeti tužbu, ali da to ne bi mogao ako bi postojala presuda kojom je utvrđeno da je nastupila zastara.

2.3. Predlaže da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Trošak ne traži.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje i presudu te postupak koji je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a. Prvostupanjski sud nije počinio niti apsolutno bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, obzirom da su izreka rješenja i presude razumljive, ne proturječe same sebi niti razlozima rješenja i presude, te da su u obrazloženju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni jer proizlaze iz sadržaja isprava u spisu, tako da se pobijano rješenje i presuda mogu ispitati. Okolnost da tužiteljica ne prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda ne predstavlja sama po sebi bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sukladno članku 8. ZPP-a, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužba u dijelu kojim se traži utvrđenje zastare pokretanja ovršnog postupka na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovrv-445/12 od 15. veljače 2012., nije dopuštena, dok u preostalom dijelu kojim tužiteljica traži da se naloži Financijskoj agenciji da izvrši brisanje ovrhe pod poslovnim brojem: Ovrv -445/12 od 15. veljače 2012. upisane u korist ovrhovoditelja, u ovome predmetu tuženika, protiv nje kao ovršenice, nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje zastare pokretanja ovršnog postupka na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja poslovni broj: Ovrv -445/12 od 15. veljače 2012., pri čemu tužiteljica tvrdi da je navedeno potrebno utvrditi radi brisanja zastarjelog potraživanja i obustave ovrhe, te zahtjev tužiteljice kojim traži da se naloži Financijskoj agenciji da izvrši brisanje navedene ovrhe iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanja kojeg vodi Financijska agencija, za koju osnovu je utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20 , 133/20; - dalje: ZPONS).

6.1. U žalbenom postupku sporna je dopuštenost tužbenog zahtjeva pod točkom I dispozitiva tužbe, te osnovanost tužbenog zahtjeva postavljenog pod točkom II tužbe, a posebno je li nastupila zastara potraživanja ovrhovoditelja u ovome p redmetu tuženika koje se temelji na rješenju poslovni broj: Ovrv-445/12 od 15. veljače 2012.

7. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je:

- da je tuženik kao ovrhovoditelj 10. svibnja 2012. na temelju ovršne isprave (rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovrv-445/12 od 15. veljače 2012.) podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice u ovome predmetu tužiteljice, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 615,60 kn (81,70 eura) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, te troškova ovrhe u iznosu od 787,20 kn (104,48 eura),

- da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv -445/12 od 15. veljače 2012. donio javni bilježnik Nikola Tadić iz Zagreba, a isto je postalo pravomoćno i ovršno 3. travnja 2012.,

- da iz potvrde Financijske agencije od 20. svibnja 2022. proizlazi da je za predmetnu osnovu za plaćanje (rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-445/12 od 15. veljače 2012.) utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem članka 12. ZPONS-a (koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018.), a iz specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje da je Agencija prestala sa izvršavanjem te osnove 4. kolovoza 2018. ,

- da tužiteljica kao ovršenica kod nadležnog općinskog suda prije podnošenja predmetne tužbe, nije podnosila prijedlog radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u prethodno spomenutom postupku izravne naplate,

- da tuženik kao ovrhovoditelj nakon 4. kolovoza 2018. na temelju navedene ovršne isprave prema trenutnom stanju spisa nije ponovno podnosio zahtjev za izravnu naplatu, niti prijedlog za sudsku ovrhu protiv tužiteljice kao ovršenice.

8. Odredbom članka 187. stavka 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

8.1. U konkretnom slučaju tužiteljica ne traži utvrđenje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa, nego traži da sud utvrdi nastup zastare prava na prisilnu naplatu odnosno pokretanja ovršnog postupka. Takav zahtjev nije zahtjev za utvrđenje prava ili pravnog odnosa u smislu članka 187. stavka 1. ZPP-a, obzirom da zastara predstavlja materijalnopravni prigovor koji utječe na mogućnost zahtijevanja ispunjenja obveze, a ne samostalno pravo ili pravni odnos čije bi se postojanje odnosno nepostojanje moglo utvrđivati posebnom deklaratornom tužbom , tako da suprotno žalbenim navodima tužiteljice utvrđenje činjenice da je nastupila zastara pokretanja ovršnog postupka, ne ide u sudsku nadležnost, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da takav zahtjev nije dopušten.

