Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-44/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Kristianu Plazoniću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Psihijatrijska bolnica Lopača, Lopača, Lopača 11, OIB: 56523220122, zastupan po punomoćnici Ani Bukša, odvjetnici iz Rijeke, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-1214/2023-18 od 13. listopada 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-1214/2023-23 od 8. travnja 2026., 9. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-1214/2023-18 od 13. listopada 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-1214/2023-23 od 8. travnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke te se predmet u navedenom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ispravljenom rješenjem istog suda od 8. travnja 2026. presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Psihijatrijska bolnica Lopača, Lopača, Lopača 11, OIB: 56523220122, da tužiteljici FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćenih regresa za 2020. i 2021. godinu isplati iznos od 398,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom na iznose od:

- 199,08 eura počev od 1. siječnja 2021. godine pa do isplate,

- 199,08 eura počev od 1. siječnja 2022. godine pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Psihijatrijska bolnica Lopača, Lopača, Lopača 11, OIB: 56523220122, da isplati tužiteljici MD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 637,50 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu troškova postupka do iznosa od 1.062,50 eura kao neosnovanim."

2. Protiv navedene presude, sadržajno u dijelu u kojem je tužiteljica uspjela u sporu pod točkama I. i II. izreke žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP). U žalbi u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud propustio cijeniti razloge kojima je već u odgovoru na tužbu osporio osnovanost potraživanja tužiteljice ističući kao odlučnu činjenicu da se financira iz sredstava proračuna Grada Rijeke, a ne iz Državnog proračuna Republike Hrvatske, a prihodi koje ostvaruje na temelju ugovora s Hrvatskim zdravstvenim osiguranjem iznose manje od 50% troškova za plaće i druga materijalna prava tuženikovih radnika u dokaz čega dostavlja financijske podatke za 2020. i 2021. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu naknade troška, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje i trošak sastava žalbe.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje i naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Kako se ovdje s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 3. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je istu ispitao u okviru dopuštenih razloga propisanih odredbom čl. 467. st. 1. ZPP.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru istaknutog žalbenog razloga počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je ostvarena navedena bitna povreda zakona, jer su izostali svi razlozi o odlučnim činjenicama, dok su razlozi koje navodi prvostupanjski sud nejasni i proturječni, zbog čega se pobijana prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ne može ispitati.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže utvrđujući (točka 8.1.) da je osnivač tuženika Grad Rijeka te se stoga primjenjuje čl. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18) te nadalje utvrđujući (točka 8.3.) da je ispunjen uvjet za primjenu odredbe članka 59. i članka čl. 70. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 128/17) i odredbe čl. 59. toč. 2. i čl. 70. toč. 2. TKZ, te odredbe članka 4. Dodatka TKU za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 123/19) temeljem kojih tužiteljici zaposlenoj kod tuženika na poslovima radnog mjesta njegovateljice pripada pravo na isplatu regresa za 2020. i 2021. u iznosu od 199,08 eur.

8. Osnovano tuženik u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud propustio cijeniti razloge kojima je već u odgovoru na tužbu osporio osnovanost potraživanja tužiteljice ističući kao odlučnu činjenicu da se financira iz sredstava proračuna Grada Rijeke, a ne iz Državnog proračuna Republike Hrvatske, a prihodi koje ostvaruje na temelju ugovora s Hrvatskim zdravstvenim osiguranjem iznose manje od 50% troškova za plaće i druga materijalna prava tuženikovih radnika u prilog čega dostavlja financijske podatke za 2020. i 2021., kao dokaze kojima dokazuje te svoje tvrdnje, a da za navedeno nije naveo bilo kakve razloge.

9. Odredbom čl. 1. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) propisano je kako se tim ugovorom uređuju prava i obveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja za koja se sredstva u iznosu većem od pedeset posto troškova za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u državnom proračunu, a stavku 2. propisano je da se pod sredstvima koja se u iznosu većem od pedeset posto troškova za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u državnom proračunu podrazumijevaju se i sredstva koja se temeljem ugovora o provođenju zdravstvene zaštite ostvaruju od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

10. Slijedom navedenog, odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjuje se na radnike u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja za koje se sredstva za plaće i druga materijalna prava u iznosu većem od 50 % osiguravaju u državnom proračunu, a ta se sredstva smatraju i sredstvima koja se ostvaruju od HZZO-a na temelju ugovora o provođenju zdravstvene zaštite. Sama činjenica da zdravstvenu ustanovu osniva jedinica lokalne samouprave automatski ne isključuje primjenu tog kolektivnog ugovora, ali istovremeno ne znači da se on primjenjuje na svaku takvu ustanovu bez daljnjeg, kako to očito zaključuje prvostupanjski sud.

11. Kako prvostupanjski sud propušta cijeniti navedenu odredbu čl. 1. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a posljedično navedenom i dokaze kojima tuženik dokazuje da se ista na njega ne primjenjuje te za to ne navodi bilo kakve razloge, čini gore utvrđenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog koje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ne može ispitati pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

12. Posljedično navedenom, valjalo je ukinuti odluku o trošku postupka.

13. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otkloniti će počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku u kojoj će navesti jasne i neproturječne razloge za svoju odluku, polazeći pri tome od odredbe čl. 338. st. 4. ZPP u kojoj je između ostalog jasno navedeno da će se sud izjasniti, ako je to potrebno, (a što je upravo slučaj u ovoj pravnoj stvari) i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora koje iznose u ovome postupku.

14. O troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

15. U ne pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 9. rujna 2026.

Sudac

Goran Škugor