8.2. Neosnovan je i žalbeni navod da postojanje pravnog interesa mijenja narav tužbenog zahtjeva. Naime, tužiteljica u žalbi navodi da ima pravni interes za utvrđenje zastare jer da bi takvom odlukom spriječila buduće pokušaje ovrhe , međutim pravni interes nije samostalan predmet deklaratorne zaštite, već jedna od procesnih pretpostavki prema kojoj je sukladno članku 187. ZPP-a dopušteno tražiti utvrđenje prava, pravnog odnosa ili istinitosti odnosno neistinitosti isprave. Da bi deklaratorna tužba bila dopuštena, njezin predmet mora biti ono što je člankom 187. ZPP-a određeno kao dopušten predmet utvrđenja, što ovdje nije slučaj, pa stoga okolnost da tužiteljica ima pravni interes za razjašnjenje svog pravnog položaja , ne otklanja nedostatak koji proizlazi iz sadržaja konkretnog tužbenog zahtjeva , to obzirom da pravni interes za utvrđenje zastare ne pretvara zahtjev za utvrđenje činjenice u dopuštenu deklaratornu tužbu.

9. Tužiteljica drugim dijelom tužbenog zahtjeva traži da se Financijskoj agenciji naloži brisanje osnove za plaćanje pod poslovnim brojem : Ovrv-445/12 od 15. veljače 2012. koja je upisana u korist tuženika. Iz dokumentacije Financijske agencije koju je tužiteljica priložila uz tužbu, proizlazi da je navedena osnova za plaćanje zaprimljena 10. svibnja 2012., te da je Agencija 4. kolovoza 2018. prestala s njezinim izvršavanjem temeljem članka 12. ZPONS-a, međutim iz navedenog ne proizlazi da je sporna tražbina prestala postojati, da je rješenje o ovrsi ukinuto ili na drugi način stavljeno izvan snage, niti da je ovrhovoditelj u ovome predmetu tuženik povukao osnovu za plaćanje.

10. Odredbom članka 214. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; - dalje: ZOO), propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, te da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, dok je odredbom članka 233. stavka 1. ZOO-a propisano da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

10.1. U konkretnom slučaju nesporno je da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića poslovni broj: Ovrv-445/12 od 15. veljače 2012. postalo pravomoćno i ovršno , pa se stoga na tražbinu utvrđenu tom ovršnom ispravom primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz članka 233. stavka 1. ZOO-a.

11. Prema članku 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11.1. Podnošenjem pravomoćnog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji radi izravne naplate tuženik je poduzeo radnju usmjerenu upravo na ostvarenje svoje novčane tražbine, slijedom čega je podnošenjem osnove za plaćanje Financijskoj agenciji, 10. svibnja 2012. došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a, obzirom da je osnovna materijalnopravna posljedica pokretanja ovršnog postupka upravo prekid zastarijevanja tražbine radi čijeg je ostvarenja ovrha pokrenuta .

12. Tužiteljica pogrešno poistovjećuje neuspjeh naplate s prestankom učinka prekida zastare. Naime, prema članku 242. stavka 1. i 2. ZOO-a, prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

12.1. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da je tuženik odustao od zahtjeva za naplatu, da je zahtjev za naplatu bio odbačen ili odbijen, niti da je rješenje o ovrsi ukinuto ili stavljeno izvan snage. Naprotiv, Financijska agencija je osnovu za plaćanje prestala izvršavati zbog nastupa zakonom propisanih pretpostavki iz članka 12. ZPONS -a, pa se stoga ne može zaključiti da je prekid zastare izgubio učinak zbog neke radnje ili propusta tuženika.

13. Prema članku 245. stavka 1. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, prema stavku 3. istog članka, kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a stavkom 5. propisano je da isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja.

13.1. Kako je već navedeno u konkretnom slučaju zastara je prekinuta podnošenjem osnove za plaćanje Financijskoj agenciji, 10. svibnja 2012., te je taj prekid trajao dok je osnova bila predmet izvršavanja, a kada je Agencija temeljem članka 12. ZPONS- a, 4. kolovoza 2018. prestala izvršavati predmetnu osnovu, prestao je i razlog zbog kojega je trajao prekid zastare, te je od tog trenutka zastara počela teći iznova.

14. Slijedom navedenog za zaključiti je da je suprotno žalbenim navodima, pokretanjem postupka izravne naplate pred Financijskom agencijom, 10. svibnja 2012. došlo do prekida zastare jer se radi o radnji vjerovnika poduzetoj pred nadležnim tijelom radi prisilnog ostvarenja tražbine u smislu članka 241. ZOO -a. Nadalje, neosnovano žaliteljica tvrdi i da je zastara tekla već od podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, to stoga što sve dok traje postupak prisilne naplate, zastara ne može ponovno početi teći, već tek po završetku postupka sukladno članku 245. stavka 3. ZOO-a, a koji je u konkretnom slučaju završio 4. kolovoza 2018. isknjižavanjem osnove za plaćanje kada je zastara ponovno počela teći. Napose, okolnost što je Financijska agencija isknjižila osnovu za plaćanje, treba promatrati u odnosu na razlog zbog kojeg je došlo do isknjižavanja. Naime, na računu tužiteljice kao ovršenice nije bilo novčanih sredstva pa do isknjižavanja nije došlo zbog odustajanja ovrhovoditelja kao vjerovnika od poduzete radnje odnosno zahtjeva za izravnu naplatu, odnosno voljom ili krivnjom tuženika kao ovrhovoditelja, već je Financijska agencija sukladno svojoj zakonskoj obvezi isknjižila osnovu za plaćanje obzirom da nije bilo naplate po osnovi za plaćanje. Prestanak izvršavanja osnove za plaćanje posljedica je primjene odredbe članka 12. stavka 1. ZPONS/18, odnosno insolventnosti tužiteljice kao ovršenice u razdoblju od tri godine, a ne procesnih propusta ili pasivnosti tuženika kao ovrhovoditelja koji bi utjecali na prekid zastare u smislu odredbe članka 242. stavka 1. i 2. ZOO -a.

15. Prema tome, nakon isknjižavanja osnove za plaćanje 4. kolovoza 2018., zastara je sukladno članku 245. stavka 1., 5. i 6. ZOO-a počela ponovno teći, tako da u predmetnom slučaju zastara nije nastupila budući da je riječ o tražbini utvrđenoj pravomoćnim rješenjem o ovrsi, pa se primjenjuje rok iz članka 233. stavka 1. ZOO -a od deset godina. Od 4. kolovoza 2018. do podnošenja tužbe 31. kolovoza 2023. nije protekao desetogodišnji zastarni rok, a nije protekao niti do donošenja prvostupanjske odluke. Stoga, čak i kada bi se, protivno zaključku prvostupanjskog suda o nedopuštenosti deklaratornog zahtjeva, raspravljalo o samoj osnovanosti prigovora zastare, iz utvrđenih činjenica ne proizlazi da je u vrijeme podnošenja tužbe zastara nastupila. Novi desetogodišnji rok mogao bi isteći tek 5. kolovoza 2028., pod pretpostavkom da u međuvremenu ne nastupi novi razlog prekida zastare .

16. Treba navesti i da nema osnove niti po odredbama ZPONS-a, niti odredbama Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 71/18, 46/22, 155/22; - dalje Pravilnik) za brisanja predmetne osnove za plaćanje iz evidencije Financijske agencije, te da tužiteljica tužbom traži više od onoga što proizlazi iz odredbe članka 12. ZPONS-a, konkretno traži da sud naloži Financijskoj agenciji brisanje osnove za plaćanje. Međutim ZPONS u članku 12. ne propisuje da sud može samo na temelju činjenice prestanka izvršavanja, naložiti brisanje pravomoćne ovršne isprave ili prestanak same tražbine, naprotiv člankom 21. ZPONS-a uređeno je čuvanje osnova za plaćanje, dok je člankom 12. uređen prestanak njihovog izvršavanja u slučaju nemogućnosti naplate, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da iz dokaza u spisu ne proizlazi pravna osnova da se naloži Financijskoj agenciji da predmetnu osnovu izbriše na način kako to tužiteljica tužbom traži.

17. Tužiteljica prvostupanjsku odluku pobija u cijelosti, ali u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II izreke prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tužiteljice kojom se pobija odluka o parničnom trošku nije osnovana.

18. Kako žalbenim navodima pravilnost i zakonitost pobijan ih odluka nisu dovedeni u sumnju, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu, te potvrditi pobijano rješenje na temelju članka 380. točke 2. u vezi s člankom 381. ZPP -a, a pobijanu presudu na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci.

Slavonski Brod, 9. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